To se zove VoIP tehnologija, tj. Voice over Internet Protocol.
Za razliku od analogne telefonije (POTS tj. Plain Old Telephone Service, linije koje svi imamo kod kuce), koja konvertuje nas glas u analogni signal i salje ga preko javne mreze do naseg sagovornika, gde se signal opet konvertuje u glas, i digitalne telefonije (npr. BRI, PRI) koja glas konvertuje i digitalni signal, VoIP podrazumeva konverziju glasa (opet u nasem aparatu, IP telefonu, Skype adapteru i sl.) u RTP pakete, koji se IP protokolom salju do krajnje IP destinacije.
Ukoliko sa IP telefona zovemo nekoga ko ima obican (ili mobilni) telefon, konverzija se nece vrsiti na krajnjoj tacki vec negde izmedju. To izmedju moze biti nas VoIP gateway, gateway telco providera u inostranstvu i sl.
Pored samih RTP paketa, koji sadrze 'zapakovan glas' potrebno je poslati i Signaling, tj sve informacije o tom pozivu (koga zovemo, koji se kodek koristi, ko zove, hederi i sl.).
Imamo dva najpoznatija protokola za VoIP, a to su H.323 i SIP. SIP je noviji i ima bolju buducnost, gledajuci da je iz osnova dizajniran da nema ogranicenja kao H.323, a koja se sa novijim mreznim tehnologijama komunikacije i bezbednosti sve vise ispoljavaju.
Paketi glasa se mogu pakovati razlicitim nivoom kompresije i od toga zavisi koliko ce bandwidth-a (propusnog opsega) LAN ili WAN linka zauzeti. Sto veca kompresija, manje zauzece linka, manja sansa za nuspojave (jitter, packet loss i sl.), ali i manji kvalitet zvuka (u smislu prirodnosti glasa).
Najpoznatiji kodeci su:
G.711 (alaw, mulaw) bez kompresije, 64 Kbit/s + hederi, ukupno oko 80 Kbit/s
G.726 (ADPCM) kompresija na 32 Kbit/s + hederi, ukupno oko 48 Kbit/s
G.729 (CS-CELP) kompresija na 8 Kbit/s + hederi, ukupno oko 24 Kbit/s (prilicno dobar kvalitet)
G.723 (ACELP) kompresija na 5.3 Kbit/s + hederi, ukupno oko 16 Kbit/s
ima ih jos tu, kao sto su GSM, ILBC, IAX itd.
eto, to je ukratko...
Ako hoces sire, kupi si neke knjige, ima ih na stotine napisanih na ovu temu...
pozdrav.