Pokušaj da se taktika sa Blicom primeni na TV N1?

stugots

Čovek
Poruka
36.833
Tekst potpisuje Vukašin Obradović, bivši urednik pokojnih Vranjskih, poznat po svom čuvenom štrajku glađu od jednog dana, mada sam prilično siguran da samo prenosi misli Jugoslava.


Ovih dana u Srbiji je boravio jedan visoki zvaničnik – a nije Dejvid CIA Petreus – multinacionalne kompanije Kohlberg Kravis Roberts & Co, kod nas i u svetu poznatije kao KKR. Preciznije, dotični radi u KKR Global Institute (KGI), ali to i nije od neke presudne važnosti za nas u Srbiji gde se KKR uglavnom poistovećuje sa kablovskim operaterom SBB, ali još i više sa Televizijom N1.

Nekako u drugom planu je činjenica da je reč o investicionom fondu čiji se obrt meri milijardama dolara i koji planira, očigledno, mnogo ozbiljnije poslovne investicije od kupovine kablovskog operatera i finansiranja jedne ugledne televizijske kuće, jedine u ovom trenutku koja, bar što se tiče elektronskih medija, ima jasan kritički stav prema aktuelnoj vlasti.

Vest je, zapravo, da se službenik KGI, daleko od očiju javnosti sastao sa Anom Brnabić, predsednicom Vlade, i Suzanom Vasiljević, savetnicom za medije Aleksandra Vučića, a potom i sa Kajlom Skotom, američkim ambasadorom u Beogradu.

O čemu se razgovaralo, ostaje da se nagađa, kao i o spekulacijama da se vode ozbiljni pregovori između KKR i Adria media grupe Aleksandra Rodića ili da je ova američka kompanija pokušala da preko bugarskog investicionog fondu River Stiks kapital preuzme 85% udela u Telenor banci.

Uprkos izjavi Ingeborg Ofsthus, generalne direktorke Telenora u Srbiji i predsednice Upravnog odbora Telenor banke, da je „strateško partnerstvo sa fondom River Stiks kapital važan korak u razvijanju poslovanja Telenor banke“, NBS nije odobrila akviziciju jer, navodno, potencijalni investitor ne ispunjava potrebne uslove koje propisuju naši pozitivno-pravni propisi.

Nije saopšteno o kakvoj se tačno povredi propisa ili neispunjenosti uslova radi, ali je prvi čovek River Stiks kapitala Elvin Guri, bugarski biznismen albanskog porekla, odbacio tvrdnje o povezanosti Bugara i KKR.


Kako je to izgledalo u Blicu

No, da se vratimo tajnovitim razgovorima u Beogradu. O čemu su hipotetički mogle da razgovaraju premijerka i Vasiljevićeva sa predstavnikom KGI (KKR)?

Za odgovor bismo morali da se vratimo u ne tako daleku prošlost.

Nakon preuzimanja vlasti SNS od demokrata, prisetićete se, prvi čovek Blica je još uvek bio Veselin Simonović, a uređivačka politika bila je najbliža onoj koju sada forsira Jugoslav Ćosić na TV N1. Dakle, bespoštedna kritika Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

To je potrajalo nekoliko meseci, a uporedo su se odvijale dve sinhronizovane akcije: direktna Vučićeva kritika Blica, tabloidna haranga protiv Simonovića, plus TV Pink (takozvani gold paket), sa jedne, i poslovni pritisak oglašivača, sa druge strane.

Vlasnici Ringier Axel Springer su najpre javno podržali Veselina, zatim neko vreme ćutali, a potom, kad su uvideli da je vrag odneo šalu, odnosno da Blic počinje da pravi gubitke, seli u avion i doputovali u Beograd.

S kim su razgovarali, sada i nije važno, ali deal je postignut. U Blic stiže Svetomir Marjanović, sada savetnik potpredsednice Vlade Srbije Zorane Mihajlović, preuzima praktično kormilo uz tri pravila:

a) nema direktnih napada na Vučića, ostali su „slobodne mete“,

b) ne dovodi se u pitanje politika prema Kosovu,

c) podrška evropskom putu Srbije, šta god to značilo.

Memorandum o razumevanju je obuhvatao i da Veselin Simović, uz adekvatnu apanažu, dobije u redakciji zvanje „počasnog konzula Nikaragve“.

Zauzvrat, Blicu se vraćaju oglašivači, čitaj pare, pre svega preko (para)državnih firmi i same države.

I tako je Blic postao, kako cinici kažu – Bljuc, ali su i u centrali i Jelena Drakulić, koja postaje ključna figura investicije Ringier Axel Sringera u Beogradu, bili više nego zadovoljni.



Luksemburška iskušenja Jugoslava Ćosića

Ova digresija je važna zbog toga što se, sva je prilika, u ovom trenutku događa nešto slično i sa TV N1. Zapravo, scenario za ovakav ili bar sličan rasplet bio je već pripremljen prošlog leta.

Predigra, mislim na „gold paket“, bila je već u punom zamahu, tako da je na sastanak Borda, održan u Luksemburgu, Jugoslav Ćosić otišao kao prvi čovek N1, ali bilo je sasvim neizvesno da li će se s tim zvanjem i vratiti u Beograd.

Već mu je bila pripremljena i zamena, osoba poznata u novinarskim krugovima kao specijalista za eutanaziju previše radikalnih TV postaja.

Šta se dešavalo u Luksemburgu znaju samo učesnici, ali zdravorazumskim zaključivanjem moglo bi se doći do stava da je još bilo rano za ovakav ustupak Aleksandru Vučiću.

Šta to praktično znači?

Međunarodne izdavačke korporacije, počevši od WAC-a, RAS-a do KKR-a, imaju samo jedan parametar uspešnosti uređivačke politike – dobit.

Ako to znači dogovor sa državom ili vlašću, onda će biti postignut i takav deal, bez ikakve griže savesti.

KKR je vrlo ozbiljan i bogat investicioni fond koji je već izdvojio određena sredstva za plasman u Srbiju. Licitira se raznim milionima i bilionima, ali to je za nas medijske poslenike i konzumente manje važno.

Ono što nas, međutim, i te kako interesuje jeste da li ćemo uskoro gledati drugačiju, umiveniju N1?

Plašim se da na odgovor nećemo dugo čekati.

https://www.cenzolovka.rs/trziste/k...saj-da-se-taktika-sa-blicom-primeni-na-tv-n1/
 
N1 je balkanska ispostava CNN-a.. Kamo sreće da nas reši tog zla...

Istina. To je jedina televizija koja nije pod kontrolom SNSa i Vučićevaca.

Sve medije treba predati srpskim poznatim ličnostima poput Predraga Rankovića Peconija ili Željka Mitrovića i da po ceo dan prikazuju kako alfa mužijaci vade svoje palamare na astal u frmama ili parovima. Psovanje, klevetanje, vređanje, udaranje, pesničenje i ostalo nasilje uz jutarnju tursku kafu. Orgijanje sa starletama za laku noć deco.


A svo zlo što dolazi sa zapda, to sve treba pohapsiti, zapaliti i zabraniti!
 
Pazi, njemu N1 smeta. Kontroliše bukvalno sve nacionalne medije, elektronske i štampane, sve resurse, ima 2 miliona glasova i njemu N1 i dalje smeta. Kablovski kanal koji gleda manje od 5% ljudi mu smeta. Gospode, koji bolesnik.

Смета му јер не подноси чињеницу да га оних 5 милиона преко та два не воли.

Он би хтео да буде вољен као и Ким Џонг ... да га воли 101% грађана :)
 
Па није Н1 нека српска телевизија, па да ми Срби водимо рачуна у томе и да нас се то у опште тиче. Срби немају ни један свој медиј, осим Роболова, Осмосмерке, Калибра.
Тако да је све једно, дал је шиптарска, америчка или вучићева.
 
Па није Н1 нека српска телевизија, па да ми Срби водимо рачуна у томе и да нас се то у опште тиче. Срби немају ни један свој медиј, осим Роболова, Осмосмерке, Калибра.
Тако да је све једно, дал је шиптарска, америчка или вучићева.

Nista dok Srbin info i Balkan info ne postanu kanali sa nacionalnom frekvencijom.
 
Tekst potpisuje Vukašin Obradović, bivši urednik pokojnih Vranjskih, poznat po svom čuvenom štrajku glađu od jednog dana
Poznatiji kao (bivši) predsednik NUNS koji nikad nije pričao o stanju u medijima pre maja 2012.
O čemu se razgovaralo, ostaje da se nagađa
onda ceo tekst nagađanja
No, da se vratimo tajnovitim razgovorima u Beogradu. O čemu su hipotetički mogle da razgovaraju premijerka i Vasiljevićeva sa predstavnikom KGI (KKR)?
I onda svoje pretpostavke iznosi kao činjenice.
Nakon preuzimanja vlasti SNS od demokrata, prisetićete se, prvi čovek Blica je još uvek bio Veselin Simonović, a uređivačka politika bila je najbliža onoj koju sada forsira Jugoslav Ćosić na TV N1. Dakle, bespoštedna kritika Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.
BLIC se bavio kritikom Vučića, Nikolića i SNS dok su bili opozicija i uglavnom ličili na stranački bilten DS.
To je potrajalo nekoliko meseci, a uporedo su se odvijale dve sinhronizovane akcije: direktna Vučićeva kritika Blica, tabloidna haranga protiv Simonovića, plus TV Pink (takozvani gold paket), sa jedne, i poslovni pritisak oglašivača, sa druge strane.
Dakle, da kritikuješ, a ne budeš kritikovan? E pa ne ide...
Šta se dešavalo u Luksemburgu znaju samo učesnici, ali zdravorazumskim zaključivanjem moglo bi se doći do stava da je još bilo rano za ovakav ustupak Aleksandru Vučiću.
Dakle, opet ne znamo, ali ćemo svoje pretpostavke prezentovati kao činjenice...
Međunarodne izdavačke korporacije, počevši od WAC-a, RAS-a do KKR-a, imaju samo jedan parametar uspešnosti uređivačke politike – dobit.

Ako to znači dogovor sa državom ili vlašću, onda će biti postignut i takav deal, bez ikakve griže savesti.
Ovakav vid poslovanja nije smetao tadašnjem predsedniku NUNS dok se nije promenila ekipa (otprilike dok je kapalo i njegovim "visokotiražnim" "Vranjskim")

Nego, ako se poveruje svemu ovome, onda Vučić ispadne baja do j*** kad može da nadj**e bivšeg šefa CIA.
 
Кад видим ко тачно кука на цензуру у медијима (нељудски шљам из НУНС-а и део из УНС-а), видим да то и није тако лоша идеја.

Вучић, Теша Тешановић, или Ивана Жигон, свеједно је ко тачно нервира ове протуве противприродне.

Битно је да кукају. Кад они кукају, значи да се спрема нешто добро..
 

Back
Top