A primitive

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.117
Danas čovek tone u sopstvenu nesvesnost i društvo u sopstvenu masu. Danas živimo unutarnji potop.

Psihologija mase nam je toliko jasna da svako od nas zna njene opšte principe. Potpuno je svejedno ko je na okupu, diplomate na kongresu, akademici na sednici, poslanici na zasedanju parlamenta, učenici u razredu, građani birači, sindikalisti, poljoprivredni radnici, sudski porotnici, ili pozorišna publika. Zašto je svejedno? Zato, jer ma kakva da je grupa, čovekova svest, ma koliko da je individualno razvijena, biva degradirana. Individualna svest se u masi poništava. Masa ima nova svojstva koja su nezavisna od svakog pojedinačnog ponašanja. I upravo je to nesvesno. Razdražljiva, lakoverna, jednostrana, zaostala, tiranska, tupa, mračna, histerična; - ona ne poseduje razum, ni prosuđivanje, ne ume da odmerava, lako se može ubediti, još lakše povesti i prevariti.. Dospevši u gomilu i najrazumniji čovek za tren oglupavi. Mozak se isključi, prestaje delatnost razuma, svest potone i na njeno mesto stupa tamna, mutna, labilna oduzetost, što je svojstveno masi. Gasi se jasan i trezven um i vlast nad čovekom preuzimaju nekontrolisani nagoni i čovek se bez ostatka uključuje u masu. The group is feeling and acting as one soul - pripadnici grupe se stapaju u jednu jedinu dušu. Masa ne prosuđuje, ne razmišlja, ne voli, ne pokušava da shvati, nego se plaši, besni, blene i pokorava, iznad svega ruši. Zadatak mase je da uništava kulture. Ponašanje duše se menja: pomrači se njena svest o sebi u tolikoj meri, da čovek gubi sebe i brka s drugim, prihvata shvatanje drugoga, dok je svest o sebi samom dopola raspršena i lebdi u mutnim dubinama nagona.

Primitivac nije drevni čovek, jer drevno stanje čoveka sasvim sigurno nije primitivno. Ono što se naziva primitivnim mnogo više označava situaciju koja je ponovni pad u zaostalost. Primitivizacija, drugačije rečeno kolektivizacija, potiskuje čovekovo individualno biće i umesto njega,postavlja život mase. Nema vrednovanja. Gubi se inteligencija, zatamnjena je sposobnost prosuđivanja, srozava se ukus, duh. Iskrsava razdražljivost, zavist, histerija, strast, lakoumnost, bezrazložna zadivljenost i mržnja, praznoverica i idoli.

Čovek koji je nazvan primitivnim ne potiče sa početka vremena, nego sa samog kraja. Primitivac, odbačen otpadak, zaustavljen i zbijen u masi uzima obrnut smer: prema tami, prema degeneraciji i pretvara se u bezobličnu grdobu.
Današnja masa počinje da tone u poznu zaostalost. Postaje primitivna, gasi se lična svest, mesto bogova zauzimaju idoli i fetiši, prostor osvaja sve što je nakaradno, divlje, užasno, razdražujuće, misli zauzima sujeverje. Vertikalni prodor varvarstva u društvo nosi vidljive znakove katastrofa koje se odigravaju u nevidljivom svetu duše: istinska promena se odvija unutra, u svetu psihe, tako što nesvesno, poput nabujalog okeana preplavljuje čovekovu svest. To je potop u sudbini današnjeg čoveka. Više ne preti. On je već ovde. i već je preplavio veliki deo čovečanstva, koji masovno živi u tami primitivizma.

Autori koji su pisali o varvarizaciji čovečanstva, verovali su da opasnost preti duhu, kulturi i uzvišenom čoveku.. Struja nesvesnog može da povuče uzvišenog čoveka samo onda ako on u svom egzistencijalnom biću zapravo nije uzvišen. Inače primitivac može postati samo čovek mase.


Screenshot_65.png
 
Volio sam šetati uz more ali od kada sam obale mora zamijenio panonskim obalama mušica i komaraca volim šetat uz rijeku. Sam. Primitivno.

Svi ponekad razumiju antropomorfnu tvorevinu zvanu kultura kao da nisu dio neke, nešto poput disocijacije, kada nosiš kulturu okoline na silu kao kožu koja nije tvoja
a tvoja je...

možeš utjecat, influensat tu masu kao bena plastelin ili neoprani jaja i mislit se kako nisi dio tog primitivnog svijeta

Natočiš si kavu.
 
Autori koji su pisali o varvarizaciji čovečanstva, verovali su da opasnost preti duhu, kulturi i uzvišenom čoveku.. Struja nesvesnog može da povuče uzvišenog čoveka samo onda ako on u svom egzistencijalnom biću zapravo nije uzvišen. Inače primitivac može postati samo čovek mase.
Urođena introverzija je možda, i sve više mislim da jeste, dar od Boga. U početku malo boli neuklapanje: ''Svi tako, a ja, evo, ovako!'', mada to ''solo vreme'' je uvek okidač za nešto, najbolje kreativno, za čitanje, traženje, gledanje, procenjivanje i unutrašnje metamorfoze.
Vremenom se čovek oseti čak počastvovano jer mu je dato vreme samo za sebe, a koje mu prija, i u kojem može da menja svoje boje kao kameleon mnogo puta i neprimetno za okolinu, da ne bude predmet na koji okolina puko i nekontrolisano deluje, već da postane neko ko bira šta prihvata a šta vrlo rado odbacuje bez da ikom duguje izvinjenje ili izgovor.
 
Разумем фрагменте овог што пишете, специфична и сензитивна @Soradze и дубоко поштована (макар од мене :worth:) @Indigo3, али шта је тема ове теме? Шта је питање, дилема?
 
Poslednja izmena:
Volio sam šetati uz more ali od kada sam obale mora zamijenio panonskim obalama mušica i komaraca volim šetat uz rijeku. Sam. Primitivno.

Svi ponekad razumiju antropomorfnu tvorevinu zvanu kultura kao da nisu dio neke, nešto poput disocijacije, kada nosiš kulturu okoline na silu kao kožu koja nije tvoja
a tvoja je...

možeš utjecat, influensat tu masu kao bena plastelin ili neoprani jaja i mislit se kako nisi dio tog primitivnog svijeta

Natočiš si kavu.
A ti možeš biti obrisan ukoliko ne paziš šta pišeš...
 
Mislim da u dobu robotizacije i modernizacije tehnike,...ljudi su mnogo izgubili kao bića i pored mnogobrojnih olakšica kojima se služimo, jer mnogo toga danas možemo obaviti online.
Zato što se gubi moć "žive reči", tehnologija nam danas zamenjuje mnogo toga. Ali,...to se više odnosi na otuđenost ljudi , nego na goli primitivizam.
Sve u svemu,...doba u kome živimo je uprkos svemu dekadentno i kao takvo, pogodno za raznorazne primitivne pojave, čiji smo svedoci svuda.
Moda je postala "pornićarska", umetnost je vulgarizovana i nasilna, sve nakaradno je postalo IN,...ali ništa od toga ne može promeniti suštinski biće kakvo je čovek.
Svi težimo dobrim i lepim stvarima, kao što svi želimo da svakodnevno budemo njima okruženi.
Koliko je to danas realno moguće?
Ipak jeste,...sve dok ima dobrog, kulturnog i vaspitanog sveta, makar oni bili i u manjini. Treba samo sačekati da i ovaj "trend" prođe ili da ljudi postanu svesniji činjenice, čime nas sve "bombarduju" i degradiraju, pa da već jednom okrenemo drugi list.
Dok god bude prirode i njenih lepota, životinjskog i biljnog sveta,...nagledaćemo se još i lepote.
Ovako bahati, nekulturni i primitivni, postaćemo samo još veći teret za majku Zemlju, koja sve manje tolerancija ima prema nama takvima.
Odavno je vreme za veliki "reset" ili novu renesansu čoveka kao bića i sistema u kome živimo.Ipak je sve do ljudi,...pa i to hoćemo li nešto promeniti ili se slepo povinovati nebuloznim trendovima.
Primitivizam je izgleda i nažalost, odavno već postao trend!
Porazno i tužno,...jer bi trebali bolji svet ostaviti pokolenjima u amanet!
 
Poslednja izmena:
Mislim da u dobu robotizacije i modernizacije tehnike,...ljudi su mnogo izgubili kao bića i pored mnogobrojnih olakšica kojima se služimo, jer mnogo toga danas možemo obaviti online.
Zato što se gubi moć "žive reči", tehnologija nam danas zamenjuje mnogo toga. Ali,...to se više odnosi na otuđenost ljudi , nego na goli primitivizam.
Sve u svemu,...doba u kome živimo je uprkos svemu dekadentno i kao takvo, pogodno za raznorazne primitivne pojave, čiji smo svedoci svuda.
Moda je postala "pornićarska", umetnost je vulgarizovana i nasilna, sve nakaradno je postalo IN,...ali ništa od toga ne može promeniti suštinski biće kakvo je čovek.
Svi težimo dobrim i lepim stvarima, kao što svi želimo da svakodnevno budemo njima okruženi.
Koliko je to danas realno moguće?
Ipak jeste,...sve dok ima dobrog, kulturnog i vaspitanog sveta, makar oni bili i u manjini. Treba samo sačekati da i ovaj "trend" prođe ili da ljudi postanu svesniji činjenice, čime nas sve "bombarduju" i degradiraju, pa da već jednom okrenemo drugi list.
Dok god bude prirode i njenih lepota, životinjskog i biljnog sveta,...nagledaćemo se još i lepote.
Ovako bahati, nekulturni i primitivni, postaćemo samo još veći teret za majku Zemlju, koja sve manje tolerancija ima prema nama takvima.
Odavno je vreme za veliki "reset" ili novu renesansu čoveka kao bića i sistema u kome živimo.Ipak je sve do ljudi,...pa i to hoćemo li nešto promeniti ili se slepo povinovati nebuloznim trendovima.
Primitivizam je izgleda i nažalost, odavno već postao trend!
Porazno i tužno,...jer bi trebali bolji svet ostaviti pokolenjima u amanet!

Zaista lep komentar... dodala bih na poslednju rečenicu, ako dopustiš: ... i bolje sebe...
:vzagrljaj:
 
Koliko ne volim komunizam, toliko je za vreme njega primitivizam drzan pod kontrolom. Ali je izasao iz budzaka druge polovine 80ih
sa nacionalizmom, da bi kulminirao 90ih. Nazalost ta kulminacija i dalje traje nesmanjenom zestinom, tako da domace medije
uopste ne pratim jer taj miris praziluka i belog luka je svuda oko mene i gledam da ga sto manje mirisem.
 
Mi smo foto civilizacija, sve se mora slikati i staviti na društvene mreže. Zanimljiva mi je bila inicijativa da se zabrani korištenje mobitela u pariškim restoranima. Kažu poslužiš im jelo a oni ne uzimaju pribor za jelo nego mob, fotka, stavljanje na društvene mreže i komentari. Nekako sam čin hranjenja u restoranu pao u drugi plan?!? Čin fotografiranja i snimanja nam uzme svu draž tog datog trenutka. To sam uvidio prije nekih 2.5 god, pinkicu prije korone. Ja u kazalištu( moram reći nakon milion godina), bila neka komedija s lokalom tematikom. Jako mi se predsrtava svidila i kažem ja sebi da nešto snimim. Vadim mob i palim snimanje koje i nije bilo baš nešto zbog daljine i zbog toga što nije bila riječ baš o vrhunskom uređaju. Nakon nekih pola minute sine mi misao, pa zašto snimam?!? Fokusira sam se na snimanje i gubim dodir s predstavom, spremam mobitel i nastavljam gledati, slušati i uživati. Uspomena ostaje u mojoj glavi dok me ta glava služi, kad me ne bude služila neće mi ni taj snimak nešto značiti. Recimo da sam u tom trenutku doživio oblik prosvjetljenja:mrgreen:
 
Mi smo foto civilizacija, sve se mora slikati i staviti na društvene mreže. Zanimljiva mi je bila inicijativa da se zabrani korištenje mobitela u pariškim restoranima. Kažu poslužiš im jelo a oni ne uzimaju pribor za jelo nego mob, fotka, stavljanje na društvene mreže i komentari. Nekako sam čin hranjenja u restoranu pao u drugi plan?!? Čin fotografiranja i snimanja nam uzme svu draž tog datog trenutka. To sam uvidio prije nekih 2.5 god, pinkicu prije korone. Ja u kazalištu( moram reći nakon milion godina), bila neka komedija s lokalom tematikom. Jako mi se predsrtava svidila i kažem ja sebi da nešto snimim. Vadim mob i palim snimanje koje i nije bilo baš nešto zbog daljine i zbog toga što nije bila riječ baš o vrhunskom uređaju. Nakon nekih pola minute sine mi misao, pa zašto snimam?!? Fokusira sam se na snimanje i gubim dodir s predstavom, spremam mobitel i nastavljam gledati, slušati i uživati. Uspomena ostaje u mojoj glavi dok me ta glava služi, kad me ne bude služila neće mi ni taj snimak nešto značiti. Recimo da sam u tom trenutku doživio oblik prosvjetljenja:mrgreen:
Verujem da to jeste bilo prosvetljenje...
:heart2:
 
Svakog cuda za tri dana dosta.
Lepo su to nasi stari rekli onomad.
Procci ce i ovaj trend, koji traje evo ima 50 godina, a ovo je vrhunac.
Uostalom, nema nista lose u osamljivanju ako ono ima svoj cilj.
Licno sam dosta ideja dobio u setnji ili na trcanju...nekad i sedeci na klupi.
Ne smetaju mi drugi ljudi, ali frekvencija koju emituju je cesto glasnija od zvuka koji prave ustima.
Stoga volim da me niko ne poznaje.
Nisam imao i nemam nameru da imam nalog na drustvenim mrezama.
Ne treba mi lajk na fotografiju kao dokaz da sam zhiv.
Svako dobro !!!
 
Svakog cuda za tri dana dosta.
Lepo su to nasi stari rekli onomad.
Procci ce i ovaj trend, koji traje evo ima 50 godina, a ovo je vrhunac.
Uostalom, nema nista lose u osamljivanju ako ono ima svoj cilj.
Licno sam dosta ideja dobio u setnji ili na trcanju...nekad i sedeci na klupi.
Ne smetaju mi drugi ljudi, ali frekvencija koju emituju je cesto glasnija od zvuka koji prave ustima.
Stoga volim da me niko ne poznaje.
Nisam imao i nemam nameru da imam nalog na drustvenim mrezama.
Ne treba mi lajk na fotografiju kao dokaz da sam zhiv.
Svako dobro !!!
Slažemo se u svemu, draga noćna ptičice...
Gde bi nam bio kraj da ljudi liče na tebe?
Ipak, plašim se da nećemo tako brzo uživati u boljitku...
Bez obzira što liči na pohvalu, ipak ću reći: ni ja nemam
nalog ni na jednoj od društvenih mreža...
:)
:vzagrljaj:
 
Urođena introverzija je možda, i sve više mislim da jeste, dar od Boga. U početku malo boli neuklapanje: ''Svi tako, a ja, evo, ovako!'', mada to ''solo vreme'' je uvek okidač za nešto, najbolje kreativno, za čitanje, traženje, gledanje, procenjivanje i unutrašnje metamorfoze.
Vremenom se čovek oseti čak počastvovano jer mu je dato vreme samo za sebe, a koje mu prija, i u kojem može da menja svoje boje kao kameleon mnogo puta i neprimetno za okolinu, da ne bude predmet na koji okolina puko i nekontrolisano deluje, već da postane neko ko bira šta prihvata a šta vrlo rado odbacuje bez da ikom duguje izvinjenje ili izgovor.
Ovo si lepo napisala... Mislim da je čovek koji je uoćio da ima izbor - već spašen...
:vzagrljaj:
 

Back
Top