1. Energija svakog polja, recimo elektrostatičkog. Ako u prostoru postoji gravitaciono polje, onda je potreban rad sile da se u tom polju pomeri neka masa iz jedne tačke u drugu. Najočiglednije je pomeranje mase u smeru udaljavanja od izvora gravitacionog polja. Očigledan primer postojanja grav. energije je da kada se pusti neko telo da pada prema izvoru grav. polja ono ubrzava uvećavaluči svoju kinetičku energiju. Taj rad vrši grav. polje. Ovo je objašnjenje u okvirima klasične fizike.
Joj, trudiću se da budem kratak, i argumentovaću ti svoje odgovore, naravno bez linkova, i fazona rekla-kazala. Dakle, samo kroz priču.
Još mi je neprecizan taj pojam ali sad mi je ovo još nejasnije,evo zašto. Činjenica, telo može da se kreće u gravitacionom polju, a da se ne vrši nikakv rad. Primer - sateliti oko Zemlje,i veštački i prirodni. Kao što Mesec nema pogonske motore za kretanje, nemaju ih ni veštački sateliti (solarne ploče na veštačkim satelitima,služe za napajanje instrumenata strujom). Na Mesec deluje gravitaciono polje Zemlje, tj gravitaciona sila, Mesec se kreće, ali on ne vrši rad, niti je ikakav rad potreban da se Mesec pomera. (Ovo je osobina svih konzervativnih polja, kakvo je i pomenuto elektrostatičko) .
Po tebi, ako nema ovog rada, onda nema ni gravitacionog polja.
Međutim, znam na šta si mislio,(po pitanju rada) kad si pomenuo najočigledniji primer. Samo specijalan slučaj kretanja u polju centralne sile. Međutim, ja u tom, navedenom slučaju, vidim samo potencijalnu i kinetičku energiju... Šta je sad gravitaciona? i dalje mi je nejasno.....Ili si potencijalnu izjednačio sa tom, - gravitacionom? Gravitaciona potencijalna energija, ako sam razumeo....
Po OTR masa zakrivljuje prostor. Prostor se tu ponaša kao elastična sredina, pa kao što rastegnuta opruga poseduje potencialnu energiju, koju oslobađa kada se ukine sila koja je drži rastegnutom, tako i prostor koji je iskrivljen sadrži potencijalnu energiju koja bi se oslobodila kada bi na neki način unuštili masu koja je uzrok zakrivljenja prostora. Pretpostavljam da bi ta oslobođena energija bila u gravitacionom talasu koji bi tada nastao.
Poređenje prostora, sa elastičnom sredinom, a kako se to inače radi u naučnopopularnoj literaturi, nije zasnovano ni na jednoj teoriji. Suviše bi bilo grubo tako nešto raditi. Ja sam o tome davno pisao, i još o mnogim "poređenjima" (kao u STR, relativistički impuls, sa klasičnim...itd, kako se nekada zaista i radilo, pa su ispale sve one kontradiktornosti). Ne znam kako da "ukineš masu" a da to neprotivureči zakonima fizike?
2. Na osnovu predhodnog, ako ukidanjem mase ostaje samo gravitaciono polje koje će se rasplinuti u vidu grav. talasa, meni je bilo očigledno da nestankom mase i njene energije mc^2, ta energija mora da bude jednaka energiji gravitacionog polja.
Celokupno ovo razmatranje se odnosi na telo u mirovanju.
A kako misliš, "da ukineš masu"? Po klasičnoj slici, uzrok gravitacionog polja je upravo masa tela. Međutim, ovde je jedan hipotetički ali potpuno nerealan slučaj. Čak i u slučaju, kada bi sve mirovalo.
Elem, ja sam sve vreme nekako mislio na unutrašnju gravitacionu energiju sfere(recimo).Ali izgleda, da nije tako. Ova energija predstavlja rad koji se izvrši, protiv gravitacionog polja, pri formiranju sfere datog poluprečnika R. Način na koji bi izgrađivao takvo telo (sferu) jeste da posmatraš da se sfera izgrađuje postepeno, počev od centra (jezgra) koje se uvećava kako stižu nove, infinitezimalne(beskonačno male) mase iz beskonačnosti. U tom slučaju unutrašnja gravitaciona energija ima izraz (3/5)*G*M^2/R. (Faktor 3/5 karakterističan je inače, za telo sfernog oblika, a pojavljuje se i kod sopstvene elektrostatičke energije naelektrisane sfere). Međutim, iz svog tvog izlaganja, ja ovo nikako nisam mogao da zaključim.
Meni je ipak ,u postavljenom drugom pitanu, bio važniji znak jednakosti. Da li se energija mirovanja u potpunosti može transformisati u energiju gravitacionih talasa,(ne u "energiju gravitacionog polja"), i na koji način bi se vršila ta transformacija? Ne znam koja teorija to dozvoljava,(niti na koji način), ali znam da se ne može u potpunosti pretvoriti u energiju elektromagnetnih talasa (procesom anhilacije).Tada bi se (u hipotetičkom slučaju) od pola kilograma materije i pola kilograma antimaterije (dakle kilogram mase) oslobodila energija od mc^2=9*10^16 J ! Teorije kvantne elektrodinamike, i hromodinamike to nedozvoljavaju zbog neodržanja zakona vezanih za fiziku čestica.... Maksvelova, (klasična elektrodinamika), o tome ništa ne govori , a nisam video ni da Ajnštajnova OTR kaže nešto o tome...
Nemogućnost pretvaranja jedne energije u drugu u potpunosti, svojstvena je fizici odavno. Tako, na primer, ne možeš unutrašnju energiju u potpunosti da pretvoriš u toplotnu (Drugi princip termodinamike). Po tom principu ni svu toplotnu energiju ne možeš pretvoriti u mehanički rad.... Treba biti obazriv, gde se stavlja znak jednakosti, inače može, vrlo lako, dovesti do zabune i pogrešnih zaključaka (na primer Prvi princip termodinamike - stoji znak jednakosti, Neoprezan bi pomislio da on dozvoljava potpuno pretvaranje toplote u rad. Zapravo, da budem precizniji, kako se to kaže, on dozvoljava pretvaranje toplote u rad, ali ne daje odgovor na pitanje da li se sva toplota može pretvoriti u rad).
Uh, nadam se da nisam bio....preobiman