1992- до 11 јула 1995 - 52 покланих српских села око Сребренице, шта је прва асоцијација за Муслимане?

Шта покољ у 52 Српских села око Сребренице од 1992 до 11 јула 1995 значи за Муслимане?

  • Муслиманску срамоту

  • Поносни на масиван покољ Српских села око Сребренице


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.

БелиВук

Domaćin
Banovan
Poruka
4.126
1992- 11 јули 1995 52 Српских села око Сребренице је поклано и масовна силовања извршена над Српским женама и девојчицама па су после силовања поклани.

Шта сав тај покољ и масовна силовања у Српским селима од 1992 до уласка ВРС у Сребреницу 11 јула 1995 и престанка клања и силовања Српских села значи за Муслимане?

1. Муслиманску срамоту

2. Подмуклост Америке која је наружавала муслимане у Сребреници и ако је то забрањено и УН који ништа није урадио да спречи масиван покољ и масовна силовања Српских села око Сребренице?

Шта све то представља за Муслимане?

Канадски УН о Сребреници који су били до 1994, нису хтели да престану Муслимани са убијањем Српских села око Сребренице и зато је Српска војска морала да ослободи Сребреницу, и каже Канађанин из ун што је био у Сребреници, Канађанин из УН каже Срби нису убијали децу и жене и каже да нису Срби починили никакав геноцид у Сребреници над Муслиманима и каже да докази показују да је исто толико Срба страдало око Сребренице колико је Муслимана страдало у Сребреници:
The massacre in the UN 'safe haven' was not a black and white event, says LEWIS MacKENZIE. As the Bosnian Muslim fighters became better equipped and trained, they started to venture outside Srebrenica, burning Serb villages and killing their occupants before quickly withdrawing to the security provided by the UN's safe haven. These attacks reached a crescendo in 1994 and carried on into early 1995 after the Canadian infantry company that had been there for a year was replaced by a larger Dutch contingent.

The Bosnian Serbs might have had the heaviest weapons, but the Bosnian Muslims matched them in infantry skills that were much in demand in the rugged terrain around Srebrenica. As the snow cleared in the spring of 1995, it became obvious to Nasar Oric, the man who led the Bosnian Muslim fighters, that the Bosnian Serb army was going to attack Srebrenica to stop him from attacking Serb villages. So he and a large number of his fighters slipped out of town.

The Bosnian Muslim men and older boys were singled out and the elderly, women and children were moved out or pushed in the direction of Tuzla and safety. It's a distasteful point, but it has to be said that, if you're committing genocide, you don't let the women go since they are key to perpetuating the very group you are trying to eliminate.

Nasar Oric, the Bosnian Muslim military leader in Srebrenica, is currently on trial in The Hague for war crimes committed during his "defence" of the town.
Evidence to date suggests that he was responsible for killing as many Serb civilians outside Srebrenica as the Bosnian Serb army was for massacring Bosnian Muslims inside the town.
https://www.theglobeandmail.com/opinion/the-real-story-behind-srebrenica/article737584/

Многих Српских покушаја да Муслимани прекину са клањем Српских села око Сребренице није довело до престанка клања Српских села око Сребренице, само је остало да се ослободи Сребреница. У независном документарцу представљају се докази о покољу 52 Српских села све Српско у тим селима и масовним силовањима:
 
Poslednja izmena:
Vrlo osetljiva tema o kojoj bi se moglo nasiroko pricati o zrtvama sa obe strane. Nazalost, tu niko nije bio cist, ni Oricevi pre pada Srebrenice a ni Mladicevi vojnici nakon pada Srebrenice. Nazalost najvise je stradalo neduznog naroda sa obe strane, i to je najveca nepravda koja se desila. Da je sve namesteno i da su to sve dirigovali stranci moze se lako zakljuciti iz toga da Naser Oric nije osudjen a trebao je biti, takodje izvucen je pre samog pada Srebrenice isto tako po dogovoru, i to je svakako bila velika izdaja.

Nazalost po sve, desila se osveta, odmazda za sve sto je radjeno tamo od 1992 do 1994, a bilo je svega, Srebrenica je izdani grad i grad cijim su stradanjem stranci udarili pecat da nikad vise na ovim prostorima ne dodje do konacnog pomirenja, kada se sve sabere sami smo sebi krivi, niti su stranci ubijali Srbe tamo vec su to radili Muslimani niti su stranci ubijali Muslimane to su radili Srbi, da su to stranci sve namestili da se desi to stoji, to je cinjenica. Jos jednom kazem Srebrenica izdani grad nazalost po obe zaracene strane.
 
Zločin u Skelanima za koji niko nikada nije odgovarao: zato što su žrtve bili Srbi. Ono što se najbezobzirnije cenzuriše u svim medijima je činjenica da je nekoliko članica udruženja ‘Majke Srebrenice’ za vreme rata nosilo uniformu Zelenih Beretki i lično učestvovalo u napadima i zločinima. U tome se naročito istakla Džemila Delalić iz Dobraka, sadašnja članica udruženja "Majke Srebrenice", koja je po iskazu svedoka lično učestvovala u paljenju srpskih kuća u Skelanima.

Masakr u Skelanima -
masovno ubistvo stanovnika srpske nacionalnosti u mestu Skelani, nedaleko od Srebrenice, januara 1993. godine.[1]Zločin se dogodio 16. januara 1993. godine kada su muslimanski vojnici - pripadnici armije Republike Bosne i Hercegovine napali Skelane i ubili 69 meštana srpske nacionalnosti.[1][2]

Pozadina​

Pripadnici muslimanske vojske su tokom aprila i maja 1992. godine proterali više hiljada Srba iz okupirane Srebrenice i bratunačkih sela pa su mnogi od njih privremeni smeštaj pronašli u Skelanima, koji su bili kod kontrolom srpskih snaga.[3] Pre masakra u Skelanima, pripadnici armije Republike Bosne i Hercegovine počinili su zločine u više od 110 sela u Podrinju, a poslednji od tih događaja bio je u selu Kravica, na pravoslavni Božić 7. januara 1993. godine kada je ubijeno 49 meštana.[4] Napad je predvodio komandant Naser Orić a u zločinu je pored muslimanskih vojnika, učestvovao i veliki broj civila sa područja Srebrenice.[4] Prvi napadi na Skelane zbili su se još u aprilu 1992. godine a najveći zločin počinjen je 16. januara 1993. godine.[5]

Masakr u Skelanima​

Napad je počeo u zoru (oko 7:30) 16. januara 1993. godine kada su pripadnici armije Republike Bosne i Hercegovine iz Srebrenice napali Skelane i okolne zaseoke, prilikom čega je ubijeno 69 a povređeno 175 lica srpske nacionalnosti.[6] U napadu su ubijene 24 žene i petoro dece dok je 18-oro dece zadobilo teže povrede [6] Najmlađa žrtva masakra bio je petogodišnji dečak Aleksandar Dimitrijević, a ubijen je i njegov brat Radisav Dimitrijević, star dvanaest godina.[6] Obojica su usmrćeni snajperom dok su pokušavali sa majkom Milicom da pređu skelanski most i domognu se Bajine Bašte.[6] 30 ljudi je odvedeno u logor u Srebrenicu gde su mučeni i maltretirani a čak osmoro ih je tamo i ubijeno. Petoro se i dalje vode kao nestali.[6]Neke žrtve su ubijene u svojim kućama i to ritualnim metodama - odsecanjem glava i ekstremiteta, spaljivanjem, mučenjem i klanjem.[7]

Cvetku Ristiću, tada devetogodišnjem dečaku muslimanski vojnici su tog dana ubili celu porodicu a njegova potresna sudbina obišla je čitav svet.[5] Muslimanski vojnici su najpre zarobili njegovog oca Novaka Ristića (40) kojeg su potom živog zapalili, a onda su u podrumu kuće zlostavljali pa masakrirali dečakovu majku Ivanku (42) i maloletnu sestru Mitru, staru osamnaest godina dok su brata Miću, starog 15 godina zarobili i odveli u srebrenički logor gde je najverovatnije ubijen a njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.[7]Sa njima u kući je ubijena i komšinica Milenija Janković (28) koja je pre smrti višestruko silovana.[5] Srpkinja Gordana Sekulić (33) ubijena je snajperskim hicem od strane muslimanskih vojnika i to dok je držala svoju decu u naručju.[5] Paralizovanu staricu Darinku Mitrović (72) su Orićevi vojnici masakrirali u njenoj kući a prema rečima njene ćerke, ubica, izvesni musliman Durmo je potom na njenom beživotnom telu ostavio pismo upućeno Darinkinom sinu i kćeri gde se hvali svojim zločinom.[5] U Skelanima je zarobljena i satima silovana pa ubijena Rosa Neđić (43) a nepokretna starica Radosava Kovačević (78) ubijena je sa preko dvadeset udaraca sekirom.[5]Dragina Ranković ispričala je medijima kako su njenu majku Milenku Ristić, penzionerku od 63 godina, pripadnici muslimanske vojske najpre silovali u kući a potom je ubili i urezali joj krst na telu.[5]

U svojoj kući su mučeni, prebijani pa masakrirani supružnici Bogdan (66) i Dobrina Živanović(70), zatim Anđelko Pavlović (79) i Vidosava Trifunović (78) a od zadobijenih povreda u bolnici je preminula i Milenka Stevanović, stara 53 godine.[5] U napadu na Skelane su takođe ubijeni i Anđa Janjić (66), Filip Živanović (63), Stojan Živanović (69), Savo Maksimović, Ilija Milanović (71), Rado Ristić (73), Dušanka Milanović (73), Milenko Todorović (66), Nikola Živanović (71), Radinka Mitrović (47), Mirko Rakić (68), Rada Kovačević (78), Ilinka Blagojević (79) i mnogi drugi.[5]

Prema rečima svedoka, veliki broj žena muslimanske nacionalnosti učestvovao je u pljačkama srpskih kuća i krađi imovine a mnoge su danas članice udruženja "Majke Srebrenice".[5] Dražo Gligić, čiji je sin Aleksa tog 16. januara 1993. ubijen u Skelanima, ispričao je kako je u paljenju njihovog sela tog dana učestvovala i Džemila Delalić iz Dobraka, članica udruženja "Majke Srebrenice" a posebno ogorčenje je izrazio zbog toga što ju je u Beogradu 2006. ugostio tadašnji predsednik Republike Srbije Boris Tadić.[8] I druge članice pomenutog udruženja, Kada Hotić i Nura Begović priznale su medijima da su zajedno sa svojim sinovima i braćom koji su bili pripadnici Armije BiH, učestvovale u napadima na srpska sela Kravicu, Bjelovac, Skelane, Fakoviće.[9]

Prilikom napada na Skelane, porušeno je više od 500 kuća i objekata, uništene su dve pravoslavne crkve a demolirana su i četiri groblja.[7]

Tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini(1992-1995) na području opštine Skelani, ubijeno je 305 lica srpske nacionalnosti među kojima i 24 dece.[10]
 
Poslednja izmena:
Nazalost najvise je stradalo neduznog naroda sa obe strane, i to je najveca nepravda koja se desila
Највећа неправда је баш ова лаж. За разлику од Насерових зулумћара који масакрираше
српско цивилно становништво околних села у Сребреници Срби нису убијали недужни народ.
Називати војнике АБиХ недужним народом је злочин против истине. Ти 'недужни' су и затрли
горе поменута села и сељане.
 
Највећа неправда је баш ова лаж. За разлику од Насерових зулумћара који масакрираше
српско цивилно становништво околних села у Сребреници Срби нису убијали недужни народ.
Називати војнике АБиХ недужним народом је злочин против истине. Ти 'недужни' су и затрли
горе поменута села и сељане.
Hoces reci da na Muslimanskoj strani nije bilo onih koji nisu bili vojno sposobni a ubijeni su? Nemoj sam sebe da lazes.
 
Hoces reci da na Muslimanskoj strani nije bilo onih koji nisu bili vojno sposobni a ubijeni su? Nemoj sam sebe da lazes.
According to whom? Zašto sebe lažeš da je neko ko je bio u stanju da učestvuje u trodnevnom pokušaju proboja “nije bio vojno sposoban”? Ne pokušavaj da lažeš nas, a sam možeš da veruješ u šta god poželiš.
 
According to whom? Zašto sebe lažeš da je neko ko je bio u stanju da učestvuje u trodnevnom pokušaju proboja “nije bio vojno sposoban”? Ne pokušavaj da lažeš nas, a sam možeš da veruješ u šta god poželiš.
Nemam ja sta lagati vas, vi imate svoju istinu ja imam svoju. Svoju istinu pokusavam sagledati realnim cinjenicama one koje su mi dostupne, vi imate svoje, evidentno je da postoji razlika i da raspolazemo razlicitim cinjenicama a samim tim i istinama sta se tamo desavalo.
 
Масакр у Кравици, злочин без казне:

Позадина​

Почетком 1990-их село је бројало око 350 житеља. Кравица са околином је током Другог светског рата десеткована од стране муслимана, и преко 500 људи је убијено. Због тога је ово село од Другог светског рата било познато по томе да ту "муслиманска нога није крочила". Током лета 1992. Срби и Муслимани су се борили у области Кравицеи Јежестице. Борбе су се интензивирале децембра 1992. и почетком јануара 1993, када су Муслимани напали Србе углавном у правцу Кравице и Јежестице. Ујутро 7. јануара 1993. на православни Божић, Муслимани су напали Кравицу, Јежестицу и Шиљковиће. Детаље напада су испланирали Хамед Салиховић и Рамиз Бећировић.[2]


Масакр на Божић 7. јануара 1993.​

Други по реду покољ у Кравици се десио на Божић7. јануара 1993. у српском селу Кравица надомак Братунца,[1][3] када су муслиманске снаге тадашње АРБиХ, предвођене Насером Орићем напале село које је бранила сеоска стража.[2]У том нападу учествовали су чета Стари Град, бригада Поточари, бригада Сућеска, бригада "3. мај" из Крагљиводе, Самостални батаљон Осмаче, чета Пусмулићи самосталног батаљона Сребреница, 6. одред из Каменице, 114. источнобосанска бригада, Самостални батаљон Вољавица, Самостални батаљон Биљег и 1. церански одред.[4] Током напада снага Насера Орића у борби, штитећи одступницу око 1000 избеглица из Кравице, али и становника околних села Шиљковићи, Јежештица, Бањевићи, погинуло је 49 људи[3] (по неким подацима 46[1]), док је неколико села спаљено до темеља.[5]Убијени су били становници села, од којих су неки управо напуштали цркву послије божићне службе.[1]

Жртве масакра су осим припадника сеоске страже били и деца и старци. Најмлађа жртва, Владимир Гајић, је имао само четири године а Новица Богићевић четрнаест. Најстарија жртва масакра била је непокретна старица Мара Божић, стара 89 година коју су злостављали па живу запалили муслимански војници а тада је убијен и њен син.[6]У својој кући су мучени па запаљени Негосав (80) и његова непокретна супруга Крстина Ерић (81)[6]. Старица Љубица Обачкић (75) убијена је док се враћала са јутарње литургије у сеоској цркви а патолог др Зоран Станковић је у њеном случају констатовао повреде попут прострелне ране на десној страни недара, као и прелом у средишњем чеоном пределу што говори о траговима мучења.[7]Непокретну Танкосаву Стевановић (55) су муслимански војници заробили и злостављали па окрутно убили хладним оружјем а патолог је констатовао најмање 15 убодних рана.[8] У својој кући је злостављана и Невенка Ђукановић (45) којој су према неким причама Орићеви војници одсекли главу, међутим, ни њено као ни тело њене рођаке Видосаве Тришић још нису нађени и оне се воде као нестала лица.[9]Тело Радмиле Лукић нађено је са више убодних и прострелних рана у дворишту, а међу жртвама су били и Владимир Стојановић од 78, Драго Лазић од 80, Васо Николић од 75, Ристо Поповић 73, Мило Јокић од 66, Бошко Ђукановић 65, Васо Николић од 65 година.[8]Рањених је било 82 док је током целог рата Кравица изгубила 158 мештана. Спаљено је 690 кућа и помоћних објеката, црква Светих апостола Петра и Павла је сравњена са земљом а гробља су уништена и гробови прекопани. Пре паљевине је извршена општа пљачка од стране више хиљада цивила који су заједно са војницима Армије РБиХ учествовали у нападу.[10]Избеглице су по највећој зими и дубоком снегу прегазиле реку Дрину и прешле у Србију.

У фебруару 1993. Војска Републике Српске је започела контраофанзивуи након 70 дана поново заузела Кравицу. Тек тада су мештани села Кравице на братуначком гробљу могли да сахране своје мртве.[11]

Председник Србије, Борис Тадић је 2006. године присуствовао помену кравичким жртвама.[12]

 
Hoces reci da na Muslimanskoj strani nije bilo onih koji nisu bili vojno sposobni a ubijeni su? Nemoj sam sebe da lazes.
Јеси ли гледао снимак оних напабирчених аутобуса пуних војно неспособних?
Причамо о Сребреници? Злочина над цивилним становништвом је наравно било на свим странама
али у конкретном случају ослобађања Сребренице не.
Луда НАТО пропаганда уместо да велича официрску част и способност генерала Младића зарад јединог
примера чојства из ратова деведесетих, они му намештају непостојећи геноцид.
Уместо позитивног односа према чину генерала Младића и стварања преседана на који би се у свим
будућим ратовима могле угледати зараћене стране, они нам натоварише још једну лаж због које ћемо
се опет ћерати и сатирати цивиле једни другима. Ја бих био захвалан сваком официру противничке војске
који ми је породицу третирао на начин како је то урадио генерал Младић. На жалост и нашу и њихову таквих
примера није било, јер да јесте ниједан заробљени војник не би био стрељан, већ би на чојство било узвраћено
истом мером.
 
Nemam ja sta lagati vas, vi imate svoju istinu ja imam svoju. Svoju istinu pokusavam sagledati realnim cinjenicama one koje su mi dostupne, vi imate svoje, evidentno je da postoji razlika i da raspolazemo razlicitim cinjenicama a samim tim i istinama sta se tamo desavalo.
Nije moguće “imati svoju istinu”, istina je cela jedna. Kad se od nečega takvog pravi osnivački mit jedne nacije onda tu nema baš ništa od objektivnosti: Nije bitno šta se stvarno desilo, bitno je samo ono u šta treba da se veruje.
 
Јеси ли гледао снимак оних напабирчених аутобуса пуних војно неспособних?
Причамо о Сребреници? Злочина над цивилним становништвом је наравно било на свим странама
али у конкретном случају ослобађања Сребренице не.
Луда НАТО пропаганда уместо да велича официрску част и способност генерала Младића зарад јединог
примера чојства из ратова деведесетих, они му намештају непостојећи геноцид.
Уместо позитивног односа према чину генерала Младића и стварања преседана на који би се у свим
будућим ратовима могле угледати зараћене стране, они нам натоварише још једну лаж због које ћемо
се опет ћерати и сатирати цивиле једни другима. Ја бих био захвалан сваком официру противничке војске
који ми је породицу третирао на начин како је то урадио генерал Младић. На жалост и нашу и њихову таквих
примера није било, јер да јесте ниједан заробљени војник не би био стрељан, већ би на чојство било узвраћено
истом мером.
Da, snimali nasi naseg generala kada je deci delio cokoladice u autobusima i otpremio ih mislim za Kladanj, ako se dobro secam tog snimka.
Znaci ti hoces reci, da su svi ostali izginuli iskljucivo u borbama i pokusaju proboja?
Pricam iskljucivo o Srebrenici i sta se tamo desavalo.
 
Da, snimali nasi naseg generala kada je deci delio cokoladice u autobusima i otpremio ih mislim za Kladanj, ako se dobro secam tog snimka.
Znaci ti hoces reci, da su svi ostali izginuli iskljucivo u borbama i pokusaju proboja?
Pricam iskljucivo o Srebrenici i sta se tamo desavalo.
Kog vašeg generala? Vaš Naser Orić imao i generalski čin?

P.S. Ostaviti se pokušaja false flag operacija, mnogo vas ima Dobrih Bošnjana koji glumatate kojekakve “savesti Srbije”.
 
Kog vašeg generala? Vaš Naser Orić imao i generalski čin?

P.S. Ostaviti se pokušaja false flag operacija, mnogo vas ima Dobrih Bošnjana koji glumatate kojekakve “savesti Srbije”.
To sto nemamo isto razmisljanje ne znaci da sam musliman, rodjak mi je bio u Srebrenici u sastavu policije, nazalost sada je pokojnik, propio se i umro. Nije bas nesto mnogo pricao o tome, tek nekad pred smrt znao je malo da se otvori.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da, snimali nasi naseg generala kada je deci delio cokoladice u autobusima i otpremio ih mislim za Kladanj, ako se dobro secam tog snimka.
Znaci ti hoces reci, da su svi ostali izginuli iskljucivo u borbama i pokusaju proboja?
Pricam iskljucivo o Srebrenici i sta se tamo desavalo.
Написах ти да је део заробљених војника стрељан али ти изгледа не читаш редом.
Што се тиче дешавања из пробоја имамо више информација са непријатељске стране
од сопствених. И то је логично, дејствујући из заседа и артиљеријом по колони у пробоју
ми и нисмо могли знати шта се дешава међу њима. Постоји и сумња да су и припадници САС-а
дејствовали по колони и изазивали хаос и расуло, циљ је био да нико из те колоне не изађе жив.
Тако би имали у Поточарима дуплирану цифру стртадалих у 'геноциду'.
 
To sto nemamo isto razmisljanje ne znaci da sam musliman, rodjak mi je bio u Srebrenici u sastavu policije, nazalost sada je pokojnik, propio se i umro. Nije bas nesto mnogo pricao o tome, tek nekad pred smrt znao je malo da se otvori.
У којој јединици? Па шта рече на отварању, уби ли којег војно неспособног?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Написах ти да је део заробљених војника стрељан али ти изгледа не читаш редом.
Што се тиче дешавања из пробоја имамо више информација са непријатељске стране
од сопствених. И то је логично, дејствујући из заседа и артиљеријом по колони у пробоју
ми и нисмо могли знати шта се дешава међу њима. Постоји и сумња да су и припадници САС-а
дејствовали по колони и изазивали хаос и расуло, циљ је био да нико из те колоне не изађе жив.
Тако би имали у Поточарима дуплирану цифру стртадалих у 'геноциду'.
A, reci mi nesto, onako. To sto se desilo u Srebrenici, svi znamo da su zena i deca poslani u autobusima put federacije, zakkjucio sam iz tvog posta da si bio tamo, pa reci mi to sto se desilo tamo kadnije ta ubijanja jel to bilo jednom delom iz osvete ili je to jednostavno bila vojna akcija.
 
To sto nemamo isto razmisljanje ne znaci da sam musliman, rodjak mi je bio u Srebrenici u sastavu policije, nazalost sada je pokojnik, propio se i umro. Nije bas nesto mnogo pricao o tome, tek nekad pred smrt znao je malo da se otvori.
Kakvo pitanje. Iz tona i svega se zaključuje da tebe ovde jedino zanima forsiranje dobrobošnjanskog narativa i suzbijanje svakog pomena o srpskim žrtvama. Zašto bi inače odmah skretao sa teme? Tema je o krajnje brutalnim i ozbiljnim bošnjačkim zločinima nad Srbima, ritualnim klanjima, silovanjima do smrti. Kasapljenju. Tebe jedino zanima da se o tome ćuti Bošnjanine Dobri.

Duga strana se tako uživljava u ulogu savesti Srbije da se prosto raznežiš.
 
A, reci mi nesto, onako. To sto se desilo u Srebrenici, svi znamo da su zena i deca poslani u autobusima put federacije, zakkjucio sam iz tvog posta da si bio tamo, pa reci mi to sto se desilo tamo kadnije ta ubijanja jel to bilo jednom delom iz osvete ili je to jednostavno bila vojna akcija.
Dakle tebi baš smeta samo pominjanje pokolja koje su Bošnjaci proračunato vršili nad Srbima. Bejha bot.
 
У којој јединици? Па шта рече на отварању, уби ли којег војно неспособног?
Dobri Bošnjanin na privremenom radu kao savest Srbije. Jedino ga zanima skretanje pažnje sa teme pokolja nad Srbima.
 
A, reci mi nesto, onako. To sto se desilo u Srebrenici, svi znamo da su zena i deca poslani u autobusima put federacije, zakkjucio sam iz tvog posta da si bio tamo, pa reci mi to sto se desilo tamo kadnije ta ubijanja jel to bilo jednom delom iz osvete ili je to jednostavno bila vojna akcija.
Šta to “znamo svi”? Reci, šta se dešavalo u Kravici? Tema o Srebrenici postoji.
 
I tako je Bejha bot uspeo da skrene pažnju sa suštine: tema su bošnjački pokolji nad Srbima.
Pa ok.. bilo je puno zločina Muslimana nad Srbima... meni je strašna priča o dečaku, desetak godina , koji se vratio po psa .. uhvatili su ga, vadili mu oči, sekli uši, lomili kost po kost.. monstrumi.. ima snimka kad muslimani napuštaju Srebrenicu a neka žena u crnom baca kamenje na kolonu.. to je majka tog dečaka
 
To sto nemamo isto razmisljanje ne znaci da sam musliman, rodjak mi je bio u Srebrenici u sastavu policije, nazalost sada je pokojnik, propio se i umro. Nije bas nesto mnogo pricao o tome, tek nekad pred smrt znao je malo da se otvori.
Rođak ne postoji, nije se “propio” a ovde se ima Bejha bot. Reci, koliko je srpske dece poklano u okolini Srebrenice? Poznato je da ni jedno jedino bošnjačko dete nije ubijeno u Srebrenici. Srpska su hladnokrvno klana, kasapljenja, silovana, ubijana. To ti je dobro poznato, zato pokušavaš da skreneš diskusiju na nešto što ima masu svojih tema.
 

Back
Top