Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.798
Gledam ovu plejadu najpopularnijih savremenih srpskih pisaca mladje generacije: Vidojković, Kecmanović, Dejan Stojiljković, Marko Šelić, tu negde uz njih, ili odmah iza i Igor Marojević... ova imena su objektivno najpoznatija i najuspešnija u savremenoj srpskoj književnosti. mladjeg datuma Prodaju najviše romana, imaju najveće promocije, stalno su na velikim i malim televizijama i na intervjuima. Medjutim, niko, baš niko od njih ne piše ozbiljnu književnost. Vidojković piše romane za plažu pune psovki i bez ikakvog stila nevešto oponašajući Bukovskog, Kecmanović je enter književnik koji piše tako što udara enter stotinu puta da bi popunio stranice i piše vrlo traljavo, Dejan Stojiljković piskara romane (čitaj:trilere) o srpskoj istoriji u stilu Dena Brauna, koji se prodaju kao alva ali nemaju nikakvu književnu vrednost, Marko Šelić Marčelo piskara romane u stilu tv serija koji se dobro prodaju samo zato što je poznatiji kao muzičar. Marojević isto piskara neke urbane pričice...od drugih balkanskih autora Vedrana Rudan sa svojim romanima puni bespotrebne vulgranosti i usiljenog šok-efekta uzima pažnju i zauzima top liste u Srbiji. I to je, otprilike, to.
Kakva je uopšte sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji? Na osnovu ovoga što sam gore napisao, kao da niko više masovno ne čita ozbiljna dela. Ja evo ne znam ime gotovo nijednog mladjeg autora koji je dobio pažnju, a da je napisao nešto zaista visokog kvaliteta i što nije instant-književnost. Ti ljudi ne postoje, nema ih. Sve što je ozbiljna književnost ostalo je na starijim autorima koji polako odlaze u penziju. Ja sam siguran da ima vrhunske književnosti kod nas, ali nažalost zbog lagune i sličnih dominantnih izdavačkih kuća koje imaju najveću medijsku mašineririju samo kojekakvi Vidojkovići i Stojiljkovići dobijaju medijsku pažnju, dok ozbiljni i malo zahtevniji stvaraoci ostaju u pozadini. Ne znam kakav je Vladimir Arsenijević mada i on je posle prve knjige skrenuo u stripovsko piskaranje i pravljenje nekakvih ilustrovanih knjiga. Ko će uopšte ulaziti u lektiru kada za to dodje vreme? Ko će ostaviti neki ozbiljniji trag? Nema ni velikih pesnika više.
Kakva je sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji?
Kakva je uopšte sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji? Na osnovu ovoga što sam gore napisao, kao da niko više masovno ne čita ozbiljna dela. Ja evo ne znam ime gotovo nijednog mladjeg autora koji je dobio pažnju, a da je napisao nešto zaista visokog kvaliteta i što nije instant-književnost. Ti ljudi ne postoje, nema ih. Sve što je ozbiljna književnost ostalo je na starijim autorima koji polako odlaze u penziju. Ja sam siguran da ima vrhunske književnosti kod nas, ali nažalost zbog lagune i sličnih dominantnih izdavačkih kuća koje imaju najveću medijsku mašineririju samo kojekakvi Vidojkovići i Stojiljkovići dobijaju medijsku pažnju, dok ozbiljni i malo zahtevniji stvaraoci ostaju u pozadini. Ne znam kakav je Vladimir Arsenijević mada i on je posle prve knjige skrenuo u stripovsko piskaranje i pravljenje nekakvih ilustrovanih knjiga. Ko će uopšte ulaziti u lektiru kada za to dodje vreme? Ko će ostaviti neki ozbiljniji trag? Nema ni velikih pesnika više.
Kakva je sudbina ozbiljne književnosti u Srbiji?