Iznesete u ovoj temi konkretne predloge i ideje koje bi vi primenili da imate priliku da odlučujete u ovoj državi.
Evo šta bi ja uradio da imam priliku da odlučujem.
Izmena izbornog zakona
Doneo bi zakonom da kandidati na izborima moraju imati najmanje 5 godina radnog staža, a za visoku funciju uslov bi bio 10 godina radnog staža.
Ministri bi morali imati radno iskustvo za obavljanje funkcije. Ne bi bilo dozvoljeno da ministar zdravlja bude neko ko je radi u prosveti, niti bi ministar policije mogao biti neko ko je radio u železnici.
Ne bi se više glasalo za stranke, već za ljude sa imenom i prezimenom. Svaki kandidat bio bi dužan da predstavi gradjanima svoju biografiju, a stranke bi iznosile svoje planove za razvoj.
Stranka čiji kandidati dobiju najviše glasova osvojila bi vlast i bili bi dužna da na fuunkcije postavi ljude koji su dobili najviše glasova. Svaka stranka morala bi imati najmanje 5 kandidata za svako ministarstvo, a za ministra bi bio izabran kandidat koji dobije najviše glasova iz te oblast, a koji je član stranke koja je osvojila vlast.
Stranka bi bilo zabranjeno da u cilju promocije koriste bilborde i TV reklame. Mogli bi da se predstavljaju samo putem TV emisija, mitinga ili deljenjem flajera po kućama. Flajeri bi morali da sadrže njihov program i biografije njihovih kandidata. Stranke bi mogle da za svako ministrastvo odaberu po jednog čoveka kojeg bi forsirali u javnosti, ali i dalje bi morali da imaju po najmanje 5 kandidata za svako ministarstvo.
Uvela bi se i novina oko izlaznosti na izbore. Ako bi na izbore izašlo manje od 50% glasača svi bi dobili da plate taksu od 4000 dinara. Taksa bi se naplaćivala svima, ne samo onima koji nisu izašli na izbore.
Pravo glasa na izborma imale bi samo osobe od 21-72 godine. Pravo glasa ne bi imali zatvorenici i ljudi na socijalnoj pomoći. Ne bi mogli da glasaju ni ljudi stariji od 35 godina, a koji nemaju ni dana radnog staža.
Povećanje plata političarima
Povećao bi plate političarima na nivo od 2000-10.000 evra. Premijer i predsednik države imali bi 10.000 evra, ministri po 5000 evra, savetnici ministara 3000-4000 evra, a poslanici po 2000 evra. Ovo je važno jer nam trebaju kvalitetniji ljudi. Ni jedan uspešan privrednik neće ostaviti svoj posao i početi da radi kao ministar za platu od 1000 evra.
Prodaja državnih firmi
Prodao bi sve državne firme. U vlasništvu države ostavio bi jedino poštu, EPS i železnicu, a sve ostalo bi prodao. NIS bi takodje zadržavo u državnom vlasništvu, ali za to je sada već kasno. Novac od firmi uložio bi u razvoj privrede, železnicu i rečni saobraćaj. Razvoj železnice i rečnog saobraćaja važni su zbog izvoza robe u inostranstvo.
Doneo bi i zakon o privatizaciju koji bi zabranjivao kupcima da prodaju imovinu firme u narednih 10 godina. Bilo bi im dozvoljeno da promenu delatnost. Mogli bi i da smanje broj radnika na broj koliki im je potreban. Ne bi smeli da otpuste više od 20% radnika godišnje.
Smanjenje zaposlenih u administraciji i povećanje plata
Smanjio bi broj zaposlenih u državnoj administraciji, ukino nepotrebne agencije, a preostalim radnicima povećao bi plate za 30-50%.
Zdravsto, prosveta, policija i druge državne institucije
Povećao bi plate zaposlenima u zdravstvu, prosveti, policiji, sudstvu i drugim državnim institucijama za 50-100%. Pre toga ispitao bi diplome zaposlenih i otpustio nepotrebne radnike.
Pokretanje privrede
Svi koji bi dobili otkaz u državnim fimama bili bi usmeravani na pokretanje proizvodnje. Uveo bi posebne programe za obuku i nadzor novih privrednika. Uveo bi i subvencije u iznosu od 10.000-15.000 evra za sve koji žele da pokrenu proizvodnju. Ljudi bi bili obavezni da novac ulazu u masine za proizvodnju, a oni koji ne uspeju u poslu vracali bi masine drzavi. Te masine dalje bi bile davane na koriscenje drugim ljudima koji zele da se oprobaju u istom poslu. Svi koji pokrenu proizvodnju prve dve godine ne bi plaćali porez, a nakon togao uveo bi progresivan sistem oporezivanja. Oni koji više zaradjuju plaćali bi veći porez.
Napravio bi strategiju za razvoj poljoprivrede i IT sektova. Te dve grane posebno bi bile subvencionisane od strane države i to bi bila dva glavna stuba za razvoj privrede. Prioritet bi bilo i sve ostalo što se tiče proizvodnje, a u cilju daljeg izvoza robe na strana tržišta.
Ukinio bi sadašnje agencije za pronažanježe stranih investitora, a uveo agencije za izvoz naše robe u inostranstvo. Zaposlio bi i nekoliko hiljada stranaca koji bi bili zaduženi za pronalaženje kupaca za našu robu u inostranstvu.
Kaznena politika
Ukinuo bi zatvorske kazne za sve prekrsaje osim za ubistva, silovanje i druge vidove nasilja. Nezaposleni kazne bi izdrzavali u vidu drustveno korisnog rada, a zaposlenima odbijao bi se deo plate. Biznismeni kazne bi plaćali u vidu povećanja poreza. Svaki prekrsaj bio bi sankcionisan i ubrzao bi sudske procese. Ovim bi se značajno smanjili troškovi države, jer bilo bi manje zatvorenika, a novčane kazne bile bi značajno veće od sadašnjih.
Posebno velike kazne bile bi za privredni kriminal. Jedan privrednik koji zaradjuje 5000 evra mesečno bio bi kažnjen sa povećanjem poreza i za 20%. Visina povećanja poreza odredjivala bi se na osnovu prekršaja. Veći porez plaćao bi se samo odredjeni vremenski period. Recimo, ako je za neki prekršaj sadašnja kazna 5 godina zatvora, ja bi uveo da provrednik plaća 5 godina veći porez.
Internet
Pristup internetu bio bi besplatan, ali ograničio bi se pristup pojedinim vrstama sajtova. Besplatno ne bi bilo moguće pristupiti društvenim mrežama, porno sajtovima i sajtovima sa igricama. Za pristup tim sajtovima plaćala bi se naknada od 4000 dinara.
Porodična politika
Svi parovi koji žive zajedno duže od tri godine, a pritom mogu da imaju decu i zaposleni su, plaćali bi naknadu od 4000 dinara mesečno. Parovi koji imaju 3 ili više dece bili bi dodatno stimulisani. Uslov za stimulaciju bio bi da je najmanje jedna osoba u porodici zaposlena.
Zakon o poreklu imovine
Doneo bi zakon kojim bi obavezao bogate gradjane da dokažu poreklo imovime. Imovina bi bila oduzeta svima koji ne mogu da dokažu poreklo.
Eto takve reformse mere bi ja doneo.
Šta bi vi uradili da ste vlast?
Evo šta bi ja uradio da imam priliku da odlučujem.
Izmena izbornog zakona
Doneo bi zakonom da kandidati na izborima moraju imati najmanje 5 godina radnog staža, a za visoku funciju uslov bi bio 10 godina radnog staža.
Ministri bi morali imati radno iskustvo za obavljanje funkcije. Ne bi bilo dozvoljeno da ministar zdravlja bude neko ko je radi u prosveti, niti bi ministar policije mogao biti neko ko je radio u železnici.
Ne bi se više glasalo za stranke, već za ljude sa imenom i prezimenom. Svaki kandidat bio bi dužan da predstavi gradjanima svoju biografiju, a stranke bi iznosile svoje planove za razvoj.
Stranka čiji kandidati dobiju najviše glasova osvojila bi vlast i bili bi dužna da na fuunkcije postavi ljude koji su dobili najviše glasova. Svaka stranka morala bi imati najmanje 5 kandidata za svako ministarstvo, a za ministra bi bio izabran kandidat koji dobije najviše glasova iz te oblast, a koji je član stranke koja je osvojila vlast.
Stranka bi bilo zabranjeno da u cilju promocije koriste bilborde i TV reklame. Mogli bi da se predstavljaju samo putem TV emisija, mitinga ili deljenjem flajera po kućama. Flajeri bi morali da sadrže njihov program i biografije njihovih kandidata. Stranke bi mogle da za svako ministrastvo odaberu po jednog čoveka kojeg bi forsirali u javnosti, ali i dalje bi morali da imaju po najmanje 5 kandidata za svako ministarstvo.
Uvela bi se i novina oko izlaznosti na izbore. Ako bi na izbore izašlo manje od 50% glasača svi bi dobili da plate taksu od 4000 dinara. Taksa bi se naplaćivala svima, ne samo onima koji nisu izašli na izbore.
Pravo glasa na izborma imale bi samo osobe od 21-72 godine. Pravo glasa ne bi imali zatvorenici i ljudi na socijalnoj pomoći. Ne bi mogli da glasaju ni ljudi stariji od 35 godina, a koji nemaju ni dana radnog staža.
Povećanje plata političarima
Povećao bi plate političarima na nivo od 2000-10.000 evra. Premijer i predsednik države imali bi 10.000 evra, ministri po 5000 evra, savetnici ministara 3000-4000 evra, a poslanici po 2000 evra. Ovo je važno jer nam trebaju kvalitetniji ljudi. Ni jedan uspešan privrednik neće ostaviti svoj posao i početi da radi kao ministar za platu od 1000 evra.
Prodaja državnih firmi
Prodao bi sve državne firme. U vlasništvu države ostavio bi jedino poštu, EPS i železnicu, a sve ostalo bi prodao. NIS bi takodje zadržavo u državnom vlasništvu, ali za to je sada već kasno. Novac od firmi uložio bi u razvoj privrede, železnicu i rečni saobraćaj. Razvoj železnice i rečnog saobraćaja važni su zbog izvoza robe u inostranstvo.
Doneo bi i zakon o privatizaciju koji bi zabranjivao kupcima da prodaju imovinu firme u narednih 10 godina. Bilo bi im dozvoljeno da promenu delatnost. Mogli bi i da smanje broj radnika na broj koliki im je potreban. Ne bi smeli da otpuste više od 20% radnika godišnje.
Smanjenje zaposlenih u administraciji i povećanje plata
Smanjio bi broj zaposlenih u državnoj administraciji, ukino nepotrebne agencije, a preostalim radnicima povećao bi plate za 30-50%.
Zdravsto, prosveta, policija i druge državne institucije
Povećao bi plate zaposlenima u zdravstvu, prosveti, policiji, sudstvu i drugim državnim institucijama za 50-100%. Pre toga ispitao bi diplome zaposlenih i otpustio nepotrebne radnike.
Pokretanje privrede
Svi koji bi dobili otkaz u državnim fimama bili bi usmeravani na pokretanje proizvodnje. Uveo bi posebne programe za obuku i nadzor novih privrednika. Uveo bi i subvencije u iznosu od 10.000-15.000 evra za sve koji žele da pokrenu proizvodnju. Ljudi bi bili obavezni da novac ulazu u masine za proizvodnju, a oni koji ne uspeju u poslu vracali bi masine drzavi. Te masine dalje bi bile davane na koriscenje drugim ljudima koji zele da se oprobaju u istom poslu. Svi koji pokrenu proizvodnju prve dve godine ne bi plaćali porez, a nakon togao uveo bi progresivan sistem oporezivanja. Oni koji više zaradjuju plaćali bi veći porez.
Napravio bi strategiju za razvoj poljoprivrede i IT sektova. Te dve grane posebno bi bile subvencionisane od strane države i to bi bila dva glavna stuba za razvoj privrede. Prioritet bi bilo i sve ostalo što se tiče proizvodnje, a u cilju daljeg izvoza robe na strana tržišta.
Ukinio bi sadašnje agencije za pronažanježe stranih investitora, a uveo agencije za izvoz naše robe u inostranstvo. Zaposlio bi i nekoliko hiljada stranaca koji bi bili zaduženi za pronalaženje kupaca za našu robu u inostranstvu.
Kaznena politika
Ukinuo bi zatvorske kazne za sve prekrsaje osim za ubistva, silovanje i druge vidove nasilja. Nezaposleni kazne bi izdrzavali u vidu drustveno korisnog rada, a zaposlenima odbijao bi se deo plate. Biznismeni kazne bi plaćali u vidu povećanja poreza. Svaki prekrsaj bio bi sankcionisan i ubrzao bi sudske procese. Ovim bi se značajno smanjili troškovi države, jer bilo bi manje zatvorenika, a novčane kazne bile bi značajno veće od sadašnjih.
Posebno velike kazne bile bi za privredni kriminal. Jedan privrednik koji zaradjuje 5000 evra mesečno bio bi kažnjen sa povećanjem poreza i za 20%. Visina povećanja poreza odredjivala bi se na osnovu prekršaja. Veći porez plaćao bi se samo odredjeni vremenski period. Recimo, ako je za neki prekršaj sadašnja kazna 5 godina zatvora, ja bi uveo da provrednik plaća 5 godina veći porez.
Internet
Pristup internetu bio bi besplatan, ali ograničio bi se pristup pojedinim vrstama sajtova. Besplatno ne bi bilo moguće pristupiti društvenim mrežama, porno sajtovima i sajtovima sa igricama. Za pristup tim sajtovima plaćala bi se naknada od 4000 dinara.
Porodična politika
Svi parovi koji žive zajedno duže od tri godine, a pritom mogu da imaju decu i zaposleni su, plaćali bi naknadu od 4000 dinara mesečno. Parovi koji imaju 3 ili više dece bili bi dodatno stimulisani. Uslov za stimulaciju bio bi da je najmanje jedna osoba u porodici zaposlena.
Zakon o poreklu imovine
Doneo bi zakon kojim bi obavezao bogate gradjane da dokažu poreklo imovime. Imovina bi bila oduzeta svima koji ne mogu da dokažu poreklo.
Eto takve reformse mere bi ja doneo.
Šta bi vi uradili da ste vlast?
