Proslost

Cula sam se bas skoro, posle nekih 5-6 god sa bivsim sa kojim sam bila 12 god. Rastali smo se najnormalnije. Niko nije ni patio ni bio povredjem (osim nasih familija ☺). Culi smo se ubog ruznog dogadjaja, ali mi je bilo drago, kao da sam cula nekog brata od neke tetke...cujem se ponekada sa njegovom sestrom, on sa mojom. Kao da nikada nismo bili u vezi, uopste ga ne dozivljavam kao bivseg vec kao neki rod. I bas mi je drago kad mu ide dobro. I njemu za mene. I bilo bi mi zao da je drugacije. Al to verujem moze samo, kada nema povredjenih i kada si srecan svojim zivotom i partnerom koga imas pored sebe.
 
U cemu je onda poenta ljubavnih odnosa? Ulazes sebe, upoznajes, dajes se, zrtvujes...da bi na kraju dosao do toga "ma ne interesujes me uopste". Kakva je to onda ljubav? Nemoguce je to ako si nekoga stvarno voleo. Osim kazem, u ekstremnim slucajevima i pricam o ljubavima, ne vezicama :)

Zasto tako kruta podela na bitan i nebitan? Bitan ce uvek biti bitan....samo u jednom trenutku bitan kao partner, osoba koju volis, u drugom bitan kao osoba sa kojom si proveo neke lepe trenutke u svom zivotu.

Ne radi se o tome ne interesuje me uopste, nego kada se ugase osecanja gledas ga/nju kao na jedan lep period ali sa posmatracke perspektive. Nije vise subjekat.
Isto je i kada se ugase prijateljstva, isti slucaj.

- - - - - - - - - -

Bar 4 žene mogu da se vole istovremeno :manikir:

To znaci da ne volis ni jednu :lol:
 
Bas smo nesto vodili razgovor u drustvu po pitanju interesovanja za zivote bivsih, gde su, kako su, sta rade. Naravno, podrazumeva se da su to bili ljudi koje ste mnogo voleli, sa kojima ste mnogo podelili i koji su u nekom trenutku bili jako bitni. Ne tamo neka sema ili veza u kojoj i nije bilo puno ljubavi.

Neki ljudi su stava da ih apsolutno nista ne interesuje, ni gde su, ni sta rade, ni da li su zivi. Dok druga smatra da je prirodno da ce te uvek interesovati kako je ta osoba.

Kojoj grupi vi pripadate i zasto?
Ovoj prvoj grupi.
Misim ako se već ljudi raziđu, znači da nije baš cvetalo cveće, nešto je ebalo naše kokoši. Neko je uvek ebena stranka, misim čak i kada se ljudi slože o ''nepomirljivim razlikama u karakteru'', ili nešto tome slično.

Ne želim da se sećam, da razmišljam, boli me. Ne mogu to da prevaziđem na taj neki uzvišen način, osim vremenom. Daleko od očiju (ušiju), daleko od srca.
Takođe, isto reagujem i u slučajevima kada sam ja ispao gomno od čoveka. Ne želim da bolim drugoga. Sklanjam se.
Misim kao sad ću ja nešto da glumim ortaka nekome koga sam otkačio, ma daj. Neću da se perem na taj način.

Okej, ja sam verovatno drugačiji. Meni u zavisnosti od trajanja veze treba ajd recimo deceniju minimum da čujem neku informaciju a da na nju slegnem ramenima.
Zato im se sklanjam. Pređem na drugu stranu ulice, pravim se da ne vidim i to.
 
Ah, spram mog skromnog ljubavnog života i te dve veze koje sam imala pre nego što upoznah mog gospodara muža moram reći da mi je statistika podeljena, za jednog mi je drago da je dobro i da je ok i volim što je tako a drugom nek je daleko lepa kuća, što dalje od mene :))))

I ja isto k'o Lunja. Ovo malo veza, a podeljena statistika, s nekima se moze, s nekima ne moze, i to je to.
 
Bivse ostavljam da zive svoj zivot. Generalno ih ne diram, ali volim da cujem, da se interesujem da pitam kako su i posebno me raduje da cujem da su dobro i srecni i da lep zivot zive :) obicno te informacije saznam od zajednickih prijatelja i poznanika .
 
sto je vec neko rekao , sklanjam se . Ne cimam ih i ne volim da oni mene cimaju , sta mi tu sad da trsimo kao neko drugarstvo. Nema toga... i ne zanimaju me bas oni bivsi koji su ispali dzukci , pricam o onim bivsima koji su dobri ljudi i korektno idu kroz zivot...
 
Poslednja izmena:
I ja isto k'o Lunja. Ovo malo veza, a podeljena statistika, s nekima se moze, s nekima ne moze, i to je to.

tako nekako je i najzdravije, mater mu.
a sad se mislim nesto, bas se tamo neki iskidase sta je sa mnom, pa pat, pa tihuju...bole ih patka bas, nek sam ziva i zdrava i putuj igumane.
pu bre, mene uvek zaobidju te neke patnje, pa stalkovanje, pa ignorisanje, svi lepo i fino sa mnom, kao sa ortakom. tacno nisam ni bila nikad voljena, ebo me pas.
 
tako nekako je i najzdravije, mater mu.
a sad se mislim nesto, bas se tamo neki iskidase sta je sa mnom, pa pat, pa tihuju...bole ih patka bas, nek sam ziva i zdrava i putuj igumane.
pu bre, mene uvek zaobidju te neke patnje, pa stalkovanje, pa ignorisanje, svi lepo i fino sa mnom, kao sa ortakom. tacno nisam ni bila nikad voljena, ebo me pas.
Lep i fin razlaz se desava kad te neko koga gubis pre svega uvazava i ceni, pa se postavlja prema tebi tako cak i kada niste vise zajedno, kada ni razlog zasto ste se razisli ne utice na njegovo pozitivno misljenje o tebi. A sto se tice voljenja ako je za utehu mogu da se zakunem da me bar dvajes godina nijedna zena nije volela, tako da nisi izuzetak.
 

Back
Top