********

Besmrtno stojim kao mrtva predstrazha,
Dok strepnja dobuje: desilo se, bice vechnost.
Ali chujem glas strahota da je sve san
I da je ljubavi toj kraj.
Maska je pala, ljubav je na sceni,
ogoljena u odoru istine, straha i bola,
igra u ritmu nashih zhelja,
a sve pozhelim da i nije a utaja smo njena,
utaja ljubavi koja je plagijat pravi,
koja kao kost u grlu preti da udavi,
da srce izbije iz grudi.
Kad se zavese spuste u ochi pogledam te,
na tren tvoj pogled kazuje da ljubav je
ali vreme je krivo.
Vreme se vishe ne meri danima vec vremenom kad si tu.
Dodirom tvoje ruke skrivene,
ukradeno od svih
i kazuje da zheljeni san postaje java
koja sa prvim svitanjem nestaje.
 

Back
Top