Sve sto sam znala o njemu pre ovog sto cu sad ovde da napisem tek sam se setila dosta kasnije a sve je pocelo ovako...
Dosle nas dve i njen decko i nosimo torbe sa autobuske stanice.I pricaju o njegovom bratu,ali sve nesto u zatvorenoj formi nista ih ne razumem,samo po rec dve,a meni glupo da zapitkujem (a ja volim sve da znam,mada se pravim da me nista ne zanima i doduse zaboravim odmah sve sto mi se kaze ako mi nije vazno) i zato sto su pomenuli neke vozace i autobuse pitam "a tvoj brat vozi autobus?",on se smeje,kaze "vozi on....",onda ona kaze "Njih dvoje bi bili dobar par",on kaze "Ne bi",ona kaze "Bi", "Ne bi imam ja coveka za tebe", "Kog?" pitam ja,on meni kaze........
Prvi put kad sam ga videla spavao je u krevetu a ja sam se trudila da ga (ne)probudim dok sam se smejala i pricala na njihovoj terasi.
Stoji on,pogled mu se u daljini gubi,gleda negde preko mog ramena.Mi se vracamo sa plaze.I ona nas upozna.Ne secam se ni kako je izgovorio ime kad smo se upoznali.
Prve njegove reci i boju glasa koje se secam bilo je (kad sam ja dosla i rekla pred svima "Sta si me ostavila sa njim,ovde me poljubio,u rame") "Bosanac sto si poljubio Vesnu?".Onda smo pretezali ruku preko stola,dodir je najvazniji.Tako je sve pocelo.