Sinod Ruske Crkve, 22. februara 1901. godine, doneo „Akt o odstupanju grofa Tolstoja od Crkve“.
Crkvene vedomosti, zvanično glasilo Svetog Praviteljstvujuščeg Sinoda, objavio je akt o isključenju Tolstoja iz Crkve i on glasi: „Poznati u svetu pisac, Rus po rođenju, pravoslavan po krštenju i vaspitanju, grof Tolstoj, u prelesti gordoga uma svoga drsko je ustao na Gospoda i na Hrista Njegovog, i na sveto Njegovo nasleđe, javno se pred svima odrekao Majke Crkve pravoslavne, koja ga je odgajila i vaspitala, i posvetio svoju književnu delatnost i Bogom dani talenat širenju u narodu učenja suprotnih Hristu i Crkvi. Zbog toga ga Crkva ne smatra svojim članom i ne može ga smatrati dok se on ne pokaje i ne vaspostavi svoje opštenje sa njom.
Nekoliko dana nakon odluke Sinoda, Tolstoj je objavio svoj odgovor na akt o isključenju. Pre svega je istakao da ga je na odgovor naterala podeljenost koja se javila među narodom, a navodi i primer kako su mu neki povikali: „Eno đavola u ljudskom telu“. Smatrao je sinodsku odluku punom nedostataka, površnom, proizvoljnom i nepravičnom. Istakao je mišljenje da je učenje Crkve laž, skup praznoverja i vradžbina. Detaljno je obrazložio zablude koje su mu stavljane na teret. Potvrdio je da ne veruje u Svetu Trojicu, da je to jedna basna, da o Hristu treba govoriti kao o čoveku, jer to ima smisla, a učenje o Hristovom božanstvu smatrao je za huljenje. Posebno detaljno je obrazložio učenje o svetim tajnama, koje je poistovetio sa prostim vradžbinama, a kao besmislice je naveo sva molepstvija, ikone i mošti.
Svoje obraćanje završio je rečima: „Počeo sam s tim što sam zavoleo svoju pravoslavnu veru više od svoga spokojstva, zatim sam zavoleo hrišćanstvo više od svoje crkve, sad volim istinu više od svega na svetu“.