Jovan Prezviter
Iskusan
- Poruka
- 5.532
Otvaram novu temu sa ciljem da razmotrimo tzv. nove prevode Novog Zaveta koji se pojavljuju u zadnjih 100 godina. Naime, radi se o sledećem. Prevodi Novog Zaveta koji su korišćeni od strane Crkve i na Istoku i na Zapadu do početka XX veka su bili zasnovani na kodeksu rukopisa koji potiču iz Sirije a oni pak iz Palestine odakle je i poteklo hrišćanstvo. To je dakle korpus rukopisa tj. prepisa originala sačuvanih u delovima koji su se sakupljali od kraja I i poč II veka i Crkva je svoje prevode bazirala na tom kodeksu. On je najrasprostranjeniji i najviše korišćen. On se zato i naziva Textus Receptus (Opšteprihvaćeni tekst). Sa druge strane u IV veku nastaju kodeks Sinaticus a u V kodeks Vaticanus koji se smatraju isto da su "prevodi" originala ali u njima neki redci tekstova u odnosu na Textus Receptus nedostaju a moderni prevodi baziraju se upravo na ovim kodeksima. Ti redci koji nedostaju često su vezani za tekstove koji jasno ukazuju na Božanstvo Isusa Hrista ili na Hristov doslovni dolazak i na još po nešto što su rani hrišćani praktikovali a sada je bilo potrebno naći opravdanje za nove prakse.
Textus Receptus ili Opšteprihvaćeni Tekst je korišćen od strane Istočnih Crkva tj. Carigradske Pravoslavne Crkve, Sirijske(Nestorijanske) Crkve, Indijske(Nestorijanske) Pravoslavne Crkve, Koptske Pravoslavne Crkve itd a zatim i na Zapadu prvi prevodi Vetus Latina od početka II veka. U IV veku Jeronim je izvršio reviziju prevoda Vetus Latine i načinio tzv. Vulgatu, prevod sa Grčkog na Latinski međutim, ubacio je neke elemente iz Sinaticus Codexa i mnogi su mu zato zamerali. Ali se i na Zapadu koristio uporedo i prevod Carigradske Biblije(naravno ko je bio pismeniji i poznavao jezike) a mnoge manje verske grupacije u Italiji i Francukoj pa i Britaniji tokom srednjeg veka koristile su prevod ili Carigradske Biblije ili Sirijske Biblije ili su očuvali prevode Vetus Latine koje su zasnovane na Textus Receptus-u. Kasnije u vreme Reformacije u XVI veku Protestanti se vraćaju Textus Receptusu i prevode ga na domaće jezike a odbacuju Vulgatu. Najpoznatiji prevod Biblije na Zapadu od strane protestanata zasnovan na Tex.Rec jeste King James prevod. Kod nas jeste Vukov prevod Novog Zaveta zasnovan na Luteranskom prevodu Textus Receptusa.
Ali od početka XX veka postoji tendencija i u Katoličkoj sredini i među Protestantima da se prihvate tzv. novi prevodi zasnovani na Sinaticus Codexu. Začetnici tog pravca su bili Hort i Vestkot dva protestantska vernika(mnogi sumnjaju da su agenti Jezuita). Oni se smatraju pouzdanijim jer su naime stariji od Tex. Rec. Problem je što su sačuvani manuskripti Sinaticus codexa iz IV veka a najraniji sačuivani manuscripti za Tex. Rec iz V veka pa kažu zastupnici Sinaticusa da su oni tačniji. Međutim, sve studije pokazuju da je Tex. Rec stariji iako nemamo same najstarije manuskripte Tex Rec iz recimo III veka. Znamo jer crkveni oci iz II i III veka citiraju prevode u skladu sa Tex Rec a ne sa manuskripata Sinaticus kodeksa. Takođe Sinaticus kodeks je u malom broju reprodukovan u odnosu na Tex Rec pa je i to pokazatelj rasprostranjenosi i vrednosti samog Opšteprihvaćenog teksta. Takođe postoje očuvani prevodi Vetus Latine kod nekih verskih grupacija u Italiji u njihovim liturgijama iz II i III veka a VetusLatina je zasnovana na Tex Rec.
Prevodi zasnovani na novom prevodu koji se dakle bazira na Sinaticus Codexu jesu NIV(New International Version), veoma cenjen i korišćen kod Protestanata i Katolika sada, pa zatim novi prevod King James verzije koji je takođe u opticaju na Zapadu kao i Novi Svet prevod JS biblije. Svi su oni zasnovani na reviziji Textusa Receptusa i postoji tendencija da oni postanu glavni jednog dana. Šta će biti videćemo.
Ovde ću sada zastati pa ćemo nastaviti sa temom ako ima interesenata. Navešću uskoro i odstupanja i razlike između pojedinih tekstova Tex Rec i onih zasnovanih na Sinaticus kodexu.
Textus Receptus ili Opšteprihvaćeni Tekst je korišćen od strane Istočnih Crkva tj. Carigradske Pravoslavne Crkve, Sirijske(Nestorijanske) Crkve, Indijske(Nestorijanske) Pravoslavne Crkve, Koptske Pravoslavne Crkve itd a zatim i na Zapadu prvi prevodi Vetus Latina od početka II veka. U IV veku Jeronim je izvršio reviziju prevoda Vetus Latine i načinio tzv. Vulgatu, prevod sa Grčkog na Latinski međutim, ubacio je neke elemente iz Sinaticus Codexa i mnogi su mu zato zamerali. Ali se i na Zapadu koristio uporedo i prevod Carigradske Biblije(naravno ko je bio pismeniji i poznavao jezike) a mnoge manje verske grupacije u Italiji i Francukoj pa i Britaniji tokom srednjeg veka koristile su prevod ili Carigradske Biblije ili Sirijske Biblije ili su očuvali prevode Vetus Latine koje su zasnovane na Textus Receptus-u. Kasnije u vreme Reformacije u XVI veku Protestanti se vraćaju Textus Receptusu i prevode ga na domaće jezike a odbacuju Vulgatu. Najpoznatiji prevod Biblije na Zapadu od strane protestanata zasnovan na Tex.Rec jeste King James prevod. Kod nas jeste Vukov prevod Novog Zaveta zasnovan na Luteranskom prevodu Textus Receptusa.
Ali od početka XX veka postoji tendencija i u Katoličkoj sredini i među Protestantima da se prihvate tzv. novi prevodi zasnovani na Sinaticus Codexu. Začetnici tog pravca su bili Hort i Vestkot dva protestantska vernika(mnogi sumnjaju da su agenti Jezuita). Oni se smatraju pouzdanijim jer su naime stariji od Tex. Rec. Problem je što su sačuvani manuskripti Sinaticus codexa iz IV veka a najraniji sačuivani manuscripti za Tex. Rec iz V veka pa kažu zastupnici Sinaticusa da su oni tačniji. Međutim, sve studije pokazuju da je Tex. Rec stariji iako nemamo same najstarije manuskripte Tex Rec iz recimo III veka. Znamo jer crkveni oci iz II i III veka citiraju prevode u skladu sa Tex Rec a ne sa manuskripata Sinaticus kodeksa. Takođe Sinaticus kodeks je u malom broju reprodukovan u odnosu na Tex Rec pa je i to pokazatelj rasprostranjenosi i vrednosti samog Opšteprihvaćenog teksta. Takođe postoje očuvani prevodi Vetus Latine kod nekih verskih grupacija u Italiji u njihovim liturgijama iz II i III veka a VetusLatina je zasnovana na Tex Rec.
Prevodi zasnovani na novom prevodu koji se dakle bazira na Sinaticus Codexu jesu NIV(New International Version), veoma cenjen i korišćen kod Protestanata i Katolika sada, pa zatim novi prevod King James verzije koji je takođe u opticaju na Zapadu kao i Novi Svet prevod JS biblije. Svi su oni zasnovani na reviziji Textusa Receptusa i postoji tendencija da oni postanu glavni jednog dana. Šta će biti videćemo.
Ovde ću sada zastati pa ćemo nastaviti sa temom ako ima interesenata. Navešću uskoro i odstupanja i razlike između pojedinih tekstova Tex Rec i onih zasnovanih na Sinaticus kodexu.