principi

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
ko ima principe ne rasplinjava se tamo - vamo?
ima nešto čega se drži?
ne reaguje jednom vako, drugi put - nako?
energy saving je možda u pitanju, a energija je kosmička valuta?
mada je možda malo zajebano ako se takvom sruše principi nekim slučajem?

imate li neke principe,
da li ih se pridržavate,
i koliko vam to pomaže ili odmaže?
 
Svako ima principe, samo ih uglavnom nisu ni svesni.

Principi su produkt vere. Mislim, trebalo bi da budu produkt licne vere i licnih uverenje, i kada su takvi, dobro je.

Medjutim, cesto principi budu nesto nametnuto, pogotovo kada ih namecu razne drustvene organizacije kojima je cilj iskljucivo novac/moc/vlast (politicke stranke, religijske institucije, i slicno). Tada principi ne budu licni, i ne budu u svrsi licnog balansa i balansa u prirodi i drustvu, vec budu u sluzbi necijih interesa.

Covek mora da nauci sta je njegovo, a sta je nametnuto, da tu napravi razliku, i da gura po svojim principima, a ne po tudjim.
 
Principi samo otezavaju zivot. Bez njih funkcionisem mnogo bolje. Sad ovako kad me pitas, cini mi se da ih uopste nemam, ali mozda je ovako kako je frederick rekao. Na nekom podsvesnom nivou moguce da ih imam.
 
Principi samo otezavaju zivot. Bez njih funkcionisem mnogo bolje. Sad ovako kad me pitas, cini mi se da ih uopste nemam, ali mozda je ovako kako je frederick rekao. Na nekom podsvesnom nivou moguce da ih imam.

Moras da ih imas, to te cini covekom. I najcesce to i jeste na podsvesnom nivou, i tako i treba da bude - tako su ti principi najjaci, i rade pravi efekat u tvom zivotu :)
 
Moras da ih imas, to te cini covekom. I najcesce to i jeste na podsvesnom nivou, i tako i treba da bude - tako su ti principi najjaci, i rade pravi efekat u tvom zivotu :)



Moguce... :)

Jer ovako, kada o principima razmisljam, dozivljavam ih kao nesto striktno, nepromenljivo, nesto sto coveka ogranicava. A takva vizija zivota mi se ne dopada... :)
 
Moguce... :)

Jer ovako, kada o principima razmisljam, dozivljavam ih kao nesto striktno, nepromenljivo, nesto sto coveka ogranicava. A takva vizija zivota mi se ne dopada... :)

Ne ogranicava te, vec te vodi da ne napravis neke teske gluposti (ne pricam o sitnim glupostima, one su cak i pozeljne) :)
Takodje, ti usadjeni principi cuvaju i ljude oko tebe, jednom recju, prave taj neki sklad u tvom zivotu.....i ne treba da razmisljas o njima, samo da ides kao i do sada, ali i da umes da prepoznas kada neko hoce da ti ih nametne, a oni su u sukobu sa necim tvojim, unutrasnjim, podsvesnim.
 
Ne ogranicava te, vec te vodi da ne napravis neke teske gluposti (ne pricam o sitnim glupostima, one su cak i pozeljne) :)
Takodje, ti usadjeni principi cuvaju i ljude oko tebe, jednom recju, prave taj neki sklad u tvom zivotu.....i ne treba da razmisljas o njima, samo da ides kao i do sada, ali i da umes da prepoznas kada neko hoce da ti ih nametne, a oni su u sukobu sa necim tvojim, unutrasnjim, podsvesnim.


Kada ti to tako objasnis, onda zvuci veoma lepo... :)
 
Kada ti to tako objasnis, onda zvuci veoma lepo... :)

Napustam posao, postajem lifecoach - freelancer! :mrgreen::mrgreen::mrgreen::mrgreen:

- - - - - - - - - -

"Svako ograničenje stvara sreću." A. Šopenhauer

šta mislite o tome?

Misao nastala iz jednog potpuno drugog vremena, koja ni tada, a posebno sada, ne moze imati univerzalnu primenu i univerzalnu vaznost.
Mozda se moze to njegovo protumaciti kao ono Desankino "sreca je lepa samo dok se ceka", sa cime se opet ne slazem.
Ima sve to korene u psihologiji, i zove se "odlaganje zadovoljstva", ali opet, pravi uzitak nije u odlaganju, vec odlaganje samo akumulira energiju koja posle eksplodira, kada dodje do onoga sto smo dugo cekali.
 
Svako ima principe, samo ih uglavnom nisu ni svesni.

Principi su produkt vere. Mislim, trebalo bi da budu produkt licne vere i licnih uverenje, i kada su takvi, dobro je.

Medjutim, cesto principi budu nesto nametnuto, pogotovo kada ih namecu razne drustvene organizacije kojima je cilj iskljucivo novac/moc/vlast (politicke stranke, religijske institucije, i slicno). Tada principi ne budu licni, i ne budu u svrsi licnog balansa i balansa u prirodi i drustvu, vec budu u sluzbi necijih interesa.

Covek mora da nauci sta je njegovo, a sta je nametnuto, da tu napravi razliku, i da gura po svojim principima, a ne po tudjim.

Ma bravo Mate!!!!!!!!:klap::klap::klap:
Principe ili vjeru u nesto mozes dokazati samo licnim primjerom.sve drugo je mlacenje prazne salme i najcesce filozofiranje......
 
"Svako ograničenje stvara sreću." A. Šopenhauer

šta mislite o tome?
samo ogranicenje koje ima smisla stvara srecu, tj ogranicenje koje omogucava vecu dobrobit od onoga sto je uskraceno

ima mnogo nametnutih ogranicenja koje ne da ne stvaraju srecu, vec upravo suprotno

- - - - - - - - - -

Moguce... :)

Jer ovako, kada o principima razmisljam, dozivljavam ih kao nesto striktno, nepromenljivo, nesto sto coveka ogranicava. A takva vizija zivota mi se ne dopada... :)
ako ogranicenje dovodi do veceg dobra onda to nije problem
ako covek vidi smisao svog zivota npr u tome da bude dobar covek, onda princip koji ga ogranicava u tome da drugome skodi njemu pomaze da ostvari svoj smisao
ako covek vidi smisao svog zivota u stvaranju, onda mu princip koji ga ogranicava u lenstvovanju njemu pomaze da ostvari svoj zivotni smisao, tj vrhunsku vrednost

- - - - - - - - - -

ko ima principe ne rasplinjava se tamo - vamo?
ima nešto čega se drži?
ne reaguje jednom vako, drugi put - nako?
energy saving je možda u pitanju, a energija je kosmička valuta?
mada je možda malo zajebano ako se takvom sruše principi nekim slučajem?

imate li neke principe,
da li ih se pridržavate,
i koliko vam to pomaže ili odmaže?
imam principe i mnogo mi pomazu i zao mi je sto ih nemam vise, ali nikad nije kasno

osnovni princip je ne naskoditi drugome
pomoci ako je moguce, ali ako je nemoguce, makar ne naskoditi
ne bih mogla sebe da postijem bez ovog principa

drugi veoma vazan pricnip koga sam nazalost prekasno osvestila je da postovanje i samopostovanje moraju da budu jednaki
kad sam bila mladja nisam imala dovoljno samopostovanja, a sada ne pristajem da sebe tretiram losije nego druge i to ne samo da mi nije pokvarilo odnose sa drugima, vec ih je daleko unapredilo

ima jos mnogo toga sto tek treba da razvijem
 
Principi nisu od kamena. Promenljivi su.

To je moj princip.

Netačno. Princip je ideološka forma i kao takva je nepromenljiva u odnosu na ono na šta se principijalno stanje odnosi.

Principi i uverenja mogu da se smenjuju kod osobe, ali onda to govori o nestabilnosti osobe.

S treće strane je apsurdno i nelogično da osoba izjašnjava da je njezin princip menjanje principa.

Smatram da si pomešala ''Stav'' na osnovi uverenja sa ''Principom'' na osnovi promene uverenja, što su dva fundamentalno različita faktora ljudske spoznaje i osnove ličnosti na psihičkom planu.
 
Netačno. Princip je ideološka forma i kao takva je nepromenljiva u odnosu na ono na šta se principijalno stanje odnosi.

Principi i uverenja mogu da se smenjuju kod osobe, ali onda to govori o nestabilnosti osobe.

S treće strane je apsurdno i nelogično da osoba izjašnjava da je njezin princip menjanje principa.

Smatram da si pomešala ''Stav'' na osnovi uverenja sa ''Principom'' na osnovi promene uverenja, što su dva fundamentalno različita faktora ljudske spoznaje i osnove ličnosti na psihičkom planu.

Zaista misliš da su (promenljivi) principi i uverenja znak nestabilnosti?
Jednom ustanovljeni princip (načelo) ... jednom ustanovljeno uverenje ... ostaje zauvek?
Ako je, npr, moj lični princip (kao lično načelo ponašanja) ostao isti kao kad sam bila klinka, da li to govori o stabilnosti mog (dečjeg) karaktera ili o sadašnjoj (ne)zrelosti?

p.s. Nisam rekla da se smenjuju.

- - - - - - - - - -

Po Platonu principi su ideje. Imaju karakteristike samostalnosti i jedinstvenosti i kao takve su nepromenljive.

http://www.vokabular.rs/?search=princip&lang=sr-lat
princip (lat. principum)
početak, poreklo, počelo, izvor, praizvor; načelo, osnov, praosnov, osnovni uzrok, prabiće, tvorac, začetnik; osnovna tvar, pratvar, pramaterija; temelj, podloga, osnovno pravilo, osnovni pojam, osnovno učenje, osnovna misao neke nauke; načelo, naročito načelo po kojem čovek živi i radi; fil. izvor saznanja, osnov saznanja, ono što leži u osnovima stvari (princip bića), ili ono na što se saznavanje nužno oslanja (princip saznanja), ili načelo po kojem se radi (praktični princip); v. i principi.

principi (lat. principia)
pl. početna učenja, osnovna učenja, osnovne misli, načela; fil. počeci, osnove svega što postoji, npr. voda(Tales), vazduh(Anaksimen), vatra ili etar(Heraklit), broj(Pitagora), atomi(Demokrit), ideje(Platon), oblik i materija(Aristotel), dah ili pneuma(stojici), supstancija(Spinoza), monade(Lajbnic), ja(Fihte), apsolutno(Šeling), volja(Šopenhauer), nesvesno(Eduard Hartman) itd.
 
Netačno. Princip je ideološka forma i kao takva je nepromenljiva u odnosu na ono na šta se principijalno stanje odnosi.

Principi i uverenja mogu da se smenjuju kod osobe, ali onda to govori o nestabilnosti osobe.

S treće strane je apsurdno i nelogično da osoba izjašnjava da je njezin princip menjanje principa.

Smatram da si pomešala ''Stav'' na osnovi uverenja sa ''Principom'' na osnovi promene uverenja, što su dva fundamentalno različita faktora ljudske spoznaje i osnove ličnosti na psihičkom planu.
licni principu su jednim delom zavisni i od konteksta, tako da su podlozni korekciji

- - - - - - - - - -

btw, postoje principi koji mogu da budu stetni, losi, nemamo svi iste principe, nisu nuzno dobri
naravno da je moguce uvideti da nesto nije tacno u sta smo verovali ili nije dobro, korisno, sta god
 
licni principu su jednim delom zavisni i od konteksta, tako da su podlozni korekciji

- - - - - - - - - -

btw, postoje principi koji mogu da budu stetni, losi, nemamo svi iste principe, nisu nuzno dobri
naravno da je moguce uvideti da nesto nije tacno u sta smo verovali ili nije dobro, korisno, sta god

Ne postoje lični principi koje ti izmišljaš,već usvajaš gotove društvene principe i prema svom vaspitanju i obrazovanju ih
doteruješ...
Principi su pravila (algoritmi) sleda postupanja u pojedinim situacijama koje doživljavaš i koje u sličnim situacijama ponavljaš!
Jednostavno ,zar ne?
Borka je u pravu itekako,jer kad se jedan princip pokaže kao loš ili nedovoljnop delotvoran (promnenilo se društveno okruženje sa svojim dejstvima,recimo),
promisliš i ili modifikuješ,popravljaš princip ili ga menjaš,a ne retko ima onih koji se svojih principa drže i na svoju štetu,šta je ,naravno,najmanje,prisilno,
neurotićno fiksiranje...
Ne zaboravite,mi smo na pdf psihologija,a ne na čošku u čavrljanju s drugaricom ili komšinicom...:mrgreen:
 
Zaista misliš da su (promenljivi) principi i uverenja znak nestabilnosti?

Naravno. Osoba koja danas govori i veruje u jedno, a sutra u drugo, je nestabilna ličnost. Pogotovo kada se ista praksa konstantno upražnjava.

Primer - ostavljanje cigareta iz principa. Konzumacija naredne cigarete predstavlja gaženje ustanovljenog principa pri čemu osoba laže samu sebe.

Jednom ustanovljeni princip (načelo) ... jednom ustanovljeno uverenje ... ostaje zauvek?

Princip nije nešto što se samo ustanovi ili konstatuje kao opcija, već nešto što čovek sebi postavi kao cilj. Uopšte nema dodirnih tačaka sa verovanjem niti stavom. Princip se izdvaja iz tih normi posmatranja.
Ponovo ću koristiti primer konzumacije cigareta. Osoba može da veruje u to da su cigarete štetne ili da nisu štetne, to ne utiče na njen princip ostavljanja cigareta koji pada odlukom o ostavljanju cigareta. Stav prema cigaretama može biti apsolutno pozitivan, ali i apsolutno negativan, ponovo nije faktor koji determiniše sam princip ostavljanja cigareta s obzirom da se radi o odluci o ostavljanju cigareta koja ni na kom aspektu donošenja odluke o ostavljanju cigareta ne mora biti uslovljena moralnim, a ni zdravstvenim pitanjima. Ja, na primer, iz principa ne pušim cigarete, ali pušim tompuse. U tome ne vidim niti posebnu satisfakciju, a ni boljitak poseban, već idilu izbora i definišujuću karakteristiku onoga ko i šta sam ja trenutno. Poseban stav o tome nemam niti mi je potreban s obzirom da je svaki tompus priča za sebe.

Ako je, npr, moj lični princip (kao lično načelo ponašanja) ostao isti kao kad sam bila klinka, da li to govori o stabilnosti mog (dečjeg) karaktera ili o sadašnjoj (ne)zrelosti?

Sada sam apsolutno siguran da dovoiš princip u isti koštac sa menjanjem stavova, koji su pod uticajem društvenosocijalnih normi i generalnog morala, te ličnog stava prema tome šta definiše odraslo, a šta detinjasto, odnosno dečje ponašanje.
Princip uopšte sebe ne vezuje za bilo koji stav, ali može nastati nakon višestrukih stavova o nečemu koji mogu da posluže kao okidač za uspostavljanje novih principa.


Sad, stavove je poželjno menjati ili, još bolje, nadopunjivati novim saznanjima, te faktore koji su bili pogrešni se mogu odstraniti tokom perioda odrastanja. Uprkos tome, to ne menja nikakav princip ni za života.

Ako odrastaš u porodici gde imaš određenu hranu koju voliš da se spremi na isključivo jedan način, ti iz principa nećeš prihvatiti jelo nekoga ko to sprema na drugačiji način. Možeš poštovati, oceniti ukusnim, ali za tebe je principijalno da predstavlja onu vrstu na koju si navikla da klopaš. Kod nas u narodu se kaže ''Samo mamina sarma je najbolja sarma'', a to je idiličan pogled na pristup principu.

Principe je moguće prihvatiti od drugih ljudi, pogotovo od strane roditelja, i to pogotovo kada osoba postane roditelj. Tvoj stav prema roditeljima se može promeniti zahvaljujući saznanju o tome koliko je njima bilo teško u odrastanju sa tobom, te na osnovu ličnog iskustva ti njih ceniš više. Uprkos tome, mere predostrožnosti i način vaspitanja deca najčešće dobiju od roditelja i takav princip primenjuju i nad svojom decom.

p.s. Nisam rekla da se smenjuju.

Ali ja kažem da se principi mogu smenjivati, ali ne i menjati. Dakle 1+1 ili 2 - 1, a ne 1.34+0.23-0.11+0.45.
 
Ne postoje lični principi koje ti izmišljaš,već usvajaš gotove društvene principe i prema svom vaspitanju i obrazovanju ih
doteruješ...
Principi su pravila (algoritmi) sleda postupanja u pojedinim situacijama koje doživljavaš i koje u sličnim situacijama ponavljaš!
Jednostavno ,zar ne?
Borka je u pravu itekako,jer kad se jedan princip pokaže kao loš ili nedovoljnop delotvoran (promnenilo se društveno okruženje sa svojim dejstvima,recimo),
promisliš i ili modifikuješ,popravljaš princip ili ga menjaš,a ne retko ima onih koji se svojih principa drže i na svoju štetu,šta je ,naravno,najmanje,prisilno,
neurotićno fiksiranje...
Ne zaboravite,mi smo na pdf psihologija,a ne na čošku u čavrljanju s drugaricom ili komšinicom...:mrgreen:
o, pa ja se izvinjavam ako ne uspevam da postignem nivo ovog postovanog pdf/a, prastajte ako mozete, evo povlacim se
 
ko ima principe ne rasplinjava se tamo - vamo?
ima nešto čega se drži?
ne reaguje jednom vako, drugi put - nako?
energy saving je možda u pitanju, a energija je kosmička valuta?
mada je možda malo zajebano ako se takvom sruše principi nekim slučajem?

imate li neke principe,
da li ih se pridržavate,
i koliko vam to pomaže ili odmaže?

Naravno da imam pomaze jasta ,pa necu ziveti pod tudjim
 
Principi postoje jedino u odnosu na ciljeve koje čovek ima. Oni se poštuju zato što štite interese - dakle zato što pomažu da se ostvare ciljevi - a ne zato što su dobri sami po sebi. Iz tog razloga se ne treba plašiti urušavanja principa jer do tako nečeg može doći jedino ako se ispostavi da ne služe zacrtanom cilju, a u tom slučaju je dobro što su se srušili i što će biti zamenjeni nekim drugim.
 
Poslednja izmena:
Naravno. Osoba koja danas govori i veruje u jedno, a sutra u drugo, je nestabilna ličnost. Pogotovo kada se ista praksa konstantno upražnjava.

Primer - ostavljanje cigareta iz principa. Konzumacija naredne cigarete predstavlja gaženje ustanovljenog principa pri čemu osoba laže samu sebe.



Princip nije nešto što se samo ustanovi ili konstatuje kao opcija, već nešto što čovek sebi postavi kao cilj. Uopšte nema dodirnih tačaka sa verovanjem niti stavom. Princip se izdvaja iz tih normi posmatranja.
Ponovo ću koristiti primer konzumacije cigareta. Osoba može da veruje u to da su cigarete štetne ili da nisu štetne, to ne utiče na njen princip ostavljanja cigareta koji pada odlukom o ostavljanju cigareta. Stav prema cigaretama može biti apsolutno pozitivan, ali i apsolutno negativan, ponovo nije faktor koji determiniše sam princip ostavljanja cigareta s obzirom da se radi o odluci o ostavljanju cigareta koja ni na kom aspektu donošenja odluke o ostavljanju cigareta ne mora biti uslovljena moralnim, a ni zdravstvenim pitanjima. Ja, na primer, iz principa ne pušim cigarete, ali pušim tompuse. U tome ne vidim niti posebnu satisfakciju, a ni boljitak poseban, već idilu izbora i definišujuću karakteristiku onoga ko i šta sam ja trenutno. Poseban stav o tome nemam niti mi je potreban s obzirom da je svaki tompus priča za sebe.



Sada sam apsolutno siguran da dovoiš princip u isti koštac sa menjanjem stavova, koji su pod uticajem društvenosocijalnih normi i generalnog morala, te ličnog stava prema tome šta definiše odraslo, a šta detinjasto, odnosno dečje ponašanje.
Princip uopšte sebe ne vezuje za bilo koji stav, ali može nastati nakon višestrukih stavova o nečemu koji mogu da posluže kao okidač za uspostavljanje novih principa.


Sad, stavove je poželjno menjati ili, još bolje, nadopunjivati novim saznanjima, te faktore koji su bili pogrešni se mogu odstraniti tokom perioda odrastanja. Uprkos tome, to ne menja nikakav princip ni za života.

Ako odrastaš u porodici gde imaš određenu hranu koju voliš da se spremi na isključivo jedan način, ti iz principa nećeš prihvatiti jelo nekoga ko to sprema na drugačiji način. Možeš poštovati, oceniti ukusnim, ali za tebe je principijalno da predstavlja onu vrstu na koju si navikla da klopaš. Kod nas u narodu se kaže ''Samo mamina sarma je najbolja sarma'', a to je idiličan pogled na pristup principu.

Principe je moguće prihvatiti od drugih ljudi, pogotovo od strane roditelja, i to pogotovo kada osoba postane roditelj. Tvoj stav prema roditeljima se može promeniti zahvaljujući saznanju o tome koliko je njima bilo teško u odrastanju sa tobom, te na osnovu ličnog iskustva ti njih ceniš više. Uprkos tome, mere predostrožnosti i način vaspitanja deca najčešće dobiju od roditelja i takav princip primenjuju i nad svojom decom.



Ali ja kažem da se principi mogu smenjivati, ali ne i menjati. Dakle 1+1 ili 2 - 1, a ne 1.34+0.23-0.11+0.45.

Boldovano:
Ovde si kontradiktoran. Ako se pri definisanju principa rukovodiš idejom da je to nešto o čemu osoba govori i u šta veruje, onda ima veze sa verovanjem. Verovati, npr, da je nešto dobro i imati cilj da postigneš/učiniš to što je dobro, preduslov je za tvoj (lični) životni princip. (Naravno da je princip vezan za cilj.) Npr, ako veruješ da je dobro biti pošten, tvoje životno načelo (princip) je: neću krasti, neću lagati i sl. Iz tvog principa proizaći će stav o sveopštem (ljudskom) poštenju, odnosno stav o tome da je idealna ljudska zajednica ona u kojoj se ne krade i ne laže. No, ukoliko jednog dana ukradeš ili slažeš, prekršio si sopstveni princip ... zbog promene životnih ciljeva (koji se često, jelte, kriju u tzv. spletovima okolnosti). Bilo bi vrlo licemerno kada bi krao i lagao a i dalje tvrdio da veruješ u princip poštenja.
Verovanje, princip i stav zavise od društvenog miljea u kome si odrastao, i u kome si vaspitavan. Ukoliko princip posmatraš kao opšte usvojeno načelo sredine u kojoj si odrastao, pa si ga automatski usvojio (prethodno verujući da je to jedini pravi i nepromenljivi princip), onda možemo govoriti o usvojenom obrascu ponašanja (i mišljenja). To važi i za tvoju tvrdnju o roditeljima koji svoju decu vaspitavaju po ugledu na proces vaspitavanja koji su sami imali. Principi se mogu odbaciti, ili usvojiti. Princip po kome su tebe ili mene roditelji vaspitali postoji, nije iščezao, i možemo ga pamtiti ali ne moramo u njega verovati. Princip je, dakle, vezan za početak našeg postojanja, od koga zavisi ono što smo bili ali ne nužno i ono što ćemo biti. U našem narodu se smatra da je čovek koji je "pogazio svoje principe" neminovno neki slabić "bez karaktera", a zapravo se principi (lični, a bogme, ponekad i širi) mogu menjati i kroz proces ustanovljenih pouka iz ličnih iskustava, i nisu uvek odraz slabosti već, naprotiv, mogu biti rezultat individualnog progresa.

Principi ne mogu biti isti u detinjstvu i u zrelosti ... zbog nagomilanog iskustva, znanja i - neminovno - promene životnih ciljeva. Činjenica je (a za nju nije neophodna analiza socijalnih normi, već je to prevashodno oblast psihologije) da se razlikuju dečje i odraslo ponašanje. Zamisli dete koje je odraslo bez roditelja, u ustanovi za napuštenu decu, uz, recimo, vrlo neukusne sarme. Ono se neće rukovoditi idealizovanim "principom mamine sarme", već će, "principijelno", mrzeti sarme ... sve do trenutka dok ne proba neku ukusnu. Hajde, na tom banalnom primeru, da se osvrnemo i na čestu konstataciju odraslih ljudi kako u detinjstvu nisu voleli supu (boraniju, pihtije ...) ali sad u toj vrsti hrane uživaju. A zašto se to promenilo? - Pa jednostavno: čovek je psihodinamičko biće. Menja se, kako fizički, tako i psihički, svakog dana, makar te promene bile spore i relativno (ne)vidljive. Čovek menja profesiju, veru, ideale, afinitete prema određenom žanru muzike ili umetnosti uopšte. Ako može promeniti stav (ideološki, politički itd), to znači da je prethodno promenio princip, odnosno cilj. Šta ćemo sa ljudima koji su u mladosti bili problematičnog ponašanja (navodno bez životnog cilja, mada sam mišljenja da iza svakog, pa i indolentnog ponašanja stoji neki cilj), pa su presekli sa dotadašnjim razuzdanim stilom života (načinom razmišljanja i verovanjima) i, recimo, zamonašili se? Ili se odlučili na život na pustom ostrvu? Na promenu pola? Na razvod u poznim godinama? Da li onda možemo govoriti o promeni stava ali i o nepromenjenom principu? Naravno da ne, jer to ide jedno s drugim. Jedini nesporni i nepromenljiv princip generalno jeste: čovek funkcioniše po principima živog bića. To znači: ima svoj početak i ima svoj kraj. Sve ono između, što filozofi različito definišu (kao ideje, monade itd), jeste menjanje. Kada se čovek ne bi menjao, i stalno živeo po istom principu (kog ja iz tvog teksta vidim kao polusažvakani obrok na zajedničkom tanjiru a ne i kao individualni razvoj), ne bi postojali ljudi koje nazivamo ekscentricima.
 

Back
Top