Nacin zivota

hakim bej

Elita
Poruka
16.477
Pricaju ljudi koji su otisli na zapad:
Nekada, dok su bili ovde, su imali svoj dzeparac, kasnije platu, pa ustedjevinu, i u svakom dzepu dovoljno za kafu ili sendvic, turu pica...
Budili su se sa znanjem da nemaju ozbiljnu lovu, ali da nikome nisu duzni.
Ali su stalno slusali da tamo na zapadu ljudi imaju velike kuce, dobre automobile, hipermarkete pune svega, velike plate i skupe kravate.
Kada su krenuli na zapad, poneli su svu ustedjevinu odavde. Ta sica se brzo istopila na hranu, stanovanje, nalazenje posla.
Ali tamo, cim nadjes posao, samo odes u banku, potpises neke papire na engleskom, i odmah dobijes lovu. Ozbiljnu lovu.
Kuca sa licnom teretanom u prizemlju, dva automobila, travnjak, uvek pun frizider...
Ujutro se budis sa znanjem da si duzan cetrdeset soma koje nikada na gomili nisi video.
Odlazis na posao i tesko radis, sve vreme osecajuci grizu savesti zbog nagomilanih dugova.
Nalazis prekovremenu varijantu, ali umesto da smanjujes dug, banka ti nudi skoro bez doplate jos vecu kucu u boljem delu grada.
Sada radis dva radna vremena, dolazis iscedjen ko limun, i vise ne lezes da spavas, nego se onesvescujes do jutra.
Budilnik ujutro ponovo podseca da si duzan. Sa osecanjem duga i krivice odlazis i robijas. Trpis ponizenja jer razumes da si i duzan i kriv.
Ali zato nedeljom, kada fabrika ne radi, odlazis sa porodicom (koju samo tada vidjas) i svojim velikim automobilom na parking hipermarketa. Kupujes neumereno, neizivljeno, bahato i bezobrazno, i tri do vrha pune korpe cipsa, piva, i svakakvih djakonija ne platis nego samo provuces mocnu plastiku.
Tada se sav onaj osecaj krivice nagomilan tokom nedelje pretvara u ogroman osecaj zahvalnosti, zahvalnosti drzavi, vladi, sistemu, fabrici, banci, kasirki... zahvalnost kao katarza, kao ventil za praznjenje frustracija. Zadovoljan placas sve sto od tebe porodica zatrazi. Banka ce to samo dodati na onih vec 80 soma duga.
Emotivno ispraznjen i jos uvek zahvalan otvaras svoje vecernje pivo i obuven i sa bezbol kapom na glavi tones u san. Sutra je radni dan.
Na kablovskoj govore o "teroristima" koji javno protestuju protiv novog modela robovlasnistva u Americi, koji se na ulicama bune sto su se ljudi pretvorili u masine "radi-spavaj", i koji pozivaju javnost na pobunu. Sreca je sto imamo predsednika koji ce jos veceras narediti bombardovanje ili makar hapsenje.
Ti na ulicama su obicni naivci koji su posle decenija rada zbog bolesti u porodici ili krize izgubili posao i ostali bez icega. Posto su ostali bez posla, banka im je oduzela sve, i kucu sa teretanom, da bi prodala nekom drugom. Sada ih ceka klosarenje, zivot u rudniku ili odlazak u rat. Ko ih ebe kada nisu imali srece. Mogu da se bune koliko hoce, ovo je demokratska zemlja. Meni se tako nesto nikada nece desiti.
 
Poslednja izmena:
Oko mene velika vecina ljudi zivi bas tako a u srcu sam Srbije. Nije to vise odlika samo Zapada.

Ljudi s pocetka posta ziveli su svoje mirne zivote nekada davno u onoj zemlji. Nisu bili duzni ali imali su dva tv kanala, jedan telefon, fiksni, jedan automobil koji je koristio onaj ko je porodicu hranio, nosili su Startas patike leti i Borovo cizme zimi i bili srecni.
Kako imati pet mobilnih telefona u porodici, 700 tv kanala, trideset pari cipela u plakaru, obezbediti automobil svakom clanu porodice i pri tom mirno leci da spavas, odmoran i "merhametli". Prvo su nam pokazali sarenu lazu, pa su nas ubedili da bez nje ne mozemo, onda su pustili da trosimo pare koje nismo imali.

Robovi da, ali svoje pohlepe i gluposti.

I na kraju, ni je nikad necu ziveti tako.
 
Jesi li ti nekada zivio na zapadu ? Cini mi se da si nesto pobrkao . Mozda se ovako zivi u Americi ili u Australiji , ali u zapadnoj Evropi ne .
Od koga si cuo da se tamo nedeljom ide u hipermarkete ? Nisam sreo ni jednog naseg koji je tamo kupio kucu .Nasi zive po iznajmljenim
stanovima i to uglavnom u potkrovljima jer su jeftinija . Jeste da uglavnom puno rade jer neki rade i na dva radna mjesta , to je zato sto
ovdje prave prevelike kuce da bi se koorcili pred komsijama i da bi pokazali da su uspjeli na zapadu .
 
Ovde, u Srbiji, ljudi koji su oduvek imali kintu u dzepu danas imaju dugove i kredite.
Ne razumeju da je dosao americki nacin zivota, da je uobicajeno da su svi duzni.

I zbunjeni komentarisu: nekada smo stedeli od svake plate i isli na letovanje, a sada samo pozajmimo od banke i idemo na letovanje.

Da li danas zivimo bolje?
 
Pricaju ljudi koji su otisli na zapad:
Nekada, dok su bili ovde, su imali svoj dzeparac, kasnije platu, pa ustedjevinu, i u svakom dzepu dovoljno za kafu ili sendvic, turu pica...
Budili su se sa znanjem da nemaju ozbiljnu lovu, ali da nikome nisu duzni.
Ali su stalno slusali da tamo na zapadu ljudi imaju velike kuce, dobre automobile, hipermarkete pune svega, velike plate i skupe kravate.
Kada su krenuli na zapad, poneli su svu ustedjevinu odavde. Ta sica se brzo istopila na hranu, stanovanje, nalazenje posla.
Ali tamo, cim nadjes posao, samo odes u banku, potpises neke papire na engleskom, i odmah dobijes lovu. Ozbiljnu lovu.
Kuca sa licnom teretanom u prizemlju, dva automobila, travnjak, uvek pun frizider...
Ujutro se budis sa znanjem da si duzan cetrdeset soma koje nikada na gomili nisi video.
Odlazis na posao i tesko radis, sve vreme osecajuci grizu savesti zbog nagomilanih dugova.
Nalazis prekovremenu varijantu, ali umesto da smanjujes dug, banka ti nudi skoro bez doplate jos vecu kucu u boljem delu grada.
Sada radis dva radna vremena, dolazis iscedjen ko limun, i vise ne lezes da spavas, nego se onesvescujes do jutra.
Budilnik ujutro ponovo podseca da si duzan. Sa osecanjem duga i krivice odlazis i robijas. Trpis ponizenja jer razumes da si i duzan i kriv.
Ali zato nedeljom, kada fabrika ne radi, odlazis sa porodicom (koju samo tada vidjas) i svojim velikim automobilom na parking hipermarketa. Kupujes neumereno, neizivljeno, bahato i bezobrazno, i tri do vrha pune korpe cipsa, piva, i svakakvih djakonija ne platis nego samo provuces nekakvu plastiku.
Tada se sav onaj osecaj krivice nagomilan tokom nedelje pretvara u ogroman osecaj zahvalnosti, zahvalnosti drzavi, vladi, sistemu, fabrici, banci, kasirki... zahvalnost kao katarza, kao ventil za praznjenje frustracija. Zadovoljan placas sve sto od tebe porodica zatrazi. Banka ce to samo dodati na onih vec 80 soma duga.
Emotivno ispraznjen i jos uvek zahvalan otvaras svoje vecernje pivo i obuven i sa bezbol kapom na glavi tones u san. Sutra je radni dan.
Na kablovskoj govore o "teroristima" koji javno protestuju protiv novog modela robovlasnistva u Americi, koji se na ulicama bune sto su se ljudi pretvorili u masine "radi-spavaj", i koji pozivaju javnost na pobunu. Sreca je sto imamo predsednika koji ce jos veceras narediti bombardovanje ili makar hapsenje.
Ti na ulicama su obicni naivci koji su posle decenija rada zbog bolesti u porodici ili krize izgubili posao i ostali bez icega. Posto su ostali bez posla, banka im je oduzela sve, i kucu sa teretanom, da bi prodala nekom drugom. Sada ih ceka klosarenje, zivot u rudniku ili odlazak u rat. Ko ih ebe kada nisu imali srece. Mogu da se bune koliko hoce, ovo je demokratska zemlja. Meni se tako nesto nikada nece desiti.

Ako je za tebe Zapad samo USA, a koja i nije u Evropi, onda je trebalo to tako i da napises.

U Evropi nije tako, bez redovnih primanja ne mozes ni kreditnu karticu da dobijes, a kredit za stan/ kucu samo uz sopstvene ucesce od najmanje 20% cene nekretnina,
usput i neku hipoteku Konkretno u Evropi ( staroj EU) zaposleni ljudi iz godine u godinu manje i rade pa je tako sada radno vreme 7,5 sati pet dana u nedelji,
godisnji odmori su 6 nedelja.Na ulici ne zavrsava niko jer dobija od drzave socijalnu pomoc, uvek decji dodatak, ali i socijalan stan.
Ne znam zasto bi americki TV programi bili gori od srpskih:D

U Evropi je skolovanje ( ukljucujuci i studiranje) besplatno,, u Americi ljudi pocinju da stede detetu za skolovanje cim se dete rodi.
Pojma nemam o kakvom to holivudskom sloju americkog drustva govoris.
A nasi ljudi se ponasaju kao i svi ostali u zemlji u koju su dosli.

Ja ne znam nikoga ko ima teretanu u kuci, a poznajem puno ljudi.
Nedeljom su radnje zatvorene ( moze samo rano zorom hleba da se kupis).

I ne rade svi ljudi tesko, ima pun ljudi koji su isli u skole, rade posao koji vole, prave karijere, uzivaju u svom poslu.
@Jana3

Pa i ovde su ljudi nosili jeftiine cipele, imali dva programa na TV, jedan skroman auto, stanovala je porodica u 50-60 kvadrata,
u mnogim slucajevima i sa kupatilom i WC zajednickim.
 
Da Evropa je nešto drugo..a mi u unutrašnjosti upravo i živimo i radimo, kao robovi....prkovremeni rad obavezno 2x nedeljno, subote sve takođe radne...prijavljeni ne daj bože...plata 20000...
 
Šalu na stranu, tema jeste ozbiljna.
Mislim da je hakim mislio na američki način života, koji iskreno, dolazi i ovde, ali zbog naše pohlepe za kreditima.
Kad čujem da je neko uzeo kredit da bi otišao na more.....iskreno, svako moje sažaljenje i razumevanje da nema i zašto nema nestaje.
 
Nekako nas i marketing gura u tom smeru. Pune su novine i TV "souovi" u kojima se pojavljuju ljudi koji nemaju ni dan staza a imaju milione na racunu.
Jedan takav cak vodi drzavu, ili bar deo nje.
I umesto da ih javnost osudi, da ih ljudi prepoznaju kao prevarante ili makar nesposobne, stizu komentari: to, kraljino. Ili kraljice, svejedno.
Na povrsinu isplivavaju prostitutke i prevaranti, koji preko noci postaju megazvezde i govore da rad treba prezirati i da je najveca stvar biti "namazan" i "snalazljiv".
Naravno da su oni samo eksponenti banaka, sto se jasno vidi po sponzorstvima za nastupe, koncerte, putovanja, tv emisije...
Banke nam preko njih porucuju: nemojte tavoriti u svojim kucama kao svilene bube, nego uzmite kredit "lako cemo" za dobar auto, za firmiranu garderobu, putovanje, i naravno za reklamni bahati provod na nekom od elitnih splavova. Elitnih po prostituciji.
Preko noci su postali bestseleri motivacione knjige od jedva stotinak strana, "otisnite se" "udahnite" "postanite slobodni"... samo prvo uzmite kredit.
"jer vi to zasluzujete".
Danasnja deca ne citaju knjige nego samo fejsbuk, i nisu citala a kamoli razumela pricu o vrani koja je u kljunu drzala sir, i laskavoj lisici.
Danasnja deca su potpuno podlozna propagandi i mi toga nismo svesni.
Zato ce sledeca generacija besomucno uzimati kredite i pokusavati da dostignu americki san. Kredite ce garantovati dedinim njivama i izvorima, ocevim stanovima kupljenim na titove kredite.
Za samo jednu generaciju, a to je u bankarskom svetu projektovano vreme dobiti, banke ce postati vlasnici svega na sta vam pogled padne.
Banke nece propasti, jer je utvrdjen mehanizam preuzimanja, i dugove gradjana ce banke preprodavati drugim bankama. Tada nece biti dobro ziveti na ovim prostorima. Nece se vise trgovati novcem, sirovinama, proizvodima. Trgovace se necijim imetkom, necijom slobodom, necijim zivotom.
A tako je bezazleno pocelo.
 
Poslednja izmena:
Tačno.....na žalost.

Postoji samo jedan način da mlade spasemo, bar delimično, a to je da im mi sami, svako svom detetu ugradjuje ispravan sistem vrednosti, ukoliko ga i sam roditelj nije zaboravio.
Mi nismo...jedan od razloga pisanja knjigice....ti znaš hakime o čemu pričam
 
Eto ima ovde - ili je bar bio - na forumu neki mlad čovek što je sad skoro otišao za ameriku. Pa seo pa pisao blog o svemu redom: i kako, i zašto, i gde, i čemu. Baš mi je bilo zanimljivo, jer je čovek otišao koliko prošle godine, i sve su mu informacije taze.

Na stranu ostalo, meni je najčudnija bila ona stvar oko kreditnog rejtinga. Kao, što ti je bolji kreditni rejting, više ti ljudi veruju i ozbiljnije te uzimaju. Kako sam tamo čitala, kreditni rejting je nešto što tvoji budući poslodavci traže da ti vide pre nego te uposle, naprimer, i od njegove visine ovisi da li će te doživeti kao kvalitetnog zaposlenika.

Sad. Taj kreditni rejting nije poput ovog našeg izveštaja KB-a; u kojem se, doduše, vide sva čovekova trenutna zaduženja kod svih banaka u državi. Što se toga tiče, naš KB i amerikanski rejting su slični. Međutim, naš uglavnom služi da bi eventualni budući kreditori procenili svoj rizik. U smislu da li si bio uredan platiša, i ako nisi, da li da ti uopšte daju novi kredit. I, kao prvo i najvažnije; da li si možda prezadužen.

Međutim, a kako sam ja shvatila sa tog bloga, kreditni rejting u americi ima upravo obrnutu ulogu. U njemu nije bitno koliko si zadužen, odnosno, nije bitno u smislu kako se to tumači u ovoj zemlji. Nije stvar u tome da će ti neko odbit kreditiranje zato što već imaš deset koje otplaćuješ.

Stvar je u tome, opet kažem, ako sam dobro razumela; da se tvoj status kotira u zavisnosti toga koliko zaduženja trenutno imaš. Što će reći, da je bolji ukoliko si zadužen više. Pa, naprimer, ljudi nabijaju svoj rejting uzimajući što više kreditnih kartica. Kao, logika je da, što si zaduženiji, odnosno, što više kreditiranja koristiš; to govori da si više pouzdan, više ozbiljan. Da na tržištu rada vrediš više, jer si, bože moj, odgovoran, pouzdan i ozbiljan.

Živeći u Zemlji Srbiji, a uzevši na uvid nečiji KB, jedino što možeš pomisliti ukoliko čovek ima pet kreditnih kartica, dva keš kredita, minus i taman uzeo stambeni za adaptaciju; jeste da će ti taj najverovatnije jednom ostat dužan.


U većini banaka pomisliće da si očajan, ako pored svega toga tražiš još para.


Čitala sam taj blog, i razmišljala, ko je u pravu?

I da li to uopšte ima veze sa, u pravu. To je prosto jedan skroz drugačiji način razmišljanja, civilizacijska razlika. Znam da će mi neki reći da banke u americi razmišljaju drugačije zato što računaju sa sređenijom ekonomijom nego banke u Srbiji; ali uzevši u obzir da su čak i amerikanci danas svesni da su im pare virtuelne, a ekonomija na ivici kolapsa; o čemu onda pričamo?

A to i nije pitanje - banaka i ekonomije, posrnule ili ne - već kompletnog jednog društvenog miljea. Bolji si čovek što si više zadužen.


:think:
 
Šalu na stranu, tema jeste ozbiljna.
Mislim da je hakim mislio na američki način života, koji iskreno, dolazi i ovde, ali zbog naše pohlepe za kreditima.
Kad čujem da je neko uzeo kredit da bi otišao na more.....iskreno, svako moje sažaljenje i razumevanje da nema i zašto nema nestaje.

On je uzeo nekakav Zapad kao temu, a eto ja zivim dugo na Zapadu i tvrdm da evropski Zapad nema nikakve veze sa zaduzivanjem o kome on govori.

Usput, ja nemam objasnjenje zasto je u Srbiji situacija takva kako je on prilicno verno i verodostojno opisao.
Ja ne znam na Zapaduu ljude koji uzimau kredite za godisnji odmor, koji kupuju garderobu na nekakva tri ceka ( cekovi ovde vise i ne postoje),
ljudi koji malo zaradjuju uopste i ne poseduju kreditne kartice jer nijedan institut nece ni da im da.
Ne shvatam zasto bi se amercki way of life primio samo u Srbiji, a ne i u ostalim evropskim zemljama.
 
Ne shvatam zasto bi se amercki way of life primio samo u Srbiji, a ne i u ostalim evropskim zemljama.
Prima se tamo gde ga kalemis.
Trenutno se kalemi u Srbiji.
Svabo i Englez, i musavi Danac imaju svoj kalem koji (za sada) stimulise isusivanje kolonija a ne slamarice sopstvenog naroda. Ali treba biti strpljiv.


Nadao sam se da ce iz uvodnog teksta biti ociglednije da pisem o Americi. Istina, samo jednom sam je pomenuo.
 
Prima se tamo gde ga kalemis.
Trenutno se kalemi u Srbiji.
Svabo i Englez, i musavi Danac imaju svoj kalem koji (za sada) stimulise isusivanje kolonija a ne slamarice sopstvenog naroda. Ali treba biti strpljiv.


Nadao sam se da ce iz uvodnog teksta biti ociglednije da pisem o Americi. Istina, samo jednom sam je pomenuo
.
Bilo je jasno da pises o USA, svejedno sto si napisao Zapad.

Nego je problem da ja ne vidim nikakvih slicnosti izmedju zivota jednog Amerikanca i jednog Srbina.
Usput, Amerikanci ne idu na godisnje odmore, jer ih u principu i nemaju.
 
Bilo je jasno da pises o USA, svejedno sto si napisao Zapad.

Nego je problem da ja ne vidim nikakvih slicnosti izmedju zivota jednog Amerikanca i jednog Srbina.
Usput, Amerikanci ne idu na godisnje odmore, jer ih u principu i nemaju.

Amerikanci imaju nerad tokom godine, za odlazak u Tihuanu, Aspen, Havaje... Njima su Havaji ko nama Sutomore, mesto gde letuje sirotinja i socijala.
Kada su deca na raspustu Ameri odlaze na skautske izlete i obilaske Jeloustona, Kalifornije, Floride, organizovano sa satnicom. Deca su organizovana kao hitlerjugend.
Tako da imaju odmor, ali ne odmor od mozga nego vrlo organizovano putovanje.

Po nacinu na koji Srbi dolaze do novca pocinjemo da licimo na Ameriku.
Nekada smo radili u plavim kombinezonima, stvarali i proizvodili stvarnu vrednost, u takvim kolhozima zaradjivali platu i pazljivo stedeli za hranu, stan i more.
Danas ne radimo. Prodajemo jedni drugima polise nepostojecih osiguranja, uclanjujemo rodbinu u piramide, valjamo "vrhunsku" kozmetiku za stoti deo kataloske cene, i u svoj toj preprodaji mi ovde zatvaramo krug. Ne proizvodimo nista! Nista sto bi neko zeleo da kupi.
Ali to sto ne proizvodimo ne sprecava nas da zaradjujemo. TV nam govori da smo vredni toga, i da samo treba da se usudimo. I ljudi se usudjuju, i zajme ozbiljne pare od banaka.
Od tih para jedu, zive, letuju, kupuju automobile, provode se. Kada nestane, banke daju jos.
Samo dokle?
Odgovor je isti i za nas i za Ameriku. Razlika je samo sto ovde nema ni srpskog zita ni srpske nafte, a u Americi imaju i americko zito i americku naftu.
 
Bilo je jasno da pises o USA, svejedno sto si napisao Zapad.

Nego je problem da ja ne vidim nikakvih slicnosti izmedju zivota jednog Amerikanca i jednog Srbina.
Usput, Amerikanci ne idu na godisnje odmore, jer ih u principu i nemaju.

Opterećeni su kreditima koje su megalomanski uzimali privučeni šarenom bankarskom lažom. Bankarski propisi su isti svuda...hipoteka ili ulica, s tim što u Srbiji ne postoji socijalna služba i socijalni program.
Posla je sve manje, vrednost rada opada....zato se radi šta se stigne, pa i po dva posla, ako se ima sreće da se nadje ili još nešto privatno.
Porodica se skoro i ne vidja, tj. kad dodješ kući samo padneš mrtvosan.
Radno vreme je......uglavnom ne postoji.
Oćeš još? :lol:

aaaaaaaaaa ispisao hakim :lol:
 
Revolving.
Lepa stara srpska rec. :mrgreen:

I jezik smo dali na hipoteku. Deca nam pricaju kokni. Roditelji su na poslu, muljaju ili "obrcu" kredite, a decu vaspitava pink televizija.
Ne zna covek sta je gore engleski ili turski.
 
Poslednja izmena:

Back
Top