Osma sednica CKSKS

Сви су они били догматски комунисти старога кова док им се није учинило да се отварају неке нове перспективе.

И то је један од трагичнијих детаља у историји Србије. Чобе је међу првима схватио да се глобална атмосфера мења и да је могуће одступити од устаљене догме без неких озбиљнијих последица... и онда је та сазнања искористио да преузме власт представљајући се као дашак свежег ваздуха, национална алтернатива људима које је прегазило време.

И на томе је, задовољивши своје личне амбиције, стао.

Slazem se. Sloba je dobro nanjusio nacionalnu alternativu i na koju kartu da zaigra. Cela ta ekipa KPJ posle smene liberala je uglavnom bila nekvalitetna, stari dogmatski komunisti poslusnici.

Mislim da je realno praviti razliku između Čarlsa Mensona i onoga što je ukrao kuglu sladoleda Rumenka.
Neko je tu letalniji

- - - - - - - - - -



U principu, nije stao, nego je pretendovao na titulu Josip Broz Drugi u nekoj zamišljenoj SFRJ Ranković-Penezićevog tipa

- - - - - - - - - -

Svakako, tačna je opaska da su Draža Marković i tim dogmatska ekipa.
Naime, oni su direktno počistili jedinu pravu kvalitetnu šansu koju smo imali tokom SFRJ, a to je ekipa Nikezić-Tepavac...

Da. Velika steta.
Mada citala sam da je Latinka ostala u dobrim odnosima sa Drazom nakon smene, da su se vidjali, da mu je bila u kuci kada mu je umro sin i da se on na nju jace naljutio tek nakon njene knjige o Nikezicu gde je ona navela da izmedju Draze i Cosica nema sustinske razlike. Iako im se on nije pridruzio, ali delom i zbog licnih razloga jer je bio strasan protivnik dolaska Slobe na vlast. Markovic nije bio covek sporazuma ali je u poredjenju sa Slobom bio Bizmark. To su njene reci.
 
Dragiša Pavlović Buca bio je predsednik gradskog komiteja beogradskog i on je uz Stambolića neposredni gubitnk..Zagrebački Globus je objavio njegovu knjigu- Olako obećana brzina.Pavolić naravno kritikuje Miloševića zbog srpskog nacionalizma a njegova je poruka da je "srpski narod u zajednici sa drugim jugoslovenskim narodima i narodnostima uvek pronalazio odgovore i rešenja na sva pitanja":mrgreen:Verovatno je Stambolić delio iste stavove.Glava u pesak i tako to.

Pa sa istorijske distance ispade da je Buca bio u pravu sa "olako obecanom brzinom". Evo 2019. godina a Kosovo i dalje glavna tema.
Odluka da se pitanje Kosova resava silom je i dovela do ovoga sto je sada. Samo sto postoji veliki broj onih koji zale sto sila nije bila veca, pa tome pripisuju nas neuspeh.
 
Pa sa istorijske distance ispade da je Buca bio u pravu sa "olako obecanom brzinom". Evo 2019. godina a Kosovo i dalje glavna tema.
Odluka da se pitanje Kosova resava silom je i dovela do ovoga sto je sada. Samo sto postoji veliki broj onih koji zale sto sila nije bila veca, pa tome pripisuju nas neuspeh.
U datoj situaciji iz ugla interesa Srbije Milošević se bavio problemom na Kosovu i Metohiiji na jedini mogući način.Da je postojala mogučnost nekog drugog načina rešenja tog problema,.primenila bi ga politička opcija kojoj je pripadao Pavlović u decenijama koje su prethodile pojavi Milošeivća.
 
U datoj situaciji iz ugla interesa Srbije Milošević se bavio problemom na Kosovu i Metohiiji na jedini mogući način.Da je postojala mogučnost nekog drugog načina rešenja tog problema,.primenila bi ga politička opcija kojoj je pripadao Pavlović u decenijama koje su prethodile pojavi Milošeivća.
Zamisli da je rekao: "Znate šta, odjednom više nisam zainteresiran za ratne zločine. Neka Kosmet odluči o sopstvenim liderima."
 
U datoj situaciji iz ugla interesa Srbije Milošević se bavio problemom na Kosovu i Metohiiji na jedini mogući način.Da je postojala mogučnost nekog drugog načina rešenja tog problema,.primenila bi ga politička opcija kojoj je pripadao Pavlović u decenijama koje su prethodile pojavi Milošeivća.
Pa baš i nije bilo pametno da celu pokrajinu i 90% njenih žitelja faktički gurne u ilegalu i da se pravi da ne postoje , što je bila suština Miloševićeve politike na KiM sve do 97. kada su ovi našli sponzore i logistiku da pasivni otpor pretvore u aktivni .
 
Pa baš i nije bilo pametno da celu pokrajinu i 90% njenih žitelja faktički gurne u ilegalu i da se pravi da ne postoje , što je bila suština Miloševićeve politike na KiM sve do 97. kada su ovi našli sponzore i logistiku da pasivni otpor pretvore u aktivni .

A pre Miloševića Albanci na KiM su bili podeljeni na one koji za to da tp područje bude deo Srbije i one kojima se ta ideja nije dopadala. ili su svi bili za to da KiM bude deo Srbije ?
 
A pre Miloševića Albanci na KiM su bili podeljeni na one koji za to da tp područje bude deo Srbije i one kojima se ta ideja nije dopadala. ili su svi bili za to da KiM bude deo Srbije ?
Pa velikoj većini se verovatno nije dopadala , al taj problem nije ni pokušan da se reševa i da se sa njima pregovara , već se država ponašala kao malo dete koje se nečega uplaši pa onda zažmuri u nadi da kad otvori oči taj strah će nestati . Tako je i Sloba mislio da će problem rešiti ignorisanjem 90% stanovnika KiM ,dal je mislio da će nestati ,ili će se smoriti, pomiriti sa sudbinom i povinovati ne znamo , al ništa od toga se nije desilo .
 
U datoj situaciji iz ugla interesa Srbije Milošević se bavio problemom na Kosovu i Metohiiji na jedini mogući način.Da je postojala mogučnost nekog drugog načina rešenja tog problema,.primenila bi ga politička opcija kojoj je pripadao Pavlović u decenijama koje su prethodile pojavi Milošeivća.

To pitanje je vrlo kompleksno jer je stanoviste Buce bilo da se Kosovo treba resavati kao jugoslovensko pitanje a ne srpsko pitanje. Jer, Albanac moze da bude Albanac i Jugosloven, ali ne moze da bude Albanac i Srbin.
Uslov za integraciju Albanaca u jugoslovenski prostor je demokratizacija drustva a ona je izostala. A kad izostane demokratizacija, nacionalizam i nas i njihov postaje jedina politicka opcija samopotvrdjivanja.
Bez obzira na probleme koji su postojali na Kosovu, ono je ipak za vreme Jugoslavije bilo pod kontrolom i nije bilo neresivo pitanje. Ono sto je tamo pocelo kao nacionalni bunt pretvorilo se u sovinizam i otvoreno maltretiranje Srba i Crnogoraca.

Srbi su prosto imali problem da shvate Jugoslaviju kao slozenu drzavu, svaki zahtev za autonomijom i za vecom samostalnoscu je posmatran kao separatizam ili razbijanje Jugoslavije.
Nasuprot tome, politika sile moze kratkorocno da donese rezultat i osokoli mase, ali dugorocno, ko se maca lati od maca i strada. Ukidanjem autonomije smo ih trajno okrenuli od sebe. To je ono na sta je Buca mislio pod "olako obecana brzina".

Jer postavlja se pitanje, a znajuci epilog takve politike, sta bi bila posledica nekog drugog, mekseg pristupa? Ne samo po ovom pitanju, nego i svakom drugom. Ispada "pa mi smo to tako morali, jer da nismo Kosovo bi bilo nezavisno a i Hrvatska i Bosna bi otisle u avnojevskim granicama". Da, mozda, kao sto je stanje i sada, ali bez ratova i uzasnih posledica. Pa sam izvuci zakljucak, sta bi bilo bolje.
 
Jer postavlja se pitanje, a znajuci epilog takve politike, sta bi bila posledica nekog drugog, mekseg pristupa? Ne samo po ovom pitanju, nego i svakom drugom. Ispada "pa mi smo to tako morali, jer da nismo Kosovo bi bilo nezavisno a i Hrvatska i Bosna bi otisle u avnojevskim granicama". Da, mozda, kao sto je stanje i sada, ali bez ratova i uzasnih posledica. Pa sam izvuci zakljucak, sta bi bilo bolje.

Ključna stvar.
Uz sigurnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj, u BiH nešto slično sadašnjem položaju (možda malo manje, ali bez rata), s većim komadom KiM i Crnom Gorom u orbiti
 
sve do 97. kada su ovi našli sponzore i logistiku da pasivni otpor pretvore u aktivni .

Dal' se zezaš pa misliš da su oni sponzore našli tek 1997.?

Deset godina ranije su lobisti po Senatu arlaukali kako Srbi krše ljudska prava arnautima i kako Amerika mora ako treba i vojno da im pomogne da zbace jaram srpskog komunističkog imperijalizma.

1997. je bila godina kada su oni došli na red a ne kad su našli sponzore.
 
To pitanje je vrlo kompleksno jer je stanoviste Buce bilo da se Kosovo treba resavati kao jugoslovensko pitanje a ne srpsko pitanje. Jer, Albanac moze da bude Albanac i Jugosloven, ali ne moze da bude Albanac i Srbin.
Uslov za integraciju Albanaca u jugoslovenski prostor je demokratizacija drustva a ona je izostala. A kad izostane demokratizacija, nacionalizam i nas i njihov postaje jedina politicka opcija samopotvrdjivanja.
Bez obzira na probleme koji su postojali na Kosovu, ono je ipak za vreme Jugoslavije bilo pod kontrolom i nije bilo neresivo pitanje. Ono sto je tamo pocelo kao nacionalni bunt pretvorilo se u sovinizam i otvoreno maltretiranje Srba i Crnogoraca.

Srbi su prosto imali problem da shvate Jugoslaviju kao slozenu drzavu, svaki zahtev za autonomijom i za vecom samostalnoscu je posmatran kao separatizam ili razbijanje Jugoslavije.
Nasuprot tome, politika sile moze kratkorocno da donese rezultat i osokoli mase, ali dugorocno, ko se maca lati od maca i strada. Ukidanjem autonomije smo ih trajno okrenuli od sebe. To je ono na sta je Buca mislio pod "olako obecana brzina".

Jer postavlja se pitanje, a znajuci epilog takve politike, sta bi bila posledica nekog drugog, mekseg pristupa? Ne samo po ovom pitanju, nego i svakom drugom. Ispada "pa mi smo to tako morali, jer da nismo Kosovo bi bilo nezavisno a i Hrvatska i Bosna bi otisle u avnojevskim granicama". Da, mozda, kao sto je stanje i sada, ali bez ratova i uzasnih posledica. Pa sam izvuci zakljucak, sta bi bilo bolje.
To sa integracijom Albanaca u Jugoslovene jer eto ne mogu da budu Srbi kao da je biti Jugosloven nešto uzvišeno a biti Srbn nešto loše jeste jedna od većih gluposti drugosrbijanaca.Prvo što mi Srbi od toga što bi Allbanci bili Jugoslaveni nemamo nikakvu korist.Drugo što Jugosloveni sem u glavama drugosrbijanaca nisu ni postojali niti je bilo izgleda da se nekakvi Jugosloveni kao nacija oforme.U realnosti nije postojala ni država Jugoslavija nego su republike i pokrajine s izuzetkom uže Srbije bile praktično suverene države istina bez međunarodnog ili sa ograničenim međunarodnim subjektiviitetom.Ne stoji ni tvoja ocena da je rat posmatrano sa srpske strane bio uzaludan.Bosna i Hercegovina je značajno reformisana u smislu poboljšanja statusa srpskog naroda kroz stvaranje Republike Srpske a što je bez rata bilo nemoguće jer Muslimani i Hrvati na tako nešto nikad ne bi pristali.

- - - - - - - - - -

Pa velikoj većini se verovatno nije dopadala , al taj problem nije ni pokušan da se reševa i da se sa njima pregovara , već se država ponašala kao malo dete koje se nečega uplaši pa onda zažmuri u nadi da kad otvori oči taj strah će nestati . Tako je i Sloba mislio da će problem rešiti ignorisanjem 90% stanovnika KiM ,dal je mislio da će nestati ,ili će se smoriti, pomiriti sa sudbinom i povinovati ne znamo , al ništa od toga se nije desilo .

Pa pregovarli su prethodnici S.Miloševića,.dali su im državu u državu ali oni su opet bili nezadovoljini što su na svojoj koži osećali tamošnji Srbi.
 
Dal' se zezaš pa misliš da su oni sponzore našli tek 1997.?

Deset godina ranije su lobisti po Senatu arlaukali kako Srbi krše ljudska prava arnautima i kako Amerika mora ako treba i vojno da im pomogne da zbace jaram srpskog komunističkog imperijalizma.

1997. je bila godina kada su oni došli na red a ne kad su našli sponzore.

Možda su stvarno govorili istinu, da Slobošević tamo čini nedela.

To nije neverovatno

Seti se Štoseva sa 'ladnjačom, frikombinovanjem i to.
 
Pa sa istorijske distance ispade da je Buca bio u pravu sa "olako obecanom brzinom". Evo 2019. godina a Kosovo i dalje glavna tema.
Odluka da se pitanje Kosova resava silom je i dovela do ovoga sto je sada. Samo sto postoji veliki broj onih koji zale sto sila nije bila veca, pa tome pripisuju nas neuspeh.

Да, али са друге стране није тешко певати Јеремијаде у балканском окружењу и бити у праву скоро увек.

То Буцино тобоже разборито решење је било исто оно решење које је виђено после политичке смрти Ранковића, а то је крај репресалија, федерализација Србије и стварно веома велики уступци Албанцима, који би за узврат пристали да учествују у државним апаратима. Та политика је већ осамдесетих година доживела крах, и Чобетова олака обећања су била реакција на ту реалност - на ту врло лошу и све гору реалност на Космету.

Чобе није успео да нађе решење ослањајући се на националну струју, али је још тада било јасно да ни то југословенско решење није решење.
 
Krajem osamdesetih prošlog veka je, u jugoslovenskom raspletu, velika grupa intelektualaca oko Dobrice Ćosića, zajedno sa socijalistima i radikalima, odbacivala obrenovićevsku politiku kao veštinu, smatrali su je izdajom, i opredeljivali su se za «revolucionarnog kneza Đorđa», Jeljcinovu Rusiju, zapravo za rat (širila se priča po Beogradu da će Milošević dobiti rakete S-300). Stambolićevce su etiketirali kao «obrenovićevce». Ove jeseni je trideset godina od prevratničke Osme sednice kada su «karađorđevićevci» sa «voždom» Slobodanom Miloševićem srušili «obrenovićevce» sa «mekanim» Ivanom Stambolićem na čelu. U tom trenutku nije bilo krvi. Ali, bez krvi nije moglo, i u nju je zemlja potonula sledećih deset godina. Glavama su platili i Stambolić i Milošević. A domove i identitet su pogubile stotine hiljada Srba proteranih iz zavičaja. Izgubili su sve ono što im je obrenovićevska politika čuvala još sa kraljem Milanom

Kakva budalaština
 
Ključna stvar.
Uz sigurnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj, u BiH nešto slično sadašnjem položaju (možda malo manje, ali bez rata), s većim komadom KiM i Crnom Gorom u orbiti

A što bi Srbi dobijali autonomiju u svojoj i na svojoj zemlji?

Dokle taj komunistički pogled ... isprani komunjarski mozak koji se zakucao na nekom tamo dekretu bandita sa petokrakom
 

Back
Top