jednom poslata količina energije u određenom trenutku, ne umanjuje se nakon gubitka intenziteta te iste,
ostaje zapis te poslane jačine, u suprotnom - nema ljubavi --> nema energije a ono što je bilo to se izbrisati ne može
jer takvi entiteti(kvanti energije) postoje sami za sebe nezavisno od narednih praznih paketa energetskih naboja
Enrgija ne postoji u Bogu. Energija je posledica kretanja infromacija a informacije postoje samo u domenu
Univerzalnog uma. Univerzalni um je projekcija. Sam Bog, apsolut ne postoji kao energetsko biće. Apsolut
je besprostorno, bezvremeno, bestjelesno postojanje u kojemu je sve prožeto svime. Postojanje nije energija,
ono energiju stvara pokretanjem sadržaja svijesti u njenu manifestaciju. Odatle nam u dimenziji, gdje je sve
već u kretanju, izvor kretanja nevidljiv, ali nam je učinak kretanja mjerljiv u energetskim nabojima i
pražnjenjima. I normalno je onda da energiju ne vidimo već vidimo dejstva kretanja koje se manifestuje kao
energetski naboj. Odatle, totplotnu energiju recimo, ne možeš vidjeti već osjetiti, što znači da je energija
osjetilni oblik kretanja. A šta se to kreće i šta se to pamti? Energija? NE. Naravno da se energija ne može
zapamtiti, pamte se informacije i obrasci kretanja is kojih će se opet, po želji, stvoriti energetski izrazi.
'Energetski paketi' stoga nisu energija već informacije koje se skupljaju u jednačine kojima nedostaje
određeni član kako bi se postavile u namjereno kretanje iz kojeg će se po želji osloboditi željeni efekat tog
kretanja ili energija.
Ljubav nije energija. Energija ne može stvoriti ljubav, ali ljubav može stvoriti energiju, i upravo sada je stvara
iz sebe. Ljubav je bezuslovno davanje
sebe, a Sopstvo koje se daje mora znati šta ono jeste kako
bi znalo šta Ljubav jeste koja se uzdiže iz tog čina
bezuslovnog davanja.
...
Internet ne pamti energiju već informacije. Zamisli samo da je internet energetsko skladište morao bi da
eksplodira... ali neće. Mašina može eksplodirati, jer se u njenom programu desio nekakav kuršlus, ali internet
(etar) ne eksplodira. Ono što se dešava pri eksploziji materijalnog centra dovodi do raspada i otpuštanja
i odatle do raspada interneta. Informacije se drže u paketićima samo dotle dok imaju nalog, dok su vezane
nekom jednačinom za određenu 'materiju' koja ima svojstvo pamćenja. Ali i ta 'materija' je dakako posledica
manifestacije neke etarske jednačine... Dakle, ne pamti se energija već se pamte informacije o nekom
događaju, doživljaju, pamte se jednačine koje su manifestovane u svoju čulnu vrijednost. Sve te informacije su
bestjelesna, bezvremena, besprostorna znanja o doživljaju, koja tek kad se uzdignu iz sjećanja 'materije', iz
njegog razuma, kao zapamćene jednačine prolaze kroz ponovnu manifestaciju, kroz kretanje, i kao finalni
efekat manifestuju svoj energetski oblik kojemu mi, posmatrači, svojim postavljanjem prema njemu dajemo
energetsko značenje. Ne možemo doživjeti nikakav energetski efekat ukoliko nemamo čula. Dakle, ono što
na eterskom nivou postoji, bez čula, jesu infromacije. Informacije su posledica kretanja znanja-o-sebi iz svijesti
apsoluta u manifestaciju duša (ideja). Duše su ideje s nepromjenjivom namjerom samorealizacje.
Odatle, nepresušivi izvor informacija, svijest, je ono što u neznanju smatramo energijom koja se ne može
uništiti. Energija i postaje i nestaje u svakom jednom trenu. Energija ne postoji u Bogu. U Bogu postoje kvaliteti
koji imaju svijest-o-sebi, dakle znanje-o-sebi koje će se pokretanjem u manifestaciju (ideje) uvijek, nepogrešivo,
ostvariti kao neki vid 'energije'. Do energije postoji put... kretanje informacija u prostoru. Pošto je Bog
bespostopran, prvo se mora stvoriti prostor, i konstantno se stvara, u svakom jednom sada. To je vječni proces.
Um niverzuma jeste praznina koja jedino u dimnenzijama razuma postaje prostorna. Energija stoga jedino i
postoji u dimenzijama, u razumima jedinki, nigdje drugdje. Energetsko polje je skup jedinki na elementarnom
nivou svjesnosti. To su tijela. Internet zavisi isključivo od energetskih polja. Kad se tijelo raspadne nestaje i
energetsko polje, tačnije, kad se energetsko polje rastvori nestaje i tijelo. Eterični zapis tog polja nestaje ali ne
nestaje znanje-o-sebi iz kojeg je to polje prvenstveno i nastalo. Znanja-o-sebi su nerazdvojivi dio svijesti apsoluta.
Svijest se ne može uništiti. Svijest se, uvijek ista, uzdiže prema nama-apsolutu, kada volju i pažnu vratimo u
sebe-apsolut. Za razliku od svijesti naša svjesnost postoji samo u ovom sada. U svakom sada u kojemu smo
postajući, ona se mijenja i postaje za toliko drugačija. Samo ono naše "Ja jesam" ostaje uvijek isto jer ne
ukazuje na trenutno stanje projekcije informacija, već na sebe-apsolut, koji kreira, posmatra i doživljava projekciju
(kreaciju) realnosti iz pozicije svog Ja.