Adhd

ADHD moguće uočiti još u ranom detinjstvu, ali se problem na ovom uzrastu uglavnom zanemaruje. Teškoće da se sedi mirno kada se to od njih očekuje, brbljivost, upadanje drugima u reč, sukobi sa decom u vrtiću, “pentranje”po nameštaju se obično pripisuju živahnosti, bezobrazluku ili lošem vaspitanju.Da bi se moglo govoriti o ADHD mora se manifestovati bar u dva okruženja, tj, kući i recimo, vrtiću ili školi isto ponašanje. Simptomi su uočljiviji kada dete krene u školu i sretne sa zahtevima, obavezama i pravilima na koje obično ili ne reaguje ili preterano burno reaguje na sasvim neprimeren način. Uočljivi su po vrpoljenju na stolici, ustajanju, šetanju po učionici i priči na času, a sa druge strane zbog teškoća u učenju.Inače, to nema veze sa inteligencijom deteta, ali utiče na rezultate zbog nedostatka pažnje i fokusiranosti na zadatke. .iU više od 70% slučajeva uzroci su genetske prirode. Naučne studije pokazuju da kod članova porodice ljudi koji pate od ADHD-a postoji pet puta veći rizik oboljevanja od ADHD-a nego kod osoba koje nemaju porodičnu istoriju bolestih simptoma.Od ostalih simptoma, javljaju se i emocionalna labilnost, razdražljivost, depresivnost, anksioznost, oslabljena koncentracija, otežano upamćivanje, smetnje u učenju. Mogu neadekvatno reagovati u nekim situacijama i biti agresivni.
Da bi se postavila dijagnoza ADHD-a bitno je da učestvuje tim stručnjaka: pedijatar, dečiji neurolog i psihijatar, defektolog i logoped.
Danas se prilikom dijagnostikovanja uglavnom koriste dve klasifikacije:
DSM-IV-Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje-IV
MKB-10-deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti
 
ADHD moguće uočiti još u ranom detinjstvu, ali se problem na ovom uzrastu uglavnom zanemaruje. Teškoće da se sedi mirno kada se to od njih očekuje, brbljivost, upadanje drugima u reč, sukobi sa decom u vrtiću, “pentranje”po nameštaju se obično pripisuju živahnosti, bezobrazluku ili lošem vaspitanju.Da bi se moglo govoriti o ADHD mora se manifestovati bar u dva okruženja, tj, kući i recimo, vrtiću ili školi isto ponašanje. Simptomi su uočljiviji kada dete krene u školu i sretne sa zahtevima, obavezama i pravilima na koje obično ili ne reaguje ili preterano burno reaguje na sasvim neprimeren način. Uočljivi su po vrpoljenju na stolici, ustajanju, šetanju po učionici i priči na času, a sa druge strane zbog teškoća u učenju.Inače, to nema veze sa inteligencijom deteta, ali utiče na rezultate zbog nedostatka pažnje i fokusiranosti na zadatke. .iU više od 70% slučajeva uzroci su genetske prirode. Naučne studije pokazuju da kod članova porodice ljudi koji pate od ADHD-a postoji pet puta veći rizik oboljevanja od ADHD-a nego kod osoba koje nemaju porodičnu istoriju bolestih simptoma.Od ostalih simptoma, javljaju se i emocionalna labilnost, razdražljivost, depresivnost, anksioznost, oslabljena koncentracija, otežano upamćivanje, smetnje u učenju. Mogu neadekvatno reagovati u nekim situacijama i biti agresivni.
Da bi se postavila dijagnoza ADHD-a bitno je da učestvuje tim stručnjaka: pedijatar, dečiji neurolog i psihijatar, defektolog i logoped.
Danas se prilikom dijagnostikovanja uglavnom koriste dve klasifikacije:
DSM-IV-Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje-IV
MKB-10-deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti
Vrlo dobar post, a ja bi se nastavio na početak posta i izrekao svoje mišljenje da ima solidan broj odraslih ljudi s ADHD- om koji nisu dijagnosticirani niti im je pružena ikakva pomoć . Ne mogu se fokusirati na ništa, pa ni na temu razgovora, česte promjene poslova, neshvaćanje društvenih odnosa, u nekim slučajevima takvi pojedinci zaista previše hodaju i to bez nekog cilja, jednostavno hodaju u stilu Forest Gumpa ili jako brzo voze automobile. Možda sam u krivu, imam dojam da je riječ o i ne baš previše inteligentnim pojedincima .
 
Mitovi da su hipeaktivna deca teska za vaspitavanje i sklonija delikventnom ponasanju nisu tacni.Oni mitovi da su impulsivniji i spremniji da sprovode svoje fiks ideje u delo jesu.
Njima samo treba pristupiti sa razumevanjem da im dosta toga odvlaci paznju i da imaju potrebu da budu fizicki u pokretu.Tako da im se treba kroz igru objasnjavati stvari,i da se nalaze nacini da im se paznja zadrzi na ono sto zelite.
Ne treba i ne moze se ocekivati od hiperaktivnog deteta da sedi 45min u ucionici i prati lekciju ako ta lekcija nije prezentovana kao nesto zanimljivo sto ce im zadrzati paznju...i treba im se dati malo slobode da ustanu,pridu tabli,pogledaju nesto iz bliza sto ih zanima i iskoristiti to da im se jos vise probudi interesovanje za tu odredjenu temu.
 
Kako često bude poremećaji ne dolaze sami, jedan poremećaj vuče drugi ili se preklapaju. Najveća korelaciju s ADHD-om ima autizam. Prema dosadašnjim saznanjima dijete s ADHD- om ima 20x veću vjerojatnost da razvije autizam od djeteta bez ADHD- a. Ja sam primjetija ( samo moje mišljenje) da svi autisti u biti imaju ADHD🤔🤔

Drugi poremećaj koji vezujemo uz ovaj poremećaj je bipolarni poremećaj. Manična faza BAP- a ima dosta dodirnih točaka s ADHD- om. Takodjer djeca s ADHD- om imaju veću vjerojatnost razvoja bipolarnog poremećaja nego djeca bez tog poremećaja
 
Kako često bude poremećaji ne dolaze sami, jedan poremećaj vuče drugi ili se preklapaju. Najveća korelaciju s ADHD-om ima autizam. Prema dosadašnjim saznanjima dijete s ADHD- om ima 20x veću vjerojatnost da razvije autizam od djeteta bez ADHD- a. Ja sam primjetija ( samo moje mišljenje) da svi autisti u biti imaju ADHD🤔🤔

Drugi poremećaj koji vezujemo uz ovaj poremećaj je bipolarni poremećaj. Manična faza BAP- a ima dosta dodirnih točaka s ADHD- om. Takodjer djeca s ADHD- om imaju veću vjerojatnost razvoja bipolarnog poremećaja nego djeca bez tog poremećaja
Autizam se ustvari ne razvija posle rodjenja vec pre njega,dok se mozak razvija kod ploda za vreme trudnoce...
I ADHD je isto kao autuizam,disleksija,disgrafija i td razvojni poremecaj sa kojima se ljudi jednostavno radaju i ne mogu da se razviju posle rodjenja.mogu samo da prodju ne dijagnostifikovani neko vreme.Ali to kada se dijagnostikuju ne znaci da su se tad sveze pojavili vec da je tek tad doslo do situacije u kojoj se primecuje da su tu.

Da,ti razvojni poremecaji cesto idu u paketu jedni s drugima ali ne mora to uvek da znaci.
 
Autizam se ustvari ne razvija posle rodjenja vec pre njega,dok se mozak razvija kod ploda za vreme trudnoce...
I ADHD je isto kao autuizam,disleksija,disgrafija i td razvojni poremecaj sa kojima se ljudi jednostavno radaju i ne mogu da se razviju posle rodjenja.mogu samo da prodju ne dijagnostifikovani neko vreme.Ali to kada se dijagnostikuju ne znaci da su se tad sveze pojavili vec da je tek tad doslo do situacije u kojoj se primecuje da su tu.

Da,ti razvojni poremecaji cesto idu u paketu jedni s drugima ali ne mora to uvek da znaci.
Napisao i ostao živ, strpao u isti koš disgrafiu i autizam🤪🤪
 
Kako često bude poremećaji ne dolaze sami, jedan poremećaj vuče drugi ili se preklapaju. Najveća korelaciju s ADHD-om ima autizam. Prema dosadašnjim saznanjima dijete s ADHD- om ima 20x veću vjerojatnost da razvije autizam od djeteta bez ADHD- a. Ja sam primjetija ( samo moje mišljenje) da svi autisti u biti imaju ADHD🤔🤔

Drugi poremećaj koji vezujemo uz ovaj poremećaj je bipolarni poremećaj. Manična faza BAP- a ima dosta dodirnih točaka s ADHD- om. Takodjer djeca s ADHD- om imaju veću vjerojatnost razvoja bipolarnog poremećaja nego djeca bez tog poremećaja
I da ponekad se desava da se ADHD kod odraslih osoba koje generalno imaju probleme sa depresijom pogresno dijagnostikuje kao bipolarni poremecaj,narocito kada pocnu da se izvlace iz depresije jer ADHD ume da lici na manicnu fazu bipolarnog.
 

Back
Top