Pravo znacenje popularne izjave "psihoanaliza se ne koristi puno"

a) Postoje ljudi koji mrze statistiku pa ne bi ucestvovali u tom tipu anketa, a to su upravo oni koji vole psihoanalizu...Da bi se mogla shvatiti psihoanaliza potrebno je da se shvati da je statistika satanizam, sektasenje, sekta koja obuhvata 90% ljudi, sekta koja se promovise na TV, dozvoljena sekta, i nacin kojim se do istine ne dolazi. Sto je vise statistike ljudima je sve gore...
b) Psihoanaliza i druge psihoterapije se ne rade u dobovima zdravlja ili bolnicama, niti se za njih tu dobija "uput" i "preporuka". Jedino sto je moguce je zakonom dozvoljeno radjenje one psihoterapije u javnim ustavnovama za koju treba najmanja obuka - a to je bihejvioralna terapija, ali je dozvoljeno i neradjenje nje...

dakle, ko ide na psihoanalizu taj i nema volju da kada mu dodje statisticar i pita "na koju vrstu psihoterapije ides" kaze "e ocu da ucestvujem u vasoj statistici, bas volim i pratim statistike u vezi svega, vodim se u zivotu statistikom, statistika je moj Bog, sad cu da vam kazem da bi vi to uvrstili u statistiku"...
ZATO su izvjestaji o tome za koju se ko odlucio psihoterapiju zatrovani:
1). Neprisutnoscu psihoanaliticara, ili nedostupnoscu trenutnom, jer ih je malo
2). Nemanjem para za one od psihoanaliticara kojima nije nesto prirasto za srce nacin da ako neko nema lijece jeftinije
3). Time sto ucesnici tih terapija a i terapeuti uglavnom ne zele da ucestvuju u davanju izjava statisticarima

Uci se ovako na fakultetu: jedan protivnik psihoanalize izracunao je da je uspjesna u 20%, pa su kritikovali njegov METOD, i onda je izracunao obrukan kad je morao da pise novi rad da je 80%. Kada se tome doda da ona lijeci stvari koje druge psihoterapije a i sama psihijatrija i psihologija ne racunaju u bolest, onda je to preko 90% ako uzmemo samo to sto se racuna...Jer psihoanaliticar uvjek kaze iskreno da pacijent ustvari skoro svaki za zdrav dio licnosti misli da je bolestan i obratno... I da se u tome slaze sa "vecinom", u toj nestrucnoj procjeni, jer psihoanaliticari misle da je vecina ljudi "ovca".

Procjena uspjesnosti bihejvioralne terapije vrsi se razgovorem sa komsijama i prijateljima i kolegama sa posla, i tu oni kazu kako je on normalan, posebno ako se uzme u obzir i to da su mu prijatelji pa moraju i to da psihoanaliza zna da pacijent nije svjestan sta su mu simptomi a sta mu je zdravo, nego ima ubjedjenja o tome koja su poremecena, kao i 99% ljudi. Treca stvar je da bihejviralnu terapiju vole i idu na nju samo oni kojima je cilj da budu ukalupirani, da budu kao vecina, po "precutnim dogovorima" za koje svi znamo i propisiama van usava koji su svima poznati, i modi koja nije iz Pariza i Londona i Rima nego je "precutno dogovorena"... To se zove skriveni autoritet i racuna se da je gore biti odan njemu nego javnom, i da je agresivniji.

Da li se moji profesori slazu da je ovo tacno? Tad kad im kazem ne, a onda nakon vremena do drugog predavanja sloze se, ali uvjek imaju neko "ali" i od tih "ali" svako je bilo autoretardacija, nestrucni pokusaj opovrgavanja ovoga, pa nije vrijedno navoditi to. Jedan cu samo navesti primjer: covjek mi kaze "ne mozes ti imati podatke o psihoanalizi ako nisi bio na psihoanalitickoj terapiji" (nisam mu rekao i da sam bio i da sam sprovodio) "a mogu li iz autoanalize imati, posto je i Frojd imao iz autoanalize podatke?" "Ljudi koji su upuceni u to kazu da je to nemoguce..." "A kako ti mozes znati to da li je u pravu Frojd koji je to izmislio i rekao da je moguce, ili su u pravu oni?" "Prema stastistici..." (kad se pomene ta rijec prestaje svaki kontakat sa stvarnoscu, pa necu pricati sto je dalje govorio jedan profesor)