Sara_
Ističe se
- Poruka
- 2.348
Drage moje...ili mozda bolje
Koliko zapravo vjerujete muskarcima? Jeste li se nasle u situaciji da ste nekome vjerovale, bezgranicno vjerovale, a onda ste saznale sokantne istine..cinjenice?
Kako ste se nosile s tim? Kako se nositi s tim?
Ja sam vam trenutno kao gore pomenuti lik... Samo sto su ova cuda poput zemljotresa... Maloprije umalo ne padoh sa stolice
I primjeri su dobrodosli.. Vasi, vasih poznanica, drugarica..
"Draga, pa zar vise vjerujes svojim ocima nego meni..?"
Zao mi je sto se tako zavrsilo. Samo, nemoj da tugujes i krivis sebe, tesko je ali je lekcija, ako se pecnemo usput, to je cena koja se placa. Hbg ne moze drukcije. Tako nekako gledam na to, plus ono klasicno da je valjalo trajalo bi, i najvaznije bolje je sada da se desi nego za 5, 10 godina. Zar ne? Ko je bese napisao na drugoj temi, mnogo mi se svidelo, sazeto.. sagledas sta sve ostalo cini tvoj zivot i ukapiras u momentu da sta god da je, nije toliko strasno.
A nemam takvo iskustvo ali i da imam primer ti ne bi nista znacio. Nego znas sta je najvaznije, poneti se kao covek, dostojanstveno, ne dozvoliti da te povuce gnev... kakva luda prilika da prizoves svoju snagu i uzdignes se iznad svega, i sutra tu istu situaciju ces sigurno pamtiti bas po tome a ne kako je taj neko pokusao da te povredi, u sustini nisi nista vredno zadrzavanja izgubila... tako da, taj ti je i ne znajuci ucinio veliku uslugu.
Inace poverenje ne poklanjam, dugo vremena treba da prodje da bi se zasluzilo, i u pocetku bilo kakvog odnosa vodim se po tome kako se neko ponasa prema svojoj okolini, ljudima bliskim i koji su 'manje bitni', a i kako se ti ljudi ophode prema toj osobi, to mi mnogo znaci, mada stvarno nije nikakva garancija ali bar pomogne... da li se uopste pronalazim tu, i kako. A to, verujes li svojim ili mojim ocima..
