- Poruka
- 5.266
Jako bi glupo reći da novac ne pokreće svet. Takodje je glupo reći da se ne može živeti bez novca. Jedno do ta dva je dato pravom rodjenja,dok je drugo nametnuto,verom naroda.
Dakle možemo sa sigurnošću reći,da novac koji primaš svojim radom,govori o tvojim mogućnostima u životu.
Možemo i sa sigurnošću reći da vreme koje si istrošio na školu,govori koliko ćeš zaradjivati,primer,završio si samo osnovnu,zaradjivaćeš sa tom diplomom do odredjene cifre (obično,ne više od 20 hiljade),ako si potrošio pola života na školu,zaradjivaćeš zavidno od većine,u zavisnosti koji smer...ne računajući pare koje si pukao da završiš školu,koje je neko naravno morao da zaradi pre tebe,da bi te poslao na takav put,drugim rečima da ih se odrekne,da bi ti na pola puta života bio osposobljen za zaradu.
currency-znači protok,dakle nije predvidjen da se gomila,već da teče dalje...barem je tako kod običnog sveta,i sistemu koji ti je nametnut. Dakle nije tu da se obogatiš,već da preživiš,i ako si imao sreće,tj ako si se štedeo,tvoje dete ćeš finansirati gomilanim parama,da ga osposobiš preko škole,da bi u 30im godinama zaradjivao više od proseka.
Ako to dete oženiš ili udaš pre tridesete,oprosti se od škole,barem one regularne. Hoćeš ne-regularnu školu,plati dodatno. Takav je sistem.
Sistem piramide. Manjina je uvek u dobitku,dok se spustaš ka dole,smanjuje se zarada,kao i mogućnosti,a na dnu je većina.
Hoćeš da zaradjuješ drugačije,to je protivzakonito,i ti si odmetnik,ideš protiv sistema. U Srbiji postoji i to da kad završiš školu,nema posla,pa ispada da si bacio pare i pola života bzvz,ili se zaposliš na probno,bez plate,i kada proba istekne,ćao druže,pa se traži drugi probni kandidat.
Ja ovde pričam šta većina već zna,ili svi.
Zašto trpimo ovaj gorki sistem? Zašto jurcamo kao muve na g$$no,misleći,možda mi se posreći? Dakle igramo se na sreću? Svi želimo stolicu,pa kog use#e? Da li je pola života vredno tog truda?
Gde su pobunjenici?
Dakle možemo sa sigurnošću reći,da novac koji primaš svojim radom,govori o tvojim mogućnostima u životu.
Možemo i sa sigurnošću reći da vreme koje si istrošio na školu,govori koliko ćeš zaradjivati,primer,završio si samo osnovnu,zaradjivaćeš sa tom diplomom do odredjene cifre (obično,ne više od 20 hiljade),ako si potrošio pola života na školu,zaradjivaćeš zavidno od većine,u zavisnosti koji smer...ne računajući pare koje si pukao da završiš školu,koje je neko naravno morao da zaradi pre tebe,da bi te poslao na takav put,drugim rečima da ih se odrekne,da bi ti na pola puta života bio osposobljen za zaradu.
currency-znači protok,dakle nije predvidjen da se gomila,već da teče dalje...barem je tako kod običnog sveta,i sistemu koji ti je nametnut. Dakle nije tu da se obogatiš,već da preživiš,i ako si imao sreće,tj ako si se štedeo,tvoje dete ćeš finansirati gomilanim parama,da ga osposobiš preko škole,da bi u 30im godinama zaradjivao više od proseka.
Ako to dete oženiš ili udaš pre tridesete,oprosti se od škole,barem one regularne. Hoćeš ne-regularnu školu,plati dodatno. Takav je sistem.
Sistem piramide. Manjina je uvek u dobitku,dok se spustaš ka dole,smanjuje se zarada,kao i mogućnosti,a na dnu je većina.
Hoćeš da zaradjuješ drugačije,to je protivzakonito,i ti si odmetnik,ideš protiv sistema. U Srbiji postoji i to da kad završiš školu,nema posla,pa ispada da si bacio pare i pola života bzvz,ili se zaposliš na probno,bez plate,i kada proba istekne,ćao druže,pa se traži drugi probni kandidat.
Ja ovde pričam šta većina već zna,ili svi.
Zašto trpimo ovaj gorki sistem? Zašto jurcamo kao muve na g$$no,misleći,možda mi se posreći? Dakle igramo se na sreću? Svi želimo stolicu,pa kog use#e? Da li je pola života vredno tog truda?
Gde su pobunjenici?