E, majcheki, ti me oduševi sa tim štrumpf-mrgudom
Kao da sam ja napisala - mrzim, mrzim, mrzim... :x
Znam da se često pitam kad sam prinuđena da sedim na 'toj' stolici - da li sam ja uopšte žensko, slušajući okolo debilnije od debilnih priča... I što me to sve tako nervira...
Što se tiče mog imidža - mislim da sve i kad bih htela, ne mogu da ga menjam... Imam kratku kosu, od kada znam za sebe - kad sam bila mala ludela sam od toga, recimo da mi je period od 7. do 12. god. bio period kad sam htela da budem princezica
...
Od tada pa nadalje, uvek se šišam na kratko, eksperimetisala sam sa svim bojama; mada izgleda da mi najbolje pristaje ova moja prirodna koju i sad nosim.
Što se tiče oblačenja - nisam u fazonu da pratim sve trendove, ali daleko od toga da sam nešto zapuštena... I još dalje da sam muškarača
Uvek imam nešto prepoznatljivo na sebi, nekako sam valjda u duši polu-alternativna; i uvek tako izgledam... Rekla sam već negde - obožavam nešto na glavi: marame, šeširiće, kapice... Nosim naočari trenutno, iako sam pre toga nosila sočiva, sad mi nešto ovako odgovara...
Skoro sam htela da pustim kosu, ali kad se pogledam u ogledalo - jednostavno ne vidim sebe... Htela sam i da počnem da se nešto sređujem - pantalonice, štiklice, špicevi - ali ne mogu... I kad nosim nešto takvo, svi u meni vide nešto drugačije... Nosim suknjice i haljinice, ali kad me neko pogleda - to je opet daleko od fancy... Jednostavno, i kad bih menjala nešto drastično na svom izgledu - zračim onako kakva jesam. Eto, takva sam, pa šta