Rusi superiorni u raketnoj tehnici

pogresno je da rusi ne vladaju tehnologijom celog sistema.
Pod pojmom: "vladane tehnologijom celog sistema podrazumevao sam sposobnost aktuelnih tehnoloških resursa republike Rusije da do kraja realizuje razvoj i izradu rakete nosača koja pouzdano, tj bez havarija može da prebaci ljudsku posadu u Zemljinu orbitu i odande ih isto tako pouzdano i bezbedno vrati.
To, koliko sam informisan, trenutno nije realizovano

za slucaj da ne znas, rusi su prvo u tehnologijama materijala, a i u vecini ostalog ispred amera, cak sa padom i zastojem koji ih je
prilicno unazadio a desio se za vreme gorbacova i jeljcina.

To je verovatno tako, ako se razmatraju javni izvori informacija, pitanje je da li je stvarno tako, ali nbema veze, to nije ceo sistem, to su tehnološki prodori, poput sporta.
Imali su rusi i imaju masu olimpijskih pobednika, ali svi zajedno kao nacija i kao društvo ubedljivo najviše umiru od trovanja jeftinim alkoholom i najmasovnije se utapaju u psihozama besperspektivnosti.
To je ceo sistem a on škripi rekov već zašto.

kao ilustraciju dacu ti mogucnost da uporedis letacke karakteristike ruskih i americkih borbenih aviona, i to prenesi dalje na raketnu tehniku.
Ne moraš to nije sporno, bar ne meni.
To se jednostavno ne broji, jer ameri mogu da se u politici, vojsci na kraju i vazduhu organizuju, tako da svojim manje savršenim sredstvima rešavu stvar u svoju korist, bar smo to osetili na svojoj koži.
Ti, dole sa zemlje možeš posle da im pominješ rodbinu i prizvaš da siću dole ako smeju, boli ih uvo. završili su rat i pre rata.
Ko je lud da se pravi heroj ako ne mora?

pretpostavljam da nisi iz tehnicke struke, pa cu da ti dam jos jednu ilustraciju: americki obrazovni sistem daje zbirku zadataka i resenja,
i student ima te ranije odradjene i proradjene zadatke na ispitu.
kod rusa je isto s tim da je vrlo cesto obicaj da jedan od zadataka sadrzi nagaznu minu koju moze da resi samo onaj ko je mnogo dobro
savladao gradivo i ima mnogo razvijeno logicko razmisljanje, i bez tog zadatka nema prolaza.

to je razlika izmedju ruskog i americkog znanja.

Pretpostavka je netačna.
Iz tehničke struke sam od početka devedesetih kad sam diplomirao na Elektrotehničkom odseku novosadskog FTN-a pod brojem E2301 el. slobodno proveri.
Van Srbije radim od septembra 2000. Od tad sam se potpisao pod dosta pogonskih i istraživačkih projekata iz domena visoke tehnologije, diljem zapada ali i istoka.
Navode koje iznosim su posledica neposrednog tehnološkog i socijalnog iskustva koje po težini cenim da je malo jače od onoga što u laičkoj javnosti, ipak ne toliko da se i ovde ne mogu naučiti nečemu.

Lično iskustvo sa GRI, prijemnog ispita za strance na postdiplomske studije u US, upravo demantuje tvoju priču da student na ispitu ima zadatke koji su tipizirani.
To je obično laičko nadmudrivanje, jer toga nema čak ni u Srbiji, barem nije bilo u moje vreme, osim jednog ispita koji je legenda.
Zbirke zadataka postoje, naravno sa rešenjima, postoje i zbirke rešenih ispitnih zadataka, ali zadaci na ispitima, najmanje na jednom koledžu u US, za prelaznu ocenu traže da kandidat pokaže da vlada sa više od 60% materije i to na rešavanju problema pri kom mora da ga primeni, a ne samo da ispriča šta zna i forme radi reši zadatak koji je tipičan več dolazio na prethodne ispite. Nagaznih mina ima koliko voliš čak i bez amera. Naš profesor iz elektromagnetike je svojevremno, uživao da ih na usmenom podmeće štreberima.

zbog svega toga i zbog teznje drzave da ne gubi svemirsku trku, rusi su ipak po znanju superiorni, i to ne malo.

Uprkos svemu, ovo bi moglo biti tačno, ali kao i u svemu kod njih, samo u pojedinačnim relativno retkim slučajevima.
Život u Rusiji uči čoveka da u odnosu na prosperitetni zapad, bude tvrd igrač, ma čime da se bavi. Tvrdi igrači na univerzitetima postaju eksperti svetskog ranga, ali ni slučajno svi, a jako retko kao timovi. Reč je o ljudima koji samni svojim prstima kopaju po kamenju dok se Bog ne predomisli. Moj kolega je jedan od njih. Doktorirao je u Petrogradu pre koju godinu. Danas ovde u Minhenu razvija radar male snage, koji bi automobil pouzdano proveo kroz testo gustu maglu brzinom od 160 kmh.
Došao je sam, hleba gladan, jedva su mu dali vizu, ali i to je iskopao, pokazavši dovoljno svestranosti uprkos tome što je u svojoj struci trenutno jedan od možda troje na svetu.
O školovanju na ruskim univerzitetima baš ne deli tvoje stanovište.

takodje je pogresno da saradnja obeshrabruje konfrontaciju, rusi i ameri se vrlo kompetitivno ponasaju na mnogim poljima,
tacnije, njihov tihi rat je u toku, a nije ni prestajao od drugog rata do danas. samo je malo utihnuo za vreme gorbacova i jeljcina.

Kad rekoh konfrontaciju mišljah na vojnu konfrontaciju.
Sve ostale, koje naravno podrazumevaju to kompetitivno ponašanje su jako dobrodošle i mnogo važnije od svega ostalog.
Sve što čoveka odvraća od dela njegove zverske rušilačke prirodei, rečju podiće mu glavu ka zvezdama, ako me razumeš.
Dakle upravo taj tihi rat na polju ljudskiih vrlina: nauke, tehnike, tehnologije je nešto najbolje, što može da snađe ovaj svet.
Ne može da se uporedi sa klanjem, pljačkom i silovanjem, koje se danas još uvek ponegde zove časno vojničko ratovanje.
Ta umna borba doneće nam skok u svemir, lek za rak, antigravitacioni pogon, šta ja znam šta sve ne.

U nekom nastavku filma o bokseru Rokiju (S. Stalone) Roki, amer, dobija teške batiine u meču od svog protivnika iz Sovjetskog Saveza, snimljeno je to bilo negde još za hladnoga rata, ne sećam se tačno.
Onako sav izubijan preko razglasa, jedva progovara publici nešto kao:
"Ako smo se nas dvojica ovde potukli zato da ne bi morali da se tuku i ginu milioni na frontovima širom sveta, ja jako volim ovaj svet."

Tihi rat pameću i tehnikom .
 
Poslednja izmena:
Jasno je zasto si opsednut amerikom. Ako si tamo onda su de zaludeli. Ako iko znada pravi predstavi to su oni. Sto i nje tesko, narocito ako im stize klinac iz NS.
Celici nisu moj fah. Moj poznanik jedan simpatici cikica profesor Bg Univerziteta. Predaje metaluguju. On tvrdi da Rusi joj uvek imaju najbolje celike na svetu narocito neke tipove koji podnose neverovatne temperature i pritiske. Sto je kljucno za naprimer raketne motore.
Kao sto rekoh celici nisu moj fah kao ni metalurgija. Ako treba nekom da verujem na rec onda je to jedan profesor, koji svaki cas drzi predavana po svetu, izmedju ostalog i u americi.
Profesor se duze bavi celicima nego sto ti imas godina zivota.

- - - - - - - - - -
 
mogao sam da se kladim da si etf-ovac.

ja sam upisao 1990. tako da sam ocigledno mladji, i to onaj fakultet koji je u beogradu u odnosu na etf sa suprotne strane bloka zgrada.

ne znam da li je slucajno posto mi je srednjoskolska generacija podeljena otprilike pola na etf i pola na ovaj drugi sa donje strane, ali smo se
jos od kraja prve godine razisli u gledanjima na strucne probleme. naravno da od tebe posle ovog pisanja ocekujem da znas koji je fakultet
u pitanju, ne na limanu, nego u beogradu.

sto se rakete nosaca tice, mislim da je to reseno, nisam potpuno siguran ali trebalo bi da jeste, i to odavno.

po pitanju tehnologija materijala sam siguran, pa ucio sam o tome, i to prilicno. ameri tu stvarno kasne.

kod rusa koliko sam u toku, a i kod nas, narocito na pocetku studija, niko nije mogao da polozi ako vlada sa 60% gradiva osim
u slucaju da imas vise srece nego pameti. izmenjen problem se na ispitu podrazumeva, rusi su od kolega koliko mi je preneto trazilimnogo vise od resenja za izmenjeni problem.

kolega koji ne deli moje misljenje je tvoje struke, ne moje. zato ga verovatno i ne deli. ruska elektronika jeste gora od zapadne, iz prostog razloga sto
rusi nisu gurali taj deo svog skolstva, pa su i rezultati na polju primenjene elektronike izostali.

sa poslednjim se slazem potpuno. tihi rat je u toku, i nece stati sve dok postoje ruska federacija (ne republika rusija) i usa.
 
Poslednja izmena:
Na osnovu neposrednog iskustva u trajanju od preko deset godina za vreme i neposredno posle završetka hladnog rata.

Moja iskustva su nešto mlađa (konkretno od pre četiri godine i još uvek teku) i tvrdim da sam imao preneta slična iskustva od starijih kolega, koji su maltene isto ovo tvrdili, pa sam zato pitao. Naime, nisam naišao na ovakve zaključke, prateći svoja iskustva i sumirajući svoje utiske. Ono što je moje današnje iskustvo, je sa četiri jako velike ruske fabrike (Uraltjažmaš, koji je i dan danas gigant sa oko 30000ljudi na jednoj površini, VZBT, koji ima vojsku na ulaznoj kapiji, jer se i dalje prave rakete u njoj i koja je iza debelih zidina, Elektromehanika, koja je jako velika fabrika i o kojoj znam samo da su lideri u gornjem pogonu za naftne bušotine i Ruselprom, koji je takođe ogroman) iz četiri, hiljadama kilometara međusobno udaljenih gradova. Mladi ljudi, bukvalno moji vršnjaci su šefovi i direktori konstrukcionih odeljenja i celih pogona, a jedna devojka, mlađa od mene, je direktor fabrike Uralmaš i to te ogromne fabrike, gde ide gradski autobus po krugu fabrike i ima svoje stanice. Čovek od 35 godina je direktor nabavke za ceo taj holding. Neverovatno, ali nemam takva iskustva. Ljudi su jako poslovni, opušteni, umeju se našaliti, neki od njih su velike patriote, ali jedna stvar, koja je dijametralno suprotna od tvoje tvrdnje, je i mene zapanjila i naterala da zaključim da sam imao pogrešno predznanje: ogromna inženjerska drskost i smelost, velika poslovnost i otvorenost istovremeno. Nema više stepena sigurnosti 2 (čuveni ruski stepen sigurnosti, nasuprot zapadnjačkom 1,05), nego bra ima da mi se muuda otegle dok izračunam motor u zahtevanim karakteristikama, a konkurencija mi diše za vratom. Mene su impresionirali.

Imajte na umu da su to fabrike, koje prave u svojim vojnim programima, raketne lansere za sve raketne programe, počevši od maljutke, pa preko S500 do interkontinentalnih raketa, a njihove raketne stanice za kosmičke rakete su višekratne (!!!) nasuprot zapadnjačkim. Između ostalog prave artiljerijske rakete (dometa do 50km), male elektromotore za servo upravljanje svim stvarima u vojnim programima i tako dalje.

Dakle, moja iskustva sa njihovim konstruktorima i glavnim konstruktorima su pozitivna. Samo da kažem i ovo: radim itekako i sa nemačkim firmama, a vlasnici su nam austrijanci i sa njima sam mnogo češće i više nego sa ovim rusima i otuda moje poredbeno znanje. Tvrdim da sam realan i moja tvrdnja da su rusi napredovali od tog mog predznanja do ovog sadašnjeg znanja se bazira na ličnom iskustvu.
 
bas u vreme kada su rusi pali i razbili se kao zvecke.

Šta da radim kad se nisam rodio ranije?

Moj deda po majci je bio rus, kozak tačnije, sin atamana sa donjeg Dona. Posle ww 1 i revolucije izbegao je u Srbiju, jedva sa glavom na ramenima. Kad sam bio klinac, šesdesetih često mi je nadugačko pripovedao o svom životu i o rusima uopšte. Bio je mišljenja da ru rusi pukli još 1907. povodom neke spletke na Dvoru u Petrogradu.
 
Jasno je zasto si opsednut amerikom. Ako si tamo onda su de zaludeli. Ako iko znada pravi predstavi to su oni. Sto i nje tesko, narocito ako im stize klinac iz NS.

Nisam opsednut Amerikom i trenutno ne živim tamo (US). Pre replike trebalo bi pažljivije čitati post na koji se replicira.
Doduše, još ponekad me izluđuje kako neki pojedinci odande umeju da budu glupavi, ali to je ustvari globalna pojava, jedino čovek od njih očekuje malo više od obične egocentričnosti, ali pokazuje se isto ono što važi i za sve nas: što veći egocentrih, to gori glupak.

Kada se suočio sa US izazovom (postdiplomske studije), klinac iz NS, Sombora, ustvari je imao 30 godina i skoro tri godine je dadiljao svoju stariju kćer.

Kod amerikanaca me oduševljava samo jedna stvar, što za razliku od bilo kog drugog aktuelnog društvenog sistema, njihova zajednica neguje trajnu sposobnost da temeljito i trajno čisti đubre sa svojih vitalnih organa, tako ih održava u funkciji i istrajava relativno vitalna. To bi mogla biti jedna zanimljiva tema.

Celici nisu moj fah. Moj poznanik jedan simpatici cikica profesor Bg Univerziteta. Predaje metaluguju. On tvrdi da Rusi joj uvek imaju najbolje celike na svetu narocito neke tipove koji podnose neverovatne temperature i pritiske. Sto je kljucno za naprimer raketne motore.
Kao sto rekoh celici nisu moj fah kao ni metalurgija. Ako treba nekom da verujem na rec onda je to jedan profesor, koji svaki cas drzi predavana po svetu, izmedju ostalog i u americi.
Profesor se duze bavi celicima nego sto ti imas godina zivota.

- - - - - - - - - -

To sa čelicima bi moglo biti tačno, verovatno je tako, ne znam, čelici takođe nisu moj fah.
Ali, koliko puta još da ponovim?
Kvalitetan materijal, čelik u ovom slučaju, svetski prvak, ako hoćeš, još uvek nije pouzdani svemirski brod koji bezbedno nosi ljudsku posadu u orbitu oko zemlje i vraća je nazad živu i relativno zdravu.
Reč je sporadičnom prodoru u tehnici, svakao veoma vrednom, bilo bi lepo kada bi se ta tehnologija mogla globalno upotrebiti. No, najverovatnije, iza tog uspeha stoji crnački rad jednog čoveka, entuzijaste, čak posvećenika, nekog poput tvog simpatičnog profesora, vrlo verovatno se i poznaju lično, ili su se poznavali. Iza njega ide nekolicina njegovih studenata ili čak osrednji institut/katedra, čiji budžet u bliskoj budućnosti zavisi samo od toga koliko je njegov trenutni šef dobar sa strukturama moći, a da za svetski primat u čeliku i njegovu prezentaciju i valorizaciju nikoga van te grupe ič ne zanima nti iko kapira.
Drargulj na bunjištu, jako bih voleo da grešim.
 
Moja iskustva su nešto mlađa (konkretno od pre četiri godine i još uvek teku) i tvrdim da sam imao preneta slična iskustva od starijih kolega, koji su maltene isto ovo tvrdili, pa sam zato pitao. Naime, nisam naišao na ovakve zaključke, prateći svoja iskustva i sumirajući svoje utiske. Ono što je moje današnje iskustvo, je sa četiri jako velike ruske fabrike (Uraltjažmaš, koji je i dan danas gigant sa oko 30000ljudi na jednoj površini, VZBT, koji ima vojsku na ulaznoj kapiji, jer se i dalje prave rakete u njoj i koja je iza debelih zidina, Elektromehanika, koja je jako velika fabrika i o kojoj znam samo da su lideri u gornjem pogonu za naftne bušotine i Ruselprom, koji je takođe ogroman) iz četiri, hiljadama kilometara međusobno udaljenih gradova. Mladi ljudi, bukvalno moji vršnjaci su šefovi i direktori konstrukcionih odeljenja i celih pogona, a jedna devojka, mlađa od mene, je direktor fabrike Uralmaš i to te ogromne fabrike, gde ide gradski autobus po krugu fabrike i ima svoje stanice. Čovek od 35 godina je direktor nabavke za ceo taj holding. Neverovatno, ali nemam takva iskustva. Ljudi su jako poslovni, opušteni, umeju se našaliti, neki od njih su velike patriote, ali jedna stvar, koja je dijametralno suprotna od tvoje tvrdnje, je i mene zapanjila i naterala da zaključim da sam imao pogrešno predznanje: ogromna inženjerska drskost i smelost, velika poslovnost i otvorenost istovremeno. Nema više stepena sigurnosti 2 (čuveni ruski stepen sigurnosti, nasuprot zapadnjačkom 1,05), nego bra ima da mi se muuda otegle dok izračunam motor u zahtevanim karakteristikama, a konkurencija mi diše za vratom. Mene su impresionirali.

Imajte na umu da su to fabrike, koje prave u svojim vojnim programima, raketne lansere za sve raketne programe, počevši od maljutke, pa preko S500 do interkontinentalnih raketa, a njihove raketne stanice za kosmičke rakete su višekratne (!!!) nasuprot zapadnjačkim. Između ostalog prave artiljerijske rakete (dometa do 50km), male elektromotore za servo upravljanje svim stvarima u vojnim programima i tako dalje.

Dakle, moja iskustva sa njihovim konstruktorima i glavnim konstruktorima su pozitivna. Samo da kažem i ovo: radim itekako i sa nemačkim firmama, a vlasnici su nam austrijanci i sa njima sam mnogo češće i više nego sa ovim rusima i otuda moje poredbeno znanje. Tvrdim da sam realan i moja tvrdnja da su rusi napredovali od tog mog predznanja do ovog sadašnjeg znanja se bazira na ličnom iskustvu.

Hvala na postu.

Ovo je veoma interesantno iskustvo, naspram koga mogu da u svojim stavovima uočim predrasude, tipične za generaciju kojoj pripadam.
Svakako je dobro što pogoni koje pominješ rade i što su takvi. Njih bi trebalo uključiti na neki način u globalne napore za napredak. verujem da se na tome intenzivno radi, neće biti da su čekali da meni prvom ta ideja padne na pamet.
No, tu opet imamo čuveni sociološki aspekt, ovog puta ne kod braće rusa, koji ipak rade da ne budu više toliko totalitarni, nego se isti problem pojavluje sada na globalnom planu.
Uključivanje svega svakoga na ovom svetu koji nešto zna i može u projekat, na primer orbitalnog lifta u svemir. ("Rajski vodoskoci"), ne ide, jer ne postoji svetska zajednica koja bi mogla da premosti lokalna državna tehnološka nepoverenja i uzme i izgura projekat ako treba u roku dužem odradnog veka jedne generacije, a izgleda da bez angažovanja i organizovanja svih raspoloživih globalnih resursa ovaj projekat je jednostavno prevelik zalogaj.
Ne mogu posvađani urođenici preko Reke, bogovi entropije su neumoljivi. Niko od njih ne može sam da podigne most, dok se ne pomire, dok se ne dogovore i udruže svoja znanja i snagu, bez obzira koliko svaki ponaosob pametan i umešan.
Kako za pomenuti svemirski program, to isto važi i za isplativu fuziju, kvantnu teoriju gravitacije, besplatnu energiju, lek za rak, regeneraciju organa i uopšte za sve što danas vredi kao izazov za današneg čoveka. Sve ostalo je salata.

Zato podržavam globalizaciju.
Makar koliko da je prljava, svako nezbrinuto dete je prljavo i musavo i lažljivo i nevaspitanio, ali bolja je od bilo kakvog zatvaranja u lokalne prćije.
 
Šta da radim kad se nisam rodio ranije?

Moj deda po majci je bio rus, kozak tačnije, sin atamana sa donjeg Dona. Posle ww 1 i revolucije izbegao je u Srbiju, jedva sa glavom na ramenima. Kad sam bio klinac, šesdesetih često mi je nadugačko pripovedao o svom životu i o rusima uopšte. Bio je mišljenja da ru rusi pukli još 1907. povodom neke spletke na Dvoru u Petrogradu.

mozda ces se iznenaditi, ali ima u srbiji pravih kozaka, zivih, mladih i odanih rusiji, za koje se prakticno i ne zna.

ima u srbiji i onih drugih kozaka, manje pravih, a vise zeljnih parade i pokazivanja.

posto mi je radni dan u toku, ne mogu dalje da kucam, nastavicemo kasnije.
 
Hvala na postu.

Ovo je veoma interesantno iskustvo, naspram koga mogu da u svojim stavovima uočim predrasude, tipične za generaciju kojoj pripadam.
Svakako je dobro što pogoni koje pominješ rade i što su takvi. Njih bi trebalo uključiti na neki način u globalne napore za napredak. verujem da se na tome intenzivno radi, neće biti da su čekali da meni prvom ta ideja padne na pamet.
No, tu opet imamo čuveni sociološki aspekt, ovog puta ne kod braće rusa, koji ipak rade da ne budu više toliko totalitarni, nego se isti problem pojavluje sada na globalnom planu.
Uključivanje svega svakoga na ovom svetu koji nešto zna i može u projekat, na primer orbitalnog lifta u svemir. ("Rajski vodoskoci"), ne ide, jer ne postoji svetska zajednica koja bi mogla da premosti lokalna državna tehnološka nepoverenja i uzme i izgura projekat ako treba u roku dužem odradnog veka jedne generacije, a izgleda da bez angažovanja i organizovanja svih raspoloživih globalnih resursa ovaj projekat je jednostavno prevelik zalogaj.
Ne mogu posvađani urođenici preko Reke, bogovi entropije su neumoljivi. Niko od njih ne može sam da podigne most, dok se ne pomire, dok se ne dogovore i udruže svoja znanja i snagu, bez obzira koliko svaki ponaosob pametan i umešan.
Kako za pomenuti svemirski program, to isto važi i za isplativu fuziju, kvantnu teoriju gravitacije, besplatnu energiju, lek za rak, regeneraciju organa i uopšte za sve što danas vredi kao izazov za današneg čoveka. Sve ostalo je salata.

Zato podržavam globalizaciju.
Makar koliko da je prljava, svako nezbrinuto dete je prljavo i musavo i lažljivo i nevaspitanio, ali bolja je od bilo kakvog zatvaranja u lokalne prćije.

Odmah da kažem, da je globalizacija jedno gorko iskustvo, koje osetim na svojoj koži ovih dana. Nemci i austrijanci su neumoljivi. Oni su mi gazde. Ima jedna predrasuda, da je srpska industrija propala. Odgovorno tvrdim, da to nije istina, jer nemci dolaze bukvalno da otmu moje znanje. Pazite svi, koji ovo čitate: bukvalno otimaju! Moja fabrika je potpuno samostalno razvila veoma perspektivne projekte, napravila čitav konstrukcioni biro za to i našla kupce za svoje proizvode. To su hidro i vetroelektrane. Trenutno imamo dva veoma, veoma perspektivna projekta samo kod mene u mojoj konstrukciji i jedan su nam već oteli. Oteli i to zaista tvrdim. Dolaze po nešto za šta smo na sajmu tehnike pre par godina uzeli nagradu za tehničku inovaciju (ima na spisku nagrađenih od svake godine, pa se lako može naći). Do idućeg proleća, ja se spremam da izađem sa nečim (pa kako mi Bog da) pred moje nadređene, što će biti još jedno hvatanje priključka sa najnovijim i najmodernijim tehnologijama u svetu. Na sve sledeće projekte stavljamo ili TM ili zaštićujemo patentom.

Cilj je jasan: srbi samo da prave, a nemci da drže papire i licence. Zajednički doprinos jako lepo zvuči i svi smo to pomislili da nas čeka. Pomislili smo možda samo jednom ili dvaput da su nas konačno počeli uvažavati, jer su počeli zapitkivati, kad posle par meseci - eto ti njih da dođu da pregledaju našu dokumentaciju, tehnologiju, proizvodnju... sve što možeš zamisliti, oni su krenuli tražiti na uvid. Da ne kažem, da sam još pre par godina čuo za nameru da nas pretvore u manufakturu, a da srbi drže samo programe za ruse (???) A naša fabrika ima 80% izvoza za EU, Bliski Istok, UK i USA. Dakle, stvarno veliki deo kolača žele da nam uzmu.

Eto, ja tvrdim da globalni doprinosi i udružena znanja su veoma veoma lepa ideja i uopšte, ja je prihvatam zaista, ali da dam savet svakome, ko bude bio deo te priče: neka čuva svoje znanje, ma koju stranu saradnje on uzeo na sebe.

Nema na čemu za zahvalnost na postu, želeo sam da podelim svoja iskustva sa svima, koji učestvuju u raspravi.
 
Nisam opsednut Amerikom i trenutno ne živim tamo (US). Pre replike trebalo bi pažljivije čitati post na koji se replicira.
Doduše, još ponekad me izluđuje kako neki pojedinci odande umeju da budu glupavi, ali to je ustvari globalna pojava, jedino čovek od njih očekuje malo više od obične egocentričnosti, ali pokazuje se isto ono što važi i za sve nas: što veći egocentrih, to gori glupak.

Kada se suočio sa US izazovom (postdiplomske studije), klinac iz NS, Sombora, ustvari je imao 30 godina i skoro tri godine je dadiljao svoju stariju kćer.

Kod amerikanaca me oduševljava samo jedna stvar, što za razliku od bilo kog drugog aktuelnog društvenog sistema, njihova zajednica neguje trajnu sposobnost da temeljito i trajno čisti đubre sa svojih vitalnih organa, tako ih održava u funkciji i istrajava relativno vitalna. To bi mogla biti jedna zanimljiva tema.



To sa čelicima bi moglo biti tačno, verovatno je tako, ne znam, čelici takođe nisu moj fah.
Ali, koliko puta još da ponovim?
Kvalitetan materijal, čelik u ovom slučaju, svetski prvak, ako hoćeš, još uvek nije pouzdani svemirski brod koji bezbedno nosi ljudsku posadu u orbitu oko zemlje i vraća je nazad živu i relativno zdravu.
Reč je sporadičnom prodoru u tehnici, svakao veoma vrednom, bilo bi lepo kada bi se ta tehnologija mogla globalno upotrebiti. No, najverovatnije, iza tog uspeha stoji crnački rad jednog čoveka, entuzijaste, čak posvećenika, nekog poput tvog simpatičnog profesora, vrlo verovatno se i poznaju lično, ili su se poznavali. Iza njega ide nekolicina njegovih studenata ili čak osrednji institut/katedra, čiji budžet u bliskoj budućnosti zavisi samo od toga koliko je njegov trenutni šef dobar sa strukturama moći, a da za svetski primat u čeliku i njegovu prezentaciju i valorizaciju nikoga van te grupe ič ne zanima nti iko kapira.
Drargulj na bunjištu, jako bih voleo da grešim.

Ceo narod jedan, koji gravitira oko moderne reči "sloven" je narod, koji ima zaslužne pojedince. Narod voli da sledi autoritativnog pojedinca, a autoritativni pojedinac mnogo voli da čuje reč argumentovanog znalca. Na toj dvojici počiva sav dosadašnji uspeh svih današnjih "slovenskih naroda".

Sa druge strane sva propast "slovenskih naroda" počiva na nedostatku jednog od ove dvojice. To nisu nemci, to nisu zapadnjaci. Svi naši narodi tako rade. I danas je tako, samo što tu i tamo postoji još poneki znalac, ali nema autoritativnog da ga uhvati za ruku i ne pušta preko.
 
mozda ces se iznenaditi, ali ima u srbiji pravih kozaka, zivih, mladih i odanih rusiji, za koje se prakticno i ne zna.

ima u srbiji i onih drugih kozaka, manje pravih, a vise zeljnih parade i pokazivanja.

posto mi je radni dan u toku, ne mogu dalje da kucam, nastavicemo kasnije.

Izgleda da ja ne spadam ni u jednu grupu iako sam jedini muški naslednik donedonskog atamana, po majci doduše.

Živ jesam, mlad, ne baš, odan jedino svojoj porodici i ne živim više u Srbiji, mada je rado posećujem.
Za paradu nemam ni vremena, ni nešto posebno volje.
 
Jasno je zasto si opsednut amerikom. Ako si tamo onda su de zaludeli. Ako iko znada pravi predstavi to su oni. Sto i nje tesko, narocito ako im stize klinac iz NS.
Celici nisu moj fah. Moj poznanik jedan simpatici cikica profesor Bg Univerziteta. Predaje metaluguju. On tvrdi da Rusi joj uvek imaju najbolje celike na svetu narocito neke tipove koji podnose neverovatne temperature i pritiske. Sto je kljucno za naprimer raketne motore.
Kao sto rekoh celici nisu moj fah kao ni metalurgija. Ako treba nekom da verujem na rec onda je to jedan profesor, koji svaki cas drzi predavana po svetu, izmedju ostalog i u americi.
Profesor se duze bavi celicima nego sto ti imas godina zivota.

- - - - - - - - - -
Ja sam sticajem okolnosti u neznaju zavrsio masinski fakultet i kasnije se dosta bavio materijalima, posebno specijalnim celicima. Taj profesor sa bgd univerziteta je u prevu, tvrdim na osnovu iskustva. Jedno vreme sam radio u rusiji, u Sibiru i tamo sam imao prilike da se uverim u kvalitet ruskih celika. radio sam po GOST-u, ruskom standardu, a kasnije sve o penzije sm radio po ANSI-ju americkom standardu. Kada se gledaju samo tabele hemiskoh sastava i mehanickih osobina materijala po oba standarda to je tu negde, ali su mehanicke osobine odgovarjucih materijala po GOST-u uvek nesto bolje od materijala po ANSI-ju. Ali Rusi imaju citavu skalu materijala koji nisu specificirani po GOST-u i do cijeg je hemiskog sastav i mehanickih osobina vrlo tesko doci. Do nekih sm dosao jed su mi trebali u radu pa su mi dali, uz napomenu da moram da im vratim tablice kada zavrsim posao. Ti materijali su za mene bili najblaze receno neobicni i iznenadjujuci, ali su mi rekli da se slobodno koristim tim tabelama u proracunma i da ce sve biti u redu. I bilo je, konstrukcija je normalno radila, iako je na izgled bila filigranska.
Sad za verovati je d i Ameri imaju tko neke cudne materijale koje ne publikuju nasiroko, ali o tome nemam podataka.
I jos nesto sto je za raketnu tehniku jako vazno. Rusi su prvi u svetu po tehnologiji titana, imju ga bas dosta i dosta ga koriste, a titan e mterijal koji je vrlo lagan, a ima mehanicke osobine bolje od celika i kao bogom dan je da se koristi i u raketnoj i u svemirskoj tehnici
 
Ja sam sticajem okolnosti u neznaju zavrsio masinski fakultet i kasnije se dosta bavio materijalima, posebno specijalnim celicima. Taj profesor sa bgd univerziteta je u prevu, tvrdim na osnovu iskustva. Jedno vreme sam radio u rusiji, u Sibiru i tamo sam imao prilike da se uverim u kvalitet ruskih celika. radio sam po GOST-u, ruskom standardu, a kasnije sve o penzije sm radio po ANSI-ju americkom standardu. Kada se gledaju samo tabele hemiskoh sastava i mehanickih osobina materijala po oba standarda to je tu negde, ali su mehanicke osobine odgovarjucih materijala po GOST-u uvek nesto bolje od materijala po ANSI-ju. Ali Rusi imaju citavu skalu materijala koji nisu specificirani po GOST-u i do cijeg je hemiskog sastav i mehanickih osobina vrlo tesko doci. Do nekih sm dosao jed su mi trebali u radu pa su mi dali, uz napomenu da moram da im vratim tablice kada zavrsim posao. Ti materijali su za mene bili najblaze receno neobicni i iznenadjujuci, ali su mi rekli da se slobodno koristim tim tabelama u proracunma i da ce sve biti u redu. I bilo je, konstrukcija je normalno radila, iako je na izgled bila filigranska.
Sad za verovati je d i Ameri imaju tko neke cudne materijale koje ne publikuju nasiroko, ali o tome nemam podataka.
I jos nesto sto je za raketnu tehniku jako vazno. Rusi su prvi u svetu po tehnologiji titana, imju ga bas dosta i dosta ga koriste, a titan e mterijal koji je vrlo lagan, a ima mehanicke osobine bolje od celika i kao bogom dan je da se koristi i u raketnoj i u svemirskoj tehnici

morao je da se pojavi i jedan kolega, mada ja nisam diplomirao iz razloga koji se zove devedesete.

upravo to sto si opisao je ono sto smo mi slusali na fakultetu i nikada nismo videli u praksi. opisi ruskih celika su bili nesto sto se nije uklapalo
u standardno gradivo koje smo zvakali. gost nije bio ni opcija za koriscenje.

zakljucke oko ruskih konstrukcija smo 50% izvlacili sami, i svaki put kad smo se udubili u bilo koju rusku konstrukciju ispalo je da su je uglavnom
radili mimo zapada i da je ista u praksi radila najmanje jednako zapadnoj.

- - - - - - - - - -

titanijum koji nudi zapad nema osobine bolje od celika, ukratko, mekan je.
 
Treba.

A, zašto onda rusi pokušavaju da polete na kineskim,
ili bar na nekakvim sličnog kvaliteta i pouzdanosti?
Лете у свом космичком броду Сојуз(у коме се до МКС транспортују и космонаути ЕСА-е и НАСА-е) који у орбиту износи ракета носач Семјорка.

Pod pojmom: "vladane tehnologijom celog sistema podrazumevao sam sposobnost aktuelnih tehnoloških resursa republike Rusije da do kraja realizuje razvoj i izradu rakete nosača koja pouzdano, tj bez havarija može da prebaci ljudsku posadu u Zemljinu orbitu i odande ih isto tako pouzdano i bezbedno vrati.
To, koliko sam informisan, trenutno nije realizovanoСојуз и ракета носач Семјорка деценијама нису имали хаварију.



To je verovatno tako, ako se razmatraju javni izvori informacija, pitanje je da li je stvarno tako, ali nbema veze, to nije ceo sistem, to su tehnološki prodori, poput sporta.
Imali su rusi i imaju masu olimpijskih pobednika, ali svi zajedno kao nacija i kao društvo ubedljivo najviše umiru od trovanja jeftinim alkoholom i najmasovnije se utapaju u psihozama besperspektivnosti.
To je ceo sistem a on škripi rekov već zašto.


Ne moraš to nije sporno, bar ne meni.
To se jednostavno ne broji, jer ameri mogu da se u politici, vojsci na kraju i vazduhu organizuju, tako da svojim manje savršenim sredstvima rešavu stvar u svoju korist, bar smo to osetili na svojoj koži.
Ti, dole sa zemlje možeš posle da im pominješ rodbinu i prizvaš da siću dole ako smeju, boli ih uvo. završili su rat i pre rata.
Ko je lud da se pravi heroj ako ne mora?



Pretpostavka je netačna.
Iz tehničke struke sam od početka devedesetih kad sam diplomirao na Elektrotehničkom odseku novosadskog FTN-a pod brojem E2301 el. slobodno proveri.
Van Srbije radim od septembra 2000. Od tad sam se potpisao pod dosta pogonskih i istraživačkih projekata iz domena visoke tehnologije, diljem zapada ali i istoka.
Navode koje iznosim su posledica neposrednog tehnološkog i socijalnog iskustva koje po težini cenim da je malo jače od onoga što u laičkoj javnosti, ipak ne toliko da se i ovde ne mogu naučiti nečemu.

Lično iskustvo sa GRI, prijemnog ispita za strance na postdiplomske studije u US, upravo demantuje tvoju priču da student na ispitu ima zadatke koji su tipizirani.
To je obično laičko nadmudrivanje, jer toga nema čak ni u Srbiji, barem nije bilo u moje vreme, osim jednog ispita koji je legenda.
Zbirke zadataka postoje, naravno sa rešenjima, postoje i zbirke rešenih ispitnih zadataka, ali zadaci na ispitima, najmanje na jednom koledžu u US, za prelaznu ocenu traže da kandidat pokaže da vlada sa više od 60% materije i to na rešavanju problema pri kom mora da ga primeni, a ne samo da ispriča šta zna i forme radi reši zadatak koji je tipičan več dolazio na prethodne ispite. Nagaznih mina ima koliko voliš čak i bez amera. Naš profesor iz elektromagnetike je svojevremno, uživao da ih na usmenom podmeće štreberima.



Uprkos svemu, ovo bi moglo biti tačno, ali kao i u svemu kod njih, samo u pojedinačnim relativno retkim slučajevima.
Život u Rusiji uči čoveka da u odnosu na prosperitetni zapad, bude tvrd igrač, ma čime da se bavi. Tvrdi igrači na univerzitetima postaju eksperti svetskog ranga, ali ni slučajno svi, a jako retko kao timovi. Reč je o ljudima koji samni svojim prstima kopaju po kamenju dok se Bog ne predomisli. Moj kolega je jedan od njih. Doktorirao je u Petrogradu pre koju godinu. Danas ovde u Minhenu razvija radar male snage, koji bi automobil pouzdano proveo kroz testo gustu maglu brzinom od 160 kmh.
Došao je sam, hleba gladan, jedva su mu dali vizu, ali i to je iskopao, pokazavši dovoljno svestranosti uprkos tome što je u svojoj struci trenutno jedan od možda troje na svetu.
O školovanju na ruskim univerzitetima baš ne deli tvoje stanovište.



Kad rekoh konfrontaciju mišljah na vojnu konfrontaciju.
Sve ostale, koje naravno podrazumevaju to kompetitivno ponašanje su jako dobrodošle i mnogo važnije od svega ostalog.
Sve što čoveka odvraća od dela njegove zverske rušilačke prirodei, rečju podiće mu glavu ka zvezdama, ako me razumeš.
Dakle upravo taj tihi rat na polju ljudskiih vrlina: nauke, tehnike, tehnologije je nešto najbolje, što može da snađe ovaj svet.
Ne može da se uporedi sa klanjem, pljačkom i silovanjem, koje se danas još uvek ponegde zove časno vojničko ratovanje.
Ta umna borba doneće nam skok u svemir, lek za rak, antigravitacioni pogon, šta ja znam šta sve ne.

U nekom nastavku filma o bokseru Rokiju (S. Stalone) Roki, amer, dobija teške batiine u meču od svog protivnika iz Sovjetskog Saveza, snimljeno je to bilo negde još za hladnoga rata, ne sećam se tačno.
Onako sav izubijan preko razglasa, jedva progovara publici nešto kao:
"Ako smo se nas dvojica ovde potukli zato da ne bi morali da se tuku i ginu milioni na frontovima širom sveta, ja jako volim ovaj svet."

Tihi rat pameću i tehnikom .
Свемирски брод Сојуз и ракета носач Семјорка већ деценијама нису имали хаварију са смртним последицама по космонауте.
http://www.astronomija.co.rs/istorija/7649-pola-veka-semjorke.html
http://www.astronomija.co.rs/istorija/4409-semjorka-najslavnija-raketa-.html
http://www.astronomija.co.rs/misije/7897-polugodinji-bilans-kosmikih-lansiranja.html
 
Ceo narod jedan, koji gravitira oko moderne reči "sloven" je narod, koji ima zaslužne pojedince. Narod voli da sledi autoritativnog pojedinca, a autoritativni pojedinac mnogo voli da čuje reč argumentovanog znalca. Na toj dvojici počiva sav dosadašnji uspeh svih današnjih "slovenskih naroda".

Sa druge strane sva propast "slovenskih naroda" počiva na nedostatku jednog od ove dvojice. To nisu nemci, to nisu zapadnjaci. Svi naši narodi tako rade. I danas je tako, samo što tu i tamo postoji još poneki znalac, ali nema autoritativnog da ga uhvati za ruku i ne pušta preko.

A, da,povodom te i takve situacije taj "narod" malo poradi na tome da okrene ćurak?
Poput drugih "naroda", kojima je odavno pun kufer argumentovanih znalaca, a naročito autoritativnih idiota, svako gleda svoja posla i u svom društvu ceni efekat, samo efekat i ništa osim konkretnog efekta , a salatu prepušta salaterima.
 
A, da,povodom te i takve situacije taj "narod" malo poradi na tome da okrene ćurak?
Poput drugih "naroda", kojima je odavno pun kufer argumentovanih znalaca, a naročito autoritativnih idiota, svako gleda svoja posla i u svom društvu ceni efekat, samo efekat i ništa osim konkretnog efekta , a salatu prepušta salaterima.

Evo, biću iskren sa tobom, kolega i reći ću ti samo moj ugao posmatranja i moj skroman zaključak: svi odgovori na tvoja pitanja su, što se mene iskreno tiče - negativni. Ljudi poput tebe, prosto iskaču iz mase i po mnogo čemu se razlikuju od nje. Po mom skromnom mišljenju - nikako po lošem. Tebi i tebi sličnima je, čvrsto verujem, nejasno sve ovo i možda nikada neće biti jasno, ali ne sporim vaše dobre namere, svih vas, sa tim dobronamernim uglom gledanja na situaciju i ljude, ali veoma različitim od onog, koji zahvata ovu oblast posmatranja. Naime, malo je takvih ljudi, bez obzira, što sam duboko uveren, da celo tvoje društvo i krug prijatelja obiluje takvim ljudima i što, kada sabereš dva i dva, jednostavno mi ne možeš poverovati, ali ja ću reći zašto je to tako: malo vas je za ovu i ovakvu sredinu da biste je tako promenili. Malo je vas takvih i tolikih za ovu i ovakvu sredinu. Nemoj mi zameriti, ni jednog milisekunda, ne mislim ništa loše o tvom uglu gledanja, tvom znanju, iskustvu, praksi i uopšte dobrim namerama. Nisi jedini, kog poznajem, a da ovako misli i drago mi je što je to tako. Osobito, kada vidim dobronamernost, koja je retka među našim inženjerima, znalcima, koji rade u inostranstvu. Ja poznajem i naše, koji jednostavno ni ne pomisle ništa dobro o ovoj zemlji.

Dakle, da rezimiram: ovo je prosto tako i to je puls, genetski zapis, psihoanaliza, socijalna struktura, društvene prilike i uopšteno raspoloženje i volja jednog naroda. Tome se ne treba prilagoditi, to treba znati iskoristiti kao pokretačku snagu. Prave reči, postupci i prave dobre namere i biće to tek onda nešto, pravo, pravcato.

Da kažem i ovo: danas nigde na nekom bitnom mestu ne vidim ni jednog znalca i ni jednog autoritativnog. Svi su upravo oni, kakvim ih ti opisuješ i to je gorka istina.
 
Da se vratim malo na temu i izvinim zbog skretanja. Prateći tu jednu jako važnu stranu priče o gotovo neverovatnim G-opterećenjima, koje raketa postiže u završnici leta, naleteo sam negde, onako kao šapnuto na uvce, na informaciju da rakete u završnici leta postižu G-opterećenja reda 70g, mada je zvaničan podatak, na primer za raketu R-77, 30g u svim fazama leta, te stoga, rusi deklarišu v-v raketu R-77 kao raketu za obaranje protivničkih v-v raketa, srednjeg i velikog dometa, bespilotnih i sa posadom letilica, bombardera, izviđača, jurišnika, helikoptera i krstarećih raketa. kombinovani tragač, sa više različitih davača, najsavremeniji upaljači i 1,5 puta veća brzina leta čine R-77 superiornom u odnosu na AIM-120C, ali i R-77M1 u odnosu na AIM120D. Više o ovome sam pisao u temi o avionu SU-35. Tamo sam otprilike, pre svega sebi, pojasnio princip leta te rakete i njen neobični izgled po pitanju aerodinamičke šeme.

Što se tiče z-v raketa kompleksa S-300 i S-400, te rakete poseduju različite načine za postizanje oštrih uglova zaokreta. Naime, rakete iz poslednjih varijanti kompleksa S-300 imaju dodatne mlaznice u prednjoj polovini rakete, koje postižu dodatni obrtni moment u zaokretima, a koje radijalno potiskuju raketu, dok u sistemu S-400, motor rakete ima vektorisan potisak glavnog motora. U paketu sa tim perajima, tj. upravljivim površinama, vidi se jasno, kolika je opasnost ove rakete po vazdušne ciljeve. Sve ove rakete, po objašnjenju njihovih inženjera, moraju da obaraju visokomanevarske letilice (po ruskoj definiciji to su F-16 i F-22), koje manevrišu do 8g-9g, ali i bespilotne letelice, koje manevrišu do 12g. To je dakle, raketa, koja leti na preko 4maha brzine leta i koja mora da obori bespilotnu letilicu. Ako uporedimo nominalne brzine leta i ubrzanja u zaokretima, normalizovana na g-konstante, vidi se jasno da ova raketa, ne da može, nego prosto mora da ima ogromna g-opterećenja. Gore navedene cifre su dakle, po redu veličina, nalik udarcu čekićem u zid i to ne malom, nego baš onako, jakom udarcu. Dakle, cela raketa, jasno se vidi, mora biti itekako bombastično dobro konstruisana.
 
Poslednja izmena:
Naime, rakete iz poslednjih varijanti kompleksa S-300 imaju dodatne mlaznice u prednjoj polovini rakete,

devedesetih na vezbama iz raketnih propulzora pitao jedan od kolega da li je moguce da se tako nesto uradi u praksi i da li bi bilo efikasno,
odgovor je bio da je to komplikovano, da nikome nije uspelo i da zbog cene verovatno niko nikada tako nesto nece ni da pokusa.
 
morao je da se pojavi i jedan kolega, mada ja nisam diplomirao iz razloga koji se zove devedesete.

upravo to sto si opisao je ono sto smo mi slusali na fakultetu i nikada nismo videli u praksi. opisi ruskih celika su bili nesto sto se nije uklapalo
u standardno gradivo koje smo zvakali. gost nije bio ni opcija za koriscenje.

zakljucke oko ruskih konstrukcija smo 50% izvlacili sami, i svaki put kad smo se udubili u bilo koju rusku konstrukciju ispalo je da su je uglavnom
radili mimo zapada i da je ista u praksi radila najmanje jednako zapadnoj.

- - - - - - - - - -

titanijum koji nudi zapad nema osobine bolje od celika, ukratko, mekan je.
Odredjenim postupcima se moze podici tvrdoca titanijuma da bude bliska tvrdoci kaljenih celika, ili bolj reci visoko poboljsanih, zatezna cvrstoca im je vrlo dobra, ali kada s pravi neka konstrukcija onda i tezina igra odredjenu ulogu, nekad vecu nekad manju. A kada se uzme u obzir odnos mehanicke osobine i tezina onda je titanijum bez premca.
 
Odredjenim postupcima se moze podici tvrdoca titanijuma da bude bliska tvrdoci kaljenih celika, ili bolj reci visoko poboljsanih, zatezna cvrstoca im je vrlo dobra, ali kada s pravi neka konstrukcija onda i tezina igra odredjenu ulogu, nekad vecu nekad manju. A kada se uzme u obzir odnos mehanicke osobine i tezina onda je titanijum bez premca.

plus otpornost na koroziju. :)
 
RIAN_00594955_962-01.png


- - - - - - - - - -

http://1.***************/_ej5kQwZWlzM/TP4zk6iI2pI/AAAAAAAABSY/tA6el_gjJWo/s1600/Russia%2527s_new_Bulava_submarine-launched_ballistic_missile_.jpg
 

Back
Top