Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 88.239
Prepiska sa Korom na susednoj temi inspirisala me je da otvorim jednu novu, gde bismo preciznije govorili upravo o samom dokumentu, donetim rezolucijama, okolnostima u kojima je nastala i učesnicima četvrtog kongresa Komunističke partije Jugoslavije.
Kako je tekst rezolucije ogroman, prenosiću ovde samo relevantne delove, a koji se tiču nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i preporuki kako ih treba rešiti.
REZOLUCIJA O PRIVREDNOM I POLITIČKOM POLOŽAJU JUGOSLAVIJE I O ZADACIMA KPJ
Uvod. Ukratko se objašnjava pozadina i povod za rezoluciju - suština je u osudi Hrvatske republikanske seljačke stranke, koja je svojom podrškom Beogradu i ulaskom u famoznu RR koaliciju izdala ideje revolucionarnog otpora velikosrpskoj buržoaziji koja preko monarhističke institucije pokušava ostvariti hegemoniju. Ovom pogrešnom politikom, HRSS je doprinela eskalaciji nacionalnih sukoba koje će dovesti do krize postojanja same Kraljevine SHS; kulminacija atentat na Radića, koje je izvršio velikosrpski fašista Puniša Račić. Velikosrpska buržoazija je i nesposobna da ekonomski rukovodi državom, guraći je u dužničko ropstvo, nemoćna da privuče strane investicije, a sve u atmosferi priprema međunarodne buržoaske koalicije za rat protiv SSSR-a, čiji će deo biti Jugoslavija.
I. Agrarna kriza i položaj seljaštva
Ne postoje prave želje da se izvede agrarna reforma, koja ili uopšte nije izvršena ili je učinjena buržoaski, a ne seljački. Negde polovično, negde nimalo, a svuda uz značajna obeštećenja velepossednicima i tlačiteljima naroda; suštinska ideja samo da se neslovenski veleposednici i kapitalisti smene srpskim veleposednicima i kapitalistima; osuđen je i pokušaj promene etničkih slika Makedonije i Vojvodine kolonizacijom; među katastrofalnom politikom posebno se kritikuje zapostavljanje odvodnog sistema u Vojvodini koji su doveli do velike poplave 1926. godine sa velikim i dugoročnim posledicama po čitavu državu.
IV. Ratne pripreme
Navodi se ulaganje u vojnu industriju i uopštena militarizacija, dolasci diplomatskih predstavnika imperijalističkih zapadnjaka. Jugoslavija je zapravo neka vrsta kolonije Francuske i Velike Britanije, odnosno velikosrpska buržoazija kao anglofrancuski kolaboracionisti koji vode opsežne pripreme za započinjanje rata protiv SSSR-a. Pomirenja nacija je samo na papiru, koaliranjem njihovih buržoazija, dok svi narodi pate.
V. Državna kriza
Ovde dolazimo do dosta citiranih delova; jer se radi o eskalaciji krize države kroz pojačanu eksploataciju ugnjetenih naroda, koji se kroz pokušavaju pacifikovati kroz povlastice njihovim buržoazijama.
Ovako idu tačke koje definišu nacionalno ugnjetavanje:
1. Hrvati sve više ugnjetavani, HSS izdajnici nacionalne revolucije tj. kolaboracionisti
2. Prečanski seljaci Srbi su žrtve pljačke velikosrpske buržoazije koja sve više gura od sebe taj osiromašeni narod
3. Crnogorci popljačkani do kože kroz divljački okupatorski režim, zbog čega posle progona i gladi narod teži ka otcepljenju Crne Gore
4. Makedoniju podelile Srbija, Bugarska i Grčka; vrši se teror nad Makedoncima kroz izrabljivanje i posrbljavanje propraćeno kolonizacijom; VMRO je teroristička izdajnička organizacija bugarske buržoaske kontrarevolucije; pruža se podrška novom VMRO koje uspostavljaju komunisti
5. Albanci su žrtva italijanske i velikosrpske buržoazije, trećina naroda se našavši pod potonjim; sa domaćim begovskim izdajnicima rade na kontrarevoluciji i jedni i drugi a Albanci stradaju između
6. Mađarska Severna Vojvodina prolazi kroz denacionalizaciju
7. Uprkos tome što Slovence vode izdajnici, oni su (klerikalci) ojačali upravo zahvaljujući retorici kojom su se zalagali za autonomiju Slovenije, jer ugnjetavani narod sve više teži ideji nezavisnosti
U ostatku ovog dela govori se o pokušajima reformi od strane buržoazije ugnjetenih naroda, potencirajući da su oni suštinski izdajničke, od slovenačkih lidera do makedonskih, gde potpuno identični pojedinci koji su juče sprovodili velikobugarsku antinarodnu politiku sada sprovode velikosrpsku. Posebni je akcenat stavljen na Seljačko-demokratsku koaliciju, na koju se žestoko obrušavaju.
Jugoslovenske socijaldemokrate prolaze kroz krizu i ne sprečavaju nacionalno ugnjetavanje niti hajku na SSSR, verujući u iluziju zvanu Društvo naroda.
VI. Strategija taktika i zadaci KPJ
Sledi operativni tekst rezolucije sa preporukama i uputstvima. Ovo je ogromni, najveći deo rezolucije, koji objašnjava šta je sve potrebno učiniti da se izvrši korenita društvena promena, revolucija i objedini Balkansko poluostrvo kao Federacija radničko-seljačkih republika po sovjetskom modelu. Preneću samo tačke uloge u pokretima ugnjetenih nacija:
1. Skoncentrisati sve protiv buržoazije na vlasti, koja je neprijatelj br. 1.
2. Ugnjeteni narodi imaju pravo na otcepljenje i oružani ustanak protiv nacionalnog ugnjetavanja, čemu treba pružiti sistematsku pomoć; srpski narod treba da pomogne ovu borbu jer je to borba ujedno i za njega kao i protiv zajedničkog neprijatelja
3. Bezuslovna i bezrezervna podrška samostalnosti Hrvatske; u toku procesa edukovati mase da je konačno rešenje jedino Hrvatska u okvirima Balkanske federacije
4. Najpunija podrška otcepljenju Crne Gore, demaskiranju izdajništva crnogorskih federalista i konačnom rešenju u vidu jedino Crne Gore kao članice Balkanske federacije
5. Svestrana borba za nezavisnu i ujedinjenu (iliti, i delova koji se nalaze u Grčkoj, Bugarskoj i Albaniji, pored srpskog) Makedoniju
6. Svestrana podrška nezavisnoj i ujedinjenoj Albaniji; solidarnost revolucionarnim pokretima kao što je Kosovski komitet
7. Severna Vojvodina ima pravo na otcepljenje; Mađari i Nemci ne treba da gledaju u Englesku ili Mađarsku, već da sarađuju sa ostalim potlačenim radnicima i seljacima Jugoslavije, u prvom redu sa Srbima
8. Odgovoriti pravilno na težnje slovenačkih masa za nezavisnošću nasuprot izdajnicima i lakejima koji ih vode.
9. Jasno stati protiv bilo kakvog nacionalnog ugnjetavanja
10. Istovremeno protiv svih nacionalističih nastojanja, čime se stavlja konfrontacija između naroda i otežava klasno objedinjavanje protiv zajedničkog neprijatelja
11. Izdajništvo vođa Hrvata i prečanskih Srba najveća opasnost; KP da preuzme od njih ulogu i, u saradnji sa pokretom ogoljenog srbijanskog seljaka i oslobodilačkim pokretima Crnogoraca, Makedonaca i Albanaca, utemelji revoluciju.
12. Dugačko slovo protiv Seljačko-demokratske koalicije; šta i kako preuzeti pristalice SDK i razobličiti izdajništvo te političke koalicije
13. Jasno protiv nacifašističkih i liberalno demokratskih ideologija (iluzije sitne buržoazije)
14. Velika kampanja da se preobrazuju komunisti u Dalmaciji, koji su skrenuli u pogrešni smer k buržoaziji
15. Borba protiv buržoazija (političkih elita) ugnjetenih nacija; njihovi lideri upražnjavaju nacionalno-fašističku ideologiju stavljajući borbu za prava svojih naroda iznad klasne
To je sve. Rezolucija, odnosno deo o strateško-taktičke instrukcijama. završava se tekstom o antiratnom dejstvu, u kojem je predviđeno sabotiranje jugoslovenske vojske uz pripreme za naoružanje naroda, kako bi odbrambeni rat SSSR protiv imperijalističkog pohoda vremenom prerastao u, posle ustanka potlačenih nacija, agrarne revolucije i revolucije radničke klase, pravi građanski rat. Akcenat se stavlja na suštinsku potrebu odbrane SSSR-a.
Kako je tekst rezolucije ogroman, prenosiću ovde samo relevantne delove, a koji se tiču nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i preporuki kako ih treba rešiti.
REZOLUCIJA O PRIVREDNOM I POLITIČKOM POLOŽAJU JUGOSLAVIJE I O ZADACIMA KPJ
Uvod. Ukratko se objašnjava pozadina i povod za rezoluciju - suština je u osudi Hrvatske republikanske seljačke stranke, koja je svojom podrškom Beogradu i ulaskom u famoznu RR koaliciju izdala ideje revolucionarnog otpora velikosrpskoj buržoaziji koja preko monarhističke institucije pokušava ostvariti hegemoniju. Ovom pogrešnom politikom, HRSS je doprinela eskalaciji nacionalnih sukoba koje će dovesti do krize postojanja same Kraljevine SHS; kulminacija atentat na Radića, koje je izvršio velikosrpski fašista Puniša Račić. Velikosrpska buržoazija je i nesposobna da ekonomski rukovodi državom, guraći je u dužničko ropstvo, nemoćna da privuče strane investicije, a sve u atmosferi priprema međunarodne buržoaske koalicije za rat protiv SSSR-a, čiji će deo biti Jugoslavija.
I. Agrarna kriza i položaj seljaštva
Ne postoje prave želje da se izvede agrarna reforma, koja ili uopšte nije izvršena ili je učinjena buržoaski, a ne seljački. Negde polovično, negde nimalo, a svuda uz značajna obeštećenja velepossednicima i tlačiteljima naroda; suštinska ideja samo da se neslovenski veleposednici i kapitalisti smene srpskim veleposednicima i kapitalistima; osuđen je i pokušaj promene etničkih slika Makedonije i Vojvodine kolonizacijom; među katastrofalnom politikom posebno se kritikuje zapostavljanje odvodnog sistema u Vojvodini koji su doveli do velike poplave 1926. godine sa velikim i dugoročnim posledicama po čitavu državu.
IV. Ratne pripreme
Navodi se ulaganje u vojnu industriju i uopštena militarizacija, dolasci diplomatskih predstavnika imperijalističkih zapadnjaka. Jugoslavija je zapravo neka vrsta kolonije Francuske i Velike Britanije, odnosno velikosrpska buržoazija kao anglofrancuski kolaboracionisti koji vode opsežne pripreme za započinjanje rata protiv SSSR-a. Pomirenja nacija je samo na papiru, koaliranjem njihovih buržoazija, dok svi narodi pate.
V. Državna kriza
Ovde dolazimo do dosta citiranih delova; jer se radi o eskalaciji krize države kroz pojačanu eksploataciju ugnjetenih naroda, koji se kroz pokušavaju pacifikovati kroz povlastice njihovim buržoazijama.
Ovako idu tačke koje definišu nacionalno ugnjetavanje:
1. Hrvati sve više ugnjetavani, HSS izdajnici nacionalne revolucije tj. kolaboracionisti
2. Prečanski seljaci Srbi su žrtve pljačke velikosrpske buržoazije koja sve više gura od sebe taj osiromašeni narod
3. Crnogorci popljačkani do kože kroz divljački okupatorski režim, zbog čega posle progona i gladi narod teži ka otcepljenju Crne Gore
4. Makedoniju podelile Srbija, Bugarska i Grčka; vrši se teror nad Makedoncima kroz izrabljivanje i posrbljavanje propraćeno kolonizacijom; VMRO je teroristička izdajnička organizacija bugarske buržoaske kontrarevolucije; pruža se podrška novom VMRO koje uspostavljaju komunisti
5. Albanci su žrtva italijanske i velikosrpske buržoazije, trećina naroda se našavši pod potonjim; sa domaćim begovskim izdajnicima rade na kontrarevoluciji i jedni i drugi a Albanci stradaju između
6. Mađarska Severna Vojvodina prolazi kroz denacionalizaciju
7. Uprkos tome što Slovence vode izdajnici, oni su (klerikalci) ojačali upravo zahvaljujući retorici kojom su se zalagali za autonomiju Slovenije, jer ugnjetavani narod sve više teži ideji nezavisnosti
U ostatku ovog dela govori se o pokušajima reformi od strane buržoazije ugnjetenih naroda, potencirajući da su oni suštinski izdajničke, od slovenačkih lidera do makedonskih, gde potpuno identični pojedinci koji su juče sprovodili velikobugarsku antinarodnu politiku sada sprovode velikosrpsku. Posebni je akcenat stavljen na Seljačko-demokratsku koaliciju, na koju se žestoko obrušavaju.
Jugoslovenske socijaldemokrate prolaze kroz krizu i ne sprečavaju nacionalno ugnjetavanje niti hajku na SSSR, verujući u iluziju zvanu Društvo naroda.
VI. Strategija taktika i zadaci KPJ
Sledi operativni tekst rezolucije sa preporukama i uputstvima. Ovo je ogromni, najveći deo rezolucije, koji objašnjava šta je sve potrebno učiniti da se izvrši korenita društvena promena, revolucija i objedini Balkansko poluostrvo kao Federacija radničko-seljačkih republika po sovjetskom modelu. Preneću samo tačke uloge u pokretima ugnjetenih nacija:
1. Skoncentrisati sve protiv buržoazije na vlasti, koja je neprijatelj br. 1.
2. Ugnjeteni narodi imaju pravo na otcepljenje i oružani ustanak protiv nacionalnog ugnjetavanja, čemu treba pružiti sistematsku pomoć; srpski narod treba da pomogne ovu borbu jer je to borba ujedno i za njega kao i protiv zajedničkog neprijatelja
3. Bezuslovna i bezrezervna podrška samostalnosti Hrvatske; u toku procesa edukovati mase da je konačno rešenje jedino Hrvatska u okvirima Balkanske federacije
4. Najpunija podrška otcepljenju Crne Gore, demaskiranju izdajništva crnogorskih federalista i konačnom rešenju u vidu jedino Crne Gore kao članice Balkanske federacije
5. Svestrana borba za nezavisnu i ujedinjenu (iliti, i delova koji se nalaze u Grčkoj, Bugarskoj i Albaniji, pored srpskog) Makedoniju
6. Svestrana podrška nezavisnoj i ujedinjenoj Albaniji; solidarnost revolucionarnim pokretima kao što je Kosovski komitet
7. Severna Vojvodina ima pravo na otcepljenje; Mađari i Nemci ne treba da gledaju u Englesku ili Mađarsku, već da sarađuju sa ostalim potlačenim radnicima i seljacima Jugoslavije, u prvom redu sa Srbima
8. Odgovoriti pravilno na težnje slovenačkih masa za nezavisnošću nasuprot izdajnicima i lakejima koji ih vode.
9. Jasno stati protiv bilo kakvog nacionalnog ugnjetavanja
10. Istovremeno protiv svih nacionalističih nastojanja, čime se stavlja konfrontacija između naroda i otežava klasno objedinjavanje protiv zajedničkog neprijatelja
11. Izdajništvo vođa Hrvata i prečanskih Srba najveća opasnost; KP da preuzme od njih ulogu i, u saradnji sa pokretom ogoljenog srbijanskog seljaka i oslobodilačkim pokretima Crnogoraca, Makedonaca i Albanaca, utemelji revoluciju.
12. Dugačko slovo protiv Seljačko-demokratske koalicije; šta i kako preuzeti pristalice SDK i razobličiti izdajništvo te političke koalicije
13. Jasno protiv nacifašističkih i liberalno demokratskih ideologija (iluzije sitne buržoazije)
14. Velika kampanja da se preobrazuju komunisti u Dalmaciji, koji su skrenuli u pogrešni smer k buržoaziji
15. Borba protiv buržoazija (političkih elita) ugnjetenih nacija; njihovi lideri upražnjavaju nacionalno-fašističku ideologiju stavljajući borbu za prava svojih naroda iznad klasne
To je sve. Rezolucija, odnosno deo o strateško-taktičke instrukcijama. završava se tekstom o antiratnom dejstvu, u kojem je predviđeno sabotiranje jugoslovenske vojske uz pripreme za naoružanje naroda, kako bi odbrambeni rat SSSR protiv imperijalističkog pohoda vremenom prerastao u, posle ustanka potlačenih nacija, agrarne revolucije i revolucije radničke klase, pravi građanski rat. Akcenat se stavlja na suštinsku potrebu odbrane SSSR-a.
Poslednja izmena: