TRI SUZE i SNOVI
"Hеbi ga matori, nije moralo ovako da bude. Mislio sam imamo vremena al eto. Rasipamo ono što bi trebali da štedimo. Sve više mi nedostaješ, valjda sam tek sad shvatio šta si me pitao i šta je trebalo da ti odgovorim. Sećaš li se onog dana kada si kupio prva kola. Da, onog dana kada si ih prao u dvorištu a sva deca iz zgrade se okupila oko tebe. Nemaš pojma koliko sam te taj dan mrzeo. Ti si bio samo moj tata i to su bila samo naša kola, šta su oni uopšte tražili tu. Nisam želeo i nisam mogao da siđem, rasplakao bih se a učio si me da muškarci me plaču. Možda bi sve bilo drugačije da jesam. Muškarci imaju prava na tri suze, tog dana prva je ostala neisplakana, duboko u meni. Nisam naučio da se izborim za ono što mi pripada i to me je pratilo kroz život. Ma, ne zameram ja to tebi matori. Ni tebe nije imao ko da nauči. Ređale su se godine. Moji uspesi u školi i pobede na takmičenjima mi nisu doneli mir, samo sam želeo da iz tvojih usta čujem ono "Bravo sine.", da imam razlog da ti kažem koliko te volim i koliko želim da ličim na tebe.
Umesto sa tobom, pričao sam sa knjigama. Hemingvej me učio kako se biva džentlmen i kad si pijan, koliko bakšiša je pristojno ostaviti konobaru. Kapor i Radović podučavali kako da se ponašam u velikom gradu. Ruski klasici i engleske sestre kako se voli. Teorijski sam bio spreman za život, pio sam više i brže od mojih drugova ali mi niko nije rekao da oni koji piju sami ne umeju da budu srećni. Umeo sam da složim boje i izaberem mirise samo nisam imao kome. U pesmama piše da se lepota najbolje ogleda u osmehu voljene žene a ja je nisam nalazio. Ram i slika, nikako da se usklade, a onda je sve nekako ušlo u kolotečinu. Ja nisam pitao, ti nisi pričao, postali smo stranci jedan drugom. Stranci koji se tek ponekad mimoiđu iznenađeni što gledajući jedan drugog, vide sopstveni odraz u ogledalu. Kao pijani Rusi, bahato smo trošili vreme na inate, nespremni da oprostimo. Ništa tu nije moglo da se uradi. Kada su došli unuci, pomislio sam da će se sve promeniti, ni to nisam shvatio. Dragi Bože, bio sam ljubomoran na sopstvenu decu jer su dobijali ono što je meni trebalo da pripadne. Tvoju ljubav. Onda kao na pokretnoj traci, moja bolest tvoja bolest i smrt, krah braka i razvod. Kovitlac, naoko nespojivih misli i osećanja. Nisam ništa razumeo. Živeo sam dan za danom povređujući i sebe i druge, kriveći tebe za svaku moju, pa i najmanju, grešku."
"Bezobrazno, kažeš? Pa, trebao si da me naučiš. Ti si stariji. Kako to misliš da ni ja nisam svom sinu objasnio. Nisam ali mi još imamo vremena a i tek skoro sam shvatio. Shvatio sam u jednom hipermarketu, zaglavljen između gondola tražeći gumene bombone. Sećanje na kupovine sa tobom, na trenutke apsolutne sreće i pripadnosti. Tada si bio najviše moj tata a ja najviše tvoj sin. To sećanje je pokrenulo drugu suzu i shvatio sam da je važnije ono što ostaje od onoga što je otišlo. Sad miran i spokojan čekam treću. Znam šta će je pokrenuti i znam da če zatvoriti krug i da ću umeti da krenem dalje"
"Ko si ti?"
"Niko, neko. Zašto je to uopšte bitno?"
"Nije, gde se mi ovo nalazimo?"
"Nigde, negde."
"Ovo mora da je samo san?"
"Ako ti je tako lakše da misliš, onda jeste."
"Zašto je ovako mračno i tiho? Kako sam se ja uopšte našao ovde?"
"Sam si došao ovde."
"Sad se sećam, ti si me zvao."
"Nisi morao da me poslušaš."
"Plašiš me. Koliko je sati, koji je ovo dan?"
"Ovde ne protiče vreme."
"Gde su nestali svi oni ljudi?"
"Sam si ih oterao."
"Ne želim da ostanem ovde. Kaži mi kako da odem."
"To ćeš sam morati da otkriješ."
"Čuju se galebovi."
"Na moru smo."
"Odakle ovde more."
"Ne znam, ovo je tvoj san."
"Onaj brod odlazi?"
"Vidim."
"Zaustavi ga."
"Rekoh ti, ovo je tvoj san."
"Šta sad da radim?"
"Sanjaj."
"Šta je ono na horizontu?"
"Čamac, valjda."
"Kako čamcem da stignem tamo gde sam namerio?"
"A, gde si to namerio?"
"Ne znam, znaću kada stignem tamo."
"Hladno je."
"Na planini smo."
"Vidim i sam"
"Što me onda pitaš?"
"Proveravam da li si tu."
"Ne brini, ja te neću napustiti."
"Ko to tamo peva?"
"Ne vidim nikoga."
"Tamo je neka devojka."
"Ne vidim nikoga."
"Kako je ne vidiš, ima kosu boje sunca. Kad hoda cveće cveta u otiscima njenih stopala."
"Ne vidim nikoga."
"Šta ti vidiš?"
"Crni sneg i dim iz fabričkih dimnjaka. Čujem zavijanje crnih vukova i plač nemih ljudi bez lica."
"Čujem nekoga kako me doziva."
"Čujem i ja ali ne vidim nikoga."
"Ja vidim."
"Koga?"
"Decu."
"Čiju decu?"
"Tvoju."
"Ali ja nemam decu."
"Imaš, ovo su tvoja nerođena deca. Začeta sa ženama koje si ostavljao i čiju ljubav nisi umeo da živiš."
"Lažeš."
"Ja ne postojim."
"Zašto me kažnjavaš?"
"Sam to činiš sebi."
"Ko su svi oni ljudi?"
"To su tvoji prijatelji."
"Ali ja nemam toliko prijatelja."
"Tvoji su."
"Otkud znaš?"
"Došli su da svedoče."
"O čemu, kome?"
"O tebi."
"Kome sam ja toliko bitan."
*Samom sebi."
"Ne verujem ti."
"Ne moraš. Veruješ li sebi?"
"Da, ne, ne znam."
"Zato su i došli."
"Probudi se."
"Nedelja je, zašto me budiš."
"Jecao si."
"Mora da sam nešto loše sanjao."
"Verovatno."
"Volim te."
"Otkud sad to?"
"Hvala ti šta postojiš."
"Hеbi ga matori, nije moralo ovako da bude. Mislio sam imamo vremena al eto. Rasipamo ono što bi trebali da štedimo. Sve više mi nedostaješ, valjda sam tek sad shvatio šta si me pitao i šta je trebalo da ti odgovorim. Sećaš li se onog dana kada si kupio prva kola. Da, onog dana kada si ih prao u dvorištu a sva deca iz zgrade se okupila oko tebe. Nemaš pojma koliko sam te taj dan mrzeo. Ti si bio samo moj tata i to su bila samo naša kola, šta su oni uopšte tražili tu. Nisam želeo i nisam mogao da siđem, rasplakao bih se a učio si me da muškarci me plaču. Možda bi sve bilo drugačije da jesam. Muškarci imaju prava na tri suze, tog dana prva je ostala neisplakana, duboko u meni. Nisam naučio da se izborim za ono što mi pripada i to me je pratilo kroz život. Ma, ne zameram ja to tebi matori. Ni tebe nije imao ko da nauči. Ređale su se godine. Moji uspesi u školi i pobede na takmičenjima mi nisu doneli mir, samo sam želeo da iz tvojih usta čujem ono "Bravo sine.", da imam razlog da ti kažem koliko te volim i koliko želim da ličim na tebe.
Umesto sa tobom, pričao sam sa knjigama. Hemingvej me učio kako se biva džentlmen i kad si pijan, koliko bakšiša je pristojno ostaviti konobaru. Kapor i Radović podučavali kako da se ponašam u velikom gradu. Ruski klasici i engleske sestre kako se voli. Teorijski sam bio spreman za život, pio sam više i brže od mojih drugova ali mi niko nije rekao da oni koji piju sami ne umeju da budu srećni. Umeo sam da složim boje i izaberem mirise samo nisam imao kome. U pesmama piše da se lepota najbolje ogleda u osmehu voljene žene a ja je nisam nalazio. Ram i slika, nikako da se usklade, a onda je sve nekako ušlo u kolotečinu. Ja nisam pitao, ti nisi pričao, postali smo stranci jedan drugom. Stranci koji se tek ponekad mimoiđu iznenađeni što gledajući jedan drugog, vide sopstveni odraz u ogledalu. Kao pijani Rusi, bahato smo trošili vreme na inate, nespremni da oprostimo. Ništa tu nije moglo da se uradi. Kada su došli unuci, pomislio sam da će se sve promeniti, ni to nisam shvatio. Dragi Bože, bio sam ljubomoran na sopstvenu decu jer su dobijali ono što je meni trebalo da pripadne. Tvoju ljubav. Onda kao na pokretnoj traci, moja bolest tvoja bolest i smrt, krah braka i razvod. Kovitlac, naoko nespojivih misli i osećanja. Nisam ništa razumeo. Živeo sam dan za danom povređujući i sebe i druge, kriveći tebe za svaku moju, pa i najmanju, grešku."
"Bezobrazno, kažeš? Pa, trebao si da me naučiš. Ti si stariji. Kako to misliš da ni ja nisam svom sinu objasnio. Nisam ali mi još imamo vremena a i tek skoro sam shvatio. Shvatio sam u jednom hipermarketu, zaglavljen između gondola tražeći gumene bombone. Sećanje na kupovine sa tobom, na trenutke apsolutne sreće i pripadnosti. Tada si bio najviše moj tata a ja najviše tvoj sin. To sećanje je pokrenulo drugu suzu i shvatio sam da je važnije ono što ostaje od onoga što je otišlo. Sad miran i spokojan čekam treću. Znam šta će je pokrenuti i znam da če zatvoriti krug i da ću umeti da krenem dalje"
"Ko si ti?"
"Niko, neko. Zašto je to uopšte bitno?"
"Nije, gde se mi ovo nalazimo?"
"Nigde, negde."
"Ovo mora da je samo san?"
"Ako ti je tako lakše da misliš, onda jeste."
"Zašto je ovako mračno i tiho? Kako sam se ja uopšte našao ovde?"
"Sam si došao ovde."
"Sad se sećam, ti si me zvao."
"Nisi morao da me poslušaš."
"Plašiš me. Koliko je sati, koji je ovo dan?"
"Ovde ne protiče vreme."
"Gde su nestali svi oni ljudi?"
"Sam si ih oterao."
"Ne želim da ostanem ovde. Kaži mi kako da odem."
"To ćeš sam morati da otkriješ."
"Čuju se galebovi."
"Na moru smo."
"Odakle ovde more."
"Ne znam, ovo je tvoj san."
"Onaj brod odlazi?"
"Vidim."
"Zaustavi ga."
"Rekoh ti, ovo je tvoj san."
"Šta sad da radim?"
"Sanjaj."
"Šta je ono na horizontu?"
"Čamac, valjda."
"Kako čamcem da stignem tamo gde sam namerio?"
"A, gde si to namerio?"
"Ne znam, znaću kada stignem tamo."
"Hladno je."
"Na planini smo."
"Vidim i sam"
"Što me onda pitaš?"
"Proveravam da li si tu."
"Ne brini, ja te neću napustiti."
"Ko to tamo peva?"
"Ne vidim nikoga."
"Tamo je neka devojka."
"Ne vidim nikoga."
"Kako je ne vidiš, ima kosu boje sunca. Kad hoda cveće cveta u otiscima njenih stopala."
"Ne vidim nikoga."
"Šta ti vidiš?"
"Crni sneg i dim iz fabričkih dimnjaka. Čujem zavijanje crnih vukova i plač nemih ljudi bez lica."
"Čujem nekoga kako me doziva."
"Čujem i ja ali ne vidim nikoga."
"Ja vidim."
"Koga?"
"Decu."
"Čiju decu?"
"Tvoju."
"Ali ja nemam decu."
"Imaš, ovo su tvoja nerođena deca. Začeta sa ženama koje si ostavljao i čiju ljubav nisi umeo da živiš."
"Lažeš."
"Ja ne postojim."
"Zašto me kažnjavaš?"
"Sam to činiš sebi."
"Ko su svi oni ljudi?"
"To su tvoji prijatelji."
"Ali ja nemam toliko prijatelja."
"Tvoji su."
"Otkud znaš?"
"Došli su da svedoče."
"O čemu, kome?"
"O tebi."
"Kome sam ja toliko bitan."
*Samom sebi."
"Ne verujem ti."
"Ne moraš. Veruješ li sebi?"
"Da, ne, ne znam."
"Zato su i došli."
"Probudi se."
"Nedelja je, zašto me budiš."
"Jecao si."
"Mora da sam nešto loše sanjao."
"Verovatno."
"Volim te."
"Otkud sad to?"
"Hvala ti šta postojiš."