10 godina od Nato agresije!

  • Začetnik teme Začetnik teme a33
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Zahvaljujem se "vrlim" moderatorima ovog antisrpskog foruma što me brišu jer da njih nema ne bih ni znao kako moji prilozi dosežu do srca Srpkinja i Srba, a u čelenku pogađaju dosmanlijske kukavice. Kukavice mogu da budu samo ono što jesu

BEDNICI

najbolje dokazuju "moderatori" ovog dosmanlijskog zmijarnika !

Krstan Dj. Kovjenić

des krstane srbine....


marlon na liniji iz glavnog odbora dss....
 
Da se ne zaboravi
Posledice bombardovanja NATO alijanse
Srbi otporni na darove ‘Milosrdnog andjela’

Svaka najava dolaska proleca sa mirisom raskvasene zemlje, cvrkutom senica i ponekim naletom toplog, vlaznog vetra, vrati mi secanje na jedno drugo, ne tako davno, samrtno prolece 1999. godine. U mojoj radnoj beleznici iz tih dana ostalo je zabelezeno da sam drugog februara 1999. godine imala zakazan razgovor sa nacelnikom patologije na VMA, tada pukovnikom, Zoranom Stankovicem, potonjim ministrom vojnim.

Prethodno smo se culi telefonom i ja sam mu rekla da imam podatke u vezi sastava raketnih goriva i eksploziva koja koristi NATO alijansa, a koje je sigurno koristila u bombardovanju Republike Srpske 1995. godine, i da bih volela da se sa njim o tome konusltujem sa medicinskog gledista.

Primenjena jedinjenja u ubojnim sredstvima (razni vidovi raketa) su sama po sebi veoma otrovna, ali kad sadrze dodatna fluorna jedinjenja i kad dodje do njihovog razlaganja posle sagorevanja i detonacije, oslobadjaju se jos otrovniji fluorni radikali.

Sneg je tog februarskog dana zasipao beogradske ulice i ja sam se jedva probila da stignem na vreme na razgovor. Razgovarali smo kao ljudi iz struke, svako sa stanovista svoje prakse razmatrao je otrovnost sagorelih jedinjenja. Doktoru sam predocila otrovnost fluornih radikala koji se oslobadjaju tokom sagorevanja i detonacije i tom prilikom sam mu navela neka moja saznanja iz laboratorijske prakse. On se strucno zainteresovao i rekao je da postoji slucaj oboljenja u Republici Srpskoj koji je doveo u vezu sa delovanjem fluornih jedinjenja. Mada se u Beogradu vec osecala potmula pretnja bombardovanjem, mi smo se dogovorili da bi mogli da skiciramo nacrt istrazivackog projekta iz te oblasti i zakazali ponovno vidjenje za mart i to bas 24. ne sluteci da ce od tog dana i nad Srbijom padati i goreti otrovi iz pogonskih materijala i eksploziva. Od tog 24. marta pa sve do prestanka agresije na Srbiju je palo oko 37 000 raznih ubojnih sredstava (bombi, raketa) sa oko 40 hiljada tona ubojnog eksploziva. Pri tom su se oslobodile ogromne kolicine otrovnih gasova prilikom sagorevanja pogonskih goriva (baruta) koji su dovodili rakete na odabrani cilj. Rat nije bio opasan samo zbog 50 hiljada ispaljenih metaka sa osiromasenim uranom; on je bio opasan po zdravlje ljudi i ostalih zivih bica i zbog hemijskih agenasa koji su se oslobadjali u atmosferu. Sagorevanje tona i tona kerozina u avionskim motorima, gorenje naftnih i benzinskih rezervoara, paljenje piralenskih transformatora i skladista hemijskih sirovina, izazivalo je po efektima pravi hemisjki rat u Srbiji. Tako je po svom dejstvu ovo bombardovanje imalo sve karakteristike specijalnog hemijskog i radioloskog udesa na nasim, do tada, nezagadjenim prostorima.

Nasi vojni stručnjaci kao da minimiziraju opasnost po zdravlje od ovih agenasa pa za svaku pojavu teske bolesti nalaze opravdanje da je to od stresa i od nezdravog nacina zivota. A u Srbiji svako od nas ima nekoga koga je poznavao i koga vise nema medju zivima, a cija bolest se moze dovesti u vezu sa posledicama bombardovanja. I ja sam poznavala vise njih koji su stradali od posledica NATO bombardovanja. Moj kolega, masinski inzenjer, potpukovnik Steva Vajic koji se sticajem nesrecnih okolnosti nasao u Republici Srpskoj i to bas u Hadzicima za vreme bombardovanja NATO alijanse 1995. godine, nedugo posto se vratio u Srbiju, vec 1997. godine dobio je karcinom pluca i operisao se na VMA. Posle operacije smo se sreli u vojnoj ustanovi u kojoj smo radili i bio je vidno oporavljen. Medjutim posle par meseci opet smo se sreli i tada mi je rekao da je ponovo morao na operaciju ali sada zeluca. Pitala sam da li su metastaze, a on je rekao da je to sasvim druga vrsta tumora, sto je bilo iznenadjujuce i za lekare. Umro je krajem 1997. godine. Njegov lekarski dosije postoji u arhivi VMA. Ovaj razgovor mi je tek kasnije potvrdio sumnju da je moj kolega Vajic bio zrtva osiromasenog urana jer sam procitala izjavu doktora Trifka Guzine iz Kasindolske bolnice u Srpskom Sarajevu, koji je kazao da se posle bombardovanja Republike Srpske pojavio neuobicajeno veliki broj pacijenata sa dve ili cak tri razlicite vrste karcinoma. Takodje je imao pacijenta sa oboljenjima prstiju, ljustila se koza, otpadali nokti, a lekari su konstatovali gangrenu i izvrsili amputaciju jednog obolelog prsta.

Nedavno sam saznala da je 36 radnika koji su mehanicki, metlama, cistili mrezu od elektroprovodljivih vlakana sa nasih dalekovoda, umrlo vrlo brzo posle prestanka bombardovanja. Ovaj podatak mi je dao gospodin Ivic, dipl. inz, koji je u vreme bombardovanja bio direktor srpskih elektrana.

Treci slucaj za koji znam je moj komsija iz Surdulice, zastavnik u penziji, koji je odmah posle bombardovanja stambene kuce u Surdulici u kojoj je poginulo trinaestoro ljudi, sisao u krater i nasao metalni deo od stabilizatora rakete. Umro je 2001. godine od karcinoma pluca, takodje je lecen na VMA.

Moj suprug dr Mirko Lukic je sve vreme bombardovanja bio na terenu, izvidjao bombardovana mesta u okolini Beograda i umro je od karcinoma pluca 2003. godine. Njegova dvojica kolega su takodje bila na istim zadacima ali na razlicitim lokacijama u siroj okolini Beograda i oni su preminuli od zlocudih bolesti; jedan od leukemije a drugi od neuroloske bolesti.

U nasoj okolini sigurno svako od nas poznaje bar dve mlade zene koje imaju problema sa iznosenjem trudnoce do kraja. Sve vise je mladih ljudi koji tesko dolaze do potomstva. I to je jedan od darova ''milosrdnog andjela''.

Uzroci raznih bolesti i zdravstvenih tegoba kod naseg stanovnistva nisu iskljucivo posledica radioloske bolesti, koje se povezuju sa osiromasenim uranom. Velikog udela u pogorsanju zdravlja imaju i hemijski agensi od kojih mnogi spadaju u kumulativne otrove. Taloze se u organizmu i to najcesce u jetri.
 
Bombardovanjem SR Jugoslavije NATO alijansa je prekrsila sve medjunarodne konvencije i bez odobrenja Saveta bezbednosti UN i bez najave rata otpocela u prolece 1999. godine agresiju na SRJ. Ovu bombardersku akciju celnici NATO saveza nazvali su "humanitarnom kampanjom'' s ciljem zastite albanskog stanovnistva na Kosovu i Metohiji i dali joj ime ''Milosrdni andjeo''. Neki nasi geostrateski vojni strucnjaci pak smatraju da je ta agresija 19 najrazvijenijih zemalja Zapada na jednu malu zemlju koja nije bila pretnja nijednoj od njih, imala sve karakteristike sveobuhvatnog teroristickog nasilja u osnovi koga je bilo kaznjavanje i odmazda prema jednom malom slobodoumnom narodu, promovisanje doktrine novog intervencionizma izvan granica NATO zemalja i rusenje medjunarodnog pravnog i politickog sistema. Napad je izvrsen ilegalno bez saglasnosti Saveta bezbednosti pri Ujedinjenim nacijama, vodjen iskljucivo voljom i interesima najvece vojne alijanse sveta, NATO pakta, predvodjene Sjedinjenim Americkim Drzavama. Tokom sedamdesetosmodnevnog bombardovanja nase zemlje, naneta je velika steta nasoj privredi, nasim vodama, nasoj infrastrukturi, nasem eko-sistemu i posebno nasem stanovnistvu, koje posle ovog rata masovno umire od karcinoma.

Pored direktnih steta izazvanih eksplozijama bacenih bombi i raketa, na teritoriji SRJ se vodio specifican rat koji po svojim efektima spada u hemijske ratove. NATO alijansa nije direktno koristila hemijska sredstva u napadu na nasu zemlju, bojne otrove, na primer, jer su oni zabranjeni medjunarodnim konvencijama, ali je bombardovanjem ciljanih meta industrijskih postrojenja i skladista hemijskih sirovina kao i paljenjem naftnih rezervoara i naftnih postrojenja posredno izazivala efekte po posledicama veome bliske efektima hemijskog rata, odnosno, kao da je koristila bojne otrove. Kod eksploziva koji sadrze fluor u svom molekulu, nastaju izuzetno otrovna, agresivna jedinjenja. Fluor je veoma aktivan i agresivan element, ulazi u sastav raznih herbicida i pesticida, vrlo otrovnih jedinjenja. Dakle, razlaganjem eksploziva ili sagorevanjem raketnog goriva u cijem se sastavu nalaze fluorna jedinjenja nastaju izuzetno toksicni i agresivni proizvodi kao sto su: florovodonik, fluorovodonicna kiselina, fluorni oksidi, ali i razni fluorni radikali. Pored toga moze da dodje i do izdvajanja elementarnog fluora, jer su uslovi razlaganja u toku eksplozije i sagorevanja raketnog goriva veoma energicni, odvijaju se u skoro adijabatskim uslovima. Proces veoma kratko traje, uz oslobadjanje visoke temperature i pritiska. Oslobodjeni gasoviti fluorovodonik reaguje sa vodom kao i sa tragovima vode u vazduhu i daje fluorovodonicnu kiselinu, veoma agresivno jedinjenje (nagriza staklo). Njeno postojanje od samo 1-2 mL/m3 vazduha izaziva ozbiljna trovanja i ozbiljna ostecenja organizma. Na kozi stvara vrlo bolne rane koje tesko zarastaju. Zbog toga oni koji rade s tom hemikalijom, treba da budu veoma oprezni. U jednoj istrazivackoj laboratoriji, nepaznjom, jednom laborantu su prsti dosli svega dva minuta u dodir sa jedva vidljivom parom fluorovodonika. Posle kratkog vremena osetio je bol u prstima, a bolovi su se povecavali i pored toga sto je odmah oprao prste propisanim alkalnim rastvorom. Posle sedam casova koza je pobelela i pojavili su se plikovi koji su se brzo sirili. Bolest je trajala dugo, a rezultat je bio da su clanci prstiju bili skoro sasvim unisteni. Pri trovanju fluornim jedinjenjima ostecuju se nokti, zubi, koza, a udisanjem i unutrasnji organi, pre svega pluca i sluzokoza usta i grla. Eksplozivi i raketna goriva koje je NATO koristio sadrzali su fluorna jedinjenja i imali veliku unutrasnju energiju cijim se razlaganjem oslobadjala velika kolicina gasova i toplote. Pored slucaja koji je doktor Guzina naveo, poznat je i slucaj dvojcice iz Republike Srpske koja se igrala u krateru nastalom posle eksplozije jedne od mnogih bombi kojim je bombardovana RS. Devojcica danas ima probleme sa prstima, ne rastu joj nokti, a clanci na prstima kao da odumiru. Da li je ova bolest posledica delovanja fluornih jedinjenja posle eksplozije NATO bombi? Simptomi lice na delovanje fluorovodonika na prste laboranta u hemijskoj laboratoriji. Verovatno da postoji vise bolesnika sa slicnim simptomima, ciji je uzrok nastanka zbog neobicnih simptoma nepoznat, odnosno nije doveden u vezu sa hemijskim trovanjima koja su mogla da izazovu otrovna jedinjenja oslobodjena prilikom eksplozije raznih projektila u toku i posle bombardovanja.

U Evropi se javno mnjenje diglo zbog obolelih vojnika, pre svega u Italiji iz koje su vojnici bili na Kosovu i Metohiji u jedinicama KFOR-a. Nasi vojni lekari se ne uznemiravaju, jer je ''pojava bolesti uobicajena sa porastom bolesti u svetu''. Pa tako ispada da su Srbi neki nadljudi koje nista ne pogadja od darova ''milosrdnog andjela'' a ostali vojnici iz Italije, Francuske, Holandije, oni su verovatno od neznijeg soja! Kod nas se ne vodi sistematizovana evidencija ljudi koji su oboleli od karcinoma, a bili su angazovani za vreme rata bilo na Kosovu i Metohiji, bilo na drugim teritorijama Srbije. Danas u eri racunara to ne bi trebalo da predstavlja problem. Pracenje uzorka od 4000 ljudi kako tvrde lekari na VMA, to je broj koji odgovara odredjenim kategorijama zaposlenih u Vojsci Srbije, koji imaju redovne preglede na medicini rada. Posle penzionisanja njih vise ne pozivaju na preglede. Pitanje je gde su oni koji su bili mobilisani, oboleli, a nisu evidentirani, niti bili na preventivnim pregledima. Kao da je Srbija iz 1999. godine dolaskom petooktobarskih revolucionara prestala da postoji, a sa neke druge planete dosli neki drugi ljudi, koji nemaju nikakve veze sa onima do 1999. godine, koji su otporni na sve darove ''milosrdnog andjela'' i cije su bolesti ''statisticki na nivou svetskih''. Svetske, a nase! Italijanski hematolog doktor Masimo Djani iz Nacionalnog instituta za rak u Milanu, tvrdi da se simptomi bolesti pokazuju izmedju jedne i pet godina od dana izlaganja opasnom agensu. On je ogorcen na vojne strucnjake za koje kaze da su ''umobolni mozgovi koji i danas proizvode municiju sa osiromasenim uranom i naredjuju njeno koriscenje, a naucnike humaniste odavno su proglasili za ludake jer pokusavaju da ih sprece da zarade milione dolara i porobe male narode''.


Preneto iz lista “Koreni”: http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=1697
 

Back
Top