Posjeta Alije Izetbegovića Iranu, u funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u proljeće 1991.godine mogla bi se nazvati “trećom srećom”. Izetbegović je posjetu Islamskoj Republici Iran planirao (“imao nijet”) obaviti mnogo ranije, ali je u dva navrata, tokom 1981. i 1983. od putovanja odustajao u posljednji čas iz razloga koji nisu bili poznati ni njegovim najbližim suradnicima iz toga vremena.
Pobjeda Islamske revolucije predvođene Ajatolahom Homeinijem iz 1979. godine i svrgavanje prozapadnog režima Šaha Reze Pahlavija predstavljala je prekretnicu u geopolitičkim odnosima na Bliskom Istoku, ali i unutar cjelokupnog muslimanskog svijeta. Refleks, poruke i značaj Homeinijeve revolucije osjetili su se i među muslimanima tadašnje SFR Jugoslavije, u Bosni i Herecegovini, naročito.
Skupina muslimanskih intelektualaca proganjanih i suđenih nakon Drugog Svjetskog rata zbog članstva u “reakcionarnom” pokretu Mladi Muslimani, unutar kojeg su najistaknutiji bili Alija Izetebegović, Omer Behmen, Ismet Kasumagić.., godinama je tražila unutar islamskog svijeta državu koja bi, uslovno rečeno, mogla biti uzor idealnog spoja države i vjere, vjerske države, kojoj je politički islam bio državna religija i moderator svih društvenih, političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa.
Važno je napomenuti da Iran ne bi mogao puno pomoći da to Amerikanci nisu odobrili, CIA je predlagala da oni sami tajno dostavljaju oružje ARBiH međutim to je uvijek odbijano iz predsjedništva, pa je SAD dopustio vladi u sarajevu da surađuje sa Iranom nekad tokom 1994. godine, a godinu dana prije su i otkrili da je Iran tajno dostavljao oružje ali su zažmurili na to. Takođe američka kompanija MPRI koja je imala ugovor s pentagonom je tokom 1995 direktno avionima prevozila oružje koje je Iran donirao iz Hrvatske u Tuzlu.
Amerikanci su dopustili Iranu i naoružavanje i mudžahedine jer nisu htjeli sami prekršiti međunarodni embargo na Bosnu, a bolje je da to Iran uradi.
A Hrvati su dozvolili Iranu da oružje ulazi preko njihove zemlje, naravno nije nikakvo "dobro djelo" nego su zauzvrat dobili 1/3 Iranskog naoružanja koje je trebalo ići u BiH.
U Republiku Bosnu i Hercegovinu je do 1996. godine Iran dostavio 14.000 tona naoružanja u vrijednosti ~200.000.000$, pošilje su stizale svake sedmice. Treba dodati da je zajedno s naoružanjem došlo 400 pripadnika Iranske revolucionarne garde i dosta instruktora koji su učili borce tzv ARBiH.
seme im se zatrlo radikalno islamisticko...