Hm.........zahtevna tema,ovaj pitanjce...

Pa,sad...sta god mi ovde pisali,da li ta devojka misli ovo ili ono,i da li je dobro postupila...Jedino ona u sebi zna sta je navelo na to,na takav korak...Meni se to cini kao da je doslo do zasicenja u vezi.Nije lako raskinuti ni sa nekim sa kim si bio godinu dana,a kamoli posle 4 godinice,i tek tako...Ono sto iz svog iskustva mogu da kazem,a neko je vec mislim to i rekao na ovoj temi, da nikada ne mozes da budes potpuno siguran..U smisliu ispraavnosti neke odluke,jer se promeni misljenje,sazris,ili sta vec...Hocu reci da je potrebno vreme,i za nju,da li je dobro postupila,jer ako se zaista osecala da je Vasa veza vise ne usrecuje,onda ona sa tog aspekta verovatno smatra da je postupila ok,bez obzira na to,sto je tebi tesko i sto patis zbog takve njene odluke.A sa druge strane,mozda joj se samo trenutno tako učinilo,jer svaka veza,pa i brak ima krize...Pa,opet ides dalje.I opet si zajedno sa tim nekim,ako ga zaista volis,i ako zelis da veza i dalje traje.Ali se slažem u jednom,da ako se zaista osecala neispunjenom,i odlucila se na takav korak,da to treba hrabro da prihvatis,i da se stavis na njeno mesto mozda i da razmislis da si u njenoj kozi,kako bi reagovao,da ti kazes na primer,hej ja ne zelim biti vise sa tobom,a ona krene pa zasto ,pa kako,pa sto neces......Iz svog ne tako slavnog iskustva,mogu ti reci,da ces samo kontra efekat da proizvedes,i da je to nece navesti da se predomisli.A,iskreno,sto bi ti i nekoga moljakao više da se predomisli,da se zabavlja sa tobom i da te voli,ako taj nece?

Znam,tesko je,to prihvatiti,ali dalje ideš.Moras tako.Dan po dan,i biće lakse.Mislim da je jedna devojka vec ti odgovorila da ne treba da narušavas svoje dostojanstvo.Pa,i zdravlje-od nerviranja.

I u pravu je.Tako sam i ja radila u prosloj vezi.Mene je ostavio preko poruke.Tebi su barem u lice rekli.Meni je preko poruke i cak posle promenio broj, a zabavljali smo se tek dve godine,pa nije kontao da je red da mi kaze makar u lice.

To kao prvo.Kao drugo,tebi je barem rekla razlog,mene nisu ni toga udostojili.Pa sam plakala,moljakala,pa zasto neces,pa kako,pa sta sam lose uradila,i sl.Dok jedno jutro nisam ustala i odlucila da necu i ne zelim to vise da radimm....Da molim za neciju ljubav.Svi smo mi lepi i savrseni.Svako na svoj neponovljivi nacin stvoreni ,i zasluzujemo da imamo nekoga pored sebe ko ce nas voleti i ceniti.

Danas kada se setim,kako sam se tada ponizavala,dodje mi lose....








S toga i tebi savetujem,da krenes dalje.Meni se iskreno ne dopdaju savetii ljudi,koji kazu ma klin se klinom izbija,ma nadji drugu...jer prosto to nije tako lako...

Potrebno je vreme da se srce oporavi i da rane zarastu.Meni je trebalo dve godine,posle takvog raskida i nacina da se oporavim.Vremenom bude lakše,veruj mi.I kada se najmanje nadas,primetis u necijim ocima,svoj pogled i ukrades slatki osmeh,namenjen bas tebi.Na kraju sve to dodje na svoje.I sto kazu-ko zna zbog cega je to dobro. Ja sam u trenucima tuge mislila da nikada vise necu voleti kao njega.Ali,zivot me demantovao.Jer sam nakon dve godine soliranja

upoznala decka,koji je neverovatno dobar i pazljiv,a tek sada nakon par godina,kada sam sazrela, sam uvidela,da je dobro sto me je ostavio,(jedino smatram da je pogresan nacin na koji je to uradio)jer sam zaista nasla sada nekoga ko mi odgovara,i da sam suvise bila zaljubljena da shvatim koliko smo bili razliciti kao osobe.Zato kažem da je zivot cudo i ko zna zbog cega je to dobro... Bice sve ok,samo hrabro.
nadam se da sam ti barem malko pomogla..........