"Ja mogu mirno da spavam"

nemaju deca veru nego neznanje

nesvesna su okoline u potpunosti

misle da su sve leptirici i pticice i male mace

odrastanjem se suocavas sa zivotom.

pa pobegnes u veru , neznanje ili znanje.

Ne suočavaju se sa životom već sa našim idejama o životu.
Sa našim strahovima, brigama, kompleksima, razočarenjima...
To nije znanje već gomila đubreta.
 
"ja mogu mirno da spavam"je izreka koju neki ljudi, koji sebe smatraju savrseno ispravnim i dobrim, koriste kako bi naglasili svoju neupitnu ispravnost i dobrotu ukazivanjem na cistu savest koja im omogucava da mirno spavaju.

Medjutim...

Nije li upravo postojanje savesti ono sto san cini nemirnim?
Mogu li ljudi liseni savesti uopste imati nemirne snove?

Uzmimo cetiri primera:

a) covek koji je ucinio nesto lose, i oseca grizu savesti zbog toga
b) covek koji je ucinio nesto lose, i ne oseca grizu savesti zbog toga
c) covek koji nije ucinio nista lose, i ne oseca grizu savesti
d) covek koji nije ucinio nista lose, ali je uveren da jeste, i oseca grizu savesti

Iz ova cetiri primera vidimo da i "miran"i "nemiran" san mogu imati jednako i oni koji cine i oni koji ne cine zlo.

Medjutim... sad idemo na pitanje odgovornosti.
Koliko preuzimanje odgovornosti za vlastita dela utice na "miran san"?
ima li preuzimanje odgovornosti na sebe vise uticaja na "miran san' nego moralnost?

U kakvom su odnosu sposobnost da se preuzme odgovornost za ucinjeno i moralnost?

Onaj ko je preuzeo odgovornost za svako svoje ucinjeno delo na sebe, svakako je neko ko mirno spava.
valjda.

Je li?

naučio sam se praktičnosti
legnem da odspavam, odmorniji mozak bolje razmišlja o problemima
 
"ja mogu mirno da spavam"je izreka koju neki ljudi, koji sebe smatraju savrseno ispravnim i dobrim, koriste kako bi naglasili svoju neupitnu ispravnost i dobrotu ukazivanjem na cistu savest koja im omogucava da mirno spavaju.

Medjutim...

Nije li upravo postojanje savesti ono sto san cini nemirnim?
Mogu li ljudi liseni savesti uopste imati nemirne snove?

Uzmimo cetiri primera:

a) covek koji je ucinio nesto lose, i oseca grizu savesti zbog toga
b) covek koji je ucinio nesto lose, i ne oseca grizu savesti zbog toga
c) covek koji nije ucinio nista lose, i ne oseca grizu savesti
d) covek koji nije ucinio nista lose, ali je uveren da jeste, i oseca grizu savesti

Iz ova cetiri primera vidimo da i "miran"i "nemiran" san mogu imati jednako i oni koji cine i oni koji ne cine zlo.

Medjutim... sad idemo na pitanje odgovornosti.
Koliko preuzimanje odgovornosti za vlastita dela utice na "miran san"?
ima li preuzimanje odgovornosti na sebe vise uticaja na "miran san' nego moralnost?

U kakvom su odnosu sposobnost da se preuzme odgovornost za ucinjeno i moralnost?

Onaj ko je preuzeo odgovornost za svako svoje ucinjeno delo na sebe, svakako je neko ko mirno spava.
valjda.

Je li?
Nabrajas
a) covek koji...
b) covek koji...
c) covek koji...
d) covek koji...

Ne pominjes necoveka. A taj otpad se nakotio i uzeo vlast. Taj ne preuzima odgovornost na sebe, uvek je prebacuje na drugog.
Kada bi evoluirao u coveka, umro bi od nesanice. Zato pruza otpor.
 
A sta je to savest ,mozes li da definises Sanja ?
Sta je to vera,sta znaci verovati u nesto,moze li isto definicija ?

seljačka definicija bi bila da je to unutrašnji glas koji opominje na dobro i loše, ispravno i neispravno. Moralni kompas u nama.

vera bi bila utemeljenost srca u stavu da je istinito ono za šta razum nema dokaz istinitosti.

Onako na prvu loptu.

- - - - - - - - - -

Ne pominjes necoveka.
nečoveka mogu pomenuti samo vezano za veoma konkretne situacije i pojave.
Neljudi bi se našli u okviru ovoga pod b, ali ne bih generalizovala na sve pod b.

Tipa, neko je ukrao knjigu iz biblioteke i ne oseća grižu savesti. Neko drugi zbog njega neće moći do te knjige, recimo.
Ali ne smatram da je nečovek zbog obične krađe knjige.
 
poseban slučaj je kada ti savest radi, i vidi se da radi, ali racio nije dovoljno jak da protumači šta je to što savest govori.

Recimo, hvališ se svojom kućom i time kako je održavaš. Nadaleko nema tako berićetnog seoskog domaćinstva.

Ali, u dvorištu imaš besnog psa koga nisi vezao. Hraniš ga, jer je tvoj, ali ga držiš nevezanog.

taj besan pas noću izlazi iz tvog dvorišta i kolje kokoši u komšijskim dvorištima.


Neko ti kaže da je to tvoj besan pas, ali ti negiraš - čim on kolje kokoši van tvog dvorišta, to nikako ne može biti tvoj pas.
Ako neko ne daj bože kaže da ga ti hraniš, i da je pas odrastao u tvom dvorištu, ti se grdno naljutiš: zašto ti napadaju na tvoje dvorište i tvoju hranu, zar su dvorište i hrana izlazili van tvoje ograde i klali kokoši po tuđim dvorištima?

Očito je da ti radi savest, čim toliko nastojiš da negiraš da je pas tvoj.
Samo nije potpumognuta razumom (a ni iskrenošću).
Razum bi rekao: čekaj malo, činjenica je da je taj pas odrastao u mom dvorištu i da sam ga ja hranio. Najodgovorniji bih bio kada bih priznao da je to moj pas, i pozabavio se svojim psom na način da više ne ugrožava tuđa dvorišta.

Kad razuma nema, onda negiramo da je pas naš, i umesto toga pominjemo neki događaj od pre dvadeset godina kada je nama komšijski pas poklao kokoši.

U stvari tad je bio čitav čopor komšijskih pasa, i poklali su skoro ceo kokošinjac, tako da je zaista fuj da neko insinuira kako je ovo što prikolje poneku kokoš kod komšija tvoj pas.

Tako to radi kad savest kljuca ali nema racionalnog koje bi protumačilo šta savest kaže.
 
Poslednja izmena:
To znaci da je neko pokusao sve ili sve razumno da bi dosao do neceg boljeg, poboljsao neki odnos, pomogao nekome i sl ali nije uspeo i pored svih napora.Ne treba biti previse samokritican i mazohista, jer svako je razlicite upornosti i sposobnosti, i ne treba od sebe traziti nemoguce.

Medjutim, onaj ko cesto koristi tu sintagmu pre "mirise" na ustajalu mocvaru malogradjanske "udobnosti" bez ikakve zelje da vidi sta je van nje pa makar formalno obisao i ceo svet, zaboravivsi da sem tog sveta postoji i vasiona ili makar delic nje.
 

Back
Top