Značaj ljudske civilizacije

i207_cimgpsh_orig.jpg
 
У оближњој лабораторији постоји колонија огледних пацова.

Када бих питао научнике чему служе,
вероватно би ми одговорили
да је у току тестирање неког лека
или организације животног простора,
или нечег што нама људима може бити од користи.

Претпостављам да ако пацови у кавезима служе некој вишој сврси
да ни наше постојање није узалудно !
 
Jednom kad nestane ljudi,ostaće tragovi ove ljudske civilizacije...
Kakvog će biti značaja i za čega?

Ма да. Фантазам у коме замишљате објективни свет, брда и долине са милим живуљкама које трчкарају тамо и овамо.Тој замишљној сцени додали сте онда натпис "Овде нема људи". И сада би требало да о тој бесмислици расправљамо. О тој наивности сировог реализма.

Када нестане људи нестаје и објективног света.
Размишљање о ономе после, јесте размишање о трансцендентном. О ствари по себи. А то је нешто сасвим другачије од тих наивних фантазама.

Изван сазнајуће свести нема историје.

Budale misle da nešto tek treba da postane i da dođe. Zato oni daju istoriji glavno mesto u svojoj filozofiji i konstruišu je prema pretpostavljenom planu sveta po kojem sve biva usmeravano ka onom što je najbolje, a to što je najbolje treba "finaliter" da se pojavi, i eto tada prave divote.
Oni, dakle, shvataju svet kao nešto sasvim realno, i postavljaju kao njegov cilj bednu zemaljsku sreću, koja ma koliko se ljudi starali o njoj i ma koliko joj sudbina bila naklonjena ipak jeste šuplja, varljiva, ništavna i tužna stvar, od koje ni ustavi, ni zakonodavni sistemi, ni parne mašine, ni telegrafi ne mogu nikad da naprave nešto što je suštinski bolje. Prema tome, gorepomenuti filozofi istorije i glorifikatori istorije jesu priglupi realisti, a uz to optimisti i eudemonisti, to jest plitkoumnici i prave ćifte.

Sopenhauer
 
Treba li da podsetim da totalna introvercija i znači potpuni solipsizam u kom ne postoje drugi ljudi već samo mračni stupor samodovoljnosti
unesrećene već sopstvenim događajem rađanja...
Ko ti šta spori her Ozimane da misliš sebi šta ti drago ili nedrago,ali da bi to naturao drugima ili pokušavao da deliš s drugima,moraš ipak ,kako tako,
da prethodno dozvoliš makar pojavu drugih u tvojoj svesti!
Voljno ili nevoljno se tu pojave,reći češ,ali šta ako se pojave slučajno,kao kvanti po aprincipu neodređenosti?
Eno ti Grom postavio klipove onog magarca Potkonjaka koji pokušava da alogiku kvantne fizike opravda idealnim-pa uživaj u vašim idealistićkim utehama novoverja...

- - - - - - - - - -

Mrkli mrak (kog nema ni ko da primeti!) i ledena stud entropiranog Univerzuma odavno zaboravljenih ljudi žmirka poslednjim
svetlima koja se polako gase u crvenom pomaku...Beskrajni zaborav ili najgušći mrak pred zoru?
 
Mrkli mrak (kog nema ni ko da primeti!) i ledena stud entropiranog Univerzuma odavno zaboravljenih ljudi žmirka poslednjim
svetlima koja se polako gase u crvenom pomaku...Beskrajni zaborav ili najgušći mrak pred zoru?

Mrak je oset crne boje koji postoji samo u svesti.
"Ledena stud" jeсте такође осет хладноће у нечијој свести.
"Црвено" је опет осет.
"Светла која се гасе" осет су у нечијој свести.

Дакле, набројао си мноштво људских ОСЕТА. Али си заборавио да поред њих убациш и људе.

Ако кажеш да људи ту нема...онда нема ни тих њихових осета. Зар не?

Има нечег другог, не спорим. Али то друго није ништа од тога што у својој фантазији описујеш витлајући људским осетима који су продукт нечије сазнајуће свести и постоје само у њој.
 
Mrak je oset crne boje koji postoji samo u svesti.
"Ledena stud" jeсте такође осет хладноће у нечијој свести.
"Црвено" је опет осет.
"Светла која се гасе" осет су у нечијој свести.
...

Ако је све то само у свести,
онда је реалност то што је у свести.

Чини ми се да онда ту свесност можемо звати реалност !?

Зашто раздвајаш реалност од свести о нечему ?
 
Ако је све то само у свести,
онда је реалност то што је у свести.

Чини ми се да онда ту свесност можемо звати реалност !?

Зашто раздвајаш реалност од свести о нечему ?

Слике наспрам тебе(те слике које се мењају обликом и величином како се помераш) јесу слике у твојој свести и то је оно што зовеш "реалност". Та сфера испуњена сликама наспрам тебе. Понаваљам НАСПРАМ јер већ иза тебе, као и изван граница твог погледа нема објективног света. Нема простора и времена.

Ти би изгледа хтео да тек тако у празним апстракцијама означиш нешто као "свесност" нешто друго као "реалност" при чему све остаје баш такво како си навикао. Епа није тако. Представе нема нигде другде осим у нечијој сазнајућој свести. А оно што се тако представља није објективан свет.
 
Poslednja izmena:
Синоћ сам био у самопослузи
купио сам за вечеру саламу коју видех у месаревом излогићу.

Касније сам то што сам видео код куће појео.
Још увек сам у тој кући.

Та представа је моја реалност.
какву ти другу реалност видиш
и какве то има вредности за мене ?

Та твоја представа моје представе реалности ???
 
Izgleda da je najbolji poznavalac Srarih Grka bio Jovan Dučić! 'Grcka je davno postigla što ni jedna evropska država još nije. Njeni Bogovi su imali sve ljudske mane a njeni ljudi sve božanske vrline!'

Dakle, kad ljudi ostave informaciju onda će se pridružiti ozijevom Transcedetu, Ljubovom Svetom Duhu ili Simovom Apsolutu. I tamo će živeti slično ko i mi, samo u vremenu koje bi nama izgledalo kao večnost. Privredjivace slično ko i mi. I ratovace ko i mi. A u mirnodopsko doba organizovace takmičenja baš kao i mi. Jedno od najznačajnijih takmičenja biće: 'Ko je stvorio najbolji a ko najgori svet!'
 
P. S. Kad i ti Bogovi ostave informaciju pridružice se Luisovim Višim astralnim svetovima. I tako u nedogled, u veki vekova.

Pat pozicija...U dva poteza...Da ne kažem:u dva zeza!:hahaha:

Jednom kad nestane ljudi,ostaće tragovi ove ljudske civilizacije...
Kakvog će biti značaja i za čega?

Sav značaj ove civilizacije poneće svaka osoba tj. Biće/Duša sa sobom kao jedini validni trag u obliku svoje, očekivano, ekspandirane svesti a u nekim slučajevima i suženije - budući da svest nikada ne stoji na dostignutom nivou. Ta svest je praktično i jedino bogatstvo svakog od nas.
Ova planeta kao i mnoštvo drugih su samo poligon na kojem Biće/Duša iskustveno uči o Sebi, o svojoj pravoj prirodi, realizujući je onda kada dosegne prvi svet pozitivnog pola kreacije ili čisto Transcedentnih, odnosno svet čiste svesti.
Kada bi u tim zemnim ostacima bilo nečeg vrednog, osim iskustva koja je imalo Biće (Duša) onda bi ovi svetovi, verovatno, bili drugačije organizovani.
Slično važi i za sve više svetove negativnog pola kreacije kao što su Astralni sa svojih 120 različitih nivoa te Kauzalni sa slično velikim brojem nivoa a onda i Mentalni. Eterički svet je i onako samo prelazni svet između viših svetova čiste svesti i ovih svetova Materije, Energije, Vremena i Prostora koje već pomenuh.

Inače, napustiti ovaj svet nikako ne znači da nemamo mogućnost da vidimo tu objektivnost ovog sveta, svojim duhovnim čulima jer mi kao Biće/Duša inače posedujemo i vid i sluh. Pored toga naša ostala niža tela koja korespondiraju nižim svetovima takođe mogu videti realnost ovog sveta koja je uistinu iluzivna jer uvek ima ograničeno trajanje.

Naći se na svetovimas čiste svesti to ujedno znači da pojedinac kao Biće može uvek imati uvide u sve niže realnosti ako za to ima potrebe.

Činjenica da je sve u svesti i da izvan nje ništa ne postoji malo je pogrešno shvaćena kada se o njoj intelektualizuje. Jer mi kao svest uvek možemo biti u ovom svetu (a da istovremeno nismo u njemu niti od njega) i da taj isti svet uvek bude, kao što i jeste, u toj istoj svesti. Ta svest jeste kreirala ovaj svet i ona ga prožima, ali to nije humana svest već ona kojoj mi težimo i koju jednoga dana svako od nas realizuje.
Posmatrano iz naše ego pozicije to je veoma važno (uslovno rečeno, jer se time bavimo iz sujete) inače je apsolutno nebitno budući da je naš boravak ovde praktično samo san nas Bića a realnost je ono odakle dolazimo.
Kada se popnemo na bilo koji od unutarnjih svetova ovaj ovdašnji imamo u bledoj memoriji kao što ovde imamo ili nemamo sećanje na naše snove. Ta sećanja i znanja budu dobra i jaka tek onda kada se duhovno pripremimo za takve pohode. Praktično su naši snovi vezivna nit za naše različite realnosti. Kada se i to nadraste onda dolazi svesno putovanje na relaciji ovaj svet i viši svetovi negativnog pola kreacije. Onda jednoga dana počnemo se direktno projektovati u bilo koju tačku bilo kog sveta, ili još bolje možemo po volji znati o svakoj realnosti ono što nam je potrebno bez ikakvog putovanja i bez ikakve projekcije. To je trenutak kada ostvarimo realizaciju svesti same suštine života koja je poznata pod nekoliko desetina različitih imena a koja ovde uistinu jeste poznata pod nazivom Duh ili Sveti Duh ili Logos...
Filozofija je izmišljena zarad potrebe uvežbavanja 'mišića' uma kako bi se pripremio i otvorio za naredni stadijum a to je realiozacija duhovne ili čiste Svesti.
Naš intelekt (deo uma) uvek nasoji negirati višu realnost, jer um uživa u zatečenom stanju i čini sve da svog vlasnika prikuje za datu poziciju znanja, razumevbanja, poimanja i obitavanja u svojim stečenim navikama, ukusima a, naravno u bahanalijama.
Zato je duhovni progres, što je uvek progres ili ekspanzija svesti, uvek zahtevni zadatak koji nimalo nije lak...
Obično smo na polju duhovnog rasta (ekspanzije svesti) mi lično najveći gubitnik a ne onaj koji nastoji ukazati na višu realnost. (Baš kao što Sokrat nije hteo čak ni svog prijatelja da povredi zbog zabadanja nosa u privatni život njegove supruge već mu je postavio pitanja kojim bi mu na prijatan i zaobilazan način stavio do znanja da se okane svojih luzdosti koje postoje samo u humanoj svesti.) Pa ipak, sve je to prirodno i u tome se nikome ne treba zameriti. Osoba ima pravo braniti svoju poziciju sve dok lično ne oseti POTREBU da se pokrene iz tog stanja i počne tragati za višim saznanjima.
Putujemo dalje!
U čemu mi to možemo likovati jedni nad drugima??
 

Back
Top