Alternative srpske vojske pre prelaska Albanije

Lakonac

Veoma poznat
Poruka
14.265
Dakle zanimaju me stručna, istorijska i vojno taktička mišljenja na ovu temu. Da li je zaista "srpskoj vojsci bio jedini put". Koliko znam tadašnja vrhovna komanda uključujući i državni vrh je razmatrala 3 opcije. Proboj kroz Kačanik pa dalje niz vardarsku dolinu do Soluna, prelezak preko Albanije i treća opcija koju je zastupa Živojim Mišić: odlučni okršaj sa okupatorom negde u vranjskoj dolini. Žuća je tada čini mi se rekao: dajte da vidimo s`kim imamo posla, pa kom opanci tom obojci. Svi znamo koja je opcija odabrana.

Danas postoji mišljenje da je Albanska golgota odnela mnogo više života nego bilo koja bitka ili bitke koje su potencijalno mogle biti vođene, Kačaničko-Skopska ili Vranjska. Opcija je bila i kapitulacija, takođe stidljivo napominjana od strane Mišića. Da li su tadašnja srpska vlada i kralj bili spremni i na najveće žrtve zarad ostanka na vlasti i da je to jedan od najvećih razloga zašto je odabrana najgora moguća opcija za povlačenje srpskih snaga.

Postoji svedočenje da su neki ruski oficiri odvraćali srpsku komandu da odabere najgore od svih mogućih rešenja, što opet ukazuje na to da je bilo i boljih opcija.

Voleo bih da neko ko ima iskustva u vojnoj taktici da svoje mišljenje na ova pitanja.
 
To je bio dobar put jer je postojao dogovor između Srbije i Albanije. Albanski kralj je odvraćao bandite koji su napadali Srbe koliko je mogao, ali nije mogao sve.
Албанија и није била држава у правом смислу речи тада, тако да је било неозбиљно рачунати на било какав договор. Србија је у Албанији имала савезника у виду Есад паше Топтанија, али је то била слаба утеха, не само добрим делом непријатељски расположено становништво него и тежак терен и непостојећа логистика учинили су своје, а савезничке смицалице и размирице су нас докусуриле.
Наравно, све ово иде на душу Карађорђевићима и ондашњој елити..
 
Srbija je odbila da potpise Londonski ugovor po kome je trebala da ustupi veci deo Makedonije Bugarskoj,a za uzvrat bi dobila;izlaz na Jadran,BiH,Slavoniju,Baranju,Backu i Srem.
Epilog znamo.Bugari ulaze u rat na srani centralni sila i napadaju Srbiju.
Neki su predlagali preventivni rat sa Bugarskom ( da ih napadnemo pre nego oni nas i spojimo se sa Rusima),ali je i to odbila vlada i regent jer su bili ubjedjeni da Bugari nece napasti.
Sa prvom opcijom sile antante su htele da obnove balkanski savez,ovaj put usmeren protiv AU,ali vlada i regent nisu hteli da odustanu od ratnog cilja.A to je bilo oslobodjenje svih Srba,Hrvata i Slovenaca,iako do tada ni jedan Hrvat i Slovenac nisu bacili pusku i presli da se bore sa bracom zajedno do oslobodjenja.
Sve u svemu struka se nije slusala tj pitala,konce su vukli regent Aleksandar i Pasic.Bolje bi prosli i u balkanskim ratovima,ludost je bila postaviti jednog balavca od 23 god. za vrhovnog komadanta.
 
Taman ovo sto su oni rekli.

Bezumne i samoubistvene politicke odluke su dovele do propasti i albanske golgote i kasnije tkz. jugoslavenske nocne more i 1941 i svega ostalog poslije.. Prvi balkanski rat i savez Srbija-Crna Gora-Bugarska-Grcka, bilo je nesto najbolje i najsretnije, politicki i istorijski gledano u zadnji 1000 godina na Balkanu.. posebno u novijoj istoriji... a tu su Srbi po drugi put ispali najvece politicke budale u Evropi (*nakon toga politickim samoubistvenim odlukama nije bilo kraja!). Prvi put je to bio srpsko-bugarski rat 1885, koji nije trebao ni Srbima ni Bugarima, a pogorsao je polozaj i jednima i drugima i oslabio ih u odnosu na velike igrace koji su to posebno prizeljkivali.

Posto je AU sprjecila Srbiju da zadrzi Skadar, Srbi su to odlucili nadoknaditi kod Bugara (dogovorena podjela Makedonije nije ispostovana - a to je opravdavano sa tim sto je ko osvojio neka i zadrzi, a sto u stvarnosti nije imalo veze sa tim).. To je dovelo do nepotrebnog drugog balkanskog rata i razbijanja saveza balkanskih drzava... usljed cega je srpska vojska i drzava, iscrpljena sa dva rata jedan za drugim, usla u rat nespremna (uz to su bile pokradene pare za naoruzanje itd.)..

Onda dolazi rat, vec navedeno od 903, i Londonski ugovor, na kome je Srbiju zastupala Rusija... prije toga su Srbi pocinili jos jedan samoubistveni potez znan kao Niska deklaracija, dje je receno, necemo se boriti za svoje interese nego za tudje (Slovenaca, ... a pogotovo Hrvata, koji su politicki i na svaki drugi nacin slabije stajali nego iko na Balkanu)... Po zahtjevu Rusije, Srbiji nije bilo dozvoljeno da ucestvuje na potpisivanju Londonskog ugovora, jer su Rusima (a bome i Englezima) bile poznate te srpske politicke gluposti.. U ime Srbije je pregovarala Rusija. Glavni cilj Londonskog ugovora je bilo pridobiti Italiju na stranu Antante, a ova je dotad bila saveznik AU i Njemacke. Da je Srbiji bilo dozvoljeno da pregovara u Londonu, Talijani bi se lako odlucili za suprotnu stranu... O srpskim interesima vise su racuna vodili Rusi, Englezi, Talijani itd. nego Srbi!

Neprizanvanje Londonskog ugovora je bio razlog zasto su Englezi i Talijani odbijali da prebace srpsku vojsku na Krf i kasnije formiranje Solunskog fronta.

Srpski politickari cim im je dostavljeno ono sto je odluceno na Londonskom ugovoru, odbijali su da ga priznaju (*sto su radili kroz cijeli rat)... jedan srpski ministar je to objasnio "da to ne bi bilo pravedno prema Hrvatima" (koji su u to vrijeme klali po Srbiji!)...

Druga faza da se pridobiju Bugari za rat da im se ustupe dijelivi Makedonije koji su im zakinuti 1912. Da je to ucinjeno vjerovatno bi na Drini i Dunavu stajale srpske i bugarske armije, a AU i Njemci nikad ne bi presli Drinu i Dunav... a ako bi i presli bili bi satjerani nazad u rieke dje bi se podavili.. i Sve bi bilo drukcije..
 
Posto je AU sprjecila Srbiju da zadrzi Skadar, Srbi su to odlucili nadoknaditi kod Bugara
Скадар је требало да припадне Црној Гори, Србија је држала највећи део Албаније, укључујући и приморје, лука Драч је требало да буде главна српска приморска лука...

Srpska_osvajanja_1912.png


200px-Pozdrav_sa_srpskog_primorja.jpg
 
Neki su predlagali preventivni rat sa Bugarskom ( da ih napadnemo pre nego oni nas i spojimo se sa Rusima),ali je i to odbila vlada i regent jer su bili ubjedjeni da Bugari nece napasti.

Vojska je trazila da se Bugari napadnu 1915. ali drzavni vrh to nije dao, ne zato sto je mislio da nas Bugari nece napasti, vec zato sto su nasi "veliki prijatelji" Englezi i Francuzi zapretili da nam nece poslati obecanu vojnu pomoc ako to uradimo. Samo sto je nisu poslali ni kada je Bugarska nas napala.
 
Neki od vas mi nisu jasni. Na žalost ne mogu da nađem kartu okupirane Srbije 1915-1918, ali linija razgraničenja ide Velikom Moravom, pa preko Kosovske kotline i završava se negde na Šari. Sve istočno i južno od toga je Bugarska i nema tog Londonskog ugovora il Balkanskog saveza koji bi Bugarima to sve doneo. ;)
Srbija je do 1914 vodila bar 10 ratova sa Bugarskom od toga je samo jedan bio ofanzivan i to onaj iz 1885. koji je i izazvan strahom da Bugarska ne postane prejaka tako da se Srbija od nje ne može odbraniti kad se ona okrene ka Pomoravlju.
Pitanje je koliko je srpska vojska bila snažna da preventivnim napadom izbaci Bugare iz igre 1915, ali ako je bilo moguće to je bila najbolja opcija.
Što se tiče prodora ka Vardaru, snage sa Kosmeta bi se mogle angažovati u probioju da savezničke trupe nisu u odsutnom trenutku započele povlačenje ka Grčkoj.
 
Poslednja izmena:
Taman ovo sto su oni rekli.

Bezumne i samoubistvene politicke odluke su dovele do propasti i albanske golgote i kasnije tkz. jugoslavenske nocne more i 1941 i svega ostalog poslije.. Prvi balkanski rat i savez Srbija-Crna Gora-Bugarska-Grcka, bilo je nesto najbolje i najsretnije, politicki i istorijski gledano u zadnji 1000 godina na Balkanu.. posebno u novijoj istoriji... a tu su Srbi po drugi put ispali najvece politicke budale u Evropi (*nakon toga politickim samoubistvenim odlukama nije bilo kraja!). Prvi put je to bio srpsko-bugarski rat 1885, koji nije trebao ni Srbima ni Bugarima, a pogorsao je polozaj i jednima i drugima i oslabio ih u odnosu na velike igrace koji su to posebno prizeljkivali.

Posto je AU sprjecila Srbiju da zadrzi Skadar, Srbi su to odlucili nadoknaditi kod Bugara (dogovorena podjela Makedonije nije ispostovana - a to je opravdavano sa tim sto je ko osvojio neka i zadrzi, a sto u stvarnosti nije imalo veze sa tim).. To je dovelo do nepotrebnog drugog balkanskog rata i razbijanja saveza balkanskih drzava... usljed cega je srpska vojska i drzava, iscrpljena sa dva rata jedan za drugim, usla u rat nespremna (uz to su bile pokradene pare za naoruzanje itd.)..

Onda dolazi rat, vec navedeno od 903, i Londonski ugovor, na kome je Srbiju zastupala Rusija... prije toga su Srbi pocinili jos jedan samoubistveni potez znan kao Niska deklaracija, dje je receno, necemo se boriti za svoje interese nego za tudje (Slovenaca, ... a pogotovo Hrvata, koji su politicki i na svaki drugi nacin slabije stajali nego iko na Balkanu)... Po zahtjevu Rusije, Srbiji nije bilo dozvoljeno da ucestvuje na potpisivanju Londonskog ugovora, jer su Rusima (a bome i Englezima) bile poznate te srpske politicke gluposti.. U ime Srbije je pregovarala Rusija. Glavni cilj Londonskog ugovora je bilo pridobiti Italiju na stranu Antante, a ova je dotad bila saveznik AU i Njemacke. Da je Srbiji bilo dozvoljeno da pregovara u Londonu, Talijani bi se lako odlucili za suprotnu stranu... O srpskim interesima vise su racuna vodili Rusi, Englezi, Talijani itd. nego Srbi!

Neprizanvanje Londonskog ugovora je bio razlog zasto su Englezi i Talijani odbijali da prebace srpsku vojsku na Krf i kasnije formiranje Solunskog fronta.

Srpski politickari cim im je dostavljeno ono sto je odluceno na Londonskom ugovoru, odbijali su da ga priznaju (*sto su radili kroz cijeli rat)... jedan srpski ministar je to objasnio "da to ne bi bilo pravedno prema Hrvatima" (koji su u to vrijeme klali po Srbiji!)...

Druga faza da se pridobiju Bugari za rat da im se ustupe dijelivi Makedonije koji su im zakinuti 1912. Da je to ucinjeno vjerovatno bi na Drini i Dunavu stajale srpske i bugarske armije, a AU i Njemci nikad ne bi presli Drinu i Dunav... a ako bi i presli bili bi satjerani nazad u rieke dje bi se podavili.. i Sve bi bilo drukcije..

Kad su Bugari ispoštovali neki dogovor sa Srbima? ;)
Jedini Bugarin koji je želeo mir sa Srbima je bio Stambolijski, a njega je VMRO ubila 1923. nakom potpisanog Niškog sporazuma.
 
Neki od vas mi nisu jasni. Na žalost ne mogu da nađem kartu okupirane Srbije 1915-1918, ali linija razgraničenja ide Velikom Moravom, pa preko Kosovske kotline i završava se negde na Šari. Sve istočno i južno od toga je Bugarska i nema tog Londonskog ugovora il Balkanskog saveza koji bi Bugarima to sve doneo. ;)
Srbija je do 1914 vodila bar 10 ratova sa Bugarskom od toga je samo jedan bio ofanzivan i to onaj iz 1885. koji je i izazvan strahom da Bugarska ne postane prejaka tako da se Srbija od nje ne može odbraniti kad se ona okrene ka Pomoravlju.
Pitanje je koliko je srpska vojska bila snažna da preventivnim napadom izbaci Bugare iz igre 1915, ali ako je bilo moguće to je bila najbolja opcija.
Što se tiče prodora ka Vardaru, snage sa Kosmeta bi se mogle angažovati u probioju da savezničke trupe nisu u odsutnom trenutku započele povlačenje ka Grčkoj.
Pa vidi puno toga je bilo u igri,recimo sta je sa teritorijama koje su Bugari izgubili u drugom balkanskom ratu(Dobrudza,djelovi Turske koja je bila saveznik AU).Mislim da su mogli da racunaju na citav istocni Balkan,ovako su jedva docekali da Srbi kazu NE.
Londonski ugovor je bila samo polazna osnova,za sve ostale dogovore je bilo vremena.
 
Slažem se sa svima koji kažu da tadašnji izbor nije bio lak i da se radi o manje-više iznuđenim potezima. Međutim, nijedna od alternativnih opcija (a) proboj preko kačaničke klisure do vardarske doline, (b) primanje prusko-ugarsko napada u vranjskoj dolini i (c) kapitulacija ne bi doneli Srbima onoliki broj žrtava koliko ih je u stvarnosti bilo. Sve računice kažu da nijedna bitka, nikakve arnautske horde, kapitulacija, ili bilo kakav proboj ne mogu odneti onoliki broj ljudi kao što je to bilo od tifusa, gladi, hladnoće, iscrpljenosti.

Neko reče, sve to Karađorđevićima na dušu. Baš tako. Ne vodi se narod u nedođiju po zimi bez dobre logistike. To je smrtna presuda i srpski vrh je to znao. Rusi su bukvalno rečuma "vi ste ludi" pokušali da ih odvrate. Bezuspešno. Drugo, sasvim je suludo povesti onoliki broj civila i dece na stradalnički put. Ni okupator, ni tifus ne bi uzeli ni polovinu od tih života.

Govorim ovo u pero sasvim iskreno i bez okolišanja i diplomatije samo iz jednog razloga, a to je: priznati glupost i grešku, naučiti nešto i ne ponoviti je.

Moje skromno mišljenje je da su sve opcije osim Albanije bile bolje. Međutim, druge opcije su nosile rizik kapitulacije, i to mnogo veći nego prelazak preko Albanije. Zarad vlasti žrtvovali su narod. Znam, nije ni prvi ni poslednji put, ali ja se iskreno nadam da toga više biti neće.
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa svima koji kažu da tadašnji izbor nije bio lak i da se radi o manje-više iznuđenim potezima. Međutim, nijedna od alternativnih opcija (a) proboj preko kačaničke klisure do vardarske doline, (b) primanje prusko-ugarsko napada u vranjskoj dolini i (c) kapitulacija ne bi doneli Srbima onoliki broj žrtava koliko ih je u stvarnosti bilo. Sve računice kažu da nijedna bitka, nikakve arnautske horde, kapitulacija, ili bilo kakav proboj ne mogu odneti onoliki broj ljudi kao što je to bilo od tifusa, gladi, hladnoće, iscrpljenosti.

Neko reče, sve to Karađorđevićima na dušu. Baš tako. Ne vodi se narod u nedođiju po zimi bez dobre logistike. To je smrtna presuda i srpski vrh je to znao. Rusi su bukvalno rečuma "vi ste ludi" pokušali da ih odvrate. Bezuspešno. Drugo, sasvim je suludo povesti onoliki broj civila i dece na stradalnički put. Ni okupator, ni tifus ne bi uzeli ni polovinu od tih života.

Govorim ovo u pero sasvim iskreno i bez okolišanja i diplomatije samo iz jednog razloga, a to je: priznati glupost i grešku, naučiti nešto i ne ponoviti je.

Moje skromno mišljenje je da su sve opcije osim Albanije bile bolje. Međutim, druge opcije su nosile rizik kapitulacije, i to mnogo veći nego prelazak preko Albanije. Zarad vlasti žrtvovali su narod. Znam, nije ni prvi ni poslednji put, ali ja se iskreno nadam da toga više biti neće.

Zarad koje vlasti? Koju vlast su mogli Pašić i Aleksandar mogli da imaju na Krfu? To je urađeno zarad državnosti.
Biti državotvorni narod na carskom drumu znači da moraš biti konstantno spreman na žrtvu.
Rat je upravo odlučen srpskim probojom Solunskog fronta i pitanje je kako bi se završio po nas da smo kapitulirali 1915.
 
Poslednja izmena:
Pa vidi puno toga je bilo u igri,recimo sta je sa teritorijama koje su Bugari izgubili u drugom balkanskom ratu(Dobrudza,djelovi Turske koja je bila saveznik AU).Mislim da su mogli da racunaju na citav istocni Balkan,ovako su jedva docekali da Srbi kazu NE.
Londonski ugovor je bila samo polazna osnova,za sve ostale dogovore je bilo vremena.

Što se tiče Dobrudže, oni su izgubili samo par kilometara, što se tiče Jedrena, on ne može da nadomesti Timočku Krajinu, Nišavsku i Moravsku dolinu ;)
Jednostavno njima se nije moglo verovati. Kad god smo bili saveznici oni su nas izdali, kad god im se ukazala prilika oni su nas napali s namerom da nas odbace što dalje od doline Morave.
Srbi su rekli ne zato što je duža granica sa Grčkom bila odstupnica i da Francuzi i Englezi na vreme ušli u Povardarje i bar u prvi mah odbili Bugare naši bi se tuda povukli.
 
Poslednja izmena:
Zarad koje vlasti? Koju vlast su mogli Pašić i Aleksandar mogli da imaju na Krfu? To je urađeno zarad državnosti.
Biti državotvorni narod na carskom drumu znači da moraš biti konstantno spreman na žrtvu.
Rat je upravo odlučen srpskim probojom Solunskog fronta i pitanje je kako bi se završio po nas da smo kapitulirali 1915.

Нису на Крфу, али су жртвовали народ да би имали власт у Загребу, Љубљани, Сежани и Горици... Како се завршило, видели смо..
 
Нису на Крфу, али су жртвовали народ да би имали власт у Загребу, Љубљани, Сежани и Горици... Како се завршило, видели смо..

Da to ne bi bilo vlasti ni u Vranju, Nišu, Požarevcu, Kraljevu...

Što se tiče bugarske pomoći koju bi smo dobili 1915 da sm pristali na predaju dela Stare Srbije, to možete da okačite mačku o rep. U rat protiv AU i Nemačke se ne ide ako nisi direktno ugrožen il ako nemaš direktan interes na teritoriji AU ili Nemačke, a to Bugari nisu imali.
 
Poslednja izmena:
Da to ne bi bilo vlasti ni u Vranju, Nišu, Požarevcu, Kraljevu...

Što se tiče bugarske pomoći koju bi smo dobili 1915 da sm pristali na predaju dela Stare Srbije, to možete da okačite mačku o rep. U rat protiv AU i Nemačke se ne ide ako nisi direktno ugrožen il ako nemaš direktan interes na teritoriji AU ili Nemačke, a to Bugari nisu imali.

Прву реченицу не разумем, а грешка је направљена кад је Бугарима испостављен рачун за изгубљено данас албанско приморје..
 
Sindrom naknadne pameti. Jedino daje srpski establisment imao staklenu kuglu pa da je moga vidjet buducnost :zroll:

Shvatate li da se tada Srbima otvorilo milion mogucnosti, zasto stati na srpskoj kraljevini kad su mogli inkorporirati mnogo vece teritorije kojeukljucuju i Bosnu i nekoliko Hrvatski i djelove Makedonije i CG i Sloveniju.... da su Hrvati bili na mjesto Srba, opet bi ito uradili sto su Srbi uradili. Mozda bi doduse povukli koji pametniji potez (tipa ne bi divljali nad Albancima na kosovo i onda ih ostavili na miru u ogromnom broju, vjerovatno bi ih pocistili, onako efikasno kako oni znaju)
Oni su tada radili ono sto su mislili da je nabolje. I sta sad... sigurno nisu imali pakleni plan da uniste svoj narod serijom losih poteza. Jes da nisu bili dorasli istorijskom zadatku ali...dali su sve od sebe.

I Bugari... Bugarimasu uvijek Rusi bili saeznici. Uviujek su drzali bugarsku stranu naustrb srpske. I tad i uvijek! Jer im je tako odgovaralo.
Ostavili su srbe u kvadratu austrougarska zapad i sjever, turska jug i jugoistok, VEEEEELIKA BUGARSKA na istoku i jugu. I to je bila ruska volja...
 
ovo je odgovor za ccaterpillar
Kad kapituliraš više nemaš valst nigde i nemaš pravo da odlučuješ o svojoj sudbini. Ne znam šta tu nije jasno.

Što se tiče druge stvari, pojas koji bi odvajao Srbiju od Grčke bi bila omča oko vrata, posebno bez izlaska na more, a Srbija to sebi nije smela da dozvoli ;)

Шта ће ти власт ако немаш народ, над ким ћеш да вршиш власт, власт постоји ради народа, а не обрнуто.
Нама се десило управо то, да смо изгубили цвет нације, људи који је требало да граде друштво, државу и нацију су оставили кости од Африке до Сежане, али су ето наша елита и краљ добили територије и неке друге народе на њима над којима су вршили власт. А видели смо како се завршило то.

Они и ако нису капитулирали нису вршили власт нигде него на Крфу, а Немци и Бугари би наравно отишли, са нама или без нас, тешка је илузија да смо ми одлучили I св. рат.

Што је нама битно да имамо заједничку границу са Грчком? Нисмо је имали све до 1912. Ево данас је немамо, па смо живи..
 
Zarad koje vlasti? Koju vlast su mogli Pašić i Aleksandar mogli da imaju na Krfu? To je urađeno zarad državnosti.
Biti državotvorni narod na carskom drumu znači da moraš biti konstantno spreman na žrtvu.
Rat je upravo odlučen srpskim probojom Solunskog fronta i pitanje je kako bi se završio po nas da smo kapitulirali 1915.

Lepi moj, napisao sam već da kapitulacija nije jedina alternativa. Bile su alternative još i hipotetička vranjska bitka koju je zagovaro Mišić i proboj kroz kačanik i verovatna hipotetička skopska bitka. Bilo koja od ove dve opcije, bez obzira na ishod, bi se završile sa mnogo manje žrtava nego nesrećni prelazak preko Albanije. Problem tadašnje vlasti sa ove dve opcije je bio u tome što su one u sebi sadržaale visok stepen rizika od kapitulacije a to je bilo neprihvatljivo čak i po cenu gubitka trećine stanovništva. Malo skupa stvar, priznaćeš. Da ne kažem pirova pobeda.

Sa druge strane, imamo kapitulaciju u II svetskom ratu već posle 7 dana rata, a globalni ishod II rata je bio skoro isti kao i ishod I rata. Ukratko, mislim da bi kapitulacija Srbije 1915. pomrsila račune samo onima koji su vlažili na jugoslovensku ideju. Srbija bi i u tom slučaju postojala i bila možda stabilnija i prospereitetnija. Danas bi u Srbiji živelo oko 15 miliona stanovnika, a Srbija bi verovatno imala i izlaz na more.
 
Lepi moj, napisao sam već da kapitulacija nije jedina alternativa. Bile su alternative još i hipotetička vranjska bitka koju je zagovaro Mišić i proboj kroz kačanik i verovatna hipotetička skopska bitka. Bilo koja od ove dve opcije, bez obzira na ishod, bi se završile sa mnogo manje žrtava nego nesrećni prelazak preko Albanije. Problem tadašnje vlasti sa ove dve opcije je bio u tome što su one u sebi sadržaale visok stepen rizika od kapitulacije a to je bilo neprihvatljivo čak i po cenu gubitka trećine stanovništva. Malo skupa stvar, priznaćeš. Da ne kažem pirova pobeda.

Sa druge strane, imamo kapitulaciju u II svetskom ratu već posle 7 dana rata, a globalni ishod II rata je bio skoro isti kao i ishod I rata. Ukratko, mislim da bi kapitulacija Srbije 1915. pomrsila račune samo onima koji su vlažili na jugoslovensku ideju. Srbija bi i u tom slučaju postojala i bila možda stabilnija i prospereitetnija. Danas bi u Srbiji živelo oko 15 miliona stanovnika, a Srbija bi verovatno imala i izlaz na more.

A ko bi Srbiji izborio izlaz na more da je kapitulirala? Ko bi uopšte hteo da se bakće Srbijom da je kapitulirala?
Prodor ka Vardaru bi mogao uspeti samo da su se u tu akciju uključili saveznici koji su već bili u Vardarskoj dolini, ali nisu želeli da se troše tako što će pomoći Srbima da naprave koridor.
 
Шта ће ти власт ако немаш народ, над ким ћеш да вршиш власт, власт постоји ради народа, а не обрнуто.
Нама се десило управо то, да смо изгубили цвет нације, људи који је требало да граде друштво, државу и нацију су оставили кости од Африке до Сежане, али су ето наша елита и краљ добили територије и неке друге народе на њима над којима су вршили власт. А видели смо како се завршило то.

Они и ако нису капитулирали нису вршили власт нигде него на Крфу, а Немци и Бугари би наравно отишли, са нама или без нас, тешка је илузија да смо ми одлучили I св. рат.

Што је нама битно да имамо заједничку границу са Грчком? Нисмо је имали све до 1912. Ево данас је немамо, па смо живи..

Pitanje je da li bi Nemci i Bugari otišli, posebno Bugari. Rusija je izbačena iz rata, a Francuska i Velika Britanija su se zaglavili na Hinderburgovoj liniji i proboj Solunskog fronta je bio jedini put u pobedu.
 
Pitanje je da li bi Nemci i Bugari otišli, posebno Bugari. Rusija je izbačena iz rata, a Francuska i Velika Britanija su se zaglavili na Hinderburgovoj liniji i proboj Solunskog fronta je bio jedini put u pobedu.

И Немци и Бугари одоше 1945, иста је прича... Треба учити од Шиптара, окупатори како дођу, тако и оду, важно је имати циљ, а основни циљ је територија и народ на територији, а онда се спроведе принцип чије су овце тога је и ливада, ништа простије од тога не може бити, него смо ми цео XX век потрошили на лудости, и куле од карата..
 
Ако је вјеровати Нушићевој "Деветстопетнаестој", идеја о контраудару на Аустријанце је била кад је Мишић био у Пећи, јер су наводно Нијемци стали негдје сјеверно а до Косова су се спустиле неке лоше АУ јединице.

Најлакше је сад бити накнадно паметан и пљувати ондашње вођство, занимљиво да нам као Србима онда не остаје ниједан историјски период малтене на који можемо да будемо поносни. Карађорђе и Милош геноцидаши над мирним Турцима Србије, онда агресори на Бугаре, издајице Балканског савеза, идиоти у Првом свјетском рату... како се зове она јараница Наташе Кандић што нам сад пише нове историје плаћене од Сороша, у којима тврди да су деведесете најгори период у историји Срба?
 

Back
Top