Umreti u ubedjenju

Lakse je umreti kada si ubedjen u nesto jer to u sta si ubedjen ti na neki nacin zamagljuje pogled na pozitivan nacin ako je pozitivna stvar u pitanju. Kada si ubedjen u nesto(mislim na ideale), smrt ti je nebitna, tipa revolucionari krajem 19. pocetkom 20. veka, kod nas Mladobosanci(Bogdan Zerajic).
 
dal je bolje umreti ubedjen u nesto ili rasterecen svih ubedjenja i dal je uopste to moguce

Veci deo ubedjenja se stice vaspitanjem i iskustvom, kako iskociti iz svoje koze?
Medjutim, samo iskustvo moze da se menja, ako mozes da slusas i cujes, bez toga da menjas svoja dotadasnja ubedjenja.
Cesto su introspekcije pokusaji promene ubedjenja, ako ne onda potvrda.:)
 
Veci deo ubedjenja se stice vaspitanjem i iskustvom, kako iskociti iz svoje koze?
Medjutim, samo iskustvo moze da se menja, ako mozes da slusas i cujes, bez toga da menjas svoja dotadasnja ubedjenja.
Cesto su introspekcije pokusaji promene ubedjenja, ako ne onda potvrda.:)

Introspekcija umudruje i vodi analitićnosti i skepticizmu,tako da je pohvalna,ali ne i prijatna.
Ujedno i put ka razumevanju drugih...
 
Čovek na samrti ostavlja svoj kofer ubeđenja, strahova, krivice, dobrih misli, loših misli. ljubavi, mržnje...
Ostavlja čak i ravnodušnost.
Sa sobom nosi samo mir. Veliki, kakav se rečima ne može opisati. Ja probo pa se vratio.
 
Nisam sigurna da bas kontam ovo. Ubedjen u sta? Zivot posle smrti?
Svoja moralna i zivotna nacela? Ubedjen da si ziveo kako si hteo i zelio, ubedjen da je moglo biti drugacije ?

Ne verujem da covjek umire u nekom duhovnom miru rasterecen svih dilema. Covjekom vladaju misao i osjecanja a mislimo i osjecamo sve do zadnjeg izdaha.
 

Back
Top