IV kongres KPJ (Drezden, 1928)

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
88.239
Prepiska sa Korom na susednoj temi inspirisala me je da otvorim jednu novu, gde bismo preciznije govorili upravo o samom dokumentu, donetim rezolucijama, okolnostima u kojima je nastala i učesnicima četvrtog kongresa Komunističke partije Jugoslavije.

Kako je tekst rezolucije ogroman, prenosiću ovde samo relevantne delove, a koji se tiču nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i preporuki kako ih treba rešiti.

REZOLUCIJA O PRIVREDNOM I POLITIČKOM POLOŽAJU JUGOSLAVIJE I O ZADACIMA KPJ

Uvod. Ukratko se objašnjava pozadina i povod za rezoluciju - suština je u osudi Hrvatske republikanske seljačke stranke, koja je svojom podrškom Beogradu i ulaskom u famoznu RR koaliciju izdala ideje revolucionarnog otpora velikosrpskoj buržoaziji koja preko monarhističke institucije pokušava ostvariti hegemoniju. Ovom pogrešnom politikom, HRSS je doprinela eskalaciji nacionalnih sukoba koje će dovesti do krize postojanja same Kraljevine SHS; kulminacija atentat na Radića, koje je izvršio velikosrpski fašista Puniša Račić. Velikosrpska buržoazija je i nesposobna da ekonomski rukovodi državom, guraći je u dužničko ropstvo, nemoćna da privuče strane investicije, a sve u atmosferi priprema međunarodne buržoaske koalicije za rat protiv SSSR-a, čiji će deo biti Jugoslavija.

I. Agrarna kriza i položaj seljaštva

Ne postoje prave želje da se izvede agrarna reforma, koja ili uopšte nije izvršena ili je učinjena buržoaski, a ne seljački. Negde polovično, negde nimalo, a svuda uz značajna obeštećenja velepossednicima i tlačiteljima naroda; suštinska ideja samo da se neslovenski veleposednici i kapitalisti smene srpskim veleposednicima i kapitalistima; osuđen je i pokušaj promene etničkih slika Makedonije i Vojvodine kolonizacijom; među katastrofalnom politikom posebno se kritikuje zapostavljanje odvodnog sistema u Vojvodini koji su doveli do velike poplave 1926. godine sa velikim i dugoročnim posledicama po čitavu državu.

IV. Ratne pripreme

Navodi se ulaganje u vojnu industriju i uopštena militarizacija, dolasci diplomatskih predstavnika imperijalističkih zapadnjaka. Jugoslavija je zapravo neka vrsta kolonije Francuske i Velike Britanije, odnosno velikosrpska buržoazija kao anglofrancuski kolaboracionisti koji vode opsežne pripreme za započinjanje rata protiv SSSR-a. Pomirenja nacija je samo na papiru, koaliranjem njihovih buržoazija, dok svi narodi pate.

V. Državna kriza

Ovde dolazimo do dosta citiranih delova; jer se radi o eskalaciji krize države kroz pojačanu eksploataciju ugnjetenih naroda, koji se kroz pokušavaju pacifikovati kroz povlastice njihovim buržoazijama.

Ovako idu tačke koje definišu nacionalno ugnjetavanje:

1. Hrvati sve više ugnjetavani, HSS izdajnici nacionalne revolucije tj. kolaboracionisti
2. Prečanski seljaci Srbi su žrtve pljačke velikosrpske buržoazije koja sve više gura od sebe taj osiromašeni narod
3. Crnogorci popljačkani do kože kroz divljački okupatorski režim, zbog čega posle progona i gladi narod teži ka otcepljenju Crne Gore
4. Makedoniju podelile Srbija, Bugarska i Grčka; vrši se teror nad Makedoncima kroz izrabljivanje i posrbljavanje propraćeno kolonizacijom; VMRO je teroristička izdajnička organizacija bugarske buržoaske kontrarevolucije; pruža se podrška novom VMRO koje uspostavljaju komunisti
5. Albanci su žrtva italijanske i velikosrpske buržoazije, trećina naroda se našavši pod potonjim; sa domaćim begovskim izdajnicima rade na kontrarevoluciji i jedni i drugi a Albanci stradaju između
6. Mađarska Severna Vojvodina prolazi kroz denacionalizaciju
7. Uprkos tome što Slovence vode izdajnici, oni su (klerikalci) ojačali upravo zahvaljujući retorici kojom su se zalagali za autonomiju Slovenije, jer ugnjetavani narod sve više teži ideji nezavisnosti

U ostatku ovog dela govori se o pokušajima reformi od strane buržoazije ugnjetenih naroda, potencirajući da su oni suštinski izdajničke, od slovenačkih lidera do makedonskih, gde potpuno identični pojedinci koji su juče sprovodili velikobugarsku antinarodnu politiku sada sprovode velikosrpsku. Posebni je akcenat stavljen na Seljačko-demokratsku koaliciju, na koju se žestoko obrušavaju.

Jugoslovenske socijaldemokrate prolaze kroz krizu i ne sprečavaju nacionalno ugnjetavanje niti hajku na SSSR, verujući u iluziju zvanu Društvo naroda.

VI. Strategija taktika i zadaci KPJ

Sledi operativni tekst rezolucije sa preporukama i uputstvima. Ovo je ogromni, najveći deo rezolucije, koji objašnjava šta je sve potrebno učiniti da se izvrši korenita društvena promena, revolucija i objedini Balkansko poluostrvo kao Federacija radničko-seljačkih republika po sovjetskom modelu. Preneću samo tačke uloge u pokretima ugnjetenih nacija:

1. Skoncentrisati sve protiv buržoazije na vlasti, koja je neprijatelj br. 1.
2. Ugnjeteni narodi imaju pravo na otcepljenje i oružani ustanak protiv nacionalnog ugnjetavanja, čemu treba pružiti sistematsku pomoć; srpski narod treba da pomogne ovu borbu jer je to borba ujedno i za njega kao i protiv zajedničkog neprijatelja
3. Bezuslovna i bezrezervna podrška samostalnosti Hrvatske; u toku procesa edukovati mase da je konačno rešenje jedino Hrvatska u okvirima Balkanske federacije
4. Najpunija podrška otcepljenju Crne Gore, demaskiranju izdajništva crnogorskih federalista i konačnom rešenju u vidu jedino Crne Gore kao članice Balkanske federacije
5. Svestrana borba za nezavisnu i ujedinjenu (iliti, i delova koji se nalaze u Grčkoj, Bugarskoj i Albaniji, pored srpskog) Makedoniju
6. Svestrana podrška nezavisnoj i ujedinjenoj Albaniji; solidarnost revolucionarnim pokretima kao što je Kosovski komitet
7. Severna Vojvodina ima pravo na otcepljenje; Mađari i Nemci ne treba da gledaju u Englesku ili Mađarsku, već da sarađuju sa ostalim potlačenim radnicima i seljacima Jugoslavije, u prvom redu sa Srbima
8. Odgovoriti pravilno na težnje slovenačkih masa za nezavisnošću nasuprot izdajnicima i lakejima koji ih vode.
9. Jasno stati protiv bilo kakvog nacionalnog ugnjetavanja
10. Istovremeno protiv svih nacionalističih nastojanja, čime se stavlja konfrontacija između naroda i otežava klasno objedinjavanje protiv zajedničkog neprijatelja
11. Izdajništvo vođa Hrvata i prečanskih Srba najveća opasnost; KP da preuzme od njih ulogu i, u saradnji sa pokretom ogoljenog srbijanskog seljaka i oslobodilačkim pokretima Crnogoraca, Makedonaca i Albanaca, utemelji revoluciju.
12. Dugačko slovo protiv Seljačko-demokratske koalicije; šta i kako preuzeti pristalice SDK i razobličiti izdajništvo te političke koalicije
13. Jasno protiv nacifašističkih i liberalno demokratskih ideologija (iluzije sitne buržoazije)
14. Velika kampanja da se preobrazuju komunisti u Dalmaciji, koji su skrenuli u pogrešni smer k buržoaziji
15. Borba protiv buržoazija (političkih elita) ugnjetenih nacija; njihovi lideri upražnjavaju nacionalno-fašističku ideologiju stavljajući borbu za prava svojih naroda iznad klasne

To je sve. Rezolucija, odnosno deo o strateško-taktičke instrukcijama. završava se tekstom o antiratnom dejstvu, u kojem je predviđeno sabotiranje jugoslovenske vojske uz pripreme za naoružanje naroda, kako bi odbrambeni rat SSSR protiv imperijalističkog pohoda vremenom prerastao u, posle ustanka potlačenih nacija, agrarne revolucije i revolucije radničke klase, pravi građanski rat. Akcenat se stavlja na suštinsku potrebu odbrane SSSR-a.
 
Poslednja izmena:
Занимљиве су неке паралеле са скорашњим дешавањима (колико год анахроно изгледало). Разбити Југославију (великосрпски агресори - у овом случају "само" буржоазија) и после радити да формирању Балканске федерације - данашња форма "Западни Балкан".
 
Prepiska sa Korom na susednoj temi inspirisala me je da otvorim jednu novu, gde bismo preciznije govorili upravo o samom dokumentu, donetim rezolucijama, okolnostima u kojima je nastala i učesnicima četvrtog kongresa Komunističke partije Jugoslavije.
Kako je tekst rezolucije ogroman, prenosiću ovde samo relevantne delove, a koji se tiču nacionalnog pitanja u Jugoslaviji i preporuki kako ih treba rešiti.
REZOLUCIJA O PRIVREDNOM I POLITIČKOM POLOŽAJU JUGOSLAVIJE I O ZADACIMA KPJ
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::Jugoslovenske socijaldemokrate prolaze kroz krizu i ne sprečavaju nacionalno ugnjetavanje niti hajku na SSSR, verujući u iluziju zvanu Društvo naroda.
VI. Strategija taktika i zadaci KPJ
Sledi operativni tekst rezolucije sa preporukama i uputstvima. Ovo je ogromni, najveći deo rezolucije, koji objašnjava šta je sve potrebno učiniti da se izvrši korenita društvena promena, revolucija i objedini Balkansko poluostrvo kao Federacija radničko-seljačkih republika po sovjetskom modelu. Preneću samo tačke uloge u pokretima ugnjetenih nacija:
1. Skoncentrisati sve protiv buržoazije na vlasti, koja je neprijatelj br. 1.
2. Ugnjeteni narodi imaju pravo na otcepljenje i oružani ustanak protiv nacionalnog ugnjetavanja, čemu treba pružiti sistematsku pomoć; srpski narod treba da pomogne ovu borbu jer je to borba ujedno i za njega kao i protiv zajedničkog neprijatelja
3. Bezuslovna i bezrezervna podrška samostalnosti Hrvatske; u toku procesa edukovati mase da je konačno rešenje jedino Hrvatska u okvirima Balkanske federacije
4. Najpunija podrška odcepljenju Crne Gore, demaskiranju izdajništva crnogorskih federalista i konačnom rešenju u vidu jedino Crne Gore kao članice Balkanske federacije
5. Svestrana borba za nezavisnu i ujedinjenu (iliti, i delova koji se nalaze u Grčkoj, Bugarskoj i Albaniji, pored srpskog) Makedoniju
6. Svestrana podrška nezavisnoj i ujedinjenoj Albaniji solidarnost revolucionarnim pokretima kao što je Kosovski komitet
7. Severna Vojvodina ima pravo na otcepljenje; Mađari i Nemci ne treba da gledaju u Englesku ili Mađarsku već sarađuju sa ostalim potlačenim radnicima i seljacima, u prvom redu sa Srbima
8. Odgovoriti pravilno na težlje slovenačkih masa za nezavisnošću nasuprot izdajnicima i lakejima koji ih vode.
9. Jasno stati protiv bilo kakvog nacionalnog ugnjetavanja
10. Istovremeno protiv svih nacionalističih nastojanja, čime se stavlja konfrontacija između naroda i otežava klasno objedinjavanje protiv zajedničkog neprijatelja
11. Izdajništvo lidera Hrvata i prečanskih Srba najveća opasnost; KP da preuzme od njih ulogu i, u saradnji sa pokreom ogoljenog srbijanskog seljaka i oslobodilačkim pokretima Crnogoraca, Makedonaca i Albanaca, utemelji revoluciju.
12. Dugačko slovo protiv Seljačko-demokratske koalicije; šta i kako preuzeti pristalice SDK i razobličiti izdajništvo te političke koalicije
13. Jasno protiv nacifašističkih i liberalno demoratskih ideologija (iluzije sitne buržoazije)
14. Velika kampanja da se reedukujuku komunisti u Dalmaciji, koji su skrenuli u pogrešni smer k buržoaziji
15. Borba protiv buržoazija ugnjetenih nacija; njihovi lideri upražnjavaju nacionalno-fašističku ideologiju stavljajući borbu svojih nacija iznad klasne

To je sve. Rezolucija, odnosno deo o strateško-taktičke instrukcijama. završava se tekstom o antiratnom dejstvu, u kojem je predviđeno sabotiranje jugoslovenske vojske uz pripreme za naoružanje naroda, kako bi odbrambeni rat SSSR protiv imperijalističkog pohoda vremenom prerastao u, posle ustanka potlačenih nacija, agrarne revolcije i revolucije radničke klase prerastao u građanski rat. Akcenat se stavlja na suštinsku potrebu odbrane SSSR-a.
Уз цитате из Резолуције и уводни текст, обавезно иде и ЛИНК! Цитирано не мора да буде и релевантно.
Преплитање цитата и уводног текста само збуњује. Уводни текст иде на почетку или на крају као коментар.
Најпре додај ЛИНК а остало не мораш!
 
Уз цитате из Резолуције и уводни текст, обавезно иде и ЛИНК! Цитирано не мора да буде и релевантно.
Преплитање цитата и уводног текста само збуњује. Уводни текст иде на почетку или на крају као коментар.
Најпре додај ЛИНК а остало не мораш!

Link ka čemu? Rezolucija sa IV kongresa nema uopšte na internetu; baš me je to i ponukalo da otvorim temu o njoj.
 
Link ka čemu? Rezolucija sa IV kongresa nema uopšte na internetu; baš me je to i ponukalo da otvorim temu o njoj.
Поновно отварање ове теме би имало смисла ако си дошао до неких података који ми (остали) корисници могли да видимо изворно. Овако, поново отворити тему је бесмислено.
Могао си само да додаш твој уводни текст као коментар постојећој теми са истим називом на којој си већ учествовао.
Ред би био да ову тему припојиш теми: IV Kongres KPJ, Drezden. - https://forum.krstarica.com/showthread.php/593083-IV-Kongres-KPJ-Drezden
 
Занимљиве су неке паралеле са скорашњим дешавањима (колико год анахроно изгледало). Разбити Југославију (великосрпски агресори - у овом случају "само" буржоазија) и после радити да формирању Балканске федерације - данашња форма "Западни Балкан".

Da, tako je; što više čitam istorijske izvore, to sam sve više i više fasciniran koliko govorimo o dugom trajanju nekih težnji i konflikata između društvenih grupa širih razmera, a posebno koliko identične iteme preživljavaju čitave generacije i ponavljaju se iznova i iznova. Pre nekoliko meseci čitao sam neke prepiske intelektualaza iz Dubrovnika i Bosne, pre gotovo stotinu i pedeset leta. Dakle identične stvari o kojima je ovde pola Foruma Krstarice raspravljalo, sa istim argumentima i kontraargumentima; citiraju se titule kralja Tvrtka za koga se kaže da je Srbin, ovaj drugi kaže da je to Bošnjak koji je vladao Srbijom i svi se međusobno optužuju da su njihove strane utemeljene krađom one druge. Dijak srpski u Dubrovačkoj republici, Srbi su štokavci, itd...krajnje smehotresno; kao da jednostavno niko nije ništa u stanju naučiti ili dokučiti niti posle više od jednog veka. :lol:

Ja bih rekao da sada tu ulazi EU, pre nego prosto samo region Zapadnog Balkana, u sličnoj ulozi. Još jedna sličnost sa nekim modernijim vremenima koja se može zapaziti jeste podvlačenje da su prečanski Srbi, koji i sami lično stradaju pod velikosrpskom hegemonijom, bili žrtve manipulacija Beograda i samim time u početnom periodu prilikom nastanka zajedničke države glavni instument monarhističke buržoazije za svoju hegemonističku imperijalističku politiku. Možemo povući, otprilike, određene paralele sa optužbama naračun Beograda u slučaju RSK i RS tokom ranih devedesetih godina prošlog veka - žrtve velikosrpske agresije instrumentalizovane u Beogradu.

No, da se vratim na temu...ovo mi je zapalo za oči - u dokumentu gotovo da nema uopšte Bosne. Verovatno ima neki razlog za to što se sa bosansko-hercegovačkim pitanjima nisu bili stavili u koštac; možda nije bilo kompromisa između vodećih pristalica o tome šta bi trebalo raditi sa Bosnom, svakako ukoliko bi to ugrozilo osnovnu ideju o pravu svih naroda na nacionalnu državu po etničkim granicama. Štaviše, Rezolucija je, najblaža prema stanju u Bosni i Hercegovini, kritikujući jedino što nije još uvek došlo do potpunog iskorenjenja begluka. Po tekstu ispada da je stav KPJ po regionalnim i nacionalnim pitanjima uglavnom zadovoljan u slučaju BiH; jedino je potrebno izvršiti društvene promene do kraja. Tu se postavlja legitimno pitanje, šta bi se desilo sa Bosnom i Hercegovinom u slučaju raspada KSHS i stvaranja Balkanske federacije, u kojoj bi jedna od članica bila i Srbija? Ako bukvalno pratimo tekst, te suštinski to uklopimo u ideologeme Sovjetskog Saveza Socijalističkih Republika i Internacionale, većina Bosne i Hercegovine bi u toj situaciji možda pripala Srbiji, po etničkom principu (možda i nešto više, ukoliko bi značajniji broj Srba ostao u Hrvatskoj). Iako ima određenih simpatija prema muslimanima kao žrtvama klasnog izrabljivanaj (prvenstveno sandžačkih, doduše) nema apsolutno nikakve svesti o njima kao nekakvoj nacionalnoj zajednici niti nekakvim pravima koje bi ona imala i kako bi ih ostvarivala, što još više ukazuje da bi rešenje za BiH bila podela između (samo) Srba i Hrvata, barem na prvi pogled (sigurno ne u celosti priključiti Srbiji, a ne-Srbima dati autonomiju?). Posebno je veliki akcenat stavljen na hrvatsko pitanje, koje zauzima tekstualno najveći prostor nacionalnog dela.

Takođe, dodao bih da ovo nisu novine sa ovog kongresa. Ovaj kongres je mnogo šta precizirao i doneo vrlo opštirne rezolucije, ali one su sve na temeljima odluka još III kongres KPJ u Beču, juna 1926. godine. Citiram deo iz dosta kraće Rezolucije III kongresa KPJ o nacionalnom pitanju:

Комунистичка партија је дужна да се одлучно бори за право самоопредељења свих нација до отцепљења, да би стекла поверење широких маса угњетених нација и на тај начин проширила свој револуционарни фронт. [..] КПЈ је једина партија у Југославији која се најдоследније бори за неограничено право самоопредељења до отцепљења од данашње државе.

Na kraju se naglašava da je jedino rešenje uspostava komunističke radničke i seljačke Balkanske federacije. Taj protektorat SSSR-a bi bio rešenje za nacionalna pitanja u regionu i Jugoslaviji, čije rušenje se predviđa. Tako da ništa nije novo bilo doneto u Drezdenu, već je samo nešto preciznije i opširnije konkretizovano (kao i u sluačju ostalih, mnogobrojnih pitanja). Ni ovde nema ni reči o Bosni, iako su pobrojani apsolutno svi primeri gde postoje nacionalni pokreti i izrabljivanje ugnjetenih. Mislim da ovde isto vredi da treba podvući da se u slučaju nezavisnosti uopšte ne radi o stvaranju nezavisnih država, već samo kroz tu retoriku privoljavanje širih masa tih ugnjetenih nacija, jer je krajnji cilj federacija sastavljena iz autonomnih republika koje se formiraju na nacionalnoj osnovi (verovatno se tu nalazi i suštinski razlog jednog gotovo potpunog odustva B-H, oko koje tadašnji jugoslovenski komunisti bilo nisu imali predstave šta da rade bilo nisu imali iz Moskve nešto detaljnija uputstva). Tako bi recimo Severna Vojvodina bila mađarska nacionalna država (dok se ne izvrši revolucija u susednoj Mađarskoj, kada bi se stekli uslovi za njihovo ujedinjenje, što bi verovatno usledilo uslovljavanjem priključenja Mađarske Balkanskoj federaciji).
 
Poslednja izmena:
Meni izgleda da se zaključcima sa tog kongresa KPJ pridaje mnogo veći značaj nego što zaslužuje.Ako pogledamo odnos čelnih ljudi KPJ od njenog osnivanja videćemo da se oni nisu preterano obazirali ni na dogme "marskističke nauke" odnosno učenja samog Marksa .Pritom mislim pre svega na opredeljenje za revolucionarni metod borbe u trenutku kad radništvo ne čini ni 1 % stanovništva tj.u jednoj izrazito agrarnoj zemlji."Rukovodioci" KPJ su nakon obznane i gubitaka koje je ta partija pretrpela usled organizovane akcije države protiv nje,shvatilo da revolucija u tadašnjioj Kraljevini nema praktično nikakve izglede na uspeh i da je KPJ ne samo što je zabranjena i što mora da deluje ilegalno nego i da neka ozbiljnija podrška stanovništva toj partiji ne postoji i da će ostati na margini.U takvoj situaciji oni su procenili da je jedina "sfera" u kojoj bi mogli da privuku novo članstvo i pristalice jeste nacionalizam pa su se takvim stavovima kakvi su i ti zaključci sa Drezdenskog kongresa,nadmetali sa nesrpskim nacionalističkim partijama i organizacijam nudeći više i nego što nudi npr.HSS i ostali.Sve to nije pomoglno mnogo KPJ koja je do okupacije ostala praktično na margini sve do okupacije 1941,Malo je verovatno da su zaključci Drezdenskog kongresa na bilo koji način obavezivali tadašnje rukovodstvo kako se nazivalo predovođeno Brozom koji je zapravo tu partiju koristio prema svojim ličnim afinitiretia do kraja života a ne prema nekim zaključcima davno prošlog kongresa.
 
Занимљиве су неке паралеле са скорашњим дешавањима (колико год анахроно изгледало). Разбити Југославију (великосрпски агресори - у овом случају "само" буржоазија) и после радити да формирању Балканске федерације - данашња форма "Западни Балкан".

postoji previše paralela da bi se mogli pozivati na slučajnost. Mnogo onoga što je naveo Slaven je rađeno od dolaska komunista na vlast pa na ovamo.
 
postoji previše paralela da bi se mogli pozivati na slučajnost. Mnogo onoga što je naveo Slaven je rađeno od dolaska komunista na vlast pa na ovamo.

Pa pazi, mi možemo naći određene paralele i sa onim što se desilo 1941. godine, kada su Sile osovine srušile Jugoslaviju, u odnosu na ovo što je bilo 1991. godine. Na kraju krajeva, skoro svaki projekat koji kao koncepciju uključuje nestanak Jugoslavije i njenu podelu susedima i na nekoliko nezavisnih celina, uvek će podsećati jedan na drugi. E sada, ako uspeš da dovedeš i Hitlerovu koaliciju u vezu sa cionistima... ;) Radi malenog prisećanja, evo etničke karte Jugoslavije iz nemačke vizure nacističkog perioda (1940. godina):

Jugoslawien-Volkliche_Gliederung_Mehrheitsgebiete@@.@.@Generalstab_des_Heeres@1940@univparis8id34957.jpg


Ovde je nužno napraviti jednu kritičku analizu izvora, hladne glave. Naravno, ne treba izbacivati iz glave sve što se izdešavalo do današnjeg dana, ali moramo pokušati bez predrasuda pristupiti kako bismo došli do istine.
Ono što ovako mogu da zaključim jeste da se dosta stvari krivo interpretiralo i pogrešno predstavljalo u vezi Drezdenskog kongresa. Naime, svugde se može pročitati kako se stvara njime koalicija sa VMRO, a ta organizacija je rezolucijom denuncirana kao nacionalističko-fašističko terorističko velikobugarsko izdajničko udruženje.
 
Poslednja izmena:
Pa pazi, mi možemo naći određene paralele i sa onim što se desilo 1941. godine, kada su Sile osovine srušile Jugoslaviju, u odnosu na ovo što je bilo 1991. godine. Na kraju krajeva, skoro svaki projekat koji kao koncepciju uključuje nestanak Jugoslavije i njenu podelu susedima i na nekoliko nezavisnih celina, uvek će podsećati jedan na drugi.
Tebi ne upada prevelika sličnost kraha KJ iz 1941 i kraha SFRJ iz 1991? Zar nisu sve sile koje su se stavile na raspolaganje nacistima 50 godina posle stavile na raspolaganje NATO? Praktično ista šema uništenja JV i JNA je sprovedena oba puta. Sa tom razlikom da su nacisti ipak nudili KJ da ostane celovita, za razliku od ovih drugih koji su bez pardona podržali separatiste.

E sada, ako uspeš da dovedeš i Hitlerovu koaliciju u vezu sa cionistima... ;)
Ne moram to ja da dovodim. Odavno postoji teza da je Hića bio marioneta u rukama cionista sa krajnjim ciljem da se formira država Izrael.

Radi malenog prisećanja, evo etničke karte Jugoslavije iz nemačke vizure nacističkog perioda (1940. godina):
Vrlo realistična karta koja jasno odražava etničku strukturu,


Ovde je nužno napraviti jednu kritičku analizu izvora, hladne glave. Naravno, ne treba izbacivati iz glave sve što se izdešavalo do današnjeg dana, ali moramo pokušati bez predrasuda pristupiti kako bismo došli do istine.
Ono što ovako mogu da zaključim jeste da se dosta stvari krivo interpretiralo i pogrešno predstavljalo u vezi Drezdenskog kongresa. Naime, svugde se može pročitati kako se stvara njime koalicija sa VMRO, a ta organizacija je rezolucijom denuncirana kao nacionalističko-fašističko terorističko velikobugarsko izdajničko udruženje.

Najveći problem ovde je nepostojanje relevantne literature i istorijskih izvora. To uvek ostavlja dovoljno prostora za namerno i nenamerno iskrivljivanje činjeničnog stanja. U onoj drugoj temi o kongresu sam preneo neke podatke iz ruskih izvora gde se vidi snažan uticaj bugarskih kadrova u Kominterni na donošenje antijugoslovenske rezolucije.
 
Tebi ne upada prevelika sličnost kraha KJ iz 1941 i kraha SFRJ iz 1991? Zar nisu sve sile koje su se stavile na raspolaganje nacistima 50 godina posle stavile na raspolaganje NATO? Praktično ista šema uništenja JV i JNA je sprovedena oba puta. Sa tom razlikom da su nacisti ipak nudili KJ da ostane celovita, za razliku od ovih drugih koji su bez pardona podržali separatiste.

Ne postoji prevelika sličnost. :) Značajni činilac u raspadu države u oba puta bila je Nemačka, dok je tu bio i Vatikan. S druge strane, međunarodna kompozicija preostalih uslovila je da budu nešto drugačijih simpatija (Amerika, Britanija, Francuska,...).

Ja sam i rekao da postoje određene vekovne težnje, interesi koje možemo pratiti možda i kroz hiljade godina, koje samo postepeno bivaju preoblikovani i osavremenjeni. I neka težišta se pomeraju, centri borbi (Rusija se ne bori protiv Amerike u Nemačkoj, već u Ukrajini) ali su u pitanju slični geostrateški interesi, koji su u međusobnoj koliziji. To je sve nesporni deo istorije čovečanstva.

Ne moram to ja da dovodim. Odavno postoji teza da je Hića bio marioneta u rukama cionista sa krajnjim ciljem da se formira država Izrael.

To sve ostaje u domenu hipotetisanja dok ne govorimo o nekim konkretnijim dokazima.

Vrlo realistična karta koja jasno odražava etničku strukturu,

Dosta je precizna, slažem se, ali da li jasno odražava entičlu strukturu ili možda neke težnje? Kakva je to čudna karta crnogorskih Srba napravljena po granicama iz 1878. godine, proširene jednim delićem (u pljevaljskom pravcu) onim što je zauzeto 1912? Kakva je to podela na Vende, Slovence i Slovence-Prekmurce? Srbobugari sve do Niša?

:think:

Najveći problem ovde je nepostojanje relevantne literature i istorijskih izvora. To uvek ostavlja dovoljno prostora za namerno i nenamerno iskrivljivanje činjeničnog stanja. U onoj drugoj temi o kongresu sam preneo neke podatke iz ruskih izvora gde se vidi snažan uticaj bugarskih kadrova u Kominterni na donošenje antijugoslovenske rezolucije.

E vidiš, inspirisan upravo nečim sličnim što si napisao na ovom forumu od pre pet godina, ja sam otišao da malo pogledam kakva je situacija sa izvorima. Izvori su tu, dostupni, samo ih treba pročitati. I ne samo da se ne prilazi izvorima, koji su danas već itekako dostupni, nego se dešava hiperprodukcija neistiinitih tvrdnji, pa još da je to tajna.

OVO JE TAJNA U SRBIJI! Sudbina Srba je određena 1928. godine u Drezdenu!

Možeš misliti. Tajna za bilo koga - onoga ko neće da se potrudi da pročita šta piše.

Arhiv KPJ za 1919-1937 je bio još davne 1949.godine objavljen. Sve o čemu se odlučilo na Drezdenu poznato je već evo skoro 70 godina, nego zahvaljujući brojnim iskrivljavanjima, pa i otvorenim falsifikatima, dolazimo do neistinitih tvrdnji. Recimo:


Skoro ništa što je Milijana Baletić ovde rekla nije tačno.
 
Ne postoji prevelika sličnost. :) Značajni činilac u raspadu države u oba puta bila je Nemačka, dok je tu bio i Vatikan. S druge strane, međunarodna kompozicija preostalih uslovila je da budu nešto drugačijih simpatija (Amerika, Britanija, Francuska,...).
Ne postoji prevelika sličnost, već samo nekih 70%. Simpatije tu ne postoje, već samo goli interes. U WWI Srbi su bili miljenici istih onih koji su ih 70 godina posle najviše klevetali. Ovaj put su dirigentsku palicu preuzele SAD koje su i dozvolile Nemačkoj i Vatikanu da urade to što su uradili. Da stvar bude još zanimljivija, prednjačili su u tome cionistički krugovi iz SAD.

Ja sam i rekao da postoje određene vekovne težnje, interesi koje možemo pratiti možda i kroz hiljade godina, koje samo postepeno bivaju preoblikovani i osavremenjeni. I neka težišta se pomeraju, centri borbi (Rusija se ne bori protiv Amerike u Nemačkoj, već u Ukrajini) ali su u pitanju slični geostrateški interesi, koji su u međusobnoj koliziji. To je sve nesporni deo istorije čovečanstva.
Jeste, u pravu si ali zar nije paradoksalno da od samog početka SAD i Srbija imaju vrlo dobre i prijateljske odnose i da se u jednom trenutku sve izvrne za 180 stepeni? Tu nema govora o nekim tisućljetnjim težnjama ovih ili onih. Koja je to sila prouzrokovala uvlačenje SAD u tu priču ako su pre toga bile van nje?
Dosta je precizna, slažem se, ali da li jasno odražava entičlu strukturu ili možda neke težnje? Kakva je to čudna karta crnogorskih Srba napravljena po granicama iz 1878. godine, proširene jednim delićem (u pljevaljskom pravcu) onim što je zauzeto 1912? Kakva je to podela na Vende, Slovence i Slovence-Prekmurce? Srbobugari sve do Niša?

:think:
Nisam mogao da pročitam legendu na karti, suviše je sitan tekst. Mada to što si napisao zvuči zanimljivo.


E vidiš, inspirisan upravo nečim sličnim što si napisao na ovom forumu od pre pet godina, ja sam otišao da malo pogledam kakva je situacija sa izvorima. Izvori su tu, dostupni, samo ih treba pročitati. I ne samo da se ne prilazi izvorima, koji su danas već itekako dostupni, nego se dešava hiperprodukcija neistiinitih tvrdnji, pa još da je to tajna.

OVO JE TAJNA U SRBIJI! Sudbina Srba je određena 1928. godine u Drezdenu!

Možeš misliti. Tajna za bilo koga - onoga ko neće da se potrudi da pročita šta piše.

Arhiv KPJ za 1919-1937 je bio još davne 1949.godine objavljen. Sve o čemu se odlučilo na Drezdenu poznato je već evo skoro 70 godina, nego zahvaljujući brojnim iskrivljavanjima, pa i otvorenim falsifikatima, dolazimo do neistinitih tvrdnji. Recimo:
Pa gde su ti izvori?

Skoro ništa što je Milijana Baletić ovde rekla nije tačno.
Dobro, složiću se da je tendeciozno i pristrasno urađeno ali se neću složiti da skoro ništa nije tačno. Ima tu dosta toga što i nije toliko netačno. Šta po tebi sve nije tačno?
 
Ne postoji prevelika sličnost, već samo nekih 70%. Simpatije tu ne postoje, već samo goli interes. U WWI Srbi su bili miljenici istih onih koji su ih 70 godina posle najviše klevetali. Ovaj put su dirigentsku palicu preuzele SAD koje su i dozvolile Nemačkoj i Vatikanu da urade to što su uradili. Da stvar bude još zanimljivija, prednjačili su u tome cionistički krugovi iz SAD.

Ja sam i rekao da možemo povući izuzetno velike sličnosti, uključujući i određenu pojavu istih neprijateljskih tendencija.

Jeste, u pravu si ali zar nije paradoksalno da od samog početka SAD i Srbija imaju vrlo dobre i prijateljske odnose i da se u jednom trenutku sve izvrne za 180 stepeni? Tu nema govora o nekim tisućljetnjim težnjama ovih ili onih. Koja je to sila prouzrokovala uvlačenje SAD u tu priču ako su pre toga bile van nje?

Rekao bih da nije paradoksalno. To je konzistentno sa istorijskim iskustvom američke spoljne politike (globalno gledano, ne samo ovaj naš prostor).

Ali dobro, nisam želeo otvarati previše diskusiju o udelu stranaca u raspadu SFRJ; zato sam upravo i izdvojio ovu temu iz te, da bi se diskutovalo o IV kongresu KPJ.

Nisam mogao da pročitam legendu na karti, suviše je sitan tekst. Mada to što si napisao zvuči zanimljivo.

Otvori kartu u novom prozoru i dobićeš mogućnost uvećanja.

Pa gde su ti izvori?

Pa rekoh, arhiv.

Istorijski-arhiv-KPJ-Tom-II_slika_XL_41925265.jpg


Sve što se tiče kontroverznog dela odluka Drezdenskog kongresa i onih koji se tiču nacionalnih pitanja, izložio sam u otvaračkoj poruci na ovoj temi.

Dobro, složiću se da je tendeciozno i pristrasno urađeno ali se neću složiti da skoro ništa nije tačno. Ima tu dosta toga što i nije toliko netačno. Šta po tebi sve nije tačno?

SKoro sve. Izuzev u jednom jedinom slučaju, sve što je rekla u vezi kongresa su same laži.

1) Vatikan nije učestvovao na IV kongresu KPJ
2) Baletićeva izvlači kao bajagi nekakav citat, na prostorima naše zajedničke države kraljevine Jugoslavije, tamo gde žive Srbi, pošto je to hegemonistički narod, najveći u našoj zajedničkoj državi, da se taj narod preimenuje po geografskoj odrednici. Nema takvog teksta niti nečeg sličnog; niti je država bila Jugoslavija, niti se spominje da su Srbi hegemonistički narod, niti se govori o razvijanju Ličana, Bosanaca kao zasebnih jugoslovenskih nacija nacija. Bukvalno niti jedan jedini deo rečenice ne oslanja se na tekst dokumenta
3) Preimenovanje jezika po geografskoj odrednici - nema jezika niti ičeg sličnog
4) U vezi preimenovanje Crkve - nema ničeg sličnog
5) Nema Crnogorske pravoslavne crkve
6) Nema Makedonske pravoslavne crkve
7) Nema Bosanske pravoslavne crkve
8) Nema Hrvatske pravoslavne crkve
9) Ne postoji nikakav vojvođanski narod
10) Ne postoji nikakvog traga nekakvom vojvođanskom jeziku
11) Nema nikakvog govora o Vojvođanskoj pravoslavnoj crkvi niti nečem iole približno (ili makar dosta podaleko) sličnom
12) Baletićeva kaže Arbanasima, kako su ih oni tada zvali - netačno, u tekstu je reč o Albancima, a ne Arbanasima
13) Srpski narod okupatorski nastrojen je smetnja za našu budućnost, kako citira (?) - nema

Dakle, rekla je sve same neistine izuzev jedino da se Kosovo pokloni, ali ne Arbanasima, već Albancima (još jednom dokazujući da se tu negde radi o nekakvom izmišljanju iz druge ruke, ako nije izmišljala ona lično).
 
Poslednja izmena:
Otvori kartu u novom prozoru i dobićeš mogućnost uvećanja.
Baš dobra karta. Ne znam kako su oni delili Slovence na ove ili one ali recimo ne vidim ništa sumnjivo u onom "srbobugarskom" podrućju. I jeste tu stanovništvo izmešano kao što je izmešano i u jednom delu Bugarske sve do Sofije.

Pa rekoh, arhiv.
gde su ti materiijali na netu?

1) Vatikan nije učestvovao na IV kongresu KPJ
mćda su imali svoje predstavnike :D Znaš onu priču kako su se sastali Broz i Papa 1944.

2) Baletićeva izvlači kao bajagi nekakav citat, na prostorima naše zajedničke države kraljevine Jugoslavije, tamo gde žive Srbi, pošto je to hegemonistički narod, najveći u našoj zajedničkoj državi, da se taj narod preimenuje po geografskoj odrednici. Nema takvog teksta niti nečeg sličnog; niti je država bila Jugoslavija, niti se spominje da su Srbi hegemonistički narod, niti se govori o razvijanju Ličana, Bosanaca kao zasebnih jugoslovenskih nacija nacija. Bukvalno niti jedan jedini deo rečenice ne oslanja se na tekst dokumenta
zar nije najveća pretnja sreći južnih Slovena velikosrpska buržoazija, ma šta to značilo?

3) Preimenovanje jezika po geografskoj odrednici - nema jezika niti ičeg sličnog
kako onda nastaše bosanski, crnogorski i ini moderni jezici?

4) U vezi preimenovanje Crkve - nema ničeg sličnog
5) Nema Crnogorske pravoslavne crkve
6) Nema Makedonske pravoslavne crkve
7) Nema Bosanske pravoslavne crkve
8) Nema Hrvatske pravoslavne crkve
9) Ne postoji nikakav vojvođanski narod
10) Ne postoji nikakvog traga nekakvom vojvođanskom jeziku
11) Nema nikakvog govora o Vojvođanskoj pravoslavnoj crkvi niti nečem iole približno (ili makar dosta podaleko) sličnom
to je ona malo pobrkala lončiće sa nekim događajima od posle a za koje su povezani komunisti.

12) Baletićeva kaže Arbanasima, kako su ih oni tada zvali - netačno, u tekstu je reč o Albancima, a ne Arbanasima
13) Srpski narod okupatorski nastrojen je smetnja za našu budućnost, kako citira (?) - nema
Albanci su se u tom vremenu veoma često nazivali Arbanasima. I to je verovatno na silu pomšala.

Dakle, rekla je sve same neistine izuzev jedino da se Kosovo pokloni, ali ne Arbanasima, već Albancima (još jednom dokazujući da se tu negde radi o nekakvom izmišljanju iz druge ruke, ako nije izmišljala ona lično).

Danu ti nama malo bači na skener tih materijala pa da vidimo šta je i kako bilo. I još jedna stvar, koliko je verovati komunističkim arhivama? Sam znaš da oni nisu preterano marili o objektivnosti već je mnogo važnija bila proleterska revolucija i ostvarenje ciljeva klasne borbe. Istina je smatrana za ostatak buržoaskog sistema. Umesto te istine su stvarane nove istine :D
 
Baš dobra karta. Ne znam kako su oni delili Slovence na ove ili one ali recimo ne vidim ništa sumnjivo u onom "srbobugarskom" podrućju. I jeste tu stanovništvo izmešano kao što je izmešano i u jednom delu Bugarske sve do Sofije.

Reč je o podeli po habzburškim krunskim zemljama. Slovenci su Kranjci, Vendi su Štajerci, a Prekmurci su Ugari. To je ista podela koju su pratile Sile osovine; onaj kraj je vrađen Hortijevoj Mađarskoj, a Nemci su obnovili u unutrašnjem sistemu Nacističke Nemačke Štajersku i Krajnsku.

A Srbocrnogorci? Meni je to najsmešnija od svih granica; Srbi žive u Bileći i Herceg-Novom, ali preko puta... :hahaha:

gde su ti materiijali na netu?

Nema na internetu; niko nije nikada digitalizovao ovo, ili bar ja nisam naišao negde (na scribd ili bilo gde drugde).

mćda su imali svoje predstavnike :D Znaš onu priču kako su se sastali Broz i Papa 1944.

Da, znam, ali nisu. ;)

zar nije najveća pretnja sreći južnih Slovena velikosrpska buržoazija, ma šta to značilo?

Velikosrpska u prvom redu da, ali i zajedno sa crnogorskom, makedonskom, mađarskom, nemačkom, hrvatskom, slovenačkom,... buržoazijom, koji su u suštini produžene ruke 'velikosrpske'.
Znači isto što i u znači u slučaju francuske, britanske, američke i drugih buržoaija, koje drže velike delove sveta pod okupacijom.

Da li si pročitao detaljno moju uvodnu poruku na ovoj temi?

kako onda nastaše bosanski, crnogorski i ini moderni jezici?

Pa odgovor na to pitanje očigledno (posebno u slučaju bosanskog jezika) ne treba tražiti ovde, već drugde.

Kao što rekoh iznad, deluje mi kao da je bilo više suprotstavljenih mišljenja u vezi Bosne i Hercegovine tako da se ništa oko toga nije moglo konzistentnije odlučiti, ali tekst koji je izašao najzadovoljniji je Bosnom od svih jugoslovenskih krajeva. Jedine su kritike što se begluk nije sproveo do kraja i što nije agrarna reforma u celosti sprovedena, te u interesu isključivo prostog naroda. Moje je mišljenje da je tu bilo više različitih stavova, uključiv i podele Bosne, ali da bi to kao pitanje bilo delikatno jer bi značilo da se otvara pitanje granica, a pitanje podele Bosne i Hercegovine po etničkom principu između Hrvata i Srba na taj način bi nužno otvorilo i pitanje Srba Krajišnika...Čitajući bukvalno, za KPJ bosanski Hrvati gotovo doslovno ne postoje (kao ni drugde van Hrvatske). Dok Srbi postoje...

to je ona malo pobrkala lončiće sa nekim događajima od posle a za koje su povezani komunisti.


Albanci su se u tom vremenu veoma često nazivali Arbanasima. I to je verovatno na silu pomšala.

Ne bih rekao da je reč baš o mešanju, ja bih to nazvao lupetanje napamet, no dobro. :)

Danu ti nama malo bači na skener tih materijala pa da vidimo šta je i kako bilo.

Hajde probaću, u narednom periodu; ovi skeneri koje sam imao pri ruci su se pokvarili, tako da je to i razlog zbog čega sam učestalo uglavnom postavljao fotografije.

I još jedna stvar, koliko je verovati komunističkim arhivama? Sam znaš da oni nisu preterano marili o objektivnosti već je mnogo važnija bila proleterska revolucija i ostvarenje ciljeva klasne borbe. Istina je smatrana za ostatak buržoaskog sistema. Umesto te istine su stvarane nove istine :D

Krivotvorenje u našoj nekadašnjoj zajedničkoj državi neverovatno je napredovalo posle 1945. godine, posebno kada postoje za to najdirektnije praktične koristi (recimo na montiranim sudskim procesima). Međutim, ovde imamo sačuvane originale daleko pre 1949. godine i istoričari su istraživali po arhivima zapisnike i odluke sa Drezdenskog kongresa sve ovo vreme, koji su, inače, više puta prepisivani i objavljivani u različitim edicijama. Ne postoje indicije da je bilo došlo do naknadne izmene bilo koje od rezolucija sa Drezdenskog kongresa, a da je originalni tekst negde i danas sakriven.

Proces stvaranje nove istine mi je vrlo dobro poznat. :D Deluje mi kao da je on na snazi upravo i u vezi percepcija oko IV kongresa KPJ. Počinje se prvo sa izmišljanjem odluka, te se onda na osnovu tih nepostojećih tačaka gradi lažna slika na kraju. I mislim da je ključni razlog za ovaj fenomen isti koji je univerzelni problem - jedan čovek nešto kaže, pa neko njega prepriča, pa onda neko njega i tako posle deset različitih razvodnih stanica, u kojoj svako dodaje ponešto, dolazi do uništavanja principa istorijske nauke kroz udaljavanje od izvora. I u kontekstu građenja tog mita o IV kongresu KPJ, deluje mi kao da govorimo upravo o gomilici neistinitih ili barem iskrivljenih podataka, koji se koriste za potporu neke šire slike, ali onda se insisitra na tome šta je širi kontekst i da kroz njega treba promatrati celu sliku horizontalno i vertikalno, što zapravo (u načelu dobra zamisao) biva zloupotrebljavano da se opravda podmetanje neistina.
 
Poslednja izmena:
U bitnom zakljucak drezdenskog kongesa jeste da treba omoguciti samoopredeljenje nesrpskim etnickim zajednicama tamo gde su u vecini ali cesto i tamo gde su u manjini u odnosu na Srbe,Kao i eda od pojedinih delova srpskog nacije treba oformiti nove nacije naravno Srbima suprostavljene.
Partija sa takvim stavovima mogla je da privuce samo nacioaliste nesrbe i one etnicke Srbe kakvi su danas oni koje pogresno zovemo autosovinisti..
 
Poslednja izmena:
Reč je o podeli po habzburškim krunskim zemljama. Slovenci su Kranjci, Vendi su Štajerci, a Prekmurci su Ugari. To je ista podela koju su pratile Sile osovine; onaj kraj je vrađen Hortijevoj Mađarskoj, a Nemci su obnovili u unutrašnjem sistemu Nacističke Nemačke Štajersku i Krajnsku.
Zanimljivo je po kojim su to kriterijumima oni vršili podelu na Štajerce i Kranjce
A Srbocrnogorci? Meni je to najsmešnija od svih granica; Srbi žive u Bileći i Herceg-Novom, ali preko puta... :hahaha:
Nisam razumeo, šta preko puta? Opet sam pogledao kartu, ne vidim ništa sporno.


Velikosrpska u prvom redu da, ali i zajedno sa crnogorskom, makedonskom, mađarskom, nemačkom, hrvatskom, slovenačkom,... buržoazijom, koji su u suštini produžene ruke 'velikosrpske'.
Znači isto što i u znači u slučaju francuske, britanske, američke i drugih buržoaija, koje drže velike delove sveta pod okupacijom.
Kao što je Gruban to rekao u nekom prethodnom postu, simptomatična je nedoslednost KPJ kada govori o pravu naroda na samoopredeljenje do otcepljenja. Videli smo da je rezultat toga bio to da su svi imali to pravo osim Srba.
Da li si pročitao detaljno moju uvodnu poruku na ovoj temi?
Jesam ali kao da nisam ))




Kao što rekoh iznad, deluje mi kao da je bilo više suprotstavljenih mišljenja u vezi Bosne i Hercegovine tako da se ništa oko toga nije moglo konzistentnije odlučiti, ali tekst koji je izašao najzadovoljniji je Bosnom od svih jugoslovenskih krajeva. Jedine su kritike što se begluk nije sproveo do kraja i što nije agrarna reforma u celosti sprovedena, te u interesu isključivo prostog naroda. Moje je mišljenje da je tu bilo više različitih stavova, uključiv i podele Bosne, ali da bi to kao pitanje bilo delikatno jer bi značilo da se otvara pitanje granica, a pitanje podele Bosne i Hercegovine po etničkom principu između Hrvata i Srba na taj način bi nužno otvorilo i pitanje Srba Krajišnika...

Čitajući bukvalno, za KPJ bosanski Hrvati gotovo doslovno ne postoje (kao ni drugde van Hrvatske). Dok Srbi postoje...
Oni praktički nisu ni postojali u državotvornom smislu do pred kraj 19. veka, pa i u dobrom delu 20. veka. To su vremena kada su pravoslavni Srbi vecina stanovnistva u BiH.

Hajde probaću, u narednom periodu; ovi skeneri koje sam imao pri ruci su se pokvarili, tako da je to i razlog zbog čega sam učestalo uglavnom postavljao fotografije.
To je dosta važan i redak materijal, zato bi bilo dobro da neko to uradi.


Krivotvorenje u našoj nekadašnjoj zajedničkoj državi neverovatno je napredovalo posle 1945. godine, posebno kada postoje za to najdirektnije praktične koristi (recimo na montiranim sudskim procesima). Međutim, ovde imamo sačuvane originale daleko pre 1949. godine i istoričari su istraživali po arhivima zapisnike i odluke sa Drezdenskog kongresa sve ovo vreme, koji su, inače, više puta prepisivani i objavljivani u različitim edicijama. Ne postoje indicije da je bilo došlo do naknadne izmene bilo koje od rezolucija sa Drezdenskog kongresa, a da je originalni tekst negde i danas sakriven.
ostaje da verujemo tebi kao čoveku od struke ;)

Proces stvaranje nove istine mi je vrlo dobro poznat. :D Deluje mi kao da je on na snazi upravo i u vezi percepcija oko IV kongresa KPJ. Počinje se prvo sa izmišljanjem odluka, te se onda na osnovu tih nepostojećih tačaka gradi lažna slika na kraju. I mislim da je ključni razlog za ovaj fenomen isti koji je univerzelni problem - jedan čovek nešto kaže, pa neko njega prepriča, pa onda neko njega i tako posle deset različitih razvodnih stanica, u kojoj svako dodaje ponešto, dolazi do uništavanja principa istorijske nauke kroz udaljavanje od izvora. I u kontekstu građenja tog mita o IV kongresu KPJ, deluje mi kao da govorimo upravo o gomilici neistinitih ili barem iskrivljenih podataka, koji se koriste za potporu neke šire slike, ali onda se insisitra na tome šta je širi kontekst i da kroz njega treba promatrati celu sliku horizontalno i vertikalno, što zapravo (u načelu dobra zamisao) biva zloupotrebljavano da se opravda podmetanje neistina.

iskrivljavanje istine je dobro poznati proces koji uopšte ne mora da bude zlonameran već nastaje kao posledica prenošenja informacija od usta do usta pri čemu se gubi dobar deo početne informacije a istu zamenjuju delovi nastali kao plod nečije mašte. To je mehanizam nastanka mitova, legendi i sličnih tekovina ljudske misaone delatnosti.
 
U bitnom zakljucak drezdenskog kongesa jeste da treba omoguciti samoopredeljenje nesrpskim etnickim zajednicama tamo gde su u vecini ali cesto i tamo gde su u manjini u odnosu na Srbe,Kao i eda od pojedinih delova srpskog nacije treba oformiti nove nacije naravno Srbima suprostavljene.
Partija sa takvim stavovima mogla je da privuce samo nacioaliste nesrbe i one etnicke Srbe kakvi su danas oni koje pogresno zovemo autosovinisti..

Definitivno je vladala antipatija prema Srbima, što se vidi i iz slučaja Sime Marokvića koji se zauzimao za jedan izbalansiraniji odnos prema svim narodima. Grubo govoreći, upravo zbog toga što si ti napisao je jedan u biti nacionalista Franjo Tuđman, Stipe Mesić ili Stevo Krajačić završio među partizanima a ne među ustašama. Oni hrvatski nacionalisti koji su bili zadrti vernici su postali ustaše dok su oni liberalniji izabrali komuniste. Da ne zaboravimo da je članstvo KPJ te 1928. brojalo tek 2000 ljudi i da je u njima bio mali broj Srba. Mi uopšte nismo imali KP Srbije sve do iza završetka 2. sv. rata.
 
U bitnom zakljucak drezdenskog kongesa jeste da treba omoguciti samoopredeljenje nesrpskim etnickim zajednicama tamo gde su u vecini ali cesto i tamo gde su u manjini u odnosu na Srbe,Kao i eda od pojedinih delova srpskog nacije treba oformiti nove nacije naravno Srbima suprostavljene.
Partija sa takvim stavovima mogla je da privuce samo nacioaliste nesrbe i one etnicke Srbe kakvi su danas oni koje pogresno zovemo autosovinisti..

To si dobro rekao iznad; s obzirom da je stanovište bilo i na rušenju same države, bilo je jasno da je akcenat značajni stavljen na ne-Srbe i na separatističke elemente u Makedoniji i Crnoj Gori. Tako da tu treba tražiti to određeno ulizivanje tzv. ugnjetenim narodima koji se nalaze pod čizmom velikosrpske buržoazije.

A šta znači to često i tamo gde su u manjini, konkretno? :think:

Kao što je Gruban to rekao u nekom prethodnom postu, simptomatična je nedoslednost KPJ kada govori o pravu naroda na samoopredeljenje do otcepljenja. Videli smo da je rezultat toga bio to da su svi imali to pravo osim Srba.

Ja sam se samo izjašnjavao u vezi, konkretno, kongresa u Drezdenu. Treba ujedno podsetiti da je KPJ bila vrlo široka i podeljena partija, u kojoj su frakcije postojale maltene kao samostalne stranke, i u vreme dok je bila najveća i u vreme dok je bila najsitnija da je gotovo irelevantna. To su ljudi različitih viđenja, interpretacija, manipulatori, oportunisti, tu je bilo različitog viđenja rešenja na nacionalna pitanja, uključiv i one da bi Jugoslaviju trebalo rešiti tako što je treba iscepkati po svim nacionalnim linijama, više nalik sovjetskog modela. Na tragu tog nekog mišljenja bilo je i većinsko usmerenje na ovom kongresu. Moša Pijade je bio jedan od pristalica potpunih autonomija i podela, od koje bi Srbi u prvom redu imali koristi.

Ono što se posle Drugog svetskog rata ostvarilo jeste nešto sasvim suprotno i verovatno mnogo više na štetu srpskog naroda od sovjetskog modela kao opcije (em ništa Srbima u Hrvatskoj, em imamo BiH i Vojvodinu, pa i ona glupost kojom je Leposavić s Leškom pripojen Kosovu 1959. godine).

To je dosta važan i redak materijal, zato bi bilo dobro da neko to uradi.

Evo, samo za Kora. :-)

iskrivljavanje istine je dobro poznati proces koji uopšte ne mora da bude zlonameran već nastaje kao posledica prenošenja informacija od usta do usta pri čemu se gubi dobar deo početne informacije a istu zamenjuju delovi nastali kao plod nečije mašte. To je mehanizam nastanka mitova, legendi i sličnih tekovina ljudske misaone delatnosti.

Da, tako je; to je i još češći slučaj.
 
Poslednja izmena:
Srpska čitaonica / Drezdenski kongres KPJ 1928. godine i srpsko nacionalno pitanje
Једна одлична емисија, изузетно квалитетна излагања Огњена Карановића, и формално домаћин Срђан Граовац бјеше на висини задатка. И у емисији гдје кроз анализе двојице саговорника, прије свега Огњена, можемо стећи бољу слику о том времену, односима, генези идеологије КПЈ и импементације на терену, него у 50 емисија које се баве тим временом и том материјом, гдје осим једне пропаганде и упирања свему дати "тумачење" по задатом идеолошком калупу, немамо ништа вриједно помена.

Огњен је рекао кључну ствар, КП у тадашњој краљевини (СХС/Југославији) бјеше само филијала коминтерне, која опет "де факто" бјеше продужена рука комунистичке тајне полиције и њене централе у Советском Савезу, без готово икакве аутономије у дјеловању, њихово је да раде како добију упутства и смјернице.
Између краљевине СХС/Југославије и Совјетског Савеза су владали обострани анимозитети и један непријатељски однос, тако треба гледати одлуке и смјернице КП на четвртом конгресу. Ту је борба против краљевине што укључује подршку терористичким акцијама и покретима, укључујући и ВМРО и усташе, али кроз одлуке видимо снажну подршку сепаратизмима и одлучну намјеру разбијања те творевине, краљевине СХС.
Поред разбијања те државе и тог "дивљачког окупаторског режима" како пише у једној од тачака, кроз одлуке се етикетира још један непријатељ, великосрпска буржоазија, а како видимо ту и пропаганду са прилично лажном основом, о некаквом процесу "посрбљавања", јасно је да између редова прмјећује још један непријатељ, Срби, и ту је образац, задовољити тежње свих народа/нација на рачун најбројнијег. Ово задње не пише, али то јесте смисао одлука.

Након краја Вајмарске републике 1933. године у кључној земљи поред Совјетског Савеза и бази коминтерне дешавају се драматичне промјене, нацисти јачају, комунисти у Њемачкој бивају изложени прогону и коминтерна мијења политику 1935.године све у сврху стварања фронта против нове надолазеће опасности, и однос према Југославији се мијења, заузима се став очувања те државе са промијењеним унутрашњим уређењем.
Наравно и филијала коминтерне КПЈ, која тада бјеше доста слабашна са слабашном инфраструктуром, прати политику централе, мијења курс, више нема те подршке сепаратизмима, али и даље остају те проказане "злоће" оличене у великосрпској буржоазији, и та матрица да се благонаклоно гледа на све националистичке, шовинистичке, иредентистичке покрете сем српског, остала је водиља КПЈ свих каснијих деценија.
 

Back
Top