Alisa u zemlji cuda....

Draga, cuvaj tu svoju antropolosku retkost. Zelim ti da uvek ostane tako :)

pa i nije tolika retkost

i niko ne kaze da cemo ja ili on zauvek drzati istu liniju
samo vise necemo biti mi...bes ga, takvi smo...pomalo iskljucivi u stvarima ljubavne prirode
odavno sam prestala da se drzim onoga "dok nas smrt ne rastavi"
i nikada nisam verovala da nas moze rastaviti samo treca osoba (izuzev smrti)
meni je tu saren...:D
 
:) pa mislim, iluzorno je ocekivati od zene koja je u braku da pokaze toliku dozu racionalnosti....aha, vecina je takva ali moj nije....to skoro svaka zena misli....i dobro da je tako jer i ovako imamo jako mnogo razvoda.......

jos je iluzornije na malom poznatom uzorku populacije izvoditi generalan zakljucak...aha, moj je bio bas takav, pa je logicno da su takvi SVI drugi
 
Drage moje...:) ili mozda bolje :(
Koliko zapravo vjerujete muskarcima? Jeste li se nasle u situaciji da ste nekome vjerovale, bezgranicno vjerovale, a onda ste saznale sokantne istine..cinjenice?
Kako ste se nosile s tim? Kako se nositi s tim?
Ja sam vam trenutno kao gore pomenuti lik... Samo sto su ova cuda poput zemljotresa... Maloprije umalo ne padoh sa stolice :roll:
I primjeri su dobrodosli.. Vasi, vasih poznanica, drugarica..

"Draga, pa zar vise vjerujes svojim ocima nego meni..?"
Верујем док се не докаже супротно.
У ствари, мене стварно исцрпљује да стално мислим, тражим, питам се.
Много је лакше веровати... И лепше. И за мене и за њега.
 
Pa, ja kada sam varala (ne muža, nego ranije) radila sam to isključivo iz napaljenosti i-ili radoznalosti... a mm se ne okreće za drugim ženama, i sigurna sam da ne priča lovačke priče... previše je lepo vaspitan :) Toliko o formi. A sigurno bi (ovo znam pouzdano) i te kako kresnuo nekoga drugog, onako neobavezno... ali i ja bih... onako u teoriji :) I to ne zbog emocija, ili zbog nedostatka emocija (prema mužu), nego zato što je seks sa nekim drugim, novim, super :)

pa sad...:think:
ako je sex sa oni sa kojim si super ne vidim potrebu za sexom sa nekim drugim jer čemu onda to...
e sad ako je već do nečeg novog, onda više vidim smisla u sexu i sa nekim novim i sa postojećim (naravno istovremeno):mrgreen:
 
Drage moje...:) ili mozda bolje :(
Koliko zapravo vjerujete muskarcima? Jeste li se nasle u situaciji da ste nekome vjerovale, bezgranicno vjerovale, a onda ste saznale sokantne istine..cinjenice?
Kako ste se nosile s tim? Kako se nositi s tim?
Ja sam vam trenutno kao gore pomenuti lik... Samo sto su ova cuda poput zemljotresa... Maloprije umalo ne padoh sa stolice :roll:
I primjeri su dobrodosli.. Vasi, vasih poznanica, drugarica..

"Draga, pa zar vise vjerujes svojim ocima nego meni..?"

Ja sam dugo beskrajno verivala svakom koga poznajem.

Kod bivseg decka me je nakon raskida sokiralo priznanje da me je prevario zato sto nisam htela seks sa njim, a mislila sam da u tim godinama to ni njemu nije neki problem. Kasnije su mi se ljudi smejali kad to spomenem, a i meni je bilo smesno sto sam ocekivala da neko nema seks dve i po godine i to usred muskog puberteta. Ne znam da li bi mi bilo smesno da sam ga volela, verovatno ne.

Poznanicima iz stranke nikad nista nisam verovala, a opet sam bila u situaciji da se zgranem kolicinom preteranih lazi kojima su skloni. Njih vec racunam u blago poremecene licnosti po tom pitanju i batalila bavljenje politikom jer je u strankama bolesno okruzenje.

Drugaricama ugavnom ne verujem puno onda kada pricaju o sebi, ali bezgranicno verujem u njihovu dobronamernost prema meni izmedju ostalog i zato sto ne dolazimo nikad u sukobe interesa.

I svom sadasnjem partneru sam na pocetku bezgranicno verovala, a sad na osnovu nekih sitnih i za zivot nebitnih lazhi, postavila sam granicu tog poverenja.

U svim situacijama u kojima me neko slagao, samo sam se u prvom trenutku trznula emotivno a onda sam sve resila logicnim razmisljanjem da je u pitanju NJIHOVA mana, a ne moja. I ...onda sam tu manu uracunala u svoje misljenje o njima i nastavila kontakt sa rezervom, manjom ili vecom, u zavisnoti od lazi kojom su me drmnuli u facu.

U nedostatku iskrenih ljudi, mora se biti medju lazovima i to vremenom postaje prirodno stanje stvari pa sam se sa tim, jednostavno, pomirila. A mirenje sa cinjenicom da je ovaj ili onaj lazov ne utice bogznakako na odnose sa takvim ljudima, ali umanjuje ljubav prema njima. Kad bi ljudi znali koliko ih laz moze urusiti u tudjim ocima, shvatili bi da im je trud da budu iskreni sa ljudima do kojih im je stalo, mnogo vrednije ulaganje u sebe, nego mnogi drugi cesto plitki kvaliteti kojima tezhe.
 

Back
Top