Teorija Smrti

Umri_muski

Legenda
Poruka
55.059
Kad se pomene Smrt, vecina pomisli na neku priliku u mantiji sa kosom na ledjima ili skelet ili nekog starca.

A meni je ostao u pamcenju detalj koji je sasvim drugaciji...

Nekoliko malih plavusana , zamazanih, nepodsisanh , ali i ne dugacke kose, koji se preslobodno jurcaju svuda okolo i nekad rade nestasluke (ne toliko zlobne ali ne ni bez pakosti) i njihov takodje naginje ka svetlom,plavom nebrizni otac...
Malisani su gore nagi i naziru im se rebra, jer nisu uhranjeni, ali nisu ni neuhranjeni.
Braca su, ali se pomalo razlikuju iako ih dok su rastavljeni necete razlikovati ili tesko...
Majke nigde nema.

Ova slika Smrti koja moze biti blizu vas, ustvari pokazuje sve nacine na koje covek moze da umre...
Moze da umre zbog umiranja emocije, tj nema Majke.
Moze da umre ako logika postoji ali je nebrizna, nepazljiva, , tj slika nemarnog oca (kao da je alkos ali nije, jednostavno je nemaran, zaokupljen trosenjem svog vremena) bilo da nebrizno obracate paznju na jedan aspekt svog zivota, npr zdravlje ili vise aspekata jer ste letargicni, pa npr upadnete u bleju....

Igra nestasne dece staje kad naprave neku veliku zavrzlamu , ali samo na kratko.
A slika Smrti kako je dosla je kad jedno dete usled necega gine, na ocigledan i surov nacin, npr scena kako ostali plavusani sede na stepenicama suterena i cute, Tu je i otac koji takodje cuti i tek se ponekad neko dete pomeri...dok jedno dete , gordnji deo trupa lezi licem prema dole, sa tipicno samoubilackim polozajem (ocrtano kredom obicno u filmovima kao mesto lesha, jedna ruka , obicno desna polusavijena na gore, glava na tu stranu gleda, druga polusavijena na dole, sa blago razmaknutim nogama kao da je jedna noga prebacena preko necega, a nije)
Nekad su tu prizori da je donji deo pogunulog decaka skroz raskidan od gornjeg i da lezi negde gore na visini tla.

Simbolicki Smrt se igra sa ljudima i na tlu, ali kad uzima onda povlaci ka nizem, dok nekad deo moze ostati na tlu kao znak da se razlog mogao izbeci...npr smrt od neke bolesti koja se moze leciti...

Bitno je i koji decak je zrtva i stanje njegovog tela , dok ostala deca mirno uz male pomeraje cute i ne igraju se vise...

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Slika Smrti je vazna za coveka i nacin njegovog zivota...
Ako je to slika totalno zastrasujuca i sugerisuca da je tu u pitanju incident, tj slucajnost, Covek se opredeljuje da zivi po incidentima i da skonca u njima....
Zato, bas zato cete u filmovima mnogo cesce videti simbol Smrti kao horror drugara Dzejsona (valjda se tako zove onaj sa maskom ili bezlicnog halloweena...)

-------------------------------------------------------
Cesto se uz dolazak Smrti kao trenutak, vezuje proticanje zivota u sekundi...
Taj efekat prelistavanja slika iz memorije postoji kad mozak nema dovoljno energije za ono sto radi...ne mora da je mozdani udar, i nije dobra stvar jer sigurno nastaju ostecenja, mala ili veca...
To je otprilike kao da listate 20 slika u sekundi koje nemaju veze jedna sa drugom , kao oni uvodi u neke emisije kad spica sadrzi listanje 15 slika i to brzo, skoro na blic...

Takav nacin donosi brz ulazak u podsvesno i to je fizicka pojava , nije simbolika...
Ta pojava i pojava usporenja protoka vremena usled shoka postoje realno kod coveka, a da li ce se javiti pred smrt ili u slucaju velikog straha pre same nesrece, to zavisi od osobe i trenutnog stanja osobe...

Ali zato postaje deo simbolike o Smrti...
-====================================-
Covek je kasnije razvio teorije smrti, pa i citave knjige o Smrti , cak i religiju o smrti

E sad koliko te religije i te knjige imaju osnoa a koliko su varijanta ove opisane slike Smrti preko igrajuce dece, nisam proucavao, mada i jedno i drugo sigurno postoji u svakoj toj knjizi i religiji...
I zato ova tema...da vi napisete vase spoznaje o Smrti ili ono sto ste procitali ili neka od religija smrti
 
Moj prijatelj kaže da čovek ne može biti svestan sopstvene smrti.
Pa jeste, logično je: kad umremo, umre i naša svest.
Ali čovek može biti svestan svoje nadolazeće smrti. Recimo, stari, ili teško bolesni ljudi. Oni znaju da će uskoro prestati njihovo postojanje. Osim toga, kažu da mozak radi još nekoliko desetina sekundi nakon smrti. Možda je zastrašujuće saznanje uma da se gasi brzinom sekundi, a možda je - ljudima u agoniji, ili onima koji su izabrali smrt - olakšanje.
Kada smrt ne bi bila nepoznanica, ljudi je se ne bi plašili. Čovek se boji onog što ne poznaje, a u ovoj fazi znamo samo da se nakon smrti raspadamo, što nije baš neki estetski doživljaj radoznalog ljudskog bića koji misli da bez njega svet ne postoji.
Te priče o svetlosti na kraju tunela pričaju ljudi koji su doživeli kliničku smrt. Dakle, DOŽIVELI. Nisu zbilja umrli, te je takvo iskustvo (iskreno, lažirano ili samo preterano) neproverljivo. Kad sam imala dvadesetak godina, desilo se da se jedan neplivač u panici okači o mene i potopi me. Pošto se desilo iznenada, nisam stigla da uhvatim vazduh, pa sam se bukvalno davila ... i tada videla niz kadrova iz mog života koji nisu imali nikakav suštinski značaj: detalj iz dvorišta, ugao sobe ... Dakle, bezvezarije, bez ikakvog nagoveštaja anđeoskih trubica i svetlosti onostranog. Al dobro, ni to nije iskustvo smrti već njenog vrebanja iza ćoška.
Religije su štake za preživljavanje ljudi koji celog života strahuju od smrti. S jedne strane sputavaju čoveka da bira, jer religije uvek uslovljavaju "pravim" izborom; s druge strane su placebo za one uplašene. Nekima je lakše živeti ako se teše večnošću i rukovode pravilima pomoću kojih tu večnost mogu dostići.
Kad bi mogli da biramo kako ćemo umreti, pretpostavljam da bi većina izabrala smrt u snu, ili "slatku" smrt. Tada smrt deluje manje strašno. Strašna je nasilna smrt. U tom kontekstu, sve varijante nasilnih smrti već su viđene u filmskim ili životnim horor-pričama. No, ima jedan film, veoma težak i mučan za gledanje, koji se zove Martyrs (Mučenice), koji, ispod sedam velova slešera, govori upravo o strahu od smrti i bizarnim načinima da se o njoj više sazna.
 
Zašto postoji strah ?

Zašto se bojimo Smrti ?

Zašto nam je evolucija instalirala bol pri umiranju i strah od smrti ?

Sigurno je da nas ne boli kada se svest rastače, jer bol je telesna. Verovatno da je u pitanju strašan proces rastakanja svesti (strah od ništavila) od nekog kosmičkog i prirodnog-dubokog entiteta - čistača

Nakon proždiranja naše memorije i svih osećanja, dolazi do proždiranja svesti od nekog mračnog n-to dimenzionalnog kosmičkog žderača tuđih životnih iskustava je baš dobra tema za dobar HOROR

- - -
Borka, evo ti ideja za horor ! :D
 
"Kad sam imala dvadesetak godina, desilo se da se jedan neplivač u panici okači o mene i potopi me. Pošto se desilo iznenada, nisam stigla da uhvatim vazduh, pa sam se bukvalno davila ... i tada videla niz kadrova iz mog života koji nisu imali nikakav suštinski značaj: detalj iz dvorišta, ugao sobe ... Dakle, bezvezarije, bez ikakvog nagoveštaja anđeoskih trubica i svetlosti onostranog. Al dobro, ni to nije iskustvo smrti već njenog vrebanja iza ćoška. " Borka

Ovako nastaju i halucinacije-u paničnom strahu od smrti ili u aniksioznosti. Sadržaji podsvesti preplave svest da bi lakše "pregurala" bol umiranja i to u
olakšavajućoj konstrukciji...Dobro poznato u psihijatriji...
 
Elem...O smrti bih,nalik egipatskoj knjizi mrtvih mogao da pričam samo iz iskustva nastalih pre mog rođenja,sećanja nečeg što je prethodilo
rađanju pojave moje svesti...Nema mnogo tih sećanja,ali sva su u slobodnom prostoru svemira ili bar nalik tome,ali bez zvezda gde ipak ima
nekih zaklanjajućih oblika gde se može skupiti od opasnosti.Kakve? Ne mogu tačno definisati ,ali osećaj zabrinutosti za sebe svakako...
Inače opisi iz egipatske knjige mrtvih su preterani i pretenciozni,takođe eslonjeni na prenatalne doživljaje...
 
Ako smrt gledamo kao opozit zivotu onda tema ima smisla
i odnosila bi se na "zivot posle smrti" o cemu mi je malo tesko da razmisljam.

Ako je smrt trenutak u zivotu, onda radije razmisljam o zivotu, ima ga nesto vise.

Opredeliti se za razmisljanje o strahu od smrti i uci u proces pripreme je jedino
smisleno, ali onaj ko voli zivot i u trenutku smrti razmislja o zivotu.

Za mene je to trenutak i nemam strah, cak mi nije vazan ni nacin smrti.
Ovo telo koje kucka post mnogo manje mi znaci nego desavanja van njega.

Mozda je za ovo kriv Remark.
 
Све је другачије када човек једном у животу схвати да је "Свет моја представа". А до тада држите се сировог реализма и његових аксиома и врлих закључака проистеклих из њих.
Као да Баркли, Кант, Шопенхаеур, Бергсон нису никада ни постојали. А њихова дела написана на Месецу.
 
Zaboravio koji vladar je to htio praktično da sazna. Naredio slugi da mu ofikari glavu! Ovaj se skamenio. Car bio uporan i sluga nemo kud. Taman zamhnuo mačem kad... car se predomislio. Slugu ipak koštalo glave. z:(

Ako Miloš zna nek stavi na njegovu temu.
 
Све је другачије када човек једном у животу схвати да је "Свет моја представа". А до тада држите се сировог реализма и његових аксиома и врлих закључака проистеклих из њих.
Као да Баркли, Кант, Шопенхаеур, Бергсон нису никада ни постојали. А њихова дела написана на Месецу.

Ja nisam zao covek, a nisam ni glup, ali oko mene Srbija se sve vise kupa u zlu i zlobnosti a sve gluplja i gluplja...
Brate ako je Srbija moja predstava, odmah da se ubijem , ma tupim nozem...
 

Back
Top