Ahil sa srpskim ocilima?

Trojanci su svoj grad Troju zvali Ilij.

Pitanje sa sve glasi: zasto su Rimljani Iliriju nazvali Ilirijom i njene domorodce Ilirima?

...:dash:...:dash:...:dash:...:hahaha:...:hahaha:...:hahaha:...:rotf:

...Vel'ki SrBine...:hahaha:
...kao prvo...napravi RAZLIKU izmedju Ilij-a (po njemu je dobila ime Homerova ILIJADA) i ILIRA...

...poshto pishem (tipkam/kucam) vecc 2h o haplogrupama, migracijama ka Balkanu...postaviccu ti neke linkove, koje si sam mogao prvo da otvorish, pre no shto si napravio PARALELU izmedju ILIJ-a i ILIRA...:hahaha:

...http://bs.wikipedia.org/wiki/Iliri
...http://hr.wikipedia.org/wiki/Trojanski_rat
...http://sr.wikipedia.org/sr/Илијада
 
Poslednja izmena od moderatora:
Trojanci su svoj grad Troju zvali Ilij.

]
Trojanci su svoju Troju zvali Viluša, ( dodatak - vladari Viluše sa poslednjim Enejom)http://www.google.com/imgres?imgurl...v=/images?q=wilusa&um=1&hl=en&sa=N&tbs=isch:1

a celokupnu Anatoliju Arzava.

mapHattusiliI.jpg



Vrlo interesantne i srodne reči Vilusima i Rzavu. Uz već poznatu Likiju na jugu i sa veoma konkretnim dokazom (iz Homerovog "grčkog" jezika) da je ime Lidijaca - LIDOI - značilo ljudi.
 
Trojanci su svoju Troju zvali Viluša, ( dodatak - vladari Viluše sa poslednjim Enejom)http://www.google.com/imgres?imgurl...v=/images?q=wilusa&um=1&hl=en&sa=N&tbs=isch:1

a celokupnu Anatoliju Arzava.

mapHattusiliI.jpg



Vrlo interesantne i srodne reči Vilusima i Rzavu. Uz već poznatu Likiju na jugu i sa veoma konkretnim dokazom (iz Homerovog "grčkog" jezika) da je ime Lidijaca - LIDOI - značilo ljudi.

Na prilozenoj karti su podrucja naroda Hetiti sa njihovom prestonicom Hattushom.

Prašnjava vijugava cesta je zapravo većim dijelom godine suho korito "modre rijeke" Radimlje, koja na Vidovom polju utječe u Bregavu (nekad Vidošticu). A prije 2.300 godina je ovdje bila ilirska luka.

http://www.croatia.ch/zanimljivosti/091210.php

Vilusa : Vidovo polje, Vidostica???
5. JADRANSKI BAZEN – SVJETSKI ARHEOLOŠKI DRAGULJ
5.1. Iirski Grad iz snova – ni Hercegovačka Troja, ni Daorson, ni Gradina Ošanići

Kako je Salinas Price vidio Grad? Maštovito i s respektom.
On govori (na svom web sajtu): “Arheološki ostaci Troje se nalaze na vrhu brda, u blizini Ošanića, 3 km sjeverozapadno od Stoca. Lokaciji se prilazi iz podnožja brda utabanom stazom. Prođe se nekoliko seljačkih kuća; usput se vide ostaci antičkih građevinskih blokova. Na vrhu su monumentalni zidovi Troje, građeni od tvrdih kamenih blokova od krečnjaka. Iza njih se nalazio grad. Troja je bila strateški smještena u nekoliko nivoa – vjerovatno po 25 do 50 metara – na stjenovitim liticama, prirodno zaštićena. Jedna strana je gledala prema Radimlji, a druga prema otvorenoj Stolačkoj dolini.”

I, Salinas, nastavlja: “Gradske zidine su napravljene od kiklopskih kamenih blokova (tako nazvanih, jer su samo Kiklopi mogli dizati tako ogromne blokove). Blokovi su ogromni, kvadratni, krečnjačkog porijekla, neki po 3 metra dugački. Zid je dugačak 63 metra, dva i po metra širok i mjestimično po 4 metra visok.”

Izvor:
http://www.alternativnahistorija.com/AH8.htm
 
Poslednja izmena:

Srodnije je etimološki sa toponimom Vilusi kod Nikšića, i ima neprekidnu poveznicu predominantnog učešća ( oko 80%) istorodnog Dinarskog naroda do Starog Vlaha koji se zove i Rzav. Opšte je poznato da su Mizijci, odnosno Brigijci ili Brđani sa Balkana naselili Anatoliju i osnovali Troju.
 
Břetislavův moravský denár č. 310a předobrazem Otova denáru č. 328 se čtyřmi hlavičkami evangelistů? (J. Šmerda: Denáry české a moravské,

Pazi ovo objašnjenje četiri evangeliste:)

breti_02.jpg

Poznámka: Původním vzorem pro minci Oty I. Sličného s motivem Boží ruky na reverzu a se čtyřmi hlavičkami evangelistů na averzu (J. Šmerda 1996, č. 328) mohl být již moravský denár Břetislava I. (J. Šmerda 1996, č. 310a, 1019/1020-1034). Oproti Otově denáru jsou zde motivy na lícní a rubní straně přehozeny. S motivem Boží ruky se setkáváme na averzu, na rubu vidíme snad předobraz čtyř hlaviček evangelistů v podobě neuzavřených půlobloučků připomínajících podkovy. Ramena kříže jsou ukončena podobnými půlobloučky navozujícími představu jednotlivých arkád v rotundě. Pokud bychom připustili tuto možnost, mohlo by to svědčit o tom, že náš předpoklad, nastíněný v předchozí části práce, že rotunda byla zaklenuta a vymalována (včetně kupole s postavami evangelistů) již za Břetislavova moravského pobytu (1019/1020-1034), byl správný.

Znači ovde nije Vasilevs nego evangelisti:super:

Koincidencija, Bretislava l zovu Česki Ahil
 
Břetislavův moravský denár č. 310a předobrazem Otova denáru č. 328 se čtyřmi hlavičkami evangelistů? (J. Šmerda: Denáry české a moravské,

Pazi ovo objašnjenje četiri evangeliste:)

breti_02.jpg

Poznámka: Původním vzorem pro minci Oty I. Sličného s motivem Boží ruky na reverzu a se čtyřmi hlavičkami evangelistů na averzu (J. Šmerda 1996, č. 328) mohl být již moravský denár Břetislava I. (J. Šmerda 1996, č. 310a, 1019/1020-1034). Oproti Otově denáru jsou zde motivy na lícní a rubní straně přehozeny. S motivem Boží ruky se setkáváme na averzu, na rubu vidíme snad předobraz čtyř hlaviček evangelistů v podobě neuzavřených půlobloučků připomínajících podkovy. Ramena kříže jsou ukončena podobnými půlobloučky navozujícími představu jednotlivých arkád v rotundě. Pokud bychom připustili tuto možnost, mohlo by to svědčit o tom, že náš předpoklad, nastíněný v předchozí části práce, že rotunda byla zaklenuta a vymalována (včetně kupole s postavami evangelistů) již za Břetislavova moravského pobytu (1019/1020-1034), byl správný.

Znači ovde nije Vasilevs nego evangelisti:super:

Koincidencija, Bretislava l zovu Česki Ahil

Lupetaju ludi crkvenjaci i bacaju narodu prasinu u oci, umjesto da hriscanski priznaju da je to cirilicno veliko C!
 
...vecheras ccu ti DEMISTIFIKOVATI tvoje "tvrdnje", kao i NEZNANJE po 2X...;)
...weekend je...lepo vreme...nadam se da ccesh se strpeti, jer ccu morati mnogo da tipkam...i da pokazhem koliko si "zavisnik" Wikipedia znanja, tj. povrshan...i da ti predochim ko koga ne razume u nashem dijalogu (pisanom)...;)

Jos uvek cekam ,demistifikaciju :D da utvrdim koliko ne znam ;)
Naravno ;) lepo vreme je bolje da provodimo napolju.Nemoj dokazivati moju zavisnost,povrsnost,ne razumevanje, vec daj argumente , protiv moje tvrdnje ;)
 
...:dash:...:dash:...:dash:...:hahaha:...:hahaha:...:hahaha:...:rotf:

...Vel'ki SrBine...:hahaha:
...kao prvo...napravi RAZLIKU izmedju Ilij-a (po njemu je dobila ime Homerova ILIJADA) i ILIRA...

...poshto pishem (tipkam/kucam) vecc 2h o haplogrupama, migracijama ka Balkanu...postaviccu ti neke linkove, koje si sam mogao prvo da otvorish, pre no shto si napravio PARALELU izmedju ILIJ-a i ILIRA...:hahaha:

...http://bs.wikipedia.org/wiki/Iliri
...http://hr.wikipedia.org/wiki/Trojanski_rat
...http://sr.wikipedia.org/sr/Илијада

Vidim ,sve pouzdane izvore takodje koristis. :zcepanje: ;)
 
C = S = SVAROŽIĆ = Sunce

6n05055.jpg


cvshield.jpg


63250210351394ocila.jpg


Svarožićje bozanstvo predhriscanskih Slovena (Srba). Sve što možemo saznati o ovom bogu može se svesti na nekoliko redaka iz Titmatovih spisa i jedva nekoliko reči nađenih na ruskim spomenicima iz četrnaestog, petnestog i šesnaestog veka. Međutim, čak i na osnovu ovako malog broja činjenica kojima raspolažemo, a koje u sebi sadrže informacije o prirodi Svarožića, dosta toga možemo zaključiti o ovom božanstvu, kao i o slovenskoj duhovnosti uopšte.
Šta možemo saznati čitajući spise hroničara Titmara? Opisujući Radgostov hram u Retri Titmar spominje slike bogova koje se nalaze u unutrašnjosti hrama, a među ovim slikama najimpresivniji je prikaz božanstva koje se naziva Svarožićem. Titmar naziva Svarožića prvim među prikazanim bogovima, bogom koga Retrijani najviše poštuju. Ovo božanstvo prikazano je sa šlemom na glavi, mačem i slikom crnog bika na grudima. Vidimo da je ovde reč o ratničkom božanstvu, koje je osim oružja i ratničke opreme imalo i svoju zastavu, koja je takođe stajala u Radgostovom hramu u Retri.

Zastave svih prikazanih bogova čuvane su u hramu sve do momenta kada bi Retrijani krenuli u rat. Tada bi zastave bile iznošene iz hrama i nošene u borbu, verovatno da bi Retrijanima omogućile božansku pomoć u predstojećoj bici.

Ruski spomenici iz četrnaestog, petnaestog i šesnaestog veka pak opisuju Svarožića na potpuno drugačiji način. Ovde se ne spominje da je reč o bilo kakvom ratničkom božanstvu već je Svarožić definisan kao božanstvo ognja. Sloveni se „mole ognju i nazivaju ga Svarožićem” kaže izvor iz šesnaestog veka dok nešto stariji izvor navodi da se ognjevi medju Rusima nazivaju Svarožićima. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da je Svarožić, kao i Simargl, bio božanstvo ognja, dok su njegove ratničke karakteristike vezane, pre svega, za ratnički mentalitet naših predaka, starih Slovena. Jer, kao što znamo, retko koje slovensko božanstvo nije imalo ratničke karakteristike.

Etimološka analiza Svarožićevog imena učvrstiće našu tezu prema kojoj se Svarožić definiše kao ognjeno božanstvo. Naime, isti koren reči koji se nalazi u Svarogovom i Svarožićevom imenu nalazi se i u ruskoj reči svarit koja znači „kovati” kao i u rumunskoj reči sfarog čije je značenje „spržen”.

C
je cirilicni znak za Sunce (Svaroga, Svarozica), prvi glas (sanskrit: svar = glas) rijeci Sunce.Krst sa cetiri C je znak Boga Svaroga, vrhovnog Boga svih predhriscanskih Srba, Visnjeg Boga hriscanskih Srba, dok je Svarozic, mali Bog, sin Svarogov, predhriscanska praslika Isusa Hrista.

Rijec Svarog je iz sanskrita i sastavljena je od dvije rijeci: svar-og. Svar znaci nebesa, og znaci mjesto (l-og, loga, boraviste, odaja).

Takođe, proučavanje rodbinskih veza medju slovenskim bogovima doneće nam pregršt informacija o Svarožićevoj vatrenoj prirodi. Ovo božanstvo se, kao što znamo, naziva Svarogovim sinom, što mu i same ime kaže jer je nastavak -ić vezan, pre svega, za poreklo i porodičnu pripadnost. U srpskom jeziku najčešća su prezimena koja se završavaju upravo na -ić, pa tako imamo porodicu Marković čiji je najstariji predak Marko, porodicu Petrović i njihovog rodonačelinika Petra, te Ivanoviće, Jankoviće, Jovanoviće itd. Svarožić je, dakle, sin Svaroga, boga nebeske vatre .

Sada dolazimo do jedne specifične karakteristike slovenskog duhovnog sistema koja se očituje u činjenici da su najvažnija slovenska božanstva vatrene prirode. Naime, u slovenskoj duhovnosti često se potencira solarni princip dok se sami Sloveni nazivaju poštovaocima vatre.

Iz svega ovoga možemo zaključiti da je najvažnija funkcija Svarožića ona koja ga definiše kao božanstvo ognja. Njegova priroda je, dakle, svetla i solarna što je odlika većine slovenskih božanstava. Spasoje Vasiljev, štaviše, smatra Svarožića samim bogom Sunca naglašavajući na taj način njegovu solarnu prirodu. Kroz proučavanje i analiziranje Svarožićeve prirode dosta toga možemo saznati o slovenskoj duhovnosti uopšte, jer nam činjenica da su Sloveni poštovali Svarožića mnogo govori o osnovnim odlikama stare slovenske religije.

Bio Svarožić sveti oganj ili sam vatren bog, slobodno možemo zaključiti da su Sloveni legitimni naslednici starih Vedejaca čija se vere zasnivala na poštovanju svetlosti i vatre kao vrhovnog fizičkog i duhovnog principa. Dokaz o povezanosti Slovena i Vedejaca možemo naći i u najvažnijem arijevskom spisu - Manuovom zakoniku. Osim sličnosti ovog zakonika sa zakonikom srpskog cara Dušana, u ovom spisu možemo nači i na informaciju da je jedan od šest arijevskih vladara - Manua, bio niko drugi do Svaržić.
 
Poslednja izmena:

Back
Top