To je i meni jasno, mada imovina o kojoj se radi, a koja nije obuhvacena testamentom, bila je predmet rasprave. O istoj je druga strana bila na sudu upoznata. Tacnije receno, radi se o stednim knjizicama koje su bile prdate sudu i ciji su brojevi zavedeni u nasledbini.
Advokat koji je pisao testament je takodje imao uvid u stedne knjizice, mada mi nije jasno zasto ih nije uneo u testament. No sve to me ne buni. Buni me cinjenica po kojoj sudija posle donosenja presude apelacionog suda, kojom se kao sto sam u gornjem tekstu naveo, proglasio mene kao JEDINOG NASLEDNIKA CELOKUPNE POKRETNE I NEPOKRETNE IMOVINE, drugoj strani daje za pravo da i posle toga ostane u ostavinskoj raspravi i samim tim "pretura po zapisnicima" trazeci nesto sto moze posluziti da se progura kroz rupu u zakonu. A rupa se sastoji u cinjenici koja se moze tumaciti na dva nacina. Naime, jedni ce tvrditi da je dovoljno reci "OSTAVLJAM SVU SVOJU POKRETNU I NEPOKRETNU IMOVINU OSOBI X Y", uzimajuci u obzir cinjenicu da je ostavioc obicno stara, neretko i nepismena osoba. Cesto svoju poslednju zelju iskazuje na samrti, te stoga nije cudno da se nesto zaboravi u pomeni pri pisanju zavestanja. Uostalom, i sami znamo da prilikom recimo bilo kakvog planiranog i dugo pripremanog govora i sami boravimo neki deo, no obicno to ne menja smisao onoga sto smo zeleli da kazemo. Smatram da i prilikom (ne zbog toga sto je moja koza u pitanju, vec gledano uopsteno) nenavedenog predmeta ili cega vec u testamentu, sama recenica da svojom voljom ostavljam svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu osobi koja se zove X X, veoma jasno receno sta ostavioc zeli. Uostalom, ko ce nabrajati lezajeve, vitrine, sijalice, stolove, stolice, i.t.d, a sve je to predmet nasledstva.
Advokat koji je pisao testament je takodje imao uvid u stedne knjizice, mada mi nije jasno zasto ih nije uneo u testament. No sve to me ne buni. Buni me cinjenica po kojoj sudija posle donosenja presude apelacionog suda, kojom se kao sto sam u gornjem tekstu naveo, proglasio mene kao JEDINOG NASLEDNIKA CELOKUPNE POKRETNE I NEPOKRETNE IMOVINE, drugoj strani daje za pravo da i posle toga ostane u ostavinskoj raspravi i samim tim "pretura po zapisnicima" trazeci nesto sto moze posluziti da se progura kroz rupu u zakonu. A rupa se sastoji u cinjenici koja se moze tumaciti na dva nacina. Naime, jedni ce tvrditi da je dovoljno reci "OSTAVLJAM SVU SVOJU POKRETNU I NEPOKRETNU IMOVINU OSOBI X Y", uzimajuci u obzir cinjenicu da je ostavioc obicno stara, neretko i nepismena osoba. Cesto svoju poslednju zelju iskazuje na samrti, te stoga nije cudno da se nesto zaboravi u pomeni pri pisanju zavestanja. Uostalom, i sami znamo da prilikom recimo bilo kakvog planiranog i dugo pripremanog govora i sami boravimo neki deo, no obicno to ne menja smisao onoga sto smo zeleli da kazemo. Smatram da i prilikom (ne zbog toga sto je moja koza u pitanju, vec gledano uopsteno) nenavedenog predmeta ili cega vec u testamentu, sama recenica da svojom voljom ostavljam svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu osobi koja se zove X X, veoma jasno receno sta ostavioc zeli. Uostalom, ko ce nabrajati lezajeve, vitrine, sijalice, stolove, stolice, i.t.d, a sve je to predmet nasledstva.