bobanjov
Iskusan
- Poruka
- 6.181
AFERA DULIĆ Ministar koji je sve isplanirao
Nataša Jovanović
decembar 10, 2010
Ministar za prostorno planiranje Oliver Dulić, često u medijima posprdno nazivan bunjevačkim tamburašem, hirurgom-kostolomcem i slično, u stvari je vrlo ozbiljan privatni preduzetnik koji na putu do profita vešto zloupotrebljava svoju ministarsku funkciju, krši zakone Srbije i sklapa poslove bez tendera. Zbog haotičnog stanja u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, zbog svoje stranke koja sektaški čuva svoje prestupnike i mnogo šta još, ovaj čovek ne odgovara nikome za svoje postupke[/B
Preduzeće „Dg comp. računari“ d.o.o. iz Subotice, vlasništvo ministra za prostorno planiranje Olivera Dulića, postalo je krajem 2010. godine predmet zanimanja srpske javnosti. Ne toliko zbog prometa i ostvarenog profita koliko zbog činjenice da je Dulić na najskandalozniji način zloupotrebio svoju funkciju, koristeći sve resurse jednog povlašćenog lica sa imunitetom kako bi uzeo iz državne kase što više za svoju privatnu firmu.
ČOVEK IZNAD ZAKONA
Zvaničan finansijski izveštaj Agencije za privredne registre govori da je zarada Dulićevog preduzeća u 2008. godini iznosila 97.138.000 dinara, a u 2009. godini 91.915.000 dinara. Od ukupnog prometa preduzeća, ministar je zaradio 1.170.000 dinara u 2008. godini i 803.000 dinara u 2009. godini. Dakle, ništa strašno. Ili, što bi on sam u svoju odbranu rekao: promet boljeg gradskog kafića za jedno
veče.
Ali, problem je počeo da „curi“ na drugoj strani. Naime, Dulić je stoprocentni vlasnik preduzeća „Dg comp. računari“ d.o.o. (100% vlasničkog udela).
Opet sudeći prema dostupnim podacima Uprave za trezor koja funkcioniše pri Ministarstvu finansija, „…između državnih organa i institucija i preduzeća čiji je vlasnik Oliver Dulić postoji veoma tesna saradnja“.
Ako je suditi po onome što je pratila Uprava za trezor Republike Srbije, u periodu od januara 2008. do novembra 2010. godine, Dulićeva firma je imala više od 1100 novčanih transakcija, uglavnom uplata od strane državnih organa i institucija, u korist preduzeća „Dg comp.računari“ d.o.o. iz Subotice.
Preciznije rečeno, ovde je reč o tome da je od 2008. do 2010. godine, ukupno 70 različitih državnih organa i institucija kupovalo robu od Dulićevog preduzeća ili je koristilo njegove usluge. Na taj način je Dulić ostvario promet od skoro 25 miliona dinara (tačnije 24.464.600 dinara)…
U vezi sa ovim, Duliću ne pada na pamet da prizna sukob interesa, a poslovanje svoje firme „Dg comp. računari“ uporno predstavlja kao pošteno, po zakonu i transparentno.
Ali, neke činjenice nedvosmisleno govore o ministru koji se nalazi u krivičnom delu…Najpre je Dulić nesmotreno iskoračio u pravcu znatiželjnih medija sa pričom da je upravljačka prava nad firmom „Dg comp. računari“ preneo na izvesnog gospodina Žolta Međešija i uputio ih, opet nesmotreno, da odgovore o poslovanju firme potraže kod njega.
ODBRANA I SLEDEĆI DANI
I, kao u nekoj amaterskoj dramatizaciji jeftinog pozorišnog komada, Žoltan Međeši „ne zna“ (!) da je Dulić na njega preneo vlasnička prava svoga preduzeća, seća se da je nešto potpisao, ali ga to mnogo ne zanima jer je on lice koje „nema neku određenu funkciju“, uporno tvrdeći da se bavi samo prodajom.
Međeši je, kako izvori tvrde, zaista neugodan svedok na nekom mogućem procesu protiv Dulića, ako ga ikada bude ovim povodom, jer je kao „menadžer prodaje“ koji je Duliću „nešto potpisao“ odlično upućen u sve poslove sklapane na relaciji između „Dg comp. računari“ i brojnih
bolnica, škola, mesnih zajednica i drugih ustanova
finansiranih iz budžeta.
Uzgred, lako je ustanoviti da skoro pola svog poslovanja Dulićeve firme čine državne institucije i da te ustanove čine 30 odsto njihove klijentele, a da su ostalo privatne firme.
Ali, u analizi onoga što je Dulićev nesuđeni „adut“ Žoltan Međeši potpisao odmah se vide ministrove nečasne namere: reč je o komadu neoverenog papira sa datumom rukom napisanim u vrhu prve strane, gde piše da je ovaj zanimljiv „prenos nadležnosti“ obavljen 10.07.2008. godine.
Sam Međeši tvrdi da se od tada sa Dulićem nijednom nije sreo, niti zna kakva je bila dalja sudbina tog „dokumenta“.
U svakoj normalnoj državi, ovo bi bio razlog da predsednik vlade pokrene proceduru za smenu ministra koji je u sukobu interesa, ali kako to da učini svom stranačkom kolegi i još da se zameri predsedniku države i partije!
Ministar zaštite životne sredine i prostornog planiranja rekao je da je firma „Dg comp. računari“ sarađivala sa mnogo institucija, budžetskih ustanova, i bez ikakvog njegovog uticaja. U petak popodne, na sajtu Agencije za privredne registre vidi se da je firma „Dg comp. računari“ u stopostotnom vlasništvu ministra Dulića… Nigde nesrećnog Međešija!
No, Dulić je ubrzo shvatio da će izaći na videlo ceo ovaj njegov trapavi projekat, pa je brže bolje pozvao Žoltana Međešija „da sredi brljotinu“ i poslao ga u Agenciju za privredne registre, pred sam kraj radnog vremena, u petak 3. decembra 2010. godine, kako bi izvršio upisivanje zabeleške o prenosu upravljačkih prava, po ugovoru navodno potpisanog 10. jula 2008. godine, između njih dvojice. Zašto je trebalo dve godine da se ovo desi, nije teško pogoditi…
VELEIZDAJA PO UGOVORU
Sutradan, u subotu 4. decembra, Dulić pred novinarima govori kako se „…Država vraća u ulogu investitora da bi povratila ugled građevinskom sektoru i podigla kvalitet, ali i da bi istisnula investitore iz kriminalizovanih struktura, koji su varali građane“.
U tih dva dana, Savet za borbu protiv korupcije uputio je premijeru Mirku Cvetkoviću izveštaj, u kojem se opisuje „…niz propusta u postavljanju kablova duž magistralnih i regionalnih puteva“, te da „…analizom dokumentacije u koju je Savet imao uvid uočene su brojne nepravilnosti, a ključne se odnose na netransparentnost i nezakonitost postupka, konflikt interesa i potencijalno velike gubitke budžeta Republike…“.
Konačno, pominje se i slovenačko preduzeće „Nuba invest“ koje je dobilo dozvolu za izgradnju optičkog kabla „u nezakonitoj proceduri“. Treba li reći da je taj posao, bez tendera, pored brojnih operatera sa iskustvom i godinu dana pre svih drugih, dobilo nepoznato, novoosnovano preduzeće, koje se do momenta ulaska u posao postavljanja optičkih kablova nije bavilo telekomunikacijama, niti je dobilo licencu RATEL-a?
Jer, ovde je reč o tome da je slovenačka firma „Nuba invest“ svoje preduzeće u Srbiji registrovala 10. Aprila 2009. godine, samo nekoliko meseci pre dobijanja prve lokacijske dozvole za posao sa optičkim kablovima!
Ali, ni to nije sve. „Nuba invest“ je firma koja ima jednog zaposlenog, čiji je osnivački kapital 3.000 evra i prethodno nije imala nijedan drugi posao, niti bilo kakve preporuke o ranijim poslovnim uspesima da bi garantovale kvalitet radova vrednih desetine miliona evra!
Konačno, od javnosti je nevešto sakrivano da je preduzeće „Nuba invest“ u Srbiju doveo niko drugi nego Oliver Dulić!
Prema ugovoru, „Nuba invest“ će biti vlasnik optičkih kablova ali osim poreza budžet Srbije neće imati druge koristi, a godišnja zarada firme od optičkih kablova biće između 20 i 30 miliona evra!
Nasledni faktor
Rođeni brat Olivera Dulića, Modest Dulić, dogurao je do Pokrajinskog sekretara za sport i omladinu i takođe dobro „posluje“ u Subotici i širom Vojvodine zahvaljujući funkciji koju obavlja.
Извор
Nataša Jovanović
decembar 10, 2010

Ministar za prostorno planiranje Oliver Dulić, često u medijima posprdno nazivan bunjevačkim tamburašem, hirurgom-kostolomcem i slično, u stvari je vrlo ozbiljan privatni preduzetnik koji na putu do profita vešto zloupotrebljava svoju ministarsku funkciju, krši zakone Srbije i sklapa poslove bez tendera. Zbog haotičnog stanja u sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, zbog svoje stranke koja sektaški čuva svoje prestupnike i mnogo šta još, ovaj čovek ne odgovara nikome za svoje postupke[/B
Preduzeće „Dg comp. računari“ d.o.o. iz Subotice, vlasništvo ministra za prostorno planiranje Olivera Dulića, postalo je krajem 2010. godine predmet zanimanja srpske javnosti. Ne toliko zbog prometa i ostvarenog profita koliko zbog činjenice da je Dulić na najskandalozniji način zloupotrebio svoju funkciju, koristeći sve resurse jednog povlašćenog lica sa imunitetom kako bi uzeo iz državne kase što više za svoju privatnu firmu.
ČOVEK IZNAD ZAKONA
Zvaničan finansijski izveštaj Agencije za privredne registre govori da je zarada Dulićevog preduzeća u 2008. godini iznosila 97.138.000 dinara, a u 2009. godini 91.915.000 dinara. Od ukupnog prometa preduzeća, ministar je zaradio 1.170.000 dinara u 2008. godini i 803.000 dinara u 2009. godini. Dakle, ništa strašno. Ili, što bi on sam u svoju odbranu rekao: promet boljeg gradskog kafića za jedno
veče.
Ali, problem je počeo da „curi“ na drugoj strani. Naime, Dulić je stoprocentni vlasnik preduzeća „Dg comp. računari“ d.o.o. (100% vlasničkog udela).
Opet sudeći prema dostupnim podacima Uprave za trezor koja funkcioniše pri Ministarstvu finansija, „…između državnih organa i institucija i preduzeća čiji je vlasnik Oliver Dulić postoji veoma tesna saradnja“.
Ako je suditi po onome što je pratila Uprava za trezor Republike Srbije, u periodu od januara 2008. do novembra 2010. godine, Dulićeva firma je imala više od 1100 novčanih transakcija, uglavnom uplata od strane državnih organa i institucija, u korist preduzeća „Dg comp.računari“ d.o.o. iz Subotice.
Preciznije rečeno, ovde je reč o tome da je od 2008. do 2010. godine, ukupno 70 različitih državnih organa i institucija kupovalo robu od Dulićevog preduzeća ili je koristilo njegove usluge. Na taj način je Dulić ostvario promet od skoro 25 miliona dinara (tačnije 24.464.600 dinara)…
U vezi sa ovim, Duliću ne pada na pamet da prizna sukob interesa, a poslovanje svoje firme „Dg comp. računari“ uporno predstavlja kao pošteno, po zakonu i transparentno.
Ali, neke činjenice nedvosmisleno govore o ministru koji se nalazi u krivičnom delu…Najpre je Dulić nesmotreno iskoračio u pravcu znatiželjnih medija sa pričom da je upravljačka prava nad firmom „Dg comp. računari“ preneo na izvesnog gospodina Žolta Međešija i uputio ih, opet nesmotreno, da odgovore o poslovanju firme potraže kod njega.
ODBRANA I SLEDEĆI DANI
I, kao u nekoj amaterskoj dramatizaciji jeftinog pozorišnog komada, Žoltan Međeši „ne zna“ (!) da je Dulić na njega preneo vlasnička prava svoga preduzeća, seća se da je nešto potpisao, ali ga to mnogo ne zanima jer je on lice koje „nema neku određenu funkciju“, uporno tvrdeći da se bavi samo prodajom.
Međeši je, kako izvori tvrde, zaista neugodan svedok na nekom mogućem procesu protiv Dulića, ako ga ikada bude ovim povodom, jer je kao „menadžer prodaje“ koji je Duliću „nešto potpisao“ odlično upućen u sve poslove sklapane na relaciji između „Dg comp. računari“ i brojnih
bolnica, škola, mesnih zajednica i drugih ustanova
finansiranih iz budžeta.
Uzgred, lako je ustanoviti da skoro pola svog poslovanja Dulićeve firme čine državne institucije i da te ustanove čine 30 odsto njihove klijentele, a da su ostalo privatne firme.
Ali, u analizi onoga što je Dulićev nesuđeni „adut“ Žoltan Međeši potpisao odmah se vide ministrove nečasne namere: reč je o komadu neoverenog papira sa datumom rukom napisanim u vrhu prve strane, gde piše da je ovaj zanimljiv „prenos nadležnosti“ obavljen 10.07.2008. godine.
Sam Međeši tvrdi da se od tada sa Dulićem nijednom nije sreo, niti zna kakva je bila dalja sudbina tog „dokumenta“.
U svakoj normalnoj državi, ovo bi bio razlog da predsednik vlade pokrene proceduru za smenu ministra koji je u sukobu interesa, ali kako to da učini svom stranačkom kolegi i još da se zameri predsedniku države i partije!
Ministar zaštite životne sredine i prostornog planiranja rekao je da je firma „Dg comp. računari“ sarađivala sa mnogo institucija, budžetskih ustanova, i bez ikakvog njegovog uticaja. U petak popodne, na sajtu Agencije za privredne registre vidi se da je firma „Dg comp. računari“ u stopostotnom vlasništvu ministra Dulića… Nigde nesrećnog Međešija!
No, Dulić je ubrzo shvatio da će izaći na videlo ceo ovaj njegov trapavi projekat, pa je brže bolje pozvao Žoltana Međešija „da sredi brljotinu“ i poslao ga u Agenciju za privredne registre, pred sam kraj radnog vremena, u petak 3. decembra 2010. godine, kako bi izvršio upisivanje zabeleške o prenosu upravljačkih prava, po ugovoru navodno potpisanog 10. jula 2008. godine, između njih dvojice. Zašto je trebalo dve godine da se ovo desi, nije teško pogoditi…
VELEIZDAJA PO UGOVORU
Sutradan, u subotu 4. decembra, Dulić pred novinarima govori kako se „…Država vraća u ulogu investitora da bi povratila ugled građevinskom sektoru i podigla kvalitet, ali i da bi istisnula investitore iz kriminalizovanih struktura, koji su varali građane“.
U tih dva dana, Savet za borbu protiv korupcije uputio je premijeru Mirku Cvetkoviću izveštaj, u kojem se opisuje „…niz propusta u postavljanju kablova duž magistralnih i regionalnih puteva“, te da „…analizom dokumentacije u koju je Savet imao uvid uočene su brojne nepravilnosti, a ključne se odnose na netransparentnost i nezakonitost postupka, konflikt interesa i potencijalno velike gubitke budžeta Republike…“.
Konačno, pominje se i slovenačko preduzeće „Nuba invest“ koje je dobilo dozvolu za izgradnju optičkog kabla „u nezakonitoj proceduri“. Treba li reći da je taj posao, bez tendera, pored brojnih operatera sa iskustvom i godinu dana pre svih drugih, dobilo nepoznato, novoosnovano preduzeće, koje se do momenta ulaska u posao postavljanja optičkih kablova nije bavilo telekomunikacijama, niti je dobilo licencu RATEL-a?
Jer, ovde je reč o tome da je slovenačka firma „Nuba invest“ svoje preduzeće u Srbiji registrovala 10. Aprila 2009. godine, samo nekoliko meseci pre dobijanja prve lokacijske dozvole za posao sa optičkim kablovima!
Ali, ni to nije sve. „Nuba invest“ je firma koja ima jednog zaposlenog, čiji je osnivački kapital 3.000 evra i prethodno nije imala nijedan drugi posao, niti bilo kakve preporuke o ranijim poslovnim uspesima da bi garantovale kvalitet radova vrednih desetine miliona evra!
Konačno, od javnosti je nevešto sakrivano da je preduzeće „Nuba invest“ u Srbiju doveo niko drugi nego Oliver Dulić!
Prema ugovoru, „Nuba invest“ će biti vlasnik optičkih kablova ali osim poreza budžet Srbije neće imati druge koristi, a godišnja zarada firme od optičkih kablova biće između 20 i 30 miliona evra!
Nasledni faktor
Rođeni brat Olivera Dulića, Modest Dulić, dogurao je do Pokrajinskog sekretara za sport i omladinu i takođe dobro „posluje“ u Subotici i širom Vojvodine zahvaljujući funkciji koju obavlja.
Извор