
sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
baš su kao svi mi, zar ne?...ajde...samopronalaženje

AKO TREBA UZMI SAMO
Svakog od nas život stigne
al' smo brži i od njega
iako nam preko glave
preko glave ama svega.
Snaga jeste baš u nama
nekad tiha, nekad bučna
san je nekad malo hvata
al' je ipak ta od zlata.
Evo tebi malo moje
malo moje snage druže
a i tebi drugarice
lepa reč, smeh i osmeh
i gomila dobre volje
od tog kažu duši bolje.
Baš se eto probudila
odmorila, naspavala
ako treba uzmi samo
duh je ono što ja imam
s dušom pleše sebe leči
malo treba za lek reči.
koji li je danas dan?

OJHAAA
PS Dobro vam jutro pisači i čitači....

