3 japanske mudrosti za dobar život

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
378.450
688z387_young-happy-woman-with-backpack-standing-with-raised-hands-looking-river.jpg


U Japanu se sreća često duboko povezuje sa drugima i oni važe za jednu od srećnijih nacija. Cenjenje malih stvari je naime obeležje japanske sreće.
Tri japanska koncepta mogu ponuditi uvid u vođenje dobrog života.

Omoijari: Ljubaznost prema drugima, ljubaznost prema sebi

Mešavina empatije, saosećanja i pažljivosti, omoijari je intuitivno razumevanje drugih. Smatra se osnovnom japanskom vrednošću, omoijari je opisan kao „altruistička osetljivost” i „sposobnost i spremnost da se oseti ono što drugi osećaju”. Učida ga naziva intuitivnom društvenom podrškom.
„Omoijari se odnosi na to da budete usklađeni sa potrebama drugih, da ih predviđate i da nudite ono što je najkorisnije – čak i bez da vas se to pita.“
Važno je napomenuti da se ova osetljivost može usmeriti i ka unutra. Prepoznavanje i zadovoljavanje sopstvenih potreba je, samo po sebi, radikalan čin ljubaznosti
 
Poslednja izmena:
Vabi-sabi: Lepota u nesavršenosti

Budistički koncept vabi-sabija je više od estetike koja ceni „rustičnu jednostavnost“ ili „prigušenu eleganciju“ sa kojom se povezuje. Njegov uticaj se proteže i na japansku psihologiju.
„Vabi-sabi nas uči da život nije samo uzlet hedonističkih težnji ili preokret živahne sreće“, kaže Učida. „Umesto toga, možemo naučiti da cenimo tihu radost u stabilnim, pa čak i monotonim životnim trenucima.“

Kao i kod ikebane – japanske umetnosti aranžiranja cveća – koja koristi i pupoljke koji tek treba da procvetaju i one koji su prošli svoj vrhunac, filozofija vabi-sabija, prema Učidi, poziva nas da cenimo urođenu lepotu prolaznosti u svakoj fazi života.
Kako bi bilo zaustaviti našu stalnu težnju ka savršenstvu i odustati od navike odlaganja sreće dok sve ne bude kako treba?
 
Iči-go iči-e: Zbirka konačnih trenutaka

Prevedena kao „jedan život, jedan susret“, frazu iči-go iči-e, kaže se, skovao majstor čaja Rikju u 16. veku. Rikju je učio da je svako okupljanje na ceremoniji čaja događaj koji se dešava jednom u životu, i pošto se nikada ne sme ponoviti tačno onako kako jeste, zaslužuje puno prisustvo i pažnju praktičara. Kao takav, iči-go iči-e je poziv da cenimo svaki susret onakvim kakav jeste: prolazan, jedinstven i dar. „Ne nužno od Boga“, dodaje Učida, „već od samog života i prirode.“

Kako bismo se odnosili prema svojim trenucima kada bismo znali da je svaki od njih jedinstveno iskustvo?
Kao što je francuska filozofkinja Simon Vejl jednom napisala: „Pažnja je najređi i najčistiji oblik velikodušnosti.“
Kako bi se osećali ponuditi takvu velikodušnost drugima, svetu i sebi?
 
Slutnja radosti

Odjeci japanske mudrosti mogu se pronaći kroz vekove i kulture: drevni stoici, koji su verovali da nam život u harmoniji sa samim sobom omogućava da živimo u harmoniji sa univerzumom; mistici, koji su zahvalnost nazivali najvišim oblikom molitve; pesnici, koji nas, iznova i iznova, podučavaju da držimo oči i srca otvorenima.

Možda nas onda dobar život poziva da se krećemo kroz svoje dane sa blagim iščekivanjem neke ili druge radosti. To bi mogla biti ljubav, u svim njenim permutacijama. Zamislite da stojite na ivici zaljubljivanja, znajući da dolazi. Koi no jokan na japanskom - predznak ljubavi. Ili, to bi jednostavno moglo biti ostajanje otvorenim za lepotu naših običnih dana, dok se istovremeno sećamo da smo već primaoci najvećeg dara od svih: samog života...link
 
Slutnja radosti

Odjeci japanske mudrosti mogu se pronaći kroz vekove i kulture: drevni stoici, koji su verovali da nam život u harmoniji sa samim sobom omogućava da živimo u harmoniji sa univerzumom; mistici, koji su zahvalnost nazivali najvišim oblikom molitve; pesnici, koji nas, iznova i iznova, podučavaju da držimo oči i srca otvorenima.

Možda nas onda dobar život poziva da se krećemo kroz svoje dane sa blagim iščekivanjem neke ili druge radosti. To bi mogla biti ljubav, u svim njenim permutacijama. Zamislite da stojite na ivici zaljubljivanja, znajući da dolazi. Koi no jokan na japanskom - predznak ljubavi. Ili, to bi jednostavno moglo biti ostajanje otvorenim za lepotu naših običnih dana, dok se istovremeno sećamo da smo već primaoci najvećeg dara od svih: samog života...link
Lepo.
Mudro su postupali.
Samo zbog cega danas imaju toliki samoubistava?
Mozda zbog toga sto su odstupli od svojih drevnih principa?
:think::think::think:
 
Više sam za prirodno ponašanje i osluškivanje okoline. Da budem ljubazna prema svima? Kako to misliš?! To je neprirodno. Štetiš sebi na taj način, jer susprežeš bujicu negativnih osjećanja u sebi.
Ne mogu ja da živim u harmoniji kada je oko mene haos. Naša okolina određuje kakvi ćemo biti.
Te fraze „jedan život, jedan susret“ i dr. ...nije svaki dan isti. Nekada je jedan dan život, a drugi smrt. Treba cigansku filozofiju života primjenjivati. Živjeti za taj dan, od jutra do noći, a sutra... kako bude.
 
Poslednja izmena od moderatora:
U Japanu se sreća često duboko povezuje sa drugima i oni važe za jednu od srećnijih nacija. Cenjenje malih stvari je naime obeležje japanske sreće.

Tri japanska koncepta mogu ponuditi uvid u vođenje dobrog života.

Omoijari: Ljubaznost prema drugima, ljubaznost prema sebi

Mešavina empatije, saosećanja i pažljivosti, omoijari je intuitivno razumevanje drugih. Smatra se osnovnom japanskom vrednošću, omoijari je opisan kao „altruistička osetljivost” i „sposobnost i spremnost da se oseti ono što drugi osećaju”. Učida ga naziva intuitivnom društvenom podrškom.
„Omoijari se odnosi na to da budete usklađeni sa potrebama drugih, da ih predviđate i da nudite ono što je najkorisnije – čak i bez da vas se to pita.“
Važno je napomenuti da se ova osetljivost može usmeriti i ka unutra. Prepoznavanje i zadovoljavanje sopstvenih potreba je, samo po sebi, radikalan čin ljubaznosti
Nije completan concept svaka cast samo da dodam ili ponovim
20250429_130019.jpg
20250429_125955.jpg
20250429_125721.jpg
 

Back
Top