Ako Filozofija ceni direktna pitanja...

Nikozis

Početnik
Poruka
17
Ukoliko covek kaze da ga ne zanima tudje misljenje o sebi, da li on moze da bude apsolutno u pravu? Ako neko odluci da proba da bude najbolji filozof da li ulazi u takmicenje i nesvesno gubi njen smisao? Da li dobar retoricar, dijalekticar moze da ubedi nekoga da je njegova filozofija ispravna cak iako to nije a onaj koji to nije ne moze iako je blizi istini i zasto? Da li bi trebalo da mogu obojica to da ucine podjednako jer polaze sa istih startnih pozicija? Da li je filozofija ubedjivanje drugih lepim govorom i izuzetnom naracijom? Da li se i neki od najvecih filozofa i onih ispod njih i onih jos ispod i onih “na zacelju” ne osete sujetni kada cuju da se njihovo misljenje ne poklapa sa misljenjem onog drugog koji postavlja pitanja? Ako je ovo sve sto sam napisao neupakovano na pravi nacin da li onda nema smisla ili moze da se tvrdi da je smisleno? Gradacijom mozda? Malo, malo vise, dosta ili skroz smisleno. I do sada sam morao da se sluzim malo boljim izrazavanjem misli kroz pisanje, a moglo je da se izrekne i na jos jednostavniji nacin, samim tim to znaci da sam i ja upao u jezicku ropsku “nemoc” Izricanje sopstvenih misli je nekad tesko naglas, a prikazivanje njih drugima jos teze, da li je to nedostatak koji neki filozofi kaznjavaju kontraprimerom? Da li postoji filozof koji moze da bude bez trunke sujete i da li tek kada to ucini postaje mudar? Da li trebam postavljati jos provokativnijih pitanja ako su neka od njih previse blaga i ne mogu da razbuktaju plamen jos jednom te velike teme - SUJETE Jedno za pocetak Da li filozof da bi bio “uspesan” i krene lestvicom na gore mora da pise opsirne tekstove ili moze i proste misli koje mu inspirativno dodju kao ova? Da li prosto postavljanje ovih prostih pitanja na prost nacin umanjuje njihov znacaj? Da li je serija uzastopnih pitanja koja pogadjaju u metu jedan od pokretaca filozofa, i ako se tvrdi da ovo nisu jedna od njih da li je to tacno ili netacno? I konacno da li treba dokazivati nekom da je sve ovo protok samo jedne misli u trenutku vecnosti i da ovo nije pokusaj drugog ubediti da je bilo sta od ovoga istinito i da ima bilo kakvu vrednost?
 
Mozda bi bilo vidljivije sta mislis da si sve to svario i , kako kazes, prostim recima napisao da
je kompletna filozofija postavljena na retorici i podrsci, kao recimo tvrdnja " zavisi s kim pricas".

Dakle, pitanja koja si postavio sebi i jesu licna, pa ako si nasao odgovor onda si jedan od onih koji razmisljaju.
Inace, ja mislim da je jos witgenstajn odgovorio na ova pitanja....i naravno, nikad nije postao priznati filozof...
pa ti vidi sta ti se vise isplati...:)
 
NIKOZIS:

Ako neko odluci da proba da bude najbolji filozof da li ulazi u takmicenje i nesvesno gubi njen smisao?
Biti dobar filozof jeste biti dobar logičar. To se ne odlučuje, već to jesi ili nisi.

Da li dobar retoricar, dijalekticar moze da ubedi nekoga da je njegova filozofija ispravna cak iako to nije a onaj koji to nije ne moze iako je blizi istini i zasto?

Ubeđivanje nije stvar retorike, već argumenata i logike pomoću kojih se do ubeđenja dolazi.

Da li je filozofija ubedjivanje drugih lepim govorom i izuzetnom naracijom?

To nije filozofija, već palamuđenje koje uvek ima dobru prođu kod stada ovaca. Imaš primer Hitlera i svih drugih svetskih političkih, verskih, nacionalnih i klasnih vođa.

Da li se i neki od najvecih filozofa i onih ispod njih i onih jos ispod i onih “na zacelju” ne osete sujetni kada cuju da se njihovo misljenje ne poklapa sa misljenjem onog drugog koji postavlja pitanja?
Argumentovano mišljenje uvek pobeđuje, sem u slučaju kad onaj ko nije u pravu drži pištolj u ruci.

Ako je ovo sve sto sam napisao neupakovano na pravi nacin da li onda nema smisla ili moze da se tvrdi da je smisleno?

Ako proceniš da moji odgovori imaju smisla, onda i tvoja pitanja imaju smisla. Inače, bez smislenih pitanja nema ni smislene filozofije.

Da li postoji filozof koji moze da bude bez trunke sujete i da li tek kada to ucini postaje mudar?

Sujeta nema nikakve veze sa mudrošću, već samo bogato životno iskustvo i dobro poznavanje prirode i prirodnih zakona.

Da li trebam postavljati jos provokativnijih pitanja ako su neka od njih previse blaga i ne mogu da razbuktaju plamen jos jednom te velike teme - SUJETE

Da li po mojim odgovorima možeš da zaključiš da sam ja, na primer, SUJETAN?

Jedno za pocetak Da li filozof da bi bio “uspesan” i krene lestvicom na gore mora da pise opsirne tekstove ili moze i proste misli koje mu inspirativno dodju kao ova?

Zavisi od toga šta filozof želi da kaže i od toga kome se obraća. Evo, ja, na primer mogu svu svetsku mudrost, svu svetsku nauku i sva svetska religijska ubeđenja da iskažem samo u jednoj rečenici, kad kažem da

u beskrajnom nebeskom prostoru postoji samo Svest, sama po sebi, kao svoj uzrok i posledica, od uvek i zauvek, tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

I onome ko je sposoban da to proveri i razume, nije potrebno više ništa da se kaže. A aonome ko nije, neće mu biti jasno šta sam rekao ni da mu o tome napišem knjigu debelu kao Biblija.
Da li prosto postavljanje ovih prostih pitanja na prost nacin umanjuje njihov znacaj?

Ne umanjuje, već povećava.

Da li je serija uzastopnih pitanja koja pogadjaju u metu jedan od pokretaca filozofa,

Prave filozofije, tj. pravih odgovora, ne može da bude bez pravih pitanja.

I konacno da li treba dokazivati nekom da je sve ovo protok samo jedne misli u trenutku vecnosti i da ovo nije pokusaj drugog ubediti da je bilo sta od ovoga istinito i da ima bilo kakvu vrednost?

Sa ovakvim pitanjima ne dokazuješ nikome ništa, do samome sebi da počinješ po malo da postaješ filozof.
 
Ako neko odluci da proba da bude najbolji filozof da li ulazi u takmicenje i nesvesno gubi njen smisao?

Biti dobar filozof jeste biti dobar logičar. To se ne odlučuje, već to jesi ili nisi.

Da li je donosenje pretpostavki i izvodjenje zakljucaka dovoljno svrsishodno u potrazi za sveobuhvatnim pitanjem ili je ograniceno samo na podpitanja?

Da li dobar retoricar, dijalekticar moze da ubedi nekoga da je njegova filozofija ispravna cak iako to nije a onaj koji to nije ne moze iako je blizi istini i zasto?

Ubeđivanje nije stvar retorike, već argumenata i logike pomoću kojih se do ubeđenja dolazi.

I u jednom i u drugom slucaju sledi: Koji je licni motiv ubedjivanja drugog u sopstveno vidjenje ove sveukupne situacije?

Da li se i neki od najvecih filozofa i onih ispod njih i onih jos ispod i onih “na zacelju” ne osete sujetni kada cuju da se njihovo misljenje ne poklapa sa misljenjem onog drugog koji postavlja pitanja?

Argumentovano mišljenje uvek pobeđuje, sem u slučaju kad onaj ko nije u pravu drži pištolj u ruci.

Ko procenjuje tu pobedu i da li porazeni u fer odigranom duelu u tom slucaju biva skrajnut u zapecak da ceka sansu da se ponovo vrati u borbu argumentima i nastavi takmicenje?

Da li postoji filozof koji moze da bude bez trunke sujete i da li tek kada to ucini postaje mudar?

Sujeta nema nikakve veze sa mudrošću, već samo bogato životno iskustvo i dobro poznavanje prirode i prirodnih zakona
.

Da li bi mogao da bude mudar neko ko je preosetljiv na kritiku i uvek zeli da bude u pravu?

Da li trebam postavljati jos provokativnijih pitanja ako su neka od njih previse blaga i ne mogu da razbuktaju plamen jos jednom te velike teme - SUJETE

Da li po mojim odgovorima možeš da zaključiš da sam ja, na primer, SUJETAN?

Ne, ali nisam ni pokusavao da zakljucim.
 
NIKOZIS:

Da li je donosenje pretpostavki i izvodjenje zakljucaka dovoljno svrsishodno u potrazi za sveobuhvatnim pitanjem ili je ograniceno samo na podpitanja?

Filozofija, koja koristi pretpostavke za izvođenje zaključaka, nije filozofija veće vera. Najbolja polazna osnova za izvođenje zaključaka su iskustveno i naučno proverene činjenice. Ukupna svetska filozofija se mahom temelji na pretpostavkama i zato i nema nikakvu praktičnu vrednost. Primera radi, kada je jednog dana meni palo na pamet da postavim sebi pitanje logike po kojoj postoje materija, život i priroda i kakav je smisao sveukupnog postojanja, ja sam krenuo od naučno proverenih činjenica da su ceo materijalni Univerzum i život u njemu sagrađeni samo od sedam fizičkih i psihičkih radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Zatim od činjenice da se Univerzum i život ruše i nestaju kad te fizičke i psihičke radnje prestanu i da iza njih ostaje samo kvantni vakuum, crna jama, tj. prostor bez materije i materijalnih formi. Prvi logički zaključak koji sam iz tih činjenica izveo bio je da fizičke i psihičke radnje i procesi ne mogu postojati same po sebi, bez vršioca koji radnje vrši. Koji nije materijalan i opažljiv (kvantni vakuum) kad fizičke i psihičke radnje ne vrši, a postaje materijalan i opažljiv (materija, Univerzum i život) kad počne da ih vrši. Ispravnost ovog zaključka ponovo potvrđuju naučno proverene činjeice, tj dokazi, da ono nematerijalno (kvantni vakuum) što postaje materijalno kada se pokrene, ne raspolaže samo fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja, već i psihičkim sposobnostima opažanja tog svog naprezanja i kretanja, te osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. I kad se ovo zna, dalje je lako doći do Istine o postojanju materije, života i prirode. Da bi u tome uspeo, čovek ne mora da bude ni filozof, ni naučnik, niti su mu je potrebna naučna loboratorija, teleskopi i mikroskopi, jer sve što ga zanima u vezi postojanja materije, života i prirode, kao i njihovog smisla, može da dozna koristeći samoga sebe, jer ni u ljudskom organizmu, isto kao i u celom Univerzumu, ničeg drugog nema sem sedam fizičkih i psihičkih radnji i procesa i onoga nematerijalnog vršioca koji sve te radnje i vrši. U psihologiji poznatog pod imenom "Svest", a koji samoga sebe zove imenom "Ja".

Ako te zanima dalja logika o tome ŠTA je Svest i KAKO ona postoji uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji i ZAŠTO, o tome opširnije imaš ovde:
Koji je licni motiv ubedjivanja drugog u sopstveno vidjenje ove sveukupne situacije?

Imajući na umu činjenicu da ljudi žive onako kako su ubeđeni da je za njih najbolje i da u nedostatku znanja prirodnih zakona i najboljih prirodnih rešenja samoodržavanja, postoji mnogo različitih ubeđenja, to za svoju posledicu ima sukob interesa među ljudima i borbu svakoga sa svakim. Koja se ne odvija samo na planu borbe ideja i ubeđenja, već i na fizičkom planu u vidu svestkih političkih, verskih, nacionalnih i klasnih ratova i revolucija. Koje će da traju sve dok se do kraja naučno ne reši pitanje postojanja materije, života i prirode i dok se naučno ne pronađe i dokaže najbolje prirodno rešenje samodržanja, prihvatljivo za sve ljude sveta, pomoću kojega bi mogla da se obore sva dosadašnja pogrešna naučna, filozofska, ideološko-politička i verska učenja, rešenja i ubeđenja.

Ko procenjuje tu pobedu i da li porazeni u fer odigranom duelu u tom slucaju biva skrajnut u zapecak da ceka sansu da se ponovo vrati u borbu argumentima i nastavi takmicenje?

To sam objasnio u gornjem stavu. Odgovor glasi: NAUKA. Kad nauka konačno pronađe odgovor na pitanje postojanja materije, života i prirode i kad pronađe najbolje, prirodno i univerzalno rešenje samoodržanja, koje uistinu postoji, i koje cela priroda poznaje i poštuje, sem ljudi i ljudsko društvo, tada će sva stara ubeđenja da padnu i više nikada neće moći da se povrate. Takva Nauka već postoji. To je ovo što ja nudim pod naslovom "Zakon postojanja" ili "Nauka o nagonu samoodržanja". Koja će na klraju da zavlda svetom kad dođe do ljudskih umova i kad je ljudi budu do kraja razumeli. Ako se, živeći po sadašnjim ubeđenjima, pre toga ne samounište.

Da li bi mogao da bude mudar neko ko je preosetljiv na kritiku i uvek zeli da bude u pravu?

Svi ljudi su preosetljivi i spremni na borbu kad se dirne u njihova ubeđenja. To je upravo zato jer nisu mudri.
 
Sva tvoja nauka, a u nju trpaš i filozofiju, svodi se na iskustveno proverene činjenice! A paroverio si lično ti. I nama ne preostaje ništa do da ti verujemo. A nama, kao nama, neki đao nikako ne da ti ljubimo stope.

Pa, sad ti nastavi guslanje.
 
Poslednja izmena:
RISTOB:

Sva tvoja nauka, a u nju trpaš i filozofiju, svodi se na iskustveno proverene činjenice! A paroverio si lično ti. I nama ne preostaje ništa do da ti verujemo. A nama, kao nama, neki đao nikako ne da ti ljubimo stope.

Pa, sad ti nastavi guslanje.

Osnovna filozofska disciplina je logika. Logika je sposobost po kojoj se čovek razlikuje od životinje i nje u ljudskim životima mora da buide svugde, pa i u nauci. Isto kao i matematike, koja je samo jedna oblast logike. Čovek koji ne ume logički da analizira stvarnost, tj. svoja iskustva stvarnosti, nije u potpunosti postao čovek. U Zakonu postojanja o kojem govorim je samo elaborirana stvarnost koju svaki čovek, čak ako se i ne razume u nauku, može da proveri i obrazložena je logika po kojoj stvarnost postoji. U Zakonu postojanja celokupna stvarnost je sačinjena samo od jednog elementa zvanog "Svest" ("JA"), koja postoji sama po sebi, kao svoj uzrok i posledica, tako što se večito pretače kroz svoja tri oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. I ničega drugog u stvarnosti nema što treba da se proveri i razume. I ko te činjenice nije u stanju iskustveno da proveri na svemi u razume, neka se ubije.
 
BARBARA:

Filozofiji ne trebaju direktna pitanja jer se odgovori na direktna pitanja svode na "da" ili "ne" nema tu prostora za kako i zasto, zbog cega ili otkud......
Filozofija voli da viri iza ogledala..

Tačno! Kad bi filozofija morala da odgovara na pitanja kratko sa "da" i "ne", onda ona i ne bi bila filozofija, već nauka i kao takva bi imala praktičnu vrednost. A s obzirom da ne ne mora da odgovara kratko sa "da" i "ne", ona može i da izmišlja, a samim tim i da nema nikakvu praktičnu vrednost, kao što inače i nema. Celukupnim životom svih ljudi na svetu upravlja politika, religija i nauka. Filozofije (logioke) nema nigde. Nema je ni u politici, ni religiji, pa ni svetskoj nauci. Psiholozi izučavaju svest i još uvek ne znaju šta je svest. Fizičari izučavaju materiju i još uvek ne znaju šta je materija, Biolozi izučavaju život i još uvek ne znaju šta je život. Vernici širom sveta veruju u boga, a pojma nemaju šta je bog. Ideolozi i političari još uvek traže najbolje rešenje upravljanja svetom u cilju njegovog održanja i još uvek ga nisu našli i na kraju su se ložili da je svet zao i da treba da se uništi, a samo da oni ostanu. I sada, uz pomoć naučnika, užurbano rade na tome.

A zašto je sve tako?

Zato što ni jedan čovek na svetu ne ume logički da misli, što znači da ni jedan čovek na svetu još uvek nije postao uistinu čovek.



NIKOZIS:

Ako joj (filozofiji) ne trebaju (direktna pitanja), da li to znaci da ih ne voli?

Ne, ne znači da ih ne voli, već samo da ne ume na njih da odgovori. Pa onda mora da beži od njih i da se krije - "iza ogledala".
 
Poslednja izmena:
E, ako niko na svetu još nije postao čovek do ti, e... ne bilo ni tebe takvog!

A ovo:

I ko te činjenice nije u stanju iskustveno da proveri na svemi u razume, neka se ubije.

... ovo je bolesno!

Baš logika i zdrav razum, pogotovu ogromni zdrav razum, često vode u strampucu.
 
Mozda nisam tako dobar logicar, ali ucinilo mi se da sam u ovim odgovorima na dva pitanja uocio dozu kontradikcije.


Da li postoji filozof koji moze da bude bez trunke sujete i da li tek kada to ucini postaje mudar?

Sujeta nema nikakve veze sa mudrošću, već samo bogato životno iskustvo i dobro poznavanje prirode i prirodnih zakona

Da li bi mogao da bude mudar neko ko je preosetljiv na kritiku i uvek zeli da bude u pravu?

Svi ljudi su preosetljivi i spremni na borbu kad se dirne u njihova ubeđenja. To je upravo zato jer nisu mudri.

A mozda ih nisam shvatio na pravi nacin. Uvek ostavljam prostor za gresku.
 
Dobro zapažanje. Mudrost povlači odgovornost.
Ali od sujete se ne može daleko pobeći. Najsujetniji su oni koji su osvestili sve svoje slabosti.
Taj ko je postao svestan svojih slabosti je mudrac, a ipak ga ta svest o slabosti čini sujetnim.
Zato posle svesti dolazi moral, kultura, norme, prijateljstvo. Time se donekle ublažava sujeta, ali nikada zaista ne nestaje.
 
Dakle, svi ljudi na svetu će da budu sujetni dok god traje borba ideja i dok god jedna ideja zvana ISTINA ne prevlada celim svetom i dok god po njoj svi ljudi sveta ne postanu istomišljenici. Kad se to desi svi ljudi sveta će da postanu JEDNO TELO i jedan organizam, u kojem je do kraja ostvarena Hristova ideja "ljubi bližnjega kao samoga sebe", kao što je to slučaj kod mrava u mravinjacima, pčela u košnicama, ćelija u telima biljaka, životinja i ljudi itd.

A to će da se desi kad svi ljudi na svetu budu razumeli Zakon postojanja po kojem samo Svest postoji i njenih sedam fizičih i psihičkih sposobnosti i radnji i u skladu s tim znanjem odbace sve svoje političke, verske, nacionalne i klasne podele i pripadnosti i naprave jedinstveni svetski društveni i ekonomski poredak na bazi pravedne podele rada i rezultata rada. Pa vi sad dobro razmislite šta ćete i kako ćete - da li ćete da nastavite kao i do sada sa konkurencijom i borbom svakoga sa svakim i samouništite se ili se po univerzalnoj ideji jedinstva, mira. reda i ravnpravne podele rada i rzultata rada ujedinite i opstanete.
 

Back
Top