Samoubistvo

:rotf:

Sačekaću te da se samoubiješ časkom, pa ćemo posle nastaviti razgovor, u nadi da ćeš tako iskusnija konačno prestati da iznosiš svoj subjektivno-objektivan stav.

Nemam ja tu stav. I kad budem bila... khm... malo iskusnija :mrgreen: kloniću se generalizacija i petljanja sa Gordijevim čvorovima. Mnogo pametnije glave od moje nisu uspevale da ih otpetljaju kad je o konkretnom čoveku reč, još bliskom. Ostaje neka bledunjava statistika i pretpostavke.
 
Nemam ja tu stav. I kad budem bila... khm... malo iskusnija :mrgreen: kloniću se generalizacija i petljanja sa Gordijevim čvorovima. Mnogo pametnije glave od moje nisu uspevale da ih otpetljaju kad je o konkretnom čoveku reč, još bliskom. Ostaje neka bledunjava statistika i pretpostavke.
Stvar treba pojednostaviti, ali ti si trenutno previše "uštirkana" za to, tako da će Koja reći još par reči.

Jasno ti je zbog čega sam se nasmejao tvom komentaru, još će ti jasnije biti kada te podsetim da su, recimo, najveći fudbalski, košarkaški treneri ljudi koji nikada nisu bili aktivni sportisti, ali ta činjenica ne umanjuje njihovu kompetentnost, ako me razumeš. :)
 
Ne slazem se. Trebalo bi da poznajes sve ljude na ovoj planeti da bi tako nesto mogao napisati kao proverenu informaciju. Neke ljude oko sebe ni na trenutak ne mogu da zamislim kao nekog ko bi o samoubistvu uopste razmisljao. Ali to i jesu ljudi bez velikih zivotnih problema.

Ne moramo poznavati sve ljude na ovoj planeti da bi znali da svako ima tacku pucanja...imam je ja, imas je ti, imamo je svi..i ako se pritisne na nju silovito, ima da cvilis...e, sad druga je stvar sto neki (jos) nisu dosli u situaciju pucanja...nije svima zivot jamajka...
 
Stvar treba pojednostaviti, ali ti si trenutno previše "uštirkana" za to, tako da će Koja reći još par reči.

Jasno ti je zbog čega sam se nasmejao tvom komentaru, još će ti jasnije biti kada te podsetim da su, recimo, najveći fudbalski, košarkaški treneri ljudi koji nikada nisu bili aktivni sportisti, ali ta činjenica ne umanjuje njihovu kompetentnost, ako me razumeš. :)
To je zato što hoću da zvučim stručno, kao taj trener. :whistling:
Ne vidim kako je moguće pojednostaviti, a ne banalizovati. Kad svedeš problem na jednog čoveka, kad ne gledaš statistički, tu se zapetljaš. Ako iole ozbiljnije gledaš na stvar. Nije svako samoubistvo doticanje nekog praga tolerancije na životne probleme, ima dosta faktora.
 
To je zato što hoću da zvučim stručno, kao taj trener. :whistling:
Ne vidim kako je moguće pojednostaviti, a ne banalizovati.
Kad svedeš problem na jednog čoveka, kad ne gledaš statistički, tu se zapetljaš.
Ako iole ozbiljnije gledaš na stvar.
Nije svako samoubistvo doticanje nekog praga tolerancije na životne probleme, ima dosta faktora.
Poređao sam tvoj misaoni niz jedan ispod drugog, da bude očigledniji.
Napolju besni vetar, šiba, fijuče, i u njegovom huku kao da se čuje pretnja: "(Hu)uzmite se na um!"
Nema banalizacije u onome što sam rekao u postu sa čijim navodima se nisi složila (a onda si ovaj svoj post završila gotovo istim rečima).
Statistika se bavi brojem samoubistava, ali ne može se preko brojeva doći do huka u (dušama i) glavama pojedinaca.

Kad bi bilo moguće razotkriti mozgove kao što se sa poznatih predmeta podiže poklopac, našlo bi se da u glavi matematičarevoj kipte brojevi,
u glavi zaljubljene žene krije slika voljenog, u bludnikovoj glavi roje razvratne slike a u glavi dramskog pisca deklamuju i igraju glavni i sporedni likovi, i zaplet.
(u lobanjama ovdašnjih (ne)srećnih ljudi našao bi čovek samo bezbroj neplaćenih računa, i to računa svih oblika i veličina, koji po njima plivaju kao masnoća po supi)

Ima nas i velikih i malih, bogatih i siromašnih, veselih i sumornih, zdravih i bolesnih, sklonih razvratu i porocima, ima nas za sve boje, mirise i ukuse.
Kada zapadne u teže probleme, koji mu se nakon kraćeg ili dužeg zlopaćenja učine nerešivi, ne postoji čovek koji bar jednom u životu nije pomislio na samoubistvo, kao moguću opciju "izlaska".
A da li će je izabrati kao konačnu, to već zavisi od niza faktora.

Da li si sigurna da ti je dovoljno jasan pojam "prag tolerancije", koji si upotrebila? Pojednostavljeno rečeno, prag tolerancije je donja crta, nema dalje nikakvog niza, nema ničega.

Budi ljubazna i obrazloži svoju tvrdnju da "Nije svako samoubistvo doticanje nekog praga tolerancije na životne probleme, ima dosta faktora".
 
Poslednja izmena:
Poređao sam tvoj misaoni niz jedan ispod drugog, da bude očigledniji.
Napolju besni vetar, šiba, fijuče, i u njegovom huku kao da se čuje pretnja: "(Hu)uzmite se na um!"
Nema banalizacije u onome što sam rekao u postu sa čijim navodima se nisi složila (a onda si ovaj svoj post završila gotovo istim rečima).
Statistika se bavi brojem samoubistava, ali ne može se preko brojeva doći do huka u (dušama i) glavama pojedinaca.

Kad bi bilo moguće razotkriti mozgove kao što se sa poznatih predmeta podiže poklopac, našlo bi se da u glavi matematičarevoj kipte brojevi,
u glavi zaljubljene žene krije slika voljenog, u bludnikovoj glavi roje razvratne slike a u glavi dramskog pisca deklamuju i igraju glavni i sporedni likovi, i zaplet.
(u lobanjama ovdašnjih (ne)srećnih ljudi našao bi čovek samo bezbroj neplaćenih računa, i to računa svih oblika i veličina, koji po njima plivaju kao masnoća po supi)

Ima nas i velikih i malih, bogatih i siromašnih, veselih i sumornih, zdravih i bolesnih, sklonih razvratu i porocima, ima nas za sve boje, mirise i ukuse.
Kada zapadne u teže probleme, koji mu se nakon kraćeg ili dužeg zlopaćenja učine nerešivi, ne postoji čovek koji bar jednom u životu nije pomislio na samoubistvo, kao moguću opciju "izlaska".
A da li će je izabrati kao konačnu, to već zavisi od niza faktora.

Da li si sigurna da ti je dovoljno jasan pojam "prag tolerancije", koji si upotrebila? Pojednostavljeno rečeno, prag tolerancije je donja crta, nema dalje nikakvog niza, nema ničega.

Budi ljubazna i obrazloži svoju tvrdnju da "Nije svako samoubistvo doticanje nekog praga tolerancije na životne probleme, ima dosta faktora".

Mogao je i prikladniji izraz, ovaj jeste nesrećno izabran. Trebalo bi da opisuje stanje kad patnja postaje neizdrživa, tolerancija jeste donji prag.
Odnos prema sopstvenoj smrti oslikava celokupni čovekov odnos prema životu u najširem smislu, na svesnom i nesvesnom nivou, kako ga vrednuje, njegov potencijal da rešava unutrašnje konflikte, da reguliše afektivna stanja, naravno agresivna, da osmisli život i razne životne situacije,... Kada razni mehanizmi prorade da bi se lakše podnela stvarnost, distrakcije, ravnodušnosti, kad zakažu... Ali oslikava i razne uticaje koje je trpeo, i zato je nekom ta ideja oduzimanja sopstvenog života bliža i u stanju je to da učini u ime nekih ideja, nekom je dalja.
Psihičke bolesti su opet sasvim druga priča i bagovi sa neurotransmiterima.

Rekoh neću se baviti pojedinačnim slučajevima, rekla i porekla. :mrgreen: Ali meni priličan šok kad se psiholozima desi da ne mogu da spreče samoubistva svoje dece, bile su aktuelne neke priče sa poznatim psiholozima kod nas. Ne uzimam u obzir porodične prilike, ali verujem da pre drugih mogu problem da uoče i znaju kome se treba obratiti za pomoć. Negde je sve previše zapetljano i izgledi za pomoć mali.
 
To je zato što hoću da zvučim stručno, kao taj trener. :whistling:
Ne vidim kako je moguće pojednostaviti, a ne banalizovati. Kad svedeš problem na jednog čoveka, kad ne gledaš statistički, tu se zapetljaš. Ako iole ozbiljnije gledaš na stvar. Nije svako samoubistvo doticanje nekog praga tolerancije na životne probleme, ima dosta faktora.

Ali upravo jeste... Doticanje tog praga
 
BEZNAĐE!
Izraz je nastao kao kovanica sintagme "BEZ NADE".

Nadam se da ti je sada jasnije na osnovu čega Koja izosi tvrdnje, sa kojima se tvoje Bambi misli ne slažu.

Onda je problem u terminu. :)
I ovo sto je Cana napisala o tacki pucanja, ni tu ne bih mogla da se zakunem da je svako ima. Neko nikada ni ne sazna da li tu tacku ima, jer ga zivot ne izmuci bas toliko. A neko opet prodje kroz svasta i ide dalje, bude cak i jaci, spokojniji, lakse prihvata nedace.
 
Statistika i istrazivanja kazu da vise od 90 posto ljudi koji pocine samoubistvo imaju neku vrstu mentalnog poremecaja, uglavnom su to depresije, bipolarni poremecaji, itd...

Problem je sto porodica je vrlo cesto neuka da prepozna da clan ima psihicke probleme, cudno ponasanje pripisuju neraspolozenju, naravi, stidljivosti, povucenosti, sto je i normalno jer generalna populacija nije obucena i strucna da to prepoznaje. A sa druge strane, postoji i negacija, koja je isto prirodna i odbijanje da se ljudi suoce sa istinom.

Tako da je kljuc prevencije, prepoznavanje simptoma mentalnih bolesti i adekvatna terapija.
 
Statistika i istrazivanja kazu da vise od 90 posto ljudi koji pocine samoubistvo imaju neku vrstu mentalnog poremecaja, uglavnom su to depresije, bipolarni poremecaji, itd...

Problem je sto porodica je vrlo cesto neuka da prepozna da clan ima psihicke probleme, cudno ponasanje pripisuju neraspolozenju, naravi, stidljivosti, povucenosti, sto je i normalno jer generalna populacija nije obucena i strucna da to prepoznaje. A sa druge strane, postoji i negacija, koja je isto prirodna i odbijanje da se ljudi suoce sa istinom.

Tako da je kljuc prevencije, prepoznavanje simptoma mentalnih bolesti i adekvatna terapija.

Upravo.
Prevencija je resenje, ne samo za samoubistva, vec i za mnoge druge probleme danasnjice.
 
U subotu sam bila na sahrani devojci koja se ubila. Ona je kcerka moje koleginice, sa kojom sam radila. Majka predana, savesna, odlican anastetičar...ona jedinica, mažena i pažena...odličan student...ostavio je verenik i kao rešenje problema ona je izabrala da skoči sa 10.tog sprata. Majka bi najradije umrla za njom ali ne može, jeziva situacija i slika....naravno da majka okrivljuje sebe da je nije sačuvala....strašna neka griža savesti. Ne daj Bože nikome.
Po meni samoubistvo je sa jedne strane kukavičluk ali sa druge strane hrabrost jer nije lako sebi oduzeti život ako znamo da je održanje u životu najjači ljudski instinkt...
Psihijatrija ima objašnjenje, ne znam koliko tačno.
 
U subotu sam bila na sahrani devojci koja se ubila. Ona je kcerka moje koleginice, sa kojom sam radila. Majka predana, savesna, odlican anastetičar...ona jedinica, mažena i pažena...odličan student...ostavio je verenik i kao rešenje problema ona je izabrala da skoči sa 10.tog sprata. Majka bi najradije umrla za njom ali ne može, jeziva situacija i slika....naravno da majka okrivljuje sebe da je nije sačuvala....strašna neka griža savesti. Ne daj Bože nikome.
Po meni samoubistvo je sa jedne strane kukavičluk ali sa druge strane hrabrost jer nije lako sebi oduzeti život ako znamo da je održanje u životu najjači ljudski instinkt...
Psihijatrija ima objašnjenje, ne znam koliko tačno.

Koje objasnjenje?
 
U subotu sam bila na sahrani devojci koja se ubila. Ona je kcerka moje koleginice, sa kojom sam radila. Majka predana, savesna, odlican anastetičar...ona jedinica, mažena i pažena...odličan student...ostavio je verenik i kao rešenje problema ona je izabrala da skoči sa 10.tog sprata. Majka bi najradije umrla za njom ali ne može, jeziva situacija i slika....naravno da majka okrivljuje sebe da je nije sačuvala....strašna neka griža savesti. Ne daj Bože nikome.
Po meni samoubistvo je sa jedne strane kukavičluk ali sa druge strane hrabrost jer nije lako sebi oduzeti život ako znamo da je održanje u životu najjači ljudski instinkt...
Psihijatrija ima objašnjenje, ne znam koliko tačno.

zao mi je svakog izgubljenog zivota, a pogotovo mladog
ali ako nesto izgleda izgleda idealno za okolinu, ne znaci da je tako i u porodici
jedno je slika za javnost, drugo je ono sto se desava unatar porodice
 
U subotu sam bila na sahrani devojci koja se ubila. Ona je kcerka moje koleginice, sa kojom sam radila. Majka predana, savesna, odlican anastetičar...ona jedinica, mažena i pažena...odličan student...ostavio je verenik i kao rešenje problema ona je izabrala da skoči sa 10.tog sprata. Majka bi najradije umrla za njom ali ne može, jeziva situacija i slika....naravno da majka okrivljuje sebe da je nije sačuvala....strašna neka griža savesti. Ne daj Bože nikome.
Po meni samoubistvo je sa jedne strane kukavičluk ali sa druge strane hrabrost jer nije lako sebi oduzeti život ako znamo da je održanje u životu najjači ljudski instinkt...
Psihijatrija ima objašnjenje, ne znam koliko tačno.

Mislim da je to onaj slucaj, devojke sto je zivela sa bakom, negde na Medakovicu. Uzasna tragedija, ne znam sta da kazem. Majka ce se pitati dok je ziva, da li je mozda mogla nesto da ucini i nikada na to pitanje niko nece ni moci da da odgovor. :confused:
 
Onda je problem u terminu. :)
I ovo sto je Cana napisala o tacki pucanja, ni tu ne bih mogla da se zakunem da je svako ima.
Neko nikada ni ne sazna da li tu tacku ima, jer ga zivot ne izmuci bas toliko.
A neko opet prodje kroz svasta i ide dalje, bude cak i jaci, spokojniji, lakse prihvata nedace.
Ah! Ah, rekao je Bah, dok je jeo grah i igrao sah u jedan te isti mah, i ispustio dah! : )

Kad bi Zelena žena mogla da preleti prostor, da ispita zvezde, da otkrije druge svetove, druga bića, da u svom duhu bez prestanka menja prirodu i oblike stvari, da je bez prekida nose kroz nepoznate i uvek nove i čudne krajeve, i da joj otvaraju tajanstvena vrata neočekivanih i čudesnih vidika, kladim se u tačku pucanja da bi Bambi onda apstrahovala (bilo koji) problem i donosila logičke i ispravne zaključke i danju i noću! :)

Ali, ona je nemoćna, može samo da izmeni mesto nekoj reči i da napravi papazjaniju od zaključka! Zašto? Zato što je čovekova misao nepomična.
Kad stigne do određene, bliže, neprelazne granice svoga saznanja, ona trči naokolo kao ždrebac u cirkusu, udara o zidove kao muva uhvaćena u staklenu čašu na stolu koja je upravo prevrnuta.
Pa ipak, u nedostatku boljeg, ugodno je razmišljati kad čovek od jutra do mraka živi zelen. :heart:

Svaki čovek, bez izuzetka, ima "tačku pucanja". Bilo bi mi jako drago kada bi malo apstrahovala pojam samoubistva i prenela ga u neki drugi, tamniji prostor, daleko, što dalje od svoje jarko osvetljene empirijske dvorane i svoje neverice, jer je to jedini način da se u startu krene u pravom smeru i ne zaluta do cilja.
Postaviću ti pojmove jedan nasuprot drugog:

NADA vs BEZ NADE

Da li sada jasnije mogu da se sagledaju okolnosti koje čoveka dovode do "tačke pucanja" i samoubistva?
 

Back
Top