georgejune
Srebrna tastatura
- Poruka
- 211.925
Kaki, Japanska jabuka - Obuhvata preko 200 subtropskih i tropskih, listopadnih ili zimzelenih žbunova i drveća od kojih većina ima jestive plodove. Naziv ovoga roda ima Latinsko poreklo i može se prevesti kao voće bogova. Poreklom je iz Kine, gde se gaji više od 2000 godina
Kaki naraste 5-10 m, listopadno je drvo, dugovečno, u Kini postoje primerci starosti 400 - 500 godina, listovi su jajoliko izduženi, dužine 8-12 cm i širine 4-6 cm, sa naličja bledo zeleni, a sa lica tamnije zeleni, u jesen dobijaju crvenkastu boju. Cvetovi su u pazuhu listova na kratkim drškama, ženski cvetovi su krupni i pojedinačni, sa 4-delnom krunicom bele ili belo - žute boje, a muški sitni i u grupama. Postoje jednodomi i dvodomi varijeteti (stabla sa muškim i ženskim cvetovima na jednoj biljci ili odvojene biljke samo sa ženskim ili muškim cvetovima).
Plodovi su slični jabukama ili paradajzu, 80-500 grama, tamno žuti ili narandžasti, jestivi, sa tankom i sjajnom pokožicom, pepelastom navlakom i sa 1-8 semenki. Veoma je sladak, bogat vitaminom A, obiluje taninima i pektinima. Jede se kada potpuno sazri i omekša kao maslac (kada ugnjile slično kao mušmula). Prepolovi se i meso se jede kašičicom. Biljke na kojima ženski cvetovi nisu oplođeni daju plodove bez semena (partenogeneza). Sazreva u jesen, a bere se nakon prvih mrazeva.
Japanska jabuka je izuzetno bogata flavonoidima, a naročito kvercetionom što znači da smanjuje rizik od srčanog udara i bolesti srca za skoro 20 posto. Zahvaljujući tome štiti i organizam od štetnih uticaja radikala. Veoma je bogata i vitaminom C, pa jača imunitet, a pošto sadrži tri grama vlakana (to je preko 10 procenta dnevnih potreba), pomaže i u snižavanju nivoa holesterola. Obiluje i fruktozom, pa se preporučuje osobama koje imaju povišen šećer u krvi. Najbolji je onaj plod koji je pod rukom mekan. Od nje može da se pravi sok, džem, sirup ili voćna salata.
Kao velika prednost Japanske jabuke izdvaja se to što je ne napadaju štetočine. Ovo je naročito značajno u uslovima organske proizvodnje gde nije dozvoljena upotreba sintetičkih preparat u borbi štetočina, bolesti i korova.
Kaki naraste 5-10 m, listopadno je drvo, dugovečno, u Kini postoje primerci starosti 400 - 500 godina, listovi su jajoliko izduženi, dužine 8-12 cm i širine 4-6 cm, sa naličja bledo zeleni, a sa lica tamnije zeleni, u jesen dobijaju crvenkastu boju. Cvetovi su u pazuhu listova na kratkim drškama, ženski cvetovi su krupni i pojedinačni, sa 4-delnom krunicom bele ili belo - žute boje, a muški sitni i u grupama. Postoje jednodomi i dvodomi varijeteti (stabla sa muškim i ženskim cvetovima na jednoj biljci ili odvojene biljke samo sa ženskim ili muškim cvetovima).
Plodovi su slični jabukama ili paradajzu, 80-500 grama, tamno žuti ili narandžasti, jestivi, sa tankom i sjajnom pokožicom, pepelastom navlakom i sa 1-8 semenki. Veoma je sladak, bogat vitaminom A, obiluje taninima i pektinima. Jede se kada potpuno sazri i omekša kao maslac (kada ugnjile slično kao mušmula). Prepolovi se i meso se jede kašičicom. Biljke na kojima ženski cvetovi nisu oplođeni daju plodove bez semena (partenogeneza). Sazreva u jesen, a bere se nakon prvih mrazeva.
Japanska jabuka je izuzetno bogata flavonoidima, a naročito kvercetionom što znači da smanjuje rizik od srčanog udara i bolesti srca za skoro 20 posto. Zahvaljujući tome štiti i organizam od štetnih uticaja radikala. Veoma je bogata i vitaminom C, pa jača imunitet, a pošto sadrži tri grama vlakana (to je preko 10 procenta dnevnih potreba), pomaže i u snižavanju nivoa holesterola. Obiluje i fruktozom, pa se preporučuje osobama koje imaju povišen šećer u krvi. Najbolji je onaj plod koji je pod rukom mekan. Od nje može da se pravi sok, džem, sirup ili voćna salata.
Kao velika prednost Japanske jabuke izdvaja se to što je ne napadaju štetočine. Ovo je naročito značajno u uslovima organske proizvodnje gde nije dozvoljena upotreba sintetičkih preparat u borbi štetočina, bolesti i korova.