Kako je Novak promenio sliku o Srbima?

Ne lupaj gluposti.
Svet zna samo dva Srbina, Nikolu Teslu i Novka Djokovica, svi ostali su anonimusi ili poznati smo u svojoj bransi.
Novak Djokovic je svetski MEGA STAR u rangu Mesija, Ronalda, Kobe Bryanta i Lebron Jamesa i slicnih.
To je dokazao kad je u eri svih njih 3x osvajao nagradu za najboljeg sportistu Sveta.

Немој тако, знају и за Милошевића они старији од 35.

То је као оне тобожње приче са Титом, кад се црнац широко насмеши и каже "оооо, Тито, Тито, Тито!" - осим што није лаж, и што је обратно.
 
Svaka čast Novaku Đokoviću i ostalim našim uspešnim sportistima, ali slika o Srbima je 90-estih bila jeziva zbog besomučne i svakodnevne ratne propagande, osmišljene od strane agencija za kreiranje javnog mnenja i finansirana od strane Saudi Arabije koja je držala u šaci i Klintonovu administraciju. Danas takve stvari ne bi bile moguće. Kao po nekim karmičkim zakonima danas su umesto Srba širom sveta ozloglašeni muslimani, naročito Saudi Arabija.

Ovo je priča o jednoj srpskoj lekarki koja se borila protiv anti-srpske propagande u Norveškoj:

Bosanski Muslimani šire anti-srpsku mržnju po Norveškoj

„Mene nije sačekala romantična, prijateljska Norveška, već jedna optužujuća, prema Srbima vrlo kritična Norveška… Svi su me mrko gledali… Propaganda je bila do te mere jaka da su moju decu napadali u školi, a bosanske izbeglice su tvrdile da ću kao lekar da ih ubijem. Noću su dolazili pred moja vrata sa norveškim pristalicama i vikali: „Ubice, idite kući!“ Policija u to vreme nije mogla, a možda ni smela da nam pomogne… Srbi idu po svetu sa pečatom ratnih zločinaca, što je jako teško skinuti sa sebe. Vi koji živite u Srbiji to niste u stanju da shvatite i smatrate da ćete ulaskom u EU uspeti da popravite svoj status. To je velika zabluda… Mnogi Srbi se u Norveškoj stide da kažu da su Srbi, a svako otvaranje novina za nas predstavlja šok – nikad ne znamo šta će novo da izmisle o nama“, kaže u intervjuu za „Pečat“ lekarka koja je kao dobrovoljac učestvovala na ratištima širom bivše Jugoslavije.

Dr Zorica Mitić je rođena u Beogradu. Tokom raspada Jugoslavije osetila je potrebu da ode na ratište kako bi kao lekar dobrovoljac pomogla ljudima koji su se zatekli na ratom zahvaćenim područjima. Svoj Ratni dnevnik objavila je u knjizi „Iz Krajine koje više nema“ (1996). Institut za književnost i umetnost stavio je ratni dnevnik u red najvrednijih ratnih zapisa. Knjiga je objavljena na norveškom i danskom jeziku.

Dr Mitić danas radi kao lekar na jednoj norveškoj klinici, ima dve kćerke i nastavlja borbu za istinu o ulozi Srbiji u građanskom ratu, piše, prevodi i bavi se istraživačkim novinarstvom.

Vi ste u norveškoj javnosti poznati kao borac za istinu o Srbima, pa ne čudi što se vaše ime našlo na listi saradnika reditelja Ole Flyuma, koji je svojim filmom o ratu u Bosni uznemirio tvorce srebreničkog mita. O kakvom se filmu radi?


Na filmu je radila izuzetno profesionalna ekipa. Pored Ole Flyuma, koji je za svoja dela dobio niz nagrada, na filmu je radio i njegov saradnik – engleski režiser Dejvid Hebdit, dugogodišnji saradnik Bi-Bi-Sija i mnogih britanskih TV stanica. Posle desetogodišnjeg rada, filmovi „Grad koji je mogao da se žrtvuje“ i „Tragovi iz Sarajeva“ prvi put su prikazani na norveškoj TV aprila 2011. godine. Ovi dokumentarni zapisi uvode sasvim nove elemente u dosadašnju sliku o ratovima u Bosni i Hercegovini, prikazujući prvi put srpske žrtve i muslimane kao zločince, što je uticalo na bitnu promenu crno-bele slike o proteklom ratu u Bosni i Hercegovini, u kojoj su loši momci uvek i isključivo bili Srbi, a žrtve isključivo „jadni“ muslimani. Bosanski muslimani i njihovi mentori profesionalizovali su ulogu žrtve i na njoj su zarađivali i još uvek pridobijaju svetske simpatije, a verovatno i svaku drugu podršku. U Olinim filmovima prikazani su užasni zločini mudžahedina nad Srbima u Bosni, dokumentovani njihovim dnevnicima (prevela sam ih za potrebe filma), kao i izjave srpskih svedoka – među kojima je svedočenje oca kojem su doneli obezglavljenog sina… Logično je što ove žrtve muslimani kriju i ne priznaju, ali je sramno što se u Srbiji za njih ne zna, i što se sistematski radi na tome da se o njima ni ne sazna. Olinu ekipu niko ne može da optuži za pristrasnost i zbog toga što su u realizaciji filma korišćeni uglavnom muslimanski izvori, a među saradnicima su bila i dva muslimanska novinara: Esad Hećimović i Mirsad Fazić… Oni su časni ljudi, koji su tokom rata bili angažovani u muslimanskoj vojsci čime su – kako sami kažu – odužili svoj dug domovini, a sad hrabro odužuju svoj dug istini, otkrivajući skrivenu stranu ovog rata… Njima su posle objavljivanja filmova pretili smrću, pa su morali da se ograde od njihovog sadržaja, kao što su mnogi haški svedoci pod pretnjama odustali od svedočenja u korist Srba.

Kojim propagandnim metodama se služi bosanski muslimanski lobi u Norveškoj?

Pre svega – oni su u Norveškoj daleko brojniji od Srba i dobro organizovani. Muslimani iz Bosne imaju Bosansko islamističko udruženje koje okuplja oko 80 odsto od 16.000 Bošnjaka u Norveškoj, a u Oslu je izgrađena njihova najveća džamija u koju dolazi 8.000 ljudi. Formirali su grupe koje sistematski prate štampu i munjevito reaguju na sve što je napisano ili izgovoreno protiv njih. U svojim komentarima su veoma agresivni, upuštaju se u lične kvalifikacije protivnika ne pokazujući nikakvo interesovanje za istinu. U njihovom ponašanju dominiraju ostrašćenost i mržnja i to je tužno. Meni su nedavno uputili ozbiljne pretnje, pa sam bila primorana da ih prijavim policiji, koja je slučaj predala sudu. Te njihove grupe orkestrirano napadaju sve i svakoga ko se usudi da izgovori nešto što se ne uklapa u sliku o srebreničkom „genocidu“. Oni su veoma aktivni i u srpskoj štampi, u različitim diskusionim forumima, u kojima diskutuju pod srpskim imenima i tako stvaraju lažnu sliku o javnom mnjenju u Srbiji. U Norveškoj štampi se hvale kako je srpska javnost na putu da se sasvim promeni i sa njima usaglasi. Slučajno sam se sa jednim takvim učesnikom u debati susrela u srpskim, a potom u norveškim novinama. Nisam sigurna u kojoj meri srpske novine mogu da kontrolišu one koji u njima diskutuju, ali je važno da čitaoci znaju da među diskutantima ima stranih krtica koje rade protiv srpskih interesa. Nedavno su bosanski muslimani koji žive u Norveškoj preko svojih političkih prijatelja podneli norveškom Parlamentu zahtev o donošenju Rezolucije o Srebrenici, kojom bi se potvrdila kvalifikacija genocid. Ministar spoljnih poslova diplomatski je objasnio da Norveška nema tradiciju donošenja političkih odluka te vrste, uputivši ih na Međunarodni sud… To je zasad prošlo tako, ali bosanski muslimani neće prestati da vrše pritisak na Parlament, pogotovo ne sada kada je sud u Hagu doneo presudu da Holandija plati odštetu izvesnom broju žrtava u Srebrenici. Odgovornost nad holandskim bataljonom u Srebrenici imao je Norvežanin, kao komandant trupa UN u Tuzli. Zbog toga je važno da Srbi izađu sa svojom argumentacijom, što će olakšati i norveški položaj.

Da li film sadrži detalje koji nisu poznati javnosti?

Zavisi koliko je koga interesovala istina o Srebrenici. Reditelj je prikazao razgovor sa bivšim komandantom policije Srebrenice Hakijom Meholjićem, kao i sa komandantom vojske Srebrenice, pukovnikom Husom Salihovićem, govorili su o činjenicama koje bi Srbija trebalo da poznaje.

Prvo: Naser Orić je činio zločine nad Srbima oko Srebrenice, ali i nad muslimanima u samoj Srebrenici, a njegove žrtve se pripisuju Srbima. U filmu se iznosi sumnja da je Srebrenica bila prodata i da su je muslimani menjali za zonu oko Sarajeva. Dakle: masakr je bio naručen i dogovoren između Bila Klintona i Alije Izetbegovića, koji je molio svoje da uvuku Srbe u zamku i da tokom borbi i sami pripomognu da se ubije što više muslimana. Ovo se uklapa u poznatu Klintonovu pogodbu sa Izetbegovićem, kome je obećana NATO pomoć ukoliko „obezbedi“ 5.000 muslimanskih žrtava.

Zbog čega su muslimani pristali da svedoče u Olinom filmu?

Svedoci koji su pristali da govore pred kamerama smatraju da su laži prešle svaku meru i da se zloupotrebljavaju i protiv samih muslimana. Oni na ovaj način žele da pomognu porodicama poginulih muslimana, koje imaju pravo da znaju da li je njihove drage ubio Naser Orić po narudžbi njihovog vođe ili Srbi… To su rane koje najviše bole. Muslimane su izdali muslimani, ubijali su ih takođe muslimani, a ne samo Srbi – ovi filmovi su i njihova borba za istinu.

Došli ste do podataka da se određen broj „ubijenih muslimana“ slobodno kreće po svetu?

Postoje dokazi o tome da se izvestan broj „ubijenih“ u Srebrenici – čija su imena lažno pridodata spisku žrtava – slobodno šeta po svetu. Ima ih i po celoj Americi; neki izvori upućuju na Sent Luis, Detroit, Hamtramck, a u Kanadi im je vođa Ramić – on sarađuje sa braćom Ljevaković, koji finansiraju džihad u Bosni. Ovi podaci se mogu proveriti, dovoljno je da Srbija ili neko drugi zatraži spisak građana u tim oblastima. Tako bi se bar došlo bliže istini… Svaki taksista u Sarajevu može da vam nabroji nekoliko imena sa spomenika žrtvama, za koja se zna da su lažno upisana među mrtve, iako ti ljudi sada žive u SAD ili Kanadi i šalju ženi dolare.
 
Volim da gledam njegove mečeve, čini mi se iz dva razloga.

Prvo, on je pobednik, i to svetske klase. Jedan od najvećih u istoriji. Srbiji su potrebni takvi ljudi. Pobednici i to oni koji baš mnogo pobeđuju. Suviše dugo je ovde forsiran kult gubitnika, propaliteta, dekintiranih likova...

Drugo, prateći igrača od ranih dana, nekako se saživite s njim. Gledate kako se probija, kako danas postaje realnost ono što je juče bilo nezamislivo, radujete se i tugujete s njim. Neko će da pita kakve ja koristi imam od toga tj. zašto se radujem i tugujem zbog njegovih poraza i pobeda, ali korist je tu nebitna. Novakova karijera je toliko dramatična da je bolja od svakog filma. A trenutno se ceo svet pita da li je kadar da učini nezamislivo i sustigne Rodžera.
 
.

Не разумем какве везе има ова тема са тенисом???

Да ли ико зна како је нпр. Иван Лендл, Бјерн Борг, Серена Вилијамс или Роџер Федерер утицао на слику о својим сународницима.

У мом случају, никако. То су велики спортисти, мајстори свог спорта и даљи морски закључци су ми недокучиви.

Не може било ко појединачно да промени слику о Србима.

То могу само Срби, заједнички без делегирања те обавезе на стварне или самозване шампионе.

И да, вратите ову тему на политику, тамо јој је место!

.
 
.

Не разумем какве везе има ова тема са тенисом???

Да ли ико зна како је нпр. Иван Лендл, Бјерн Борг, Серена Вилијамс или Роџер Федерер утицао на слику о својим сународницима.

У мом случају, никако. То су велики спортисти, мајстори свог спорта и даљи морски закључци су ми недокучиви.

Не може било ко појединачно да промени слику о Србима.

То могу само Срби, заједнички без делегирања те обавезе на стварне или самозване шампионе.

И да, вратите ову тему на политику, тамо јој је место!

.

Pre bi se reklo da je Nole stavio na mapu sveta Srbiju, jer realno i dalje bilo gde van Evrope uglavnom dobiješ wtf? pogled i onda kažeš "small country in Europe" čisto da imaju neku predstavu. Jedino kod ljudi koji prate sport možeš dobiti neki znak prepoznavanja, mada opet...da znaju tačno gde je Srbija i ne baš.

Nekad više poželiš i tu negativnu reakciju na ratove i sranjca nego da te domorodac sažaljivo gleda kao "u gde ti živiš jbt" :lol:
 

Back
Top