
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
AJDE...VREME JE...
Moj vragolan spava....m?
ma da li mene sanja?....
evo.....jedan jako nežan poljubac
da mir uspavane duše ne uplaši
znaš onaj....što osetiš kao san...kroz san
i jeste i nije.....tek topla koža pod rukom
kao vetar letnji...vruć dodir prostruji
što kožu pomiluje i oko butine se svije
da dobro jutro ljubavlju umije.
Ajde….vreme je da se kafa popije
Pa da jurimo dan….da nam ne pobegne.


PS Dobro vam jutro i lep dan…..vreme je za dizanje…


