:)

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je
naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.

Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nozem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.


Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.


:heart:
 

Back
Top