hah
kritike
kako vaš ego regauje na kritiku
jeste naučili da ignorišete
ili kao gledate pozitivno
ili nemate taj momenat da vas loše dotiče
ili se samoanalizirate
ili ste prosto vi - car
Na dobronamernu kritiku ok odreagujem, zluradu otpisujem. Naučila sam vremenom, da pravim razliku.
Da, jesam, naučila. I ne samo da izignorišem. Nego da me ni ne pogađa. Nekada to nisam umela. Možda sam previše stvari doživljavala k srcu, krajnje lično..previše duboko, da, da... dok neke stvarčice nisam kod sebe posložila na svoje mestašce.
Kritike su kao kritike uvek dobrodošle, one od dobronamernog sveta. Jer ti ljudi ukazuju objektivno na ono što ja sama možda nisam videla ili ne vidik kod sebe, u sebi...I na tome im hvala. Što su fini i ljubazni, da me udostoje svog mišljenja, pažnje..I ja to usvajam. Danas kao čovek učim puno brže, a manje se zamlaćujem nebitnim stvarčicama.
Loše me više ne dotiče, jer ja ne dam više da me dotiče. Što su me "pojeli", "poždrali", "poseljoberili" i "ugov*ili"..to im ostavljam. Šta su gazili, pljuvali, to neka im bude na čast i na dar. Ja čak i to shvatam, kao jednu vrstu, "pomoći". To su moji sve (M) učitelji. Da nije bilo njih, ja umrla bih jednog dana, kao "glupavo" čeljade, i zanosila se nekim stvarima do zadnjeg udisaja svog. Ovako sam na vreme prestala. Što znači, da su mi više dobra no zlobe, učinili.
Samoanaliziram se, kako ne. I preispitujem. Da.
Nisam ja ni bolja ni gora, od drugih.
Samo biće, koje je beskrajno volelo celim svojim bićem. Čestito. Jako. Borbeno. I posle duboko i krajnje iskreno, zbog toga patilo. Tužno bilo.