Sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji

Richard III

Domaćin
Poruka
3.798
Gledam ovu plejadu najpopularnijih savremenih srpskih pisaca mladje generacije: Vidojković, Kecmanović, Dejan Stojiljković, Marko Šelić, tu negde uz njih, ili odmah iza i Igor Marojević... ova imena su objektivno najpoznatija i najuspešnija u savremenoj srpskoj književnosti. mladjeg datuma Prodaju najviše romana, imaju najveće promocije, stalno su na velikim i malim televizijama i na intervjuima. Medjutim, niko, baš niko od njih ne piše ozbiljnu književnost. Vidojković piše romane za plažu pune psovki i bez ikakvog stila nevešto oponašajući Bukovskog, Kecmanović je enter književnik koji piše tako što udara enter stotinu puta da bi popunio stranice i piše vrlo traljavo, Dejan Stojiljković piskara romane (čitaj:trilere) o srpskoj istoriji u stilu Dena Brauna, koji se prodaju kao alva ali nemaju nikakvu književnu vrednost, Marko Šelić Marčelo piskara romane u stilu tv serija koji se dobro prodaju samo zato što je poznatiji kao muzičar. Marojević isto piskara neke urbane pričice...od drugih balkanskih autora Vedrana Rudan sa svojim romanima puni bespotrebne vulgranosti i usiljenog šok-efekta uzima pažnju i zauzima top liste u Srbiji. I to je, otprilike, to.

Kakva je uopšte sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji? Na osnovu ovoga što sam gore napisao, kao da niko više masovno ne čita ozbiljna dela. Ja evo ne znam ime gotovo nijednog mladjeg autora koji je dobio pažnju, a da je napisao nešto zaista visokog kvaliteta i što nije instant-književnost. Ti ljudi ne postoje, nema ih. Sve što je ozbiljna književnost ostalo je na starijim autorima koji polako odlaze u penziju. Ja sam siguran da ima vrhunske književnosti kod nas, ali nažalost zbog lagune i sličnih dominantnih izdavačkih kuća koje imaju najveću medijsku mašineririju samo kojekakvi Vidojkovići i Stojiljkovići dobijaju medijsku pažnju, dok ozbiljni i malo zahtevniji stvaraoci ostaju u pozadini. Ne znam kakav je Vladimir Arsenijević mada i on je posle prve knjige skrenuo u stripovsko piskaranje i pravljenje nekakvih ilustrovanih knjiga. Ko će uopšte ulaziti u lektiru kada za to dodje vreme? Ko će ostaviti neki ozbiljniji trag? Nema ni velikih pesnika više.

Kakva je sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji?
 
Gledam ovu plejadu najpopularnijih savremenih srpskih pisaca mladje generacije: Vidojković, Kecmanović, Dejan Stojiljković, Marko Šelić, tu negde uz njih, ili odmah iza i Igor Marojević... ova imena su objektivno najpoznatija i najuspešnija u savremenoj srpskoj književnosti. mladjeg datuma Prodaju najviše romana, imaju najveće promocije, stalno su na velikim i malim televizijama i na intervjuima. Medjutim, niko, baš niko od njih ne piše ozbiljnu književnost. Vidojković piše romane za plažu pune psovki i bez ikakvog stila nevešto oponašajući Bukovskog, Kecmanović je enter književnik koji piše tako što udara enter stotinu puta da bi popunio stranice i piše vrlo traljavo, Dejan Stojiljković piskara romane (čitaj:trilere) o srpskoj istoriji u stilu Dena Brauna, koji se prodaju kao alva ali nemaju nikakvu književnu vrednost, Marko Šelić Marčelo piskara romane u stilu tv serija koji se dobro prodaju samo zato što je poznatiji kao muzičar. Marojević isto piskara neke urbane pričice...od drugih balkanskih autora Vedrana Rudan sa svojim romanima puni bespotrebne vulgranosti i usiljenog šok-efekta uzima pažnju i zauzima top liste u Srbiji. I to je, otprilike, to.

Kakva je uopšte sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji? Na osnovu ovoga što sam gore napisao, kao da niko više masovno ne čita ozbiljna dela. Ja evo ne znam ime gotovo nijednog mladjeg autora koji je dobio pažnju, a da je napisao nešto zaista visokog kvaliteta i što nije instant-književnost. Ti ljudi ne postoje, nema ih. Sve što je ozbiljna književnost ostalo je na starijim autorima koji polako odlaze u penziju. Ja sam siguran da ima vrhunske književnosti kod nas, ali nažalost zbog lagune i sličnih dominantnih izdavačkih kuća koje imaju najveću medijsku mašineririju samo kojekakvi Vidojkovići i Stojiljkovići dobijaju medijsku pažnju, dok ozbiljni i malo zahtevniji stvaraoci ostaju u pozadini. Ne znam kakav je Vladimir Arsenijević mada i on je posle prve knjige skrenuo u stripovsko piskaranje i pravljenje nekakvih ilustrovanih knjiga. Ko će uopšte ulaziti u lektiru kada za to dodje vreme? Ko će ostaviti neki ozbiljniji trag? Nema ni velikih pesnika više.

Kakva je sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji?

Trenutno nemam vremena za duži odgovor, ali evo, npr, te "ozbiljnosti" i književnog stila nagrađivanog pisca:

„... A kad je bio uspravljen i krut poput aerodinamičke letilice, a ona vlažna poput zemljine utrobe, podizala je noge, širila ih i pustila ga da prodre u nju. Držala se za njegove kukove, ramena ili leđa dok je on svrdlao i prodirao, svrdlao i prodirao, protežući se, izvijajući, nabijajući, stiskajući kukove uz njene. Ona bi disala plitko i isprekidano, osećajajući duboko u sebi gustu, plodonosnu spermu.“

Iz romana "Let"

Svrdlao ...:zcepanje:

Dakle, mi imamo problem, ne sa nedostatkom "ozbiljne" književnosti, već sa precenjenim piscima.
 
Trenutno nemam vremena za duži odgovor, ali evo, npr, te "ozbiljnosti" i književnog stila nagrađivanog pisca:



Iz romana "Let"

Svrdlao ...:zcepanje:

Dakle, mi imamo problem, ne sa nedostatkom "ozbiljne" književnosti, već sa precenjenim piscima.

Nisu precenjeni nego su adekvatni....
Kome je knjiga namenjena....?

Ako pisete za narod, onda pisete za narod...
A ako pisete za biblioteke i za arhive, e onda pisete da ostane...

Tu nema hocu oba....to nikad nije ni bilo...samo se cinilo ponekad...

- - - - - - - - - -

Ljudima je muka od preozbiljnosti i sada su više u stilu kratki romani jer je tržište prepuno devojčuraka koje maštaju o alfa mužjacima u nekoj džungli kao i HELP YOURSELF knjižicama od po 100-200 stranica koje se prodaju po Amazonu stalno.

To isto kaze prosecan forumas, ubedjujuci sebe da kad je ozbiljan da je kvalitetan i mislilac i radnik..ali nije...
Svirac qujcu i kad se zeza i kad je ozbiljan...

Nigde u realu nema ozbiljnosti, a tek preozbiljnosti...
Moze li iko ozbiljno da se shvati u realu?
 
Trenutno nemam vremena za duži odgovor, ali evo, npr, te "ozbiljnosti" i književnog stila nagrađivanog pisca:



Iz romana "Let"

Svrdlao ...:zcepanje:

Dakle, mi imamo problem, ne sa nedostatkom "ozbiljne" književnosti, već sa precenjenim piscima.

Čak,tebi svaka čast,romani i priče ti "imaju pameti",srpskoj književnosti nedostaje inteligentnih pisaca.Nije dovoljan talent i
sklonost lepopisu.Još je Mika rekao da je loš književnik,pa i pesnik koji nije u filozofiju zagazio bar do pojasa...(Do jaja-rekao mu
Pero u Oraču:mrgreen:)...
Danilo Kiš je bio iznimka od takvog preovlađujućeg neosmišljenog pisanja! Ni Ivo Andrić,a ni Krleža i Meša nisu bili filozofi-nešto su oko toga
glumatali,ali jedno je glumiti,a drugo biti!
Možda je tu predugo prepreka bila u obaveznoj materijalistićkoj dijalektici,ali niko nije sprečavao da se čitaju filozofske knjige...
Gde glupost i primitivizam caruju-nema književnosti...
Možda samo epske i to pohvale ludosti...
Previše i ovo napisano-nije to moj posao...
 
Knjige imaju premale listove, ništa ne možeš da umotaš. Zato su bolje novine

- - - - - - - - - -

šta fali ''neozbiljnoj'' književnosti i knjigama za plažu?

Podrška književne kritike koja je sama po sebi precenjena. Premalo prostora je ostavljeno za književne kritičare, niko ih ne sluša, pa onda jadni pisci moraju sami da se muče da prodaju svoje epohalno delo

- - - - - - - - - -

Čak,tebi svaka čast,romani i priče ti "imaju pameti",srpskoj književnosti nedostaje inteligentnih pisaca.Nije dovoljan talent i
sklonost lepopisu.Još je Mika rekao da je loš književnik,pa i pesnik koji nije u filozofiju zagazio bar do pojasa...(Do jaja-rekao mu
Pero u Oraču:mrgreen:)...
Danilo Kiš je bio iznimka od takvog preovlađujućeg neosmišljenog pisanja! Ni Ivo Andrić,a ni Krleža i Meša nisu bili filozofi-nešto su oko toga
glumatali,ali jedno je glumiti,a drugo biti!
Možda je tu predugo prepreka bila u obaveznoj materijalistićkoj dijalektici,ali niko nije sprečavao da se čitaju filozofske knjige...
Gde glupost i primitivizam caruju-nema književnosti...
Možda samo epske i to pohvale ludosti...
Previše i ovo napisano-nije to moj posao...

Filozofija je precenjena
 
Knjige imaju premale listove, ništa ne možeš da umotaš. Zato su bolje novine





Filozofija je precenjena
Dve rečenice ko braća rođena...:mrgreen:
Kiselo grožđe-Neće glup za pametnog nikad reči:"Kako je on pametan!" ,jer to i ne može baš da sagleda,a teško i da nasluti...
"Filozofi" s ovih prostora dovoljno da kažu "transcedentno" i "Hiperboreja" i odmah su "vau"...:hahaha:
Ustvari su keretov!
Zaista filozof ne može to biti bez IQ150,jer metafizićnost postojanja ni intuitivno ne "oseća",a bez tog "osećaja" ne zna gde i šta treba da istražuje,saznaje ,
krči dalji put naukama,dobroj praksi i da poboljšava ljude oko sebe...
A već s IQ 150,ljudsko biće brzo pokapira jednostavno izražavanje najsloženijih pojmova,tako da ga razume i onaj najgluplji čovek...
Jer se može uživiti i u ulogu tog neinteligentnog,neobrazovanog i čak primitivnog čoveka.
Književnik bi morao znati isto to,a da mu se ne bi prodalo samo 20-30 primeraka ukupno...

Nerado idem na promocije knjiga,jer tamo fercera sujeta i pisca i onih koji ga ,tobož,podržavaju,tako da mi od takvuh predstava samo muka...
Imam bar desetak knjiga tako dobijenih kojima sam pročitao desetak prvih strana.Dalje neka čita ko hoće...
Makiju bih rado išao na promociju,ako je bude-imaću sto pitanja...(Najebo je!:hahaha:)
 
Dve rečenice ko braća rođena...:mrgreen:
Kiselo grožđe-Neće glup za pametnog nikad reči:"Kako je on pametan!" ,jer to i ne može baš da sagleda,a teško i da nasluti...
"Filozofi" s ovih prostora dovoljno da kažu "transcedentno" i "Hiperboreja" i odmah su "vau"...:hahaha:
Ustvari su keretov!
Zaista filozof ne može to biti bez IQ150,jer metafizićnost postojanja ni intuitivno ne "oseća",a bez tog "osećaja" ne zna gde i šta treba da istražuje,saznaje ,
krči dalji put naukama,dobroj praksi i da poboljšava ljude oko sebe...
A već s IQ 150,ljudsko biće brzo pokapira jednostavno izražavanje najsloženijih pojmova,tako da ga razume i onaj najgluplji čovek...
Jer se može uživiti i u ulogu tog neinteligentnog,neobrazovanog i čak primitivnog čoveka.
Književnik bi morao znati isto to,a da mu se ne bi prodalo samo 20-30 primeraka ukupno...

Nerado idem na promocije knjiga,jer tamo fercera sujeta i pisca i onih koji ga ,tobož,podržavaju,tako da mi od takvuh predstava samo muka...
Imam bar desetak knjiga tako dobijenih kojima sam pročitao desetak prvih strana.Dalje neka čita ko hoće...
Makiju bih rado išao na promociju,ako je bude-imaću sto pitanja...(Najebo je!:hahaha:)

A što će ti intuicija kad imaš inteligenciju, toliko nadmoćnu da joj niko ne može prići ni blizu, dovoljno moćnu da obujmi i intelektualno shvati stvarnost i prostor ljudskog postojanja. Čitajući tvoje poruke shvatio sam da su za filozofiju dosta ekran i tastatura.
 
šta fali ''neozbiljnoj'' književnosti i knjigama za plažu?

Ništa ne fali samo po sebi, ali je problem kad autori iste postanu vrh i merilo književnosti jedne zemlje. A to se nama upravo desilo, bukvalno se ljudi lože na te instant forme i mediji guraju u prvi plan ljude koji pišu letnje romančiće, a ponašaju se kao da su novi Andrić ili Krleža. One koji su ozbiljniji i posvećeniji gotovo niko ne zna, jer prosto nisu komercijalni. Treba uporediti stanje kakvo je danas sa stanjem za vreme Tita recimo (pa i posle, osamdesetih) kad je postojala kultura čitanja i kad je postojala pozitivna selekcija u odnosu na dela koja se pojavljuju i vrednuju. Nije mogao svako da piše, niti su oni koji škrabaju neke bljuvotine postajali vrhunac književnosti. Zato smo i dobili Andrića, Krležu, Ćosića, Selimovića, Pekića, Kiša, Kapora itd.
 
A što će ti intuicija kad imaš inteligenciju, toliko nadmoćnu da joj niko ne može prići ni blizu, dovoljno moćnu da obujmi i intelektualno shvati stvarnost i prostor ljudskog postojanja. Čitajući tvoje poruke shvatio sam da su za filozofiju dosta ekran i tastatura.

Ništa ti nisi shvatio...
A ovo na forumu je komunikacija s vrlo malo filozofije...Više zajebancije nego ozbiljnosti...
 
Ništa ne fali samo po sebi, ali je problem kad autori iste postanu vrh i merilo književnosti jedne zemlje
zašto?
i zašto su ti andrić i krleža nekakvi parametri ''kvalitetnog'' pisca,zato što su najpoznatiji i zato što će svako ko kaže jednu reč protiv njih biti linčovan?
''kultura čitanja'' nije nikad postojala,knjige su se uvek relativno retko čitale i kod nas i u svetu i vrv će tako i biti uvek
šta je ''bljuvotina'' a šta ne je umnogome subjektivno,meni je npr selimović dno dna i najveća bljuvotina ikad
a i skoro svi ti koje si nabrojao su mi u najboljem slučaju prosek
 
Ima dobrih pisaca kod nas. Vladimir Pištalo je odličan, recimo. Ovaj Atanacković je dobru knjigu napisao, treba pratiti šta će dalje objaviti. Vule Žurić je uvijek zanimljiv. Srđan Srdić je ok. Ima ih još, ovi su mi prvi pali na pamet.
Izdavači guraju Vidojkovića, Stojiljkovića, Kecmanovića, Vladu Arsenijevića, ali to je jednostavno zato što ih je lakše prodati, čista ekonomija, ništa drugo.
Ko se književnošću malo ozbiljnije bavi, zanemaruje medijska spinovanja komercijalnih izdavača.
 
Poslednja izmena:
zašto?
i zašto su ti andrić i krleža nekakvi parametri ''kvalitetnog'' pisca,zato što su najpoznatiji i zato što će svako ko kaže jednu reč protiv njih biti linčovan?
''kultura čitanja'' nije nikad postojala,knjige su se uvek relativno retko čitale i kod nas i u svetu i vrv će tako i biti uvek
šta je ''bljuvotina'' a šta ne je umnogome subjektivno,meni je npr selimović dno dna i najveća bljuvotina ikad
a i skoro svi ti koje si nabrojao su mi u najboljem slučaju prosek

Kapiram šta hoćeš da kažeš, veruj mi da sam i sam nekada tako razmišljao. Ali što više čitaš i širiš vidike skapiraš da je stvar mnogo kompleksnija i da zaista postoje oni koji su književnosti dali sve što su mogli, i da su knjižice za plažu, iako čitljive, ipak teška uvreda za mnogo ozbiljnije pisce i njihova dela. Ja nisam gadljiv na jednostavnost i jako cenim Bukovskog (njegovog "Bludnog sina" smatram za jedan od najvećih romana u istoriji), ali je problem što ne može svako da bude Bukovski i da na tom nivou odradi priču.

Naravno možemo sad da pričamo o tome kako je zvanična ocena kritike sranje i kako je bitno samo kako ko doživljava koje delo, ali ja ne mislim tako. Postoje veliki i mali pisci, kao i pisci koji to uopšte nisu (Vidojković, Selić i kompanija). Mora da postoji hijerarhija i da se zna ko je bolji i zbog čega. Da nije tako mogli bismo Grabljivicu od Simonide Milojković (koju sam takodje pročitao i u njoj čak uživao) da proglasimo za veliku književnost.

Jedan od dobrih primera ovoga o čemu govorim je Zahar Prilepin, legenda savremene ruske književnosti koji piše zaista ozbiljna dela. Kod nas medju mladim naraštajima pisaca ne postoji ekvivalent Zaharu Prilepinu, Viktoru Peljevinu i sličnima.
 
ne kapiraš, da kapiraš ne bi pokušavao da svoje mišljenje naturaš kao činjenicu
Naravno možemo sad da pričamo o tome kako je zvanična ocena kritike sranje i kako je bitno samo kako ko doživljava koje delo
ne znam zašto ovo više ne misliš,to jedino ima smisla i logike,naravno da je jedino bitno kako ko doživljava delo,pa to je i čitava poenta,koga briga šta kaže ''kritika''
pa i ta tzv ''hijerarhija'' je subjektivna,ko je ''bolji'' od koga je isto subjektivno,frapantno je da to zaista ne uvidjaš,ako ne troluješ
nema tu ništa kompleksno,ako ti se nešto svidi,smatraćeš to ''kvalitetnim'',dobrim štivom kako god,ako pak ne smatraćeš smećem i toe to
 
Ako V. Kecmanovića trpate u isti koš s tim uličarima, reklo bi se da ga niste mnogo čitali. Umesto da te mudrolije crpite iz kojekakvih novinskih članaka, probajte malo neku knjigu da pročitate. Sa izuzetkom samo jednog imena (V. Pištalo), bolji je od svih spomenutih na ovoj strani. Od aktuelnog ninovca-pamfletičara pogotovo.
 
Ponekog pesnika smo i imali.a i komediografa,ali književnika nivoa Eka,Pamuka,Ruždija...
Kiš se približio tom nivou,ali tek kad se preselio u Bordo ,a posle u Pariz,mogao je da napiše Enciklopediju mrtvih,priču
nivoa Borhesovih,u kojoj ispoljava i visoku kulturu i genijalnost čoveka istovremeno.
U ovim balkanskim gudurama nije moguće pisati drukčije već primitivno o primitivizmima! Jer ovde drugog i nema!
Ponegde na reci se nađe,ali i to samo u fragmentima.
Valja pročitati "Dopler" Ermenda Lua norveškog pisca novog talasa,ne što je visok nivo,već kako se iz ljudske slobode može misliti!
Najgore je ovde šta nas snalazi zarobljeništvo niskosti-vrzino kolo imanentno ovim narodima balkanskim...

- - - - - - - - - -

Zato Basara sve ređe piše ,a sve češće na reki (ne kaže se "reci" u pecaroškom žargonu...)
 
Kad pomenu Basaru, mislim da pisanje Dejana Atanckovića dosta duguje Basari, samo što novi NIN-ovac ipak ima manje književnog dara. Vidjećemo da li je čovjek jedne knjige. Druga je priča što je u Srbiji stanje takvo kakvo jeste, pa se mnogi ljudi žeste zbog nekonvencionalnog pogleda na nacionalnu istoriju. Uostalo, isto tako (samo drugi ljudi) žestili su se, iz sasvim neknjiževnih razloga, na Kecmanovića (a Top je bio vreo je solidan roman, u svakom slučaju nema ništa neetično u sebi).
 
Kao što kaže Džordan B. Peterson: "Jako mali procenat ljudi čita, a još manji procenat čita kvalitetne knjige." Šund knjige su lako svarljive, ne treba bog-zna kakvo razmišljanje već samo emocije. Zato i prolaze knjige, kakve prolaze... A posebno pisci, koji glumataju Bukovskog. Ima ih na pregršt. Oni su kao "inteligencija" mlade Srbije, "bez dlake na jeziku".
A što nema kvalitetne književnosti je možda razlog sama ravnodušnost prema stanju duha čoveka u Srbiji a i samog stanja društva. Mi mladi smo baš otišli k'vragu, ništa nas ne zanima. I tokom školovanja se uguši stvaralački duh, tako da je to jedan od razloga. Originalnosti u pisanju nema, sve neke kopije Murakamija, Bukovskog, Selindžera. Nemamo kvalitetnog mislioca već dobrih 20 godina(možda Duci Simonović ali on je već ostario). Nemamo ništa, mi u 21. veku, mi Srbi, što bi mogli da ponudimo budućim pokolenjima kao neku našu ostavštinu.
 

Back
Top