Izvinite sto necu pisati mnogo.Imam potrebu da napisem toliko toga ali,nemam reci....Zato,postavicu par pesama...Tuga nije nicim konkretno izazvana ali dodje tako nekada.....Evo,ove stare i lepe pesme mogu da dotaknu srce i probude nostalgiju,tugu i najsretnijem coveku tako da,ako ne zelite da se osetite lose,preskocite ovaj blog...Veliki pozdrav svima od Emine
Boli me sto nije bilo dovoljno vremena da se iskaze ogromna ljubav i postovanje prema dragim osobama...Zivot nekad jednostavno nije fer....Vsko ce ove pesme doziveti na svoj nacin i prema svom bolu.Ja...Ne znam...Osecanja su pomesana.Mogu proci godine a da nesto cuci u nama i ceka da izadje napovrsinu.Nekada i ako stalno zalimo za necim ili nekim i dalje ostaje i nikad ne prestaje da grebe,boli,zulja...Da te vuce dnu savest ili ko zna sta vec.Covek je sam sebi najveca misterija...
Tijara i Dijenek danas su me inspirisali na ovoj blog.Podsetili me..Ne zapravo podstakli u meni ono osecanje koje sam bila zanemarila neko vreme.Neko kratko vreme ali dovoljno dugo da me savest pece kao zar...Stidim se..Zar da posle toliko velikih tragedija u zivotu bacim pod noge i zalim za nekim malim stvarima koje na kraju krajeva od mene i zavise....Gore sam navela da tuga nije izazvana i sada,sto vise pisem cini mi se da ipak jeste...Negde u podsveti skrivena....

Boli me sto nije bilo dovoljno vremena da se iskaze ogromna ljubav i postovanje prema dragim osobama...Zivot nekad jednostavno nije fer....Vsko ce ove pesme doziveti na svoj nacin i prema svom bolu.Ja...Ne znam...Osecanja su pomesana.Mogu proci godine a da nesto cuci u nama i ceka da izadje napovrsinu.Nekada i ako stalno zalimo za necim ili nekim i dalje ostaje i nikad ne prestaje da grebe,boli,zulja...Da te vuce dnu savest ili ko zna sta vec.Covek je sam sebi najveca misterija...
Tijara i Dijenek danas su me inspirisali na ovoj blog.Podsetili me..Ne zapravo podstakli u meni ono osecanje koje sam bila zanemarila neko vreme.Neko kratko vreme ali dovoljno dugo da me savest pece kao zar...Stidim se..Zar da posle toliko velikih tragedija u zivotu bacim pod noge i zalim za nekim malim stvarima koje na kraju krajeva od mene i zavise....Gore sam navela da tuga nije izazvana i sada,sto vise pisem cini mi se da ipak jeste...Negde u podsveti skrivena....