Nepremostiv problem u vezi

pametno, pametno mala, ljubim te u wibicu, čuvaj to dobro :cmok:

kad si roknula nogom, jel bilo ono sa skakutanjem na jednoj nozi oberučke se držeći za nju: " Uu sve ti jebemm da ti jebemm milosno u pizzdu materinu..." :lol:

pa da..mnoge ne misle o tome kako se lako tako navlace infekcije.

nije bilo skakutanja, zviznula i zabolelo me, otisla da piskim i vratila se da spavam. :lol:

a sto s etice obuce u gostim..moji su uvek nosili cipele, kada bi im dolazili poznanici i meni je i dan danas bzvz da docekam goste u kucnim papucama, patofnama i cemu sve. sad mi vi 4umashi dodjete u goste i ja vas docekam u dronjavoj trenerci i patofnama u obliku bikova ili ovcica..:lol: obucem se i obujem..prosto mi ej neprijatno da pred nepoznatim ljudima budem u kucnom izdanju. sto se tice bliskih prijatelja to je ok, docekujem i u pidzami. a one bas, bas bliske..gola. :mrgreen: :zcepanje:

nisma ja u fazonu doterivanja i sminkanja i generalno vrlo retko i malo s esminkam, ali jednostavno ne mogu ljude da primim u nekom kucnom izdanju. makar obukla farmerke i obula patike.
 
Кад би којим случајем неко нов и неупућен, дакле онај са статусом почетника и једноцифреним бројем порука, забасао

на ову тему и прочитао шта смо све написали овде на претходним страницама, он би се сасвим разумљиво и сасвим оправдано запитао:

"Јесу ли ови људи луди ил` им ноге смрде?" И отишао занавек и са теме и са форума и са Крсте. И наравно кобно би погрешио.

Али то је кобни цех које кобно неискуство мора кобно да плати. Онај ко је мало искуснији, онај који осећа сву

ширину наше душе и сву дубину нашег духа зна да овде није реч о прљавим ципелама, смрдљивим патикама и синтетичким

чарапама које базде на километар, овде није реч о обувању и изувању, овде је реч о најдубљим тајнама нашег

бића које се и не могу изрећи другачије него кроз суптилне метафоре, оштроумне параболе и ноблес бајке.

Ми овде кроз наоко глупаву причу о својим мање или више смрдљивим ногама, чарапама, ципелама, патикама, опанцима (ја),

кроз причу о обувању и изувању, кроз причу о храстовом паркету, иверастом ламинату, италијанским плочицама,

персијским теписима и кинеским крпарама... ми уствари причамо о односу нашег бића према овоме свету, о односу

нашег ја према другом или другима, значи причамо о свом ја и о релацијама ја-ти и ја-они. Причамо о томе

колико смо спремни да покажемо своје мане и колико смо спремни да прихватимо туђе, колико смо спремни да се

разоткријемо или колико далеко смо спремни отићи да се сакријемо, причамо о томе шта сматрамо врлином, а шта сматрамо

маном и како, где и пред ким их треба приказати или неприказати, причамо... причамо о много чему и само треба имати

око да се види у ухо да се чује. "Хвала причи она нас је спасла".

А што се тиче непремостивих проблема у вези чим наиђете на непремостив проблем у вези, знајте да вам је веза безвезна то јест

пукла је ко звечка.Наравно не због проблема, него због непремостивости.

Једноставно нашли сте се на супротним обалама реке и ако не можете изградити мост који ће вас спојити,

све што можете да урадите јест да једно време идете упоредо док вас различите обале и различити путеви

коначно не раздвоје, а у тренутку кад вам се погледи по последњи пут буду додиривали и миловали, са сузама у очима

можете рецитовати "Не дај се Инес" или певушити "Ај вил срвајв" (I Will Survive), они огорченији могу псовати

и претити, али свакако да то није лепо. Треба ли би по сваку цену остати достојанствени у једном таквом готово

комеморативном тренутку.

А да не би дошло до оваквих немилих, тужних и трагичних сцена све што морамо да урадимо јесте да волимо, да имамо

љубав. Јер љубав поседује унутрашњи нагон да у другоме умањи његове мане и уздигне врлине и види што више лепог и

узвишеног. А преварити се у томе, умањити мане и преценити врлине, што љубав стално чини, представља за њу преимућство

и непревазиђено задовољство. Како за љубав тако и за нас.

Или се волимо или се разилазимо.
 
Odlicno. Dodeljena vam je uloga u novoj turskoj hit seriji "Bosa (-nova) ljubav". Vase papuce savrseno pasu za kadar furioznog ulaska glavnog junaka Azera u kucu ljubljene Nejdzan,dok ona opusteno u kucnom izdanju i kucnim papucama razvlaci kore za pitu i ne sumnja da ce upravo biti zaprosena. Aferim!
Nikad nisam gledala turske serije
Čičko jel imaš neku zubnu četkicu za goste, ako neko poželi da plakne usta posle obroka? :heart:
Nemam.
Ok, uvek postoje neke situacije gde je logično naročito za život na selu.
Mislim da i ti i Čičkava imate dobar razlog za davanje papuča gostima i da se mi šalimo samo, ali da, kapiramo tu situaciju. :heart:
Drugo je kad neko živi u stanu a to mu je pravilo ponašanja.
Za njih nemamo milosti :lol:
Isto je vazilo i dok smo ziveli u stanu u NS-u.
 
Smara me izuvanje kad se ide nekome u posetu. Kad se vade na sitnu bauljajuću decu, hajde ok ali inače smatram da je budalaština i nekako džiberski.
Kao prva generacija doseljenika koja bi da ostavi utisak turbo-urbanih.

Virusi, bakterije su svuda oko nas i nema šanse da ih sprečiš
. Umesto što od kuće stvaraš đamiju, bolje uzmi usisaj i operi asepsolom podove ako ti do sterlizacije.


Vrati papuče Aladinu :lol:
 
Poslednja izmena:
Nezavisno od toga koliko je pušenje nezdravo, svako ima pravo da odluči hoće li se trovati ili neće, hoće li pretvoriti u dim pola svoje ili nečije plate, hoće li rizikovati razoreno zdravlje naročito ako je pasionirani konzument nikotina savijenog u rolnicu.
Nije to poenta.
Poenta je pogled na stvari iz jednog unutrašnjeg oštrog ugla. Na prvi pogled ne tako bitno ali ipak nešto što može na duže staze da postane nepremostiv problem i da razori jednu vezu ili brak.
Naime, moja prijateljica puši dve pakle dnevno a udata je za tipa koji ne puši, nikada nije pušio i mrzi duvan! Zamislie taj atak na čulo mirisa kada njegova žena pred spavanje sprži još dve pljuge u cugu i ode da legne pored njega. Da mu nisam u koži.
Pitanje za vas je dokle biste vi išli da rešite ovaj problem recimo da se nađete u sličnoj situaciji da imate utisak da ste zagnjurili glavu u tapacirani separe disko kluba kad zagrlite voljeno biće? Da li bi rekli: smrde ti na duvan majca, kosa i usta daj idi se dovedi u red pre spavanja!
Ili bi tiho patili gušeći se u bezuslovnoj ljubavi prema partneru pušaču?!
Da li bi ikada izabrali takvog partnera za trajnu vezu, partnera koji vam inače odgovara u svemu i koji poseduje sve one osobine koje cenite kod neke osobe?
Da li biste vi reagovali po sistemu ako ne mogu da ga pobedim onda ću mu se pridružiti i odali se uživanju u nikotinu?
Možda bi probali da ga pošaljete na odvikavanje i uradili sve što je u vašoj moći da on/ona prestane da puši, samo da bi sačuvali vaš odnos?
Ili bi jednostavno otišli iz takve veze preplivavši za minut i 15 stotinki kraul do čistog vazduha?
Minimalno je da opere zube pre spavanja..
Uvek operes zube i odes u krevet na spavanje,ne vidim razlog da pali cigaru vise.. Dve kutije nije normalno ali nije ni razlog da sve baci u vodu samo iz tog razloga.
 
Nije ovde postavljeno pitanje kao problem sa aspekta zdravlja već osećaja za partnera
Onog koji puši i ide u oblaku smrada ugašenih pikavaca u krevet
Onog koji ne puši i maše rukama, zapuši nos ili zvoca o okrnjenom budžetu, ....
A vole se. :heart:

Kako premostiti taj problem?
A kako su se uopste spojili?
Ja sam bila pusac od dve kutije dnevno, a mm antipusac u vreme kad smo se upoznali i nije pravio problem, niti je trazio da ostavim duvan.
Da mu je smetalo, verovatno se nikad ne bismo ni smuvali.
Posle deset godina sam iz svojih razloga ostavila duvan, i OK.
Veca je bila moja potreba za duvanom nego njegova odbojnost.

S druge strane on je toliki protivnik alkohola da mi ne bi presao preko pijanstva ni u kom slucaju, a ovako kad povremeno nesto popijem nekim specijalnim povodom, ne kaze nista, ali znam sta misli i osecam se kao kriminalac.

Ne verujem u to da se neko tek posle par godina setio da mu smeta duvan, drugi su to razlozi...
 
Nezavisno od toga koliko je pušenje nezdravo, svako ima pravo da odluči hoće li se trovati ili neće, hoće li pretvoriti u dim pola svoje ili nečije plate, hoće li rizikovati razoreno zdravlje naročito ako je pasionirani konzument nikotina savijenog u rolnicu.
Nije to poenta.
Poenta je pogled na stvari iz jednog unutrašnjeg oštrog ugla. Na prvi pogled ne tako bitno ali ipak nešto što može na duže staze da postane nepremostiv problem i da razori jednu vezu ili brak.
Naime, moja prijateljica puši dve pakle dnevno a udata je za tipa koji ne puši, nikada nije pušio i mrzi duvan! Zamislie taj atak na čulo mirisa kada njegova žena pred spavanje sprži još dve pljuge u cugu i ode da legne pored njega. Da mu nisam u koži.
Pitanje za vas je dokle biste vi išli da rešite ovaj problem recimo da se nađete u sličnoj situaciji da imate utisak da ste zagnjurili glavu u tapacirani separe disko kluba kad zagrlite voljeno biće? Da li bi rekli: smrde ti na duvan majca, kosa i usta daj idi se dovedi u red pre spavanja!
Ili bi tiho patili gušeći se u bezuslovnoj ljubavi prema partneru pušaču?!
Da li bi ikada izabrali takvog partnera za trajnu vezu, partnera koji vam inače odgovara u svemu i koji poseduje sve one osobine koje cenite kod neke osobe?
Da li biste vi reagovali po sistemu ako ne mogu da ga pobedim onda ću mu se pridružiti i odali se uživanju u nikotinu?
Možda bi probali da ga pošaljete na odvikavanje i uradili sve što je u vašoj moći da on/ona prestane da puši, samo da bi sačuvali vaš odnos?
Ili bi jednostavno otišli iz takve veze preplivavši za minut i 15 stotinki kraul do čistog vazduha?

Ih bre perfect, što ovako đonom na pušače? :sad2: Sve si potkačila, kao nije tema ali i ovo da spomenem, te sami biraju..., uz poentu- ljubiti pušača jednako lizati pikslu.
Ja sam bivši pušač i meni sad smetaju cigarete više nego bilo kom nepušaču, ali daleko sam od ovoliko jake averzije.
Elem, da mi do te mere smeta nešto verovatno bi zavisilo koliko je dragi spreman da načini kompromis, da oboje malo trpimo, malo uživamo, ne samo jedan da bude na mukama.
 
A kako su se uopste spojili?
Ja sam bila pusac od dve kutije dnevno, a mm antipusac u vreme kad smo se upoznali i nije pravio problem, niti je trazio da ostavim duvan.
Da mu je smetalo, verovatno se nikad ne bismo ni smuvali.
Posle deset godina sam iz svojih razloga ostavila duvan, i OK.
Veca je bila moja potreba za duvanom nego njegova odbojnost.

S druge strane on je toliki protivnik alkohola da mi ne bi presao preko pijanstva ni u kom slucaju, a ovako kad povremeno nesto popijem nekim specijalnim povodom, ne kaze nista, ali znam sta misli i osecam se kao kriminalac.

Ne verujem u to da se neko tek posle par godina setio da mu smeta duvan, drugi su to razlozi...

To ti je isto kao kad bi odbio žensku s dobrim doopetom jer joj smrdi iz usta na duvan. Ništa. Samo izbegavaj ljubljenje, istrpi malo i dobićeš nagradu. E sad, ako i dole dismra van proseka, e to je već zahebano i tu je kraj.
Mislim, to ti je kalkulacija uleoženo-dobijeno. Sitna neprijatnost VS velika prijatnost za nagradu, to je ok jer je velika prijatnost jača,...ali velika neprijatnost VS velika prijatnost za nagradu , ma hebeš to, na kraju bude nula. Ne isplati se

Eto, zato te muž trpeo što smrduckaš jer si smrduckala na pravim, bezopasnim mestima a dobro si vraćala uloženo i eto te sad u braku u inat neudatim, zlobnim forumašicama- usurpadorama.



Već drugi put za pola sata, zamalo da da prospem kafu na laptop i knjigu
 
mjok, ko ce da nas ''zabavlja'' onda :lol:

- - - - - - - - - -

Ne, tebe osećam kao sevanje u rebrima ...ovo je neko veliko Zlo!
Nešto baš , baš gadno...a nije promaja, ebola, Hilari Klinton...nešto još gore. Treba popa dovesti da okadi server...

Sad sam popio kafu pa valjda neće biti problema. Plafon deluje da je ok...

lepo sam rekla da ti srce poskoci kad mi vidis nick :manikir:
 

Back
Top