Republika Hrvatska - zbirna tema 2

Evo nekih podataka iz jednog izvora - nemačke knjige

“Der Schattenkrieger” autora Ericha Schmidta-Eenbooma.

• “Jutarnji list”

N/r gl. uredniku g. Wrussu


Zagreb, 16.05.2000.

REAGIRANJE I DEMANTI


“Jutarnji list”, od dana 13.05.2000. godine pod naslovom


“KAKO JE BND UTJECAO NA STVARANJE HRVATSKE” (str, 34 i 35.)


Poštovani gospodine Wruss !


Vaš cijenjeni list objavio je prijevod sažetka 9. poglavlja njemačke knjige “Der Schattenkrieger” autora Ericha Schmidta-Eenbooma, koja se u cjelini bavi negativnom kritikom bivšeg direktora zapadno-njemačke obavještajne službe BND, Klausa Kinkela, a u svom 9. poglavlju odnosima zapadno-njemačke obavještajne službe BND i Krajačićeve (hrvatske) Udbe u (jugoslavenskoj) Udbi. Preveli ste spomenuto poglavlje naslovom “TITOVO NASLIJEĐE U BONNU”, iako bi ispravni prijevod naslova glasio “TITOVI NASLJEDNICI U BONNU”, a s podnaslovom “KINKELOV PRODOR NA BALKAN”.


Objavljen prijevod sažetka poglavlja o utjecaju bivše zapadno-njemačke obavještajne službe na rušenje bivše socijalističke Jugoslavije u “Jutarnjem” nije precizan, i, nepotpun je. Izostavili ste bitne dijelove sadržaja 9. poglavlja, koji, da su objavljeni, ne bi naslovu objavljenog članka o toj temi mogli dati sadržaj: “KAKO JE BND UTJECAO NA STVARANJE HRVATSKE”, već bi primjereniji naslov glasio: “KAKO SU NKVD, CIA, BND, UDBA I KGB UTJECALI NA STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE”.


O čemu se radi ?


Radi informiranja Vaših čitateljica i čitatelja, te radi hrvatske javnosti općenito, i istine radi, u spomenutom članku nedostaje informacija kako je Staljinov agent u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata bio hrvatski komunist i Titov povjerenik Ivan Krajačić, pod kodnim imenom “Stevo”, koji je radio za tadašnji sovjetski NKVD (što je navedeno) i za jugoslavensku Oznu (kasnija Udba), i to s Titovim znanjem, pošto je i Josip Broz, pod kodnim imenom “Tito”, bio sovjetski agent. Kao agent sovjetske tajne policije i obavještajne službe NKVD, kasnije KGB, Ivan Krajačić je bio djelatan od 1942. do 1983. godine, kada, tek nakon Titove smrti, svoj radioprijemnik za odašiljanje obavještajnih poruka, kojega je dobio od Staljinove Kominterne u Moskvi, vraća sovjetskim agentima u Zagrebu prilikom odlaska u mirovinu (ovaj važan podatak sa strane 232 predmetne knjige je izostavljen.)



Josip Manolić je u Schmidt-Eenboomovoj knjizi prikazan kao pitomac (u doslovnom prijevodu “gojenac”) sovjetskog agenta Ivana Krajačića (“Jutarnji” je naveo kako “je Manolić radio za Krajačića”) i prvi Tuđmanov šef tajne službe u nezavisnoj Hrvatskoj (što je navedeno), pri čemu u prijevodu nije naveden važan podatak, koji u originalu na njemačkom postoji, da je Manolić bio i upravitelj zatvora u Jugoslaviji. (str. 213), što je važan podatak, s obzirom da je pokojni Zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, kao jedan od rijetkih istinskih antifašista i antikomunista te svjedoka vjere bio od strane jugoslavenske Udbe, u kojoj je tada Manolić radio na visokoj funkciji, sustavno i podmuklo trovan sve do svoje nasilne smrti 1960. godine.


Među Krajačićeve učenike i suradnike njemačke obavještajne službe iz redova hrvatske Udbe je autor ubrojio Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Franju Tuđmana i Stjepana Mesića, a kao Krajačićeve pitomce je autor naveo Ivana Zvonimira Čička i Dražena Budišu.] Kao službenici savezne jugoslavenske Udbe spominju se po Schmidt-Eenboomu kao agenti bliski Krajačićevom krugu (u čiji prvi krug spadaju Manolić i Tuđman) još operativni voditelj jugoslavenske Udbe od 1984. do 1991. godine Zdravko Mustač (kojega je Tuđman postavio u vrh obavještajne službe Republike Hrvatske, vjerojatno kako bi “ubrzao” proces međuhrvatske “pomirbe”), zatim u ratnom zrakoplovstvu SFRJ i njenom vojnom obavještajnom i kontraobavještajnom odjelu KOS, general Antun Tus, u Predsjedništvu SFRJ, Josip Vrhovec, i, kao ministar vanjskih poslova socijalističke Jugoslavije, Budimir Lončar. (str. 233) Time pregled popisa Krajačićevog obavještajnog kruga iz hrvatske Udbe i suradnika njemačke obavještajne službe izgleda ovako:


Prvi krug: Manolić, Boljkovac, Tuđman i Mesić.
Drugi krug: Budiša i Čičak.
Treći krug: Tus, Lončar, Vrhovec i Mustač.
Četvrti krug: fra Duka, Branko Jelić, …


Sva gospoda iz sva četiri kruga surađivali su sa svojim šefom Ivanom Krajačićem Stevom , koji je bio vrhunski sovjetski agent u Zagrebu od 1942. do 1983. godine.


Na str. 35 objavljenog prijevoda članka u “Jutarnjem listu” stoji napisano kako “Krajačić nakon odlaska u mirovinu 1983. svoje polje djelovanja prepušta Manoliću i Josipu Boljkovcu, koji preuzimaju čitavu mrežu, suradnike i agencije”. U prijevodu, međutim, nedostaje kako su Manolić i Boljkovac, “kao dugugodišnji Krajačićevi prijatelji i suradnici” preuzeli sve agenture u zemlji (tada SFRJ) i inozemstvu (str. 232 u knjizi).


Na str. 35 u članku je napisano kako je Ivan Krajačić Stevo navodno prije smrti rekao Manoliću: “Mnogo sam napravio za svoju Hrvatsku. Pazi kako ćeš pisati o mojim obavještajnim aktivnostima. Nemoj škrtariti s pohvalama jer sam bio i mali bog, reci to.” Citirane riječi autora sa str. 235 u knjizi Krajačić, međutim, nije rekao Manoliću nego šefu obavještajne službe ministarstva vanjskih poslova SFRJ, Antonu Duhačeku, i to: “Napuštam svijet svjestan da sam za svoju Hrvatsku mnogo učinio. Znam, misliš da patim od svoje posebne ljubavi prema Hrvatskoj. Točno je to, patim zbog toga. Budi oprezan kako budeš pisao o obavještajnoj djelatnosti Ivana Krajačića, španskog borca. Ne škrtari s pohvalama, jer, bio sam i mali bog, reci to tako.”


Dok Ivan Zvonimir Čičak negira suradnju sa Bundesnachrichtendienstom, Dražen Budiša (HSLS) dopušta tu mogućnost, s tim da je po njemu autor naveo krivi naziv kafića, jer je po vlastitom iskazu danog “Jutarnjem” odlazio u kavanu “Korzo”. Zbog toga što se “Korzo” nalazi u Ilici, a ne u Tkalčićevoj ulici, Budiša relativizira u potpunosti tvrdnje njemačkog publiciste, tvrdeći da “to što piše je izmišljotina.” Moguće je da se autor zabunio, te je umjesto Ilice naveo da se “Korzo” nalazi u Tkalčićevoj, znači, autorova greška u pisanju. Predsjednik Republike Mesić negira suradnju s obavještajnom službom Savezne Republike Njemačke, ali priznaje da “je Krajačić kao Titov čovjek”, kojega je poznavao iz komunističkog delegatskog Sabora, “bio i nacionalist”.
U “Jutarnjem listu” se doduše spominje Manolića, Boljkovca, Tuđmana i Mesića kao Krajačićeve nasljednike, ali opet u nedovoljno preciznom i nepotpunom prijevodu, jer je autor na str. 216 u knjizi napisao slijedeće:



Mesić i Manolić

Za napomenuti je kako je autor od srbijanskog udbaša Božidara Spasića nekritički preuzeo etiketu hrvatskih emigranata kao ustaša i nacionalista (u šovinističkom smislu), iako emigracija nije bila niti ustaška niti fašistička. Međutim, najveći bukači među emigrantima bili su agenti jugoslavenske Udbe koji su trebali diskreditirati svaku pomisao na samostalnu hrvatsku nacionalnu demokratsku državu. Konstrukcija Spasića kako je ubojstvo Brune Bušića u Parizu djelo međuhrvatskog obračuna u emigraciji čista je plasirana protuobavještajna konstrukcija, koju je njemački autor kao jugo-nostalgičar nekritički prihvatio, čime se od Spasića dao izmanipulirati. Pošto je autor “Borca u sjeni” njemački ljevičar, nekritički se bavi bivšom Jugoslavijom, od koje su zapadni ljevičari (socijalisti, socijaldemokrati i komunisti) pravili mit i uzdizali ju do nebesa, kritizirajući na taj način socijalne nedostatke demokracije na Zapadu. Logori smrti Goli otok i zatvori kao Lepoglava, Stara Gradiška, Zenica, Srijemska Mitrovica, Niš itd. za te iste ljevičare sa Zapada nisu nikada predstavljali istinski problem, iako se zaklinju u ljudska prava i multi-kulturu. Za te iste ljevičare je još njihov bog Vladimir Iljič Lenjin rekao: “Ljevičari su za nas (boljševike) korisni idioti.” (Citat vidi u Crnoj knjizi komunizma.)

(nastavak)
Deveto poglavlje “Borca u sjeni” (prijevod Jutarnjeg lista: “Ratnik u sjeni”) publicirano je prvu put 1995. u njemačkom gradu Düsseldorfu. Zagrebački režimski dnevnik “Vjesnik” se prvi osvrnuo negativnom kritikom na to djelo o najnovijoj povijesti Hrvata, jer je list blizak tadašnjem predsjedniku Tuđmanu i njegovoj Vladi htio prikaz njemačkog autora prikazati kao pamflet koji ne bi imao veze s istinom. Upravo je zasluga “Jutarnjeg lista” što je hrabro hrvatskoj javnosti Eenboomovo djelo o hrvatskoj Udbi predstavio kao vjerodostojno, pisano na temelju originalnih dokumenata. Predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga prvi je, i za sada jedini od hrvatskih političara koji je o tom djelu otvoreno govorio, iznijevši pojedinosti iz njega pred javnost na tiskovnoj konferenciji stranke prošle godine. Dijelove te tiskovne prenio je “Novi list”, a u razgovoru s “Novim listom” (objavljen dana 16.veljače 1999. godine), Paraga je još jednom ukazao na Krajačićeve nasljednike u Republici Hrvatskoj, dok su svi drugi mediji ovu vijest stavili u bunker medijskog mraka, vršeći autocenzuru. O 9.poglavlju njemačke knjige riječ je i na web-stranicama na Internetu Hrvatske stranke prava 1861. gdje se informacije o njemu nalaze već godinu dana. Dobroslav Paraga je već dugi niz godina, davno prije publikacije “Borca u sjeni” tvrdio kako je Tuđmana instalirala 1990. godine na vlast Udba, te da je zbog toga Republika Hrvatska u sadržajnom smislu “Sovjetska Hrvatska” o kojoj je sanjao književnik August Cesarec u Kerestinečkom zatvoru. Samog Tuđmana i njegove sljedbenike je Paraga prozvao i nazvao nacional-komunistima, dok Račana i njegove socijaldemokrate naziva jugo-komunistima. Do sada je g. Paraga uvijek bio u pravu !!! Republika Hrvatska je sovjetska republika-satelit zato što je Udba bila tradicionalno jedna boljševička organizacija kao udarna igla marksista, staljinista i titoista. Da je Republika Hrvatska jedna sovjetska, a ne jedna demokratska nezavisna država imali smo prilike vidjeti u posljednih deset godina autoritarne samovlade Franje Tuđmana: likvidacije političkih oponenata (Ante Paradžik, Blaž Kraljević…), sindikalista i običnih građana (g. Krivokuća, gospodična Marina Nuić, obitelj Zec, među njima djevojčica Aleksandra…), montirani politički procesi na Vojnom sudu (Dobroslav Paraga), cijepanje političkih stranaka administrativnim aktom Vlade Republike Hrvatske i instaliranje podobnih satelita na njihovo čelo (kao na primjeru Hrvatske stranke prava, u kojoj je Dobroslav Paraga kao njen predsjednik razvlašten od strane bivšeg Upravnog suda kao osoba za njeno pravno i javno predstavljanje), zatim, cenzura medija (HRT…), gušenje slobode medija (suđenja novinara, visoke državne pristojbe za koncesije itd.) Za primijetiti je kako nova Vada lijeve koalicije na čelu s premijerom Ivicom Račanom, iako okrenuta demokratskim reformama, ipak stihijski u mnogim segmentima nastavlja tradiciju sovjetske Hrvatske, a Krajačićev krug suradnika i dalje je na vlasti u Hrvatskoj. (Da je tome tako vidi se po tome što se Dobroslava Paragu i dalje drži u prisilnoj medijskoj izolaciji, a pitanje pravednog vraćanja Hrvatske stranke prava iz ruku Đapićevih crnokošuljaša u ruke Paraginih pravaša oteže se do posljednjeg daha, upravo onako kako hrvatski nacional-komunisti i jugo-komunisti to žele. )


Objavljivanje obavještajne uloge Krajačićevog kruga u “Jutarnjem listu” je od strane uredništva hrabar čin, s kojim nitko ne bi smio manipulirati, a pogotovo ne u smislu kako je, eto tobože, hrvatska Udba, koja je likvidirala i unesrećila toliko nevinih hrvatskih ljudi, da je, dakle, CRO-UDBA kao agentura KGB i BND u Zagrebu zaslužna za stvaranje neovisne Republike Hrvatske !!! Jednom Josipu Manoliću ili Franji Tuđmanu hrvatski pravaši neće ubrojiti u zaslugu stvaranje neovisne Hrvatske, koja bez Hrvatskih obrambenih snaga, dragovoljaca Domovinskog rata i hrvatskih bojovnika iz Policije i Zbora narodne garde ne bi uopće ni postojala. Što Hrvatska ni dan danas nije demokratska i pravna država možemo zahvaliti isključivo Krajačićevom, i danas djelatnom krugu. Nijedan krug nije za sva vremena, neće biti ni Krajačićev, a njegovi akteri će se morati, ili sramno puvući sa svojih funkcija, ili će sramno ući u povijest kao kočničari hrvatske državne nezavisnosti, nacionalnog suvereniteta, demokracije i prava. Na kraju će ostati Bog i Hrvati, a Hrvatska će biti demokratska, nikako sovjetska !


Ured za odnose s javnošću
Goran Jurišić


Interesuje me da li neko ima taj članak Jutarnjeg lista od 15. maja 2000, Šmitovu knjigu ili neko reagovanje od strane srpskih medija?

Afera oko Kinkela
04. novembar 2002. 00:00 | Komentara: 0

Klaus Kinkel je došao na čelo BND na preporuku Hansa Ditriha Genšera, koga će kasnije zameniti na mestu ministra spoljnih poslova. Zeleni traže nadzor nad tajnim službama. Nemački udeo u razaranju SFRJ.

http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:275988-Afera-oko-Kinkela

feljton Šta je prećutio Josip Boljkovac u emisiji "nekad bilo"

BND rušio staru vlast (2)


Nastavak razgovora Josipa Manolića, Josipa Perkovića i Slavka Degoricija, na kolegijumu Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske u Zagrebu, kojeg su 6. marta 1991, godine tajno snimili pripadnici KOS, tekao je ovako:

Perković: Pripremamo takav plan i ubrzo ćete ga imati, ne možemo na stotinu kolosjeka. Dosta smo se angažovani prema srpskim ekstremistima i na izgradnji mreže i vrbovanja u srpskim opštinama. Malo je ljudi za tako širok front. Ići ćemo sa tim šire iz Ministarstva odbrane.

Boljkovac: Idemo dalje. Molim vas, gospodo, da se posebna pažnja posveti Hrvatskom državotvornom pokretu, Hrvatskoj demokratskoj stranci i Hrvatskoj socijalističkoj partiji i drugim opozicionim strankama kroz koje se prelamaju ciljevi brojnih neprijatelja iz zemlje i inostranstva protiv nove vlasti i novog pokreta u Hrvatskoj. Uzmite samo Čička (Zvonimir Čičak, jedna od perjanica "Hrvatskog proljeća", pr. p). On za ovu demokratiju kaže da Hrvatskom vlada četvoročlana hunta - dva generala i dva pukovnika. Misli na Tuđmana, Špegelja (Martin Špegelj, pr. p), Manolića i mene. Mi sve njih moramo pokriti. Jer, šta ja znam, nama je BND (Njemačka obavještajna služba, pr. p) pomogla u obaranju stare vlasti, ali šta ona sada misli i da li samo preko nas hoće da utiče na odnose u Jugoslaviji, to ne znam. Uzmite, na primjer, mog donedavnog zamjenika, Pericu Jurića, koji je po liniji BND došao u MUP, završio je njihovu obavještajnu školu u Baden Badenu, čudno se ponašao i čudne je propuste i greške činio. Vrtoglavo je išao linijom smjenjivanja starih kadrova i instaliranja novih. Praktično je odmah pristupio instalisanju paralelne službe u službi. Kada smo detaljnije to sagledali, uvjerili smo se da je najveći dio iz Hrvatskog državotvornog pokreta. Ne bih htio kao baba da nagađam, ali možda je to sve smišljeni sistem da se ubrza proces kojim bi se neke pretenzije stranih zemalja prema Jugoslaviji brzo ostvarile.

Neki iz emigracije, koji sada rade u Hrvatskoj i koje smo morali dovesti u zemlju, jer su nas njihove gazde finansirale, očigledno po nalogu njihovih gazda i dalje moraju raditi kako im gazde kažu. Oni nisu pod našom kontrolom. Zato moramo biti obazrivi, jer koliko god su oni veliki Hrvati, a nisu direktno po našom kontrolom, oni mogu raditi protiv Hrvatske i Hrvata. Nas oni guraju prema Bosni i Hercegovini, da gubitak teritorije namirimo u BiH, ali to ne ide lako.

Pokušavamo da s našim istomišljenicima, hercegovačkim Hrvatima i huskinim muslimanima, to ubrzamo, ali su tamo pozicije Srba i jugoslovenska orijentacija veoma jaki. Vidite, mi samo što smo sa njihovim ljudima u MUP-u dogovorili obuku njihovih specijalaca u našim logorima u Lučkom, Rakitju i Kumrovcu, za to je KOS i Beograd odmah saznao. Saznalo se odmah da i Jurić treba da ode u Hercegovinu da tamo organizuje naoružane odrede za rušenje Jugoslavije kroz BiH i jačanje hercegovackog pravca radi udara na Krajinu. Očigledno je da su oni više od nas izbušeni starim strukturama. To nas upozorava na obazrivost da mi njihove ljude pustimo u naše specijalne terorističke logore. Malo nas je Izetbegović (Alija Izetbegović, muslimanski lider u BiH, pr. p) zanio, pa smo povjerovali u njegovo zaklinjanje da je za naš model. Muslimani su vam takvi, prevrtljivi, čim na drugoj strani osjete tvrdo, odmah se mijenjaju. Josipe, treba se dobro čuvati da nam KOS ne ubaci nekoga u logore specijalnih grupa za teroristička dejstva. Jer, ako pukne u javnosti da nam obuku vode njemački instruktori za teroristička dejstva, šta ćemo onda?

Boljkovac: Sada smo u drugoj fazi obuke specijalnih grupa za specijalna djelovanja. U kontaktu smo s nekim oficirima u Legiji stranaca, našim ljudima, da dođu i prenesu iskustva u obuci naših trupa u Hrvatskoj.

Perković: Gospodine ministre, vrijeme nam ide, nemojte o detaljima, ne smijemo zakasniti u Vrhovništvo, znate kakav je predsjednik. A imamo još nekoliko operativnih dogovora.

Boljkovac: Mi smo imali u planu da napravimo postupnu kadrovsku smjenu i reorganizaciju MUP... Da neke stare kupimo, da ucijenimo i da rade za nas, jer nam trebaju da nam prenesu sva iskustva iz tajne službe, da što brže uđemo u nju. Paralelno gradimo tri službe - klasičnu policiju koja će biti na ulici; specijalce kao jezgro udarne milicije i hrvatsku obavještajnu službu, koja ce biti sastavljena od tri nezavisna dijela koja će se objedinjavati u Vrhovništvu. To su sadašnja Državna bezbjednost, to je HDZ-ova partijska obavještajna mreža i Obavještajna služba Ministarstva odbrane. Sve Srbe i Hrvate u koje nemamo povjerenja i koji nam daju pasivan otpor guraćemo u prvu kategoriju policajaca koji će nam pokrivati ulice i baviti se sporednim stvarima. Srbe ne možemo sve izbaciti, moramo ih držati radi prosjeka i da nam se ne može prigovoriti da smo nacionalna policija i vojska. Ne možemo ih sve otpustiti, a ne možemo ih više držati na plati da ništa ne rade. Zato, neka rade sporedne poslove, treba im onemogućiti pristup povjerljivim stvarima i logorima...

Degoricija: Gospodo, moram vam odmah reći da je i mene samog ovo kadrovsko rješenje sa mnom iznenadilo. Meni je u Vrhovništvu rečeno da kombinacija sa mnom i s Vukasom ima funkciju da se realnije pristupi Srbima u Hrvatskoj, a nas dvojica smo nekako uspostavili nekakve mostove, barem da se može razgovarati. Moramo se paziti ovih novinara "Politike" koji krstare Hrvatskom. Gospodin Boljkovac mi kaže da neki put prije sazna iz srpskih novina nego što informacije stignu od operativaca.

http://www.fokus.ba/nov/index.php?option=com_k2&view=item&id=227:bnd-rušio-staru-vlast-2&Itemid=180

http://www.nacional.hr/clanak/53359/josip-boljkovac-hrvatska-je-prva-napala-srbe



http://www.vesti.de/

Hrvatska ćuti o Boljkovcu

(na žalost dalje čitanje je samo za pretplatnike, pa ako je neko pretplaćen, da nam postavi)

Josip Boljkovac tvrdi da je intervju u kojem tvrdi da je RH kriva za rat izmišljen

Boljkovac: Mesić nije bježao, Hrvatska nije napala
Autor Zdravko Bičak


– Ni jednim njemačkim novinama nisam dao intervju i nikada nisam rekao da je Hrvatska napala Jugoslaviju. To je jednostavno laž – komentar je Josipa Boljkovca na nedavno objavljen tekst u frankfurtskim Vestima, koji su potom prenijele i srpske novine.

Ipak, Boljkovac ostaje pri tvrdnjama koje je izrekao na svjedočenju Glavašu. – Ostajem pri svojim tvrdnjama o podjeli Bosne, a jasno sam rekao i kako su Šušak, Glavaš i Vukojević oružjem napali Borovo Selo. Time su napali Jugoslaviju jer je država, iako je bila u raspadu, formalno-pravno još postojala.

U tom napadu stradali su i Hrvati i Srbi, bilo je 12 mrtvih i 21 ranjen. Ne znam je li netko lokaciju Borova Sela poistovjetio s Jugoslavijom, ali ja to nikad nisam rekao niti sam autorizirao takav tekst – oštar je bio Boljkovac. Misterij oko sporna intervjua riješio je Milan Jakšić iz Karlovca, autor teksta.

Prema njegovim riječima, Boljkovac nije znao da će sporan razgovor biti objavljen u Frankfurtu, a Jakšić mu to nije isticao jer je smatrao kako on zna za koje novine radi.

Ipak, Jakšić je potvrdio kako Boljkovac nikad nije iznio tezu po kojoj je Hrvatska napala Jugoslaviju. – Beogradski je Press, prenoseći razgovor, krivo stavio opremu u tekst, a zatim i krivo interpretirao dijelove teksta na način na koji to Boljkovac nikad nije tvrdio. Točno je kako je spominjao Borovo Selo kao napad na ustavno-pravni poredak, ali ne na način kao što je to u Beogradu, a poslije i na našim internetskim portalima objavljeno.

Nikad nije rekao ni kako je predsjednik Mesić bio spreman pobjeći kad je čuo da su se specijalci JNA spustili na Pleso. Rekao je da je Mesić na Becićevim stubama, s prozora HDZ-ove zgrade, gdje se okupilo oko 300 ljudi spremnih za bježanje, zvao Boljkovca i pitao ga jesu li se specijalci spustili u zagrebačku zračnu luku – zaključio je Milan Jakšić.

http://www.politika.rs/pogledi/Miroslav-Lazanski/BOLJKOVAC-AKO-ME-SE-SETE-SETE.sr.html

Miroslav Lazanski
BOLjKOVAC, AKO ME SE SETE, SETE


Čudna je to stvar sa sećanjima bivših udbaša i bivših generala sa balkanskog područja. Naime, njihova su sećanja po pravilu selektivna, udbaši su u službi do kraja života na ovaj ili onaj način, a osuđeni su na moto Dušana Kovačevića: „Ako me se sete, sete...“ Dakle, bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Joža Boljkovac uzburkao je ovih dana javnost u Hrvatskoj svojim svedočenjem u procesu protiv Branimira Glavaša, a još više svojim izjavama za medije u kojima optužuje režim Franje Tuđmana za početak rata u Hrvatskoj 1991. izjavivši „da su Hrvati hteli taj rat i da su oni prvi napali Srbe, da je Franjo Tuđman sve dogovarao sa Slobodanom Miloševićem, da je Tuđman prepustio Srbima iz BiH Bosansku Posavinu, a da je zauzvrat Milošević pomogao Tuđmanu da se reši Srba u Krajini...“

Iz Srbije, Boljkovcu su odmah odgovorili bivši šef KOS-a JNA general Aleksandar Vasiljević i bivši srpski ministar policije Radmilo Bogdanović. I jedan i drugi demantuju neke navode Josipa Boljkovca. Otkuda sada odjednom Josip Boljkovac sa tom pričom? Posle toliko godina.

Poznajem Josipa Boljkovca godinama. Živeli smo u Karlovcu, zgrada do zgrade, u centru grada, u Ulici narodnog heroja Josipa Klobučara. Moja porodica na broju 11, Boljkovac mislim na broju 9. Josip Joža Boljkovac je prvoborac NOB-a, ratovao je u okolini Karlovca i na Kordunu. Imao je dobar odnos sa Srbima, a karijeru je gradio u Udbi. Sećam se da je jednog proleća sve nas klince iz Klobučareve odveo džipovima Udbe u lov na zečeve. Bilo je to mirno vreme, u mojoj zgradi stanovali su i oficiri JNA i civili svih nacionalnosti: Musliman Džemo Šarac, Srbin Simo Mrđa, Hrvat Pero Vinski, moj otac Slovenac... Na obližnjem košarkaškom igralištu, u Šancu, Boljkovčev sin Jugoslav igrao je za prvi tim „Željezničara“, tada člana Prve košarkaške lige Jugoslavije. Na kraju naše ulice bio je monumentalni spomenik poginulima u NOB, od belog mermera sa vučjim glavama iz čijih je čeljusti stalno tekla voda. Spomenik je otvorio maršal Tito, bili su tu i Ranković i Bakarić. Pored njih odmah i Joža Boljkovac. Mi klinci iz ulice stajali smo u počasnom špaliru, mahali zastavicama. Tako nas je postrojio sused Joža. Drugarica Jovanka nam se osmehivala, ja sam istrčao iz špalira i drugu Titu predao cveće. Moja slika je tada izašla u „Karlovačkom tjedniku“ i to je bio početak moje novinarske karijere.

Godine su prolazile i Joža se uspinjao u hijerarhiji Udbe. Onda je došla 1971. i maspok u Hrvatskoj, Boljkovac se opredelio za Savku i Miku. Posle sednice u Karađorđevu smeniše ga. Povukao se u penzionerske dane, ali „služba je naša družba“.Za njega se nije čulo sve dok HDZ nije preuzeo vlast u Hrvatskoj posle prvih višestranačkih izbora. Onda se Joža opet aktivirao. U jednoj emisiji hrvatske televizije, kada su ga neki hrvatski emigranti napali da je on kao jedan od glavnih ljudi hrvatske Udbe svojevremeno planirao i atentate na emigraciju, Boljkovac je mrtav hladan odgovorio „da je on oduvek radio za hrvatsku emigraciju, za hrvatsku nacionalnu stvar i da je dobro da je on bio u hrvatskoj Udbi na toj poziciji, jer da nije za emigraciju bi posledice bile mnogo gore“.

Došla je i 1991. spomenik NOB-a u Karlovcu je devastiran, vučje glave polomljene, a iz čeljusti više nije tekla voda. Krv je potekla Hrvatskom. Arkana su zarobili, a Boljkovac se sa saveznim ministrom unutrašnjih poslova Petrom Gračaninom dogovorio da se Arkan pusti iz zatvora, jer Boljkovac je kao republički ministar unutrašnjih poslova još odlazio kod saveznog ministra na referisanje. U pregovorima sa Srbima iz Hrvatske Boljkovac i Slavko Degoricija bili su glavni. Zatim se rat razbuktao, Boljkovca su opet smenili.

Stvari koje on sada iznosi manje više su poznate - i ono oko ispaljivanja „ambrusta“ na Borovo Selo, kada ekipa koje je lansirala raketu umalo nije pobila sebe, i priča o Josipu Kiru. Boljkovac je u pravu kada kaže da su padobranci iz 63. brigade iz Niša zauzeli zagrebački aerodrom i da je to tada izazvalo paniku u hrvatskom državnom vrhu. Čudno je da bivši šef KOS-a general Vasiljević kaže da to nisu bili padobranci iz 63. brigade već pripadnici „Kobre“, kada se zna da je Oblasnu kontrolu letenja na „Plesu” zauzela borbena grupa od 40 padobranaca iz 63. brigade, a da je obližnji vazduhoplovni zavod „Zmaj“ čuvala grupa od deset padobranaca sa poručnikom Seadom Kostićem na čelu. Da su to bili ljudi iz 63. padobranske može se videti na TV snimku zarobljavanja Kikaševog aviona sa vodnikom ,,Pantom” iz 63. u glavnoj ulozi. Izgleda da se toga ne seća ni Radmilo Bogdanović, baš kao ni tada učestalih dolazaka u Beograd Tuđmanovog glavnog savetnika Hrvoja Šarinića. Kada se u avgustu 1995. dogodila „Oluja“ Milošević je bio na odmoru. Odmor nije prekidao.

Joža Boljkovac bio je na prošlim izborima na listi jedne srpske političke partije u Hrvatskoj. Da li je to uticalo da tek sad progovori?
Miroslav Lazanski
objavljeno: 14/02/2009

E sada dolazi najbolji deo:

ZAŠTO JE BOLJKOVAC REK'O PA POREK'O

http://www.vecernji.hr/vijesti/svjedoci-tvrde-boljkovac-je-osobno-ubijao-clanak-166964

OBJAVA: 13.07.2010

Franjo Tuđman, leto 1995:

Mrkalj:

Kliknite za proširenje...

Zagreb -- Hrvatska televizija ekskluzivno objavila tonske snimke sa sastanka vojnog i političkog vrha Hrvatske pred Oluju.

Reč je o najvažnijim delovima ključnog sastanka vrha Hrvatske održanog 31. jula 1995. na Brionima, uoči akcije Oluja. Neki od objavljenih delova osnov su haških optužnica protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača i uzimaju se kao dokaz za tezu o zločinačkom poduhvatu zarad progona srpskog stanovništva.

"Rešiti, na koji način rešiti? To je tema današnje rasprave. Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti, da može da kapitulira u nekoliko dana", rekao je tada predsednik Hrvatske Franjo Tuđman.

To je rečenica koju haško tužilaštvo uzima za dokaz o postojanju namere da se izvrši etničko čišćenje, dok novinar HTV-a tumači da je to zato što tužilaštvo u optužnici citira Tuđmana samo do dela da "Srbi praktično nestanu", iako se, kako navodi HTV, iz nastavka rečenice vidi da je tu reč o srpskim vojnima snagama, a ne srpskom stanovništvu.

"Prema tome, nije nam glavna zadaća Bihać, nego je nanošenje na nekoliko pravaca takvih udara da se srpske snage više ne mogu oporaviti, nego da moraju kapitulirati", rekao je zatim Tuđman.

"Prema tome, treba predviđeti i neke snage koje će izravno djelovati prema Kninu, a osobito... Gospodo, prisjetite se koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, u Kninu još nije danas tako…", nastavlja Tuđman.

Na to je odgovorio Gotovina. "Predsedniče, u ovom trenutku mi kompletno s našom tehnikom kontroliramo Knin. Nije uopće to... ako je zapovijed udar na Knin, mi ga za nekoliko sati rušimo kompletno".

Zatim se raspravlja o taktici i Tuđman govori o načinu odlaska ljudi iz te oblasti.

"S tim što sam rekao, i ovo što smo kazali, da im ovdje treba dati izlaz, da mogu... jer to je važno da i ti civili pođu, pa će onda i vojska i tako da kad kolone podju, to djeluje psihološki jedni na druge", rekao je Tuđman.

Tuđman je generalima rekao, kako prenosi novinar HTV-a, da Hrvatska za akciju ima podršku Nemačke i NATO-a.

Tuđman: Imamo i naklonost SAD, ali do određene granice, ako ćete, gospodo, izvršiti na profesionalan način, kao što ste izvršili u Zapadnoj Slavoniji, u roku od nekoliko dana, to znači, molim, tri-četiri dana, maksimum osam dana.

Ministar odbrane Gojko Šušak: Gotovina, Markač, vremenski koliko do vašeg spajanja?

Gotovina: Poslije mene je potrebno četiri dana sa dvije strane.

Markač: Osam do devet dana sve skupa, ako general Gotovina ima četiri dana rada. Znači, da se spusti, da napravi tu operaciju, mi smo predvidjeli četiri dana da bismo došli ispred Gračaca.

Tuđman: Čekaj, to nije osam dana, nego treba istovremeno poći, to znači za četiri dana.

Pojedini delovi razgovora koje je prenela Hrvatska televizija odnose se na taktiku kako putem medijskih igara pospešiti odlazak srpskih civila, što haško tužilaštvo uzima kao dokaz za planirano entičko čišćenje u akciji Oluja.

Tuđman: Jedan letak ovako, znači: opće rasulo, pobeda hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. "Srbi, vi se već povlačite preko" itd, "a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo"... Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava (osmeh) itd.

Gojko Šušak: Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo.

Tuđman: Slažem se, to isto dokazuje našu snagu. Dobro, ići ćemo s time.

Snimke je nabavio novinar HTV-a Josip Šarić, a Državno tužilaštvo Hrvatske ranije je potvrdilo da su snimci autentični.

Kako navodi novinar HTV-a, sastanak 31. jula trajao je 110 minuta, završio se u 12.40, a četiri dana kasnije počinje operacija Oluja.

Transkripte je pre nekoliko godina Haškom sudu na zahtev njegovog tuzilaštva predao današnji predsednik Hrvatske Stjepan Mesić jer su dokumenta čuvana u arhivi predsedničke kancelarije.

da...sve je pocelo od ivana krajacica steve...

Franjo Tuđman, 24. 05. 1992. godine pred brojnim mnoštvom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu:


"I neki ljudi, neki pojedinci u Hrvatskoj, a osobito u svijetu koji nisu bili prijatelji Hrvatske, govorili su da nije trebalo rata, da smo i mi krivi za rat. A ja sam im odgovorio i odgovaram:

Jest! Ne bi bilo rata da smo odustali od svog cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku."


Franjo Tuđman:

"Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela, ali, mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo mi vodili politiku pregovaranja, a iza tih pregovora smo formirali svoje vojne jedinice."

i


BND I NACIONAL-KOMUNISTI


Ratno neprijateljstvo Nemačke i Jugoslavije nastavljeno je i na obaveštajnom planu narednih pedeset godina, jer su zvanični Bon i Beograd bili na suprostavljenim pozicijama oko vidjenja razvoja Jugoslavije i čitavog Balkana i samog uticaja Nemačke na to područje. Taj uticaj je posebno bio izražen posle ujedinjenja dve Nemačke, kada su se Bonu otvorila vrata prema Istoku. Podsticaj okretanju Nemačke prema evropskom Istoku davali su, kako to tvrdi analitičar Mark Fišer, njeni ekonomski, politički, čak istorijski interesi. Šireći privrednu saradnju sa socijalističkim državama, koja je bila dominantna čak i u periodu hladnog rata, Nemačka je postepeno nametala germansku viziju ekonomske i političke budućnosti srednje i istočne Evrope. Iza nemačkog kapitala išao je nemački jezik, nemačka kultura i nemačka politika, koji su se vrlo brzo probili u Poljsku i Madjarsku, na primer. U planu je početkom devedesetih bio ulazak na Balkan i u Ukrajinu. To je, po stručnoj proceni Gintera Hetkampa, direktora Evropa instituta iz Minhena za Nemce bio najkraći put za izlazak na topla mora – od Baltika do Jadrana. Prva ozbiljnija prepreka nemackoj ekspanziji bila je Jugoslavija, a potom Rusija. Avgusta 1990. general Veljko Kadijevic je obavestio predsednika Borisava Jovica o „daljem prodiranju nemačke linije“ u Jugoslaviju sa ciljem cepanje i podele zemlje. U medjuvremenu, SDB SSUP-a je nabavio i video kasetu na kojoj je snimljen Franc Bučar, predsednik Skupštine Slovenije u tajnom razgovoru sa poznatim obaveštajcem Nemačke u Švajcarskoj. Jović je bio i obavešten da su i Bavčar i Janez Janša na zahtev BND 1990. izradili obaveštajni elaborat sa radnim naslovom „Kako izazvati gradjanski rat u Jugoslaviji“ U tom kontekstu bi trebalo i da se sagledava delovanje ne samo nemačke diplomatije već i tajne policije i posebno obaveštajne službe prema ljudima i pokretima poreklom sa jugoslovenskog prostora.

Profesor Erih Smit Enbom u svojoj knjizi „Ratnici u senci“, na primer, iznosi ozbiljne prigovore na račun ministra inostranih poslova Klausa Kinkela, njegovog rada u tajnoj službi i njegovog odnosa prema jugoslovenskom pitanju. Najvažnija teza ove knjige je da je Kinkel svojevremeno, kao šef nemačke tajne službe BND, planski radio na razbijanju Jugoslavije, uz pomoć hrvatskih fašističkih grupa u egzilu. To je bila teška optužba koja je 1995. bacila kritičko svetlo na nemačko samostalno istupanje pri priznavanju Hrvatske u decembru 1990, koje se nije dopalo nijednoj zemlji NATO-a, i ne samo na njega. Pored nesumnjivo najškakljivijeg poglavlja o BND na Balkanu, u ovoj knjizi se spominju i druge, poznate i manje poznate, aktivnosti ove službe: beskrajna serija poraza u okršajima sa obaveštajnom službom NDR, saradnja sa nasilnim režimom Gadafija u Libiji i još nasilnijim režimom Sadama Huseina u Iraku. Smit Enbom sve ovo tumači kao deo jedne planske strategije, sračunate na to da se SRN načini svetskom silom na planu tajnih službi. Bliski saradnik Eriha Smita Enboma, direktora Instituta za mirovnu politiku u Vajlhajmu i autora ove interesantne knjige bio je Vladimir Konstantinović, slobodni novinar iz Dortmunta, jugoslovenski emigrant u Nemačkoj, koji je zaposlen u tom istom institutu.


U osvrtu Tomaša Bekera na knjigu „Ratnik u senci, Klaus Kinkel i Savezna obaveštajna služba Nemačke“, iznosi se i geneza subverzivnog delovanja nemačke obaveštajne službe i razotkriva njenu povezanost sa hrvatskom obaveštajnom službom. Naime, kada je Genšer u decembru 1990. zapretio da će tada još zavisnu Hrvatsku priznati kao nezavisnu državu i na taj način zapečatiti razbijanje Jugoslavije, države nastale posle Drugog svetskog rata, on je samo time ubrao plodove jedne višedecenijske revnosne aktivnosti nemačke obaveštajne službe. Klaus Kinkel, od 1979. do 1982. šef savezne obaveštajne službe BND, odigrao je glavnu ulogu u ovoj podzemnoj borbi: za vreme svoje dužnosti predsednika nemačke obaveštajne službe, pospešivao i ubrzavao svim obaveštajnim sredstvima podelu Jugoslavije. Slično kao i Nemačka, ni Hrvatska se nije mogla pomiriti sa porazom i političkim prilikama nastalim posle Drugog svetskog rata. Kao što se Nemačka zaklinjala da će se ponovo ujediniti, hrvatski nacionalisti su ispisali na svojim zastavama zahtev za ponovnim razbijanjem Jugoslavije. Da su pri tom računali na izdašnu pomoć, izmedju ostalog, i vojnu, iz Nemačke, nije ni potrebno spominjati, jer je i hrvatska država stvorena 1941. bila nemačka tvorevina. „Satelit par excellence“, kako piše istraživač holokausta Raul Hilberg. Još 1950. organizacija Gelen (OG), prethodnica sadašnje nemačke obaveštajne službe (BND) koja je proizašla iz generalnog odeljenja „Fremde Heere Ost“ 1945, uputila je svog agenta u Beograd koji je predvodio već postojeće brojne špijune. Agent Dr Njeber, prerušen u poslovnog čoveka, u stvari se zvao Andreas Cicelberger i bio je za vreme Drugog svetskog rata kapetan Abvera u Sloveniji gde mu je poveren zadatak da obnovi elektronske špijunske stanice.

U knjizi „Ratnik u senci“ se direktno kaže : „…Kada je 1962. godine vetar zaoštrenih nacionalnih sukoba u Jugoslaviji dospeo do Nemačke, Savezna obaveštajna služba Nemačke je pojačala svoje tamošnje prisustvo i uspostavila bliske veze sa emigrantskim organizacijama ustaša. I kada je 1970. godine hrvatski nacionalni masovni pokret „Hrvatsko proleće“, koji je zapravo inicirala hrvatska Udba, Savezna obaveštajna služba Nemačke (BND) je reagovala preduzimanjem aktivnih mera za destabilizaciju Jugoslavije. Kada je ovaj masovni pokret, ipak, usled nedovoljne podrške u zemlji i iz inostranstva doživeo krah, odlučeno je da se sačeka Titova smrt i u medjuvremenu pripremi teren i politička osnova za kasnije razbijanje jugoslovenske države. Najznačajniji za vezu BND sa Hrvatima u Zagrebu bio je austrijski konzul i nemački agent dr Johan Jožef Dengler. On je počeo odmah da organizuje tajne sastanke u Hrvatskoj, Nemačkoj i Austriji izmedju hrvatskih nacionalista i ustaških emigranata i uspostavlja kontakte sa vodjama „maspoka“. U red njegovih najviših kontakata spada i Bruno Busić koji je sedme decenije stekao kao agitator velikohrvatske ideje i pomirenja svih Hrvata veliki ugled. Busić je održavao veoma dobre odnose sa ustašama i važi za idejnog tvorca današnje Hrvatske. On se zalagao za iznalaženje loših Hrvata. Njegove obaveštajne operacije uskladjivali su dr Ernest Bauer, pukovnik hrvatske obaveštajne službe u Drugom svetskom ratu, i dr Branko Jelić, ustaški vodja koji je živeo u Berlinu. U ove operacije bili su uključeni neki od budućih vodja secesionističkog pokreta iz 1990. Krajem 70-ih godina demonstrirao je klerofašistički pokret u Hrvatskoj svoju snagu javnim nošenjem ustaških zastava. Nije bilo nikoga u Zagrebu “ piše Smit Embom “ koji nije nosio stari grb. Pošto je Bruno Busić ubijen 1979. u Parizu, kao njegov naslednik nastupio je dr Franjo Tudjman.“

Prvog januara 1979. Klaus Kinkel je postao predsednik savezne obaveštajne službe Nemačke. Glavni akter BND u Jugoslaviji ostao je agent dr Johan Jožef Dengler. Sedamdesetih i 80-ih godina savezna obaveštajna služba Nemačke je, prema saznanjima jugoslovenske obaveštajne službe, držala u Jugoslaviji oko 100 agenata. Neposredno pred Titovu smrt 5. maja 1980. u Zagrebu su donete sve glavne odluke o strateškim i personalnim pitanjima u Krajačićevom krugu, u dogovoru ljudi nemačke savezne obaveštajne službe u Hrvatskoj i ustaša iz inostranstva koji su se ilegalno vratili u Hrvatsku. Kada je dr Tudjman 1981. po drugi put boravio u zatvoru, posetio ga je agent BND dr Johan Jožef Dengler. Vrativši se u Nemačku, on je uspeo da pridobije jedan broj novinara, posebno list „Frankfurter algemajne cajtung“ za organizovanje medijske kampanje u korist Franje Tudjmana.
Savezna obaveštajna služba Nemačke je uspostavila kontakte sa nacionalistički orijentisanim novinarima i u samoj Hrvatskoj. Osamdesetih godina, posebno 1981. BND je uspeo da pridobije Antu Gavranovića predsednika Udruženja novinara Hrvatske, direktora „Privrednog vjesnika“. Te godine su u Rimu su organizovane konsultacije izmedju Nemačke, Austrije i Italije radi priprema za predvidjeni raspad Jugoslavije. Tadašnji predsednik SR Nemačke izjavio je u razgovoru u četiri oka 1982. jednom zvaničnom posetiocu u Bonu da se, doduše, zvanična nemačka politika zalaže za očuvanje celovitosti Jugoslavije, ali da on podržava zahtev za stvaranjem nezavisne Hrvatske. Klaus Kinkel je potpisao lično ocenu svog agenta Johana Denglera o situaciji u kojoj su se predvidjali predstojeći nemiri i secesionistički ratovi i kao posledica toga očekivanje oko 250.000 izbeglica u Nemačkoj. Viši službenik BND potvrdio je 1994. godine da su od polovine 80-ih godina oficiri BND-a u velikom broju ulazili u Jugoslaviju da bi osmatrali objekte od značaja za odbranu zemlje. Ojačani ljudi iz Krajačićevog, Tudjmanovog i Manolićevog kruga, počeli su još osamdesetih da prodiru u političke i vojne strukture: Zdravko Mustač je bio od 1964. do 1991. operativni rukovodilac savezne Udbe; u saveznom vazduhoplovstvu, u izvidjačkoj službi i protivvazdušnoj odbrani bili su general Anton Tus i niz hrvatskih oficira za bezbednost. Josip Vrhovec je bio dugo ministar za inostrane poslove, a krajem 80-ih godina tu funkciju je obavljao Budimir Lončar…“

Klaus Kinkel je od 1979. do 1982. bio je šef ove službe sa sedištem u Bulahu, službe koja predstavlja silu nad silama u državi sa 6.300 zaposlenih, špijuna i doušnika. Kinkelov period rada u saveznoj obaveštajnoj službi BND poklapa se sa periodom kada je Jugoslavije postala goruća tačka svetske politike. Sa priznanjem Hrvatske protiv volje drugih članica Evropske unije, SAD i Rusije, u decembru 1990, savezni ministar inostranih poslova Hans Ditrih Genšer jasno je stavio do znanja da su interesi Savezne Republike za uticajnu zonu na Jadranu dovoljno jaki da se zbog toga nastavi sukobi unutar Severnoatlantskog saveza potisnu u stranu.


Učenici „Ničeove“ gimnazije iz 1943. su ga se sećali pod profesorskim nadimkom Žućko. A nemačka javnost nije znala da je Genšer bio nacista, pa se 1994. i pitala zašto je Genšer prećutao to što je “ dobrovoljno ili ne “ bio član nacističke partije? Još ranih sedamdesetih godina njega su Amerikanci, koji su vodili Berlinski dokumentacioni centar, diskretno upozorili da je njegovo ime zavedeno medju članovima nacističke partije. Ovo obavešternje Genšer je isključivo zadržao za sebe.Tek nedavno, nekoliko dana posle katastrofalnog poraza njegove partije na izborima u pokrajini Saksen-Anhalt, u javnost je doprlo otkriće o njegovom navodnom sagrešenju tokom gimnazijskih dana. Genšerovo ime je pronadjeno na spisku, ali nije utvrdjeno da je ono preneseno u kartoteku nacističke partije, koja sadrži više od deset miliona plavih, žutih i zelenih kartica. Ova kartoteka teži više od 400 tona raznih materijala Berlinskog dokumentacionog centra, predatih početkom jula pod upravu Saveznog nemačkog arhiva u Koblencu. U nju spada i jedan blindirani orman u kome se od sedamdesetih godina drže podaci o kompromitujućim naci-vezama nemačkih posleratnih ličnosti. Genšer je državnik koji je najduže obavljao funkciju ministra inostranih poslova u posleratnoj Evropi, izuzimajući Andreja Gromika, što je navelo komentatore u Nemačkoj da nagadjaju da će Genšer možda pokušati da obori svetski rekord koji je postavio Gromiko sa dvadeset osam godina neprekidnog obavljanja funkcije ministra inostranih poslova. Genšeru u Kolovoj vladi blizak bonski dnevnik „Velt“ napisao je koliko prošlog meseca da je „fenomen Genšer praktično ravan političkoj besmrtnosti“.


Ipak, izgleda da je Genšera u poslednje vreme, posebno posle neuspeha Evropske zajednice u rešavanju jugoslovenske krize, sve više počela da napušta sigurnost kada se ispostavilo da svet posle hladnog rata ni izdaleka nije svet mira, saradnje i prosperiteta kako je on, laskavo i utešno, izjavljivao. Ako se Genšeru može i pripisati izvanredan njuh koji je pokazao u proceni Gorbačova i njegovih uzaludnih poziva na reforme, u proceni jugoslovenske stvarnosti on je “ prema zaključivanju evropskih analitičara “ potpuno omanuo: Jugoslavija je raspršila nade da bi Evropa mogla bar da krene putem ulaska u Bušov „novi svetski poredak“. Kriza u Jugoslaviji, kojoj je Genšer veoma kumovao, pre svega, jednostranim zalaganjem za jednu i ustajanjem protiv druge strane, dovela je do drastičnih promena kursa Bona koji je poput drugih evropskih sila podržavao najpre jedinstvo Jugoslavije, čak dugo, pošto je bitka za opstanak Jugoslavije bila izgubljena. Genšer je, kao što je svojevremeno preko noći napustio koalicionog partnera socijaldemokratu Helmuta Šmita, napustio neutralan stav i podržao svoje „istorijske, prirodne saveznike“ Hrvate i Slovence, satanizujući Srbe kao izvor sveg zla u jugoslovenskoj krizi. Kakav je to bio Genšerov promašaj, možda najbolje pokazuje činjenica da je upravo on predsedavao zasedanju KEBS-a u Berlinu, na kojem se bezrezervno založio za teritorijalni integritet Jugoslavije samo nedelju dana pre nego što su Hrvatska i Slovenija proglasile nezavisnost! Da li je bila u pitanju samo Genšerova igra, samo Genšerovo bacanje prašine saveznicima u oči?
Da bi ga srušili Amerikanci su preko kancelara Kola upozorili Genšera da će njegova nacistička biografija otići u svetske medije. Ostavka je bila neminovna cena izbegavanja skandala i mirne penzije. „Sa ostavkom Hansa Ditriha Genšera vlada se opasno približila tački na kojoj okliznuće prerasta u slobodan pad“ – pisale su nemačke novine. Ali tom ostavkom nije se promenio politički i obaveštajni kurs Nemačke prema Hrvatskoj i Jugoslaviji.


Njegov naslednik Klaus Kinkel nastavio je ovakvu politiku svrstavanja na stranu Hrvatske pre svega iz vlastite koristi – a u manjoj meri i na stranu Slovenije i Bosne i Hercegovine. Pri tom je on samo nastavio niti koje je ispleo početkom 80- tih godina kao predsednik Savezne obaveštajne službe Nemačke; jer, obaveštajno izuzetno aktivno nemačko angažovanje na Balkanu bilo je starije od Genšerovog političkog prodora od 1989. Aktivnost nemačke tajne službe tj. BND u Jugoslaviji deli se na četiri perioda: do 1962. BND je samo pratila političke, vojne i ekonomske dogadjaje u Jugoslaviji. U martu 1962. kada je britanski ambasador Robert obavestio Forin ofis o rascepu u jugoslovenskom partijskom vrhu i Savezna obaveštajna služba BND uzima k znanju zaoštrene nacionalne sukobe, a centrala u Bulahu sprovodi promenu kursa prema ustaškom pokretu unutar jugoslovenskih emigrantskih organizacija i od 1966. pa dalje čak masovno povećava broj svojih agenata u Jugoslaviji. U trećoj fazi od 1971. Savezna obaveštajna služba preduzima u vreme hrvatskog proleća aktivne mere za destabilizaciju Jugoslavije. Konačno, BND od 1980/81. tj. u vreme predsednikovanja Klausa Kinkela znatno utiče na podelu Jugoslavije svim obaveštajnim sredstvima.
Prvi nemački obaveštajac i šef tajne službe pukovnik Rajhard Gelen je još 1950. izgradio sa nekadašnjim kapetanom Abvera Andreasom Titelbergerom svoje pozicije, jer je on u Drugom svetskom ratu izgradio u Sloveniji špijunske stanice, angažovao ilegalne agente u Beogradu koji su vodili brojne špijunske akcije. Titelberger je delovao pod nadimkom jednog nemačkog poslovnog čoveka po imenu dr Njeber. Rajnhard Gelen je lično procenjivao stanje u Jugoslaviji. U svojoj trećoj knjizi 1980. izrazio strahovanje: „Titovi naslednici … neće biti u stanju da trajno obezbede nesvrstanost zemlje. Sovjetski Savez je odavno sa svoje strane obavio sve pripreme da iskoristi za svoje namere povoljnu situaciju“.“ Politika nemačke Savezne obaveštajne službe bila je od početka popuštanja izmedju Moskve i Beograda krajem 50-tih godina isto tako usmerena na to da u slučaju raspada Jugoslavije iskoristi povoljne mogućnosti i pri tom je igrala na hrvatsku kartu. Dosledno tome podržavala je militantne Hrvate u emigraciji u periodu vladavine Adenauera intezivno, a 60-tih i početkom 80-tih godina manje snažno. Na drugoj strani, isti taj „dr Njeber“ je posle Titovog raskida sa Staljinom saznao je preko nekadašnjih američkih obaveštajnih oficira u Austriji koji su radili za organizaciju Gelen, da je jedan sovjetski agent pripremao atentat na Tita. Ovaj agent je navodno u Celovcu dobio hiljadu nemačkih maraka da predje u organizaciju Gelen. Pet godina kasnije Udba se još zahvaljivala nemačkoj Saveznoj obaveštajnoj službi na interesovanju da Jugoslavija ne padne u sovjetske ruke: Nemcima je stavljen na raspolaganje govor Nikite Hruščova iz februara 1956. na 20. kongresu KPSS koji su sa sobom poneli jugoslovenski delegati učesnici na kongresu. Govor Nikite Hruščova je inače bio veoma tražen u zapadnim tajnim službama.


Za centralu BND u Bulahu jugoslovenska tajna policija je neko vreme bila moćan saveznik, koji je sa svojim paralelnim službama ipak održavao tesne veze sa KGB ali u svakom slučaju od samog početka nastojao da stekne uticaj za period posle Tita. Jugoslovenski sistem raspodele funkcija prema takozvanom „nacionalnom ključu koji je funkcionisao i otvarao je nacionalnim, posebno hrvatskim i slovenačkim težnjama mnoga vrata. U BND se razmišljalo kako uspostaviti bolje kontakte sa drugim nacionalkomunistima koji su težili otcepljenju, pre svega sa hrvatskim, slovenačkim i albanskim. Zato je sa novim rukovodiocem Odeljenja jedan za države Istočne Evrope u Saveznoj obaveštajnoj službi, Rihardom Majerom koji je nosio nadimak Dr Mantej, forsirano operativno angažovanje agenata na Balkanu početkom 70-tih godina. I u Jugoslaviji je znatno pojačano zapadnonemačko obaveštajno delovanje u prvom redu preko agenata na posećivanju i uticaju u pravcu otcepljenja. Lavovski deo posla na secesionističkom frontu obavio je čovek nemačke Savezne obaveštajne službe J.J. Dengler koji je početkom 60-tih angažovan u Jugoslaviji i održavao intenzivne kontakte sa Krajačićevim krugom. Dengler je preuzeo sve akcije i uspostavio i organizovao kontakte i saradnju u samoj Hrvatskoj, ali i u Nemačkoj i Austriji, održavao brojne tajne sastanke kako bi iskovao savezništvo nacionalkomunista sa ustaškom emigracijom. Aktivnosti čoveka Savezne obaveštajne službe Nemačke su jugoslovenske instance ljutito ali i tačno kontrolisale. U kafeu „Korzo“ u Tkačićevoj ulici u Zagrebu dr Dengler se sastajao sa političarima iz redova podmlatka Maspoka kao što su Ivan Zvonimir Čičak i Dražen Budiša, ali i sa Ivanom Jelićem i Brankom Jelićem koji su kasnije kao članovi Hrišćansko-demokratske unije (CDU) sedeo u berlinskom Senatu i – prema saznanjima Udbe – održavao kontakte sa KGB. Ipak, po odluci političkog rukovodstva, kontraobaveštajna služba nije intervenisala kako bi se izbegao sličan skandal onome kada je razobličen dopisnik „Špigla“ Hans Peter Rurman kao agent nemačke Savezne obaveštajne službe 1972. godine.

Mrkalj!
mislio sam na najnovija dogadjanja i blisku istoriju...na 66 i sklanjanje rankovica...pa na sklanjanje krcuna...pa na hrvatsko prolece ...uz sve to je formirana HOS....finale je 91...

"Tuđman je bio na čelu zločinačkog pokreta"
utorak, 08 februar 2011




Nekadašanji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je na čelu zločinačkog pokreta, koji je imao za cilj stvaranje velike Hrvatske, rekao je haški tužilac Kenet Skot u završnoj riječi na suđenju bivšim liderima Herceg Bosne.

"Projekat velike Hrvatske osmišljen je od vrha prema dolje. Vodio ga je Tuđman, a optužena šestorka bili su njegove arhitekte i izvršioci", rekao je Skot na suđenju u Hagu.

Skot je svoje tvrdnje potkrijepio transkriptima iz Tuđmanovog kabineta, kao i izjavama koje su javno davali hrvatski, bosansko-hercegovački i strani funkcioneri.

"Svjedoci su pokazali da je Tuđman bio opsjednut idejom obnove Banovine u njenim granicama iz 1939. godine", tvrdi Skot.

Skot se, takođe, pozvao na izjave bivšeg hrvatskog ministra spoljnih poslova Mate Granića, bivšeg hrvatskog premijera Josipa Manolića i bivšeg američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta. Iz njihovih izjava, tvrdi Skot, vidi se da se Tuđman zalagao za preseljenje stanovništva u Herceg-Bosni i da je prema Bošnjacima imao negativan odnos.

Многи од нас живе у уверењу да су Швабе вредне, радне, поштене, дисциплиноване - АЛИ ДА И КОД ЊИХ ВИШЕ НИЈЕ ТАКО ЕВО ЕКЛАТАНТНОГ ПРИМЕРА КОЈИ ЈЕ ЗАИСТА ПРАВИ СКАНДАЛ С ОБЗИРОМ КО ЈЕ У ПИТАЊУ:


Gutenbergu oduzeta doktorska titula

23. februar 2011. 22:29


Univerzitet u bavarskom gradu Bajrojtu oduzeo je doktorsku titulu nemačkom ministru odbrane Karl-Teodoru Gutenbergu pošto je priznao "greške" u svom doktorskom radu posle optužbi da je velike njegove delove prepisao.



Rektor Univerziteta u Bajrojtu Ridiger Borman rekao je da Gutenberg ne može više da koristi kao svoju akademsku titulu zvanje doktora, koje je stekao 2006, jer je "ozbiljno narušio" standarde te institucije time što nije naveo izvore svog rada.

Gutenberg je priznao da je napravio neke "greške" u svom radu, ali je insistirao da ostane na funkciji ministra odbrane, uprkos pozivima opozicije da bude smenjen. On sam je u ponedeljak tražio od bajrojtskog univerziteta da mu oduzme titulu, pošto su novine objavile da su veliki delovi njegove teze prepisani.

Nemački ministar je danas branio svoj odluku da ostane na funkciji na dve odvojene sednice parlamenta, insistirajući da nije namerno prepisao svoj rad.

"Nisam namerno varao, već sam napravio ozbiljne greške", rekao je Gutenberg poslanicima i dodao da je bio preopterećen pisanjem rada u vreme kada je postao otac i istovremeno gradio svoju političku karijeru, kao i da je bio "arogantan" jer je verovao da sve to može da postigne u isto vreme.

Kancelarka Angela Merkel podržala je Gutenberga koji je već mesecima, prema istraživanjima javnog mnjenja, najpopularniji političar u Nemačkoj.

Prema podacima sa internet stranice projekta "GuttenPlag" čiji korisnici dobrovoljno "tragaju" za plagijatima u Gutenbergovom doktorskom radu, na oko 260 od 475 stranica nalaze se delovi teksta preuzeti, bez navođenja izvora, od drugih autora.

Gutenberg je ranije negirao otpužbe za plagijat, koje je izneo profesor javnog, evropskog i međunarodnog prava na univerzitetu u Bremenu Andreas Fišer-Leskano, koji je ranije izjavio za nemačke medije da je Gutenbergov rad na više mesta "drzak plagijat" i "prevara".

Nemački ministar se, međutim, u međuvremenu suočio sa novom optužbom - da je kao poslanik saveznog parlamenta, od naučne službe Bundestaga poručio rad o presudama vezanim za odvojenost crkve i države u američkom pravosuđu, koji je potom skoro u potpunosti uvrstio u svoj doktorski rad.

Ukoliko se ti navodi pokažu kao opravdani, Gutenberg bi mogao da bude suočen i sa optužbama za zloupotrebu položaja, jer je članovima Bundestaga dopušteno da usluge naučne službe parlamenta koriste samo ako su u neposrednoj vezi sa njihovim poslaničkim aktivnostima.

Četrdesetogodišnji Gutenberg, političar bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU), od 2002. je poslanik Bundestaga, od februara do oktobra 2009. bio je savezni ministar privrede da bi potom preuzeo resor odbrane u vladi kancelarke Merkel.

(Beta)

uvek sam govorio da za sva zla i patnje koje su nam nanete u istoriji mozemo uvek kriviti nemce a zato i postoje dokazi oni su uvek bili i ostali nacisticka gamad i necemo imati mira sve dok ne budu unisteni ili staviti pod kontrolu kao sto su to rusi napravili posle drugog svetskog rata,ameri se ne bi uopste mesali u ratove na balkanu da nije bilo njih ,imamo racun da im naplatimo u milionima ljudskih zivota i nadam se da ce kad tad tu genocidnu fasisticku nacisticku gamad stici ruka pravde jednom i za sva vremena

darda:

uvek sam govorio da za sva zla i patnje koje su nam nanete u istoriji mozemo uvek kriviti nemce a zato i postoje dokazi oni su uvek bili i ostali nacisticka gamad i necemo imati mira sve dok ne budu unisteni ili staviti pod kontrolu kao sto su to rusi napravili posle drugog svetskog rata,ameri se ne bi uopste mesali u ratove na balkanu da nije bilo njih ,imamo racun da im naplatimo u milionima ljudskih zivota i nadam se da ce kad tad tu genocidnu fasisticku nacisticku gamad stici ruka pravde jednom i za sva vremena

Kliknite za proširenje...

Ови источни су најгора сорта. Чекај... па они су највише помешани са Лужичким Србима... Мајку му...

Nova tema.

O aktuelnim POLITICKIM desavanjima u Hrvatskoj, njenim odnosima sa Srbijom i ostalim zemljama u regionu i sire.
Na osnovu činjenica i argumenata.
Ovde se ne raspravlja o istoriji, za to postoji poseban PDF,
Nece se tolerisati provokacije, vredjanje, spam, "vesti" iz neproverenih izvora, postavljanje uvredljivih slika i klipova, postavljanje slika i klipova čiji je sadržaj ubistvo i slicno...

Podsećamo na Pravilnik foruma:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/458800-VAŽNO-Pravilnik-foruma-Politika

Osim naslova koji ima i broj 2, nista se vise tema nece razlikovati od one prije - ista prepucavanja, ista vrijedjanja, isti kompleksi, isti korisnici. Srbi ce podsjecati kakva zla su im nacinili Hrvati kroz povijest, a Hrvati ce se tome rugati i i nasladjivati, uz obvezne smajlije : i

antioksidans:

Nova tema.

O aktuelnim POLITICKIM desavanjima u Hrvatskoj, njenim odnosima sa Srbijom i ostalim zemljama u regionu i sire.
Na osnovu činjenica i argumenata.
Ovde se ne raspravlja o istoriji, za to postoji poseban PDF,
Nece se tolerisati provokacije, vredjanje, spam, "vesti" iz neproverenih izvora, postavljanje uvredljivih slika i klipova, postavljanje slika i klipova čiji je sadržaj ubistvo i slicno...

Podsećamo na Pravilnik foruma:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/458800-VAŽNO-Pravilnik-foruma-Politika

Kliknite za proširenje...

а о чему да жвалавимо
о заједнићкој будућности, можда, уосталом постоји пдф свијет, што би сусједна ма колко пријатељска била имала посебан третман, или каните отварати збирне и за базнију, монтенигро, њемачку и остале пријатеље Ваше будућности?

upodrumu:

Stvarno, zasto se otvaraju teme o hrvatskoj?

Kliknite za proširenje...

Bavili se mi njima ili ne, baviće se oni sa nama...,
uostalom zato su i navalili u onakvome broju na ovaj forum i na ovu temu.
Nije ni slučajnost što se hrvatski tajkuni tipa todorića, tedeskija isl šire po Srbiji
pokušavajući ekonomskom ekspanzijom da sebi potčine i podrede privredu Srbije,
da Srbe i i Srbiju ekonomski kolonijalizuju, da je učine zavisnom od njih,
da Hrvati vedre i oblače i o nama da odlučuju...
Srbi i Srbija je njima konstantan cilj i meta, bez obzira na kojeme to polju ispoljavali...

tomislao rex chroatorum:

Zasto se dozvoljava na ovome forumu vrijedanje jednog kompletnog naroda?

Zar ne pise u nekakvim knjigama da je to ksenofobija,ili je to po principu,oni su Hrvati a ne narod pa je dozvoljeno sve,pa cak i da se Hitlera citira?

Ne sporim da je kolektivna paranoja naspram Hrvata ,Siptara,Bosnjaka itd u Srbiji siroko raspostranjena ali ovo je ipak javni forum,a ne nekakv nazi forum.

Molim objasnjenje.

Takodjer,iako je u prvom postu naglaseno da ce se pisati iskljucivo o AKTUALNIM temama,odmah drugi post je poceo filmom o ulasko nacisticke vojske u Zagreb.

Kakve to ima veze sa aktualnim odnosima?

Hocu li biti baniran,kao i zadnji put,zato sto ukazujem da se jedan komletni narod bez razloga vrijeda?

Kliknite za proširenje...

rode ne gubi nerve zbog pisanja. ionako ništa ne možemo izmjenit, nego ih tuci njihovim oružjem

Tamantije:

Bavili se mi njima ili ne, baviće se oni sa nama...,
uostalom zato su i navalili u onakvome broju na ovaj forum i na ovu temu.
Nije ni slučajnost što su hrvatski tajkuni tipa todorića, tedeskija isl šire po Srbiji
pokušavajući ekonomskom ekspanzijom da sebi potčine i podrede privredu Srbije,
da Srbe i i Srbiju ekonomski kolonijalizuju, da je učine zavisnom od njih,
da Hrvati vedre i oblače i o nama da odlučuju...
Srbi i Srbija je njima konstantan cilj i meta, bez obzira na kojeme to polju ispoljavali...

Kliknite za proširenje...

Kolega precjenjujete Hrvate i njihove mogucnosti, mi nismo u stanju dovesti u red ni vlastitu zemlju, nemamo snage ni za jedan ostriji diplomatski protest, da ne pricamo o nekakvom utjecaju na unutarnje stanje druge drzave. Nista se mi ne razlikujemo od ostalih propalih balkanskih rupetina. Srbija je jedina u kojoj se jos naziru tragovi nekadasnje moci, vojne i gospodarske, sve ostalo nije vrijedno spomena.
Hrvatska ima lijep omot od plave boje sa zutim zvjezdicama obljepljem slikama prepunih plaza, cija svrha je da drugima docara kako Hrvati dobro zive. Isdod tog omota je bijeda i trulez.

gemiza:

ma šta reće...

Kliknite za proširenje...

I gde se onkava citirana mišljenja o Hrvatima i Srbima mogu porediti ?!
Postoji ipak razlika između stepana odbojnosti prema nekome...
Vi takvi pokupili izjave o Srbima, bilo šta da je neko naime izjavio, pa udrobili u taj proustaški pamflet...