"Nevidljivost", stvarnost, ćutanje i odbrana od zlotvora

gost 230618

Veoma poznat
Poruka
10.610
Kao što rekoh, nema te sile, koja će me ućutati do moje smrti da više nikada ne progovorim ni jednu reč o našim junacima modernog doba, o njihovoj junačkoj borbi i svetom zadatku odbrane rodne grude.

Ovde je par kolega reklo već neke stvari, a ja ću ponovo prevući linkove ka citatima, izvorima vesti, diskusijama, kao i o taktičko-tehničkim karakteristikama opreme, koja je izvela taj bravurozni potez - rušenje mita o priktivenosti, tj. radarskoj nevidljivosti trenutno najskuplje letilice u NATO paktu, a to je B-2A.

http://www.steelbeasts.com/sbforums/...hp/t-4572.html

http://forum.krstarica.com/attachment.php?attachmentid=298519&d=1375797431

http://news.beograd.com/srpski/clanc...e_gubitke.html

http://forum.krstarica.com/attachment.php?attachmentid=265456&d=1356696762
 
Kao što rekoh, nema te sile, koja će me ućutati do moje smrti da više nikada ne progovorim ni jednu reč o našim junacima modernog doba, o njihovoj junačkoj borbi i svetom zadatku odbrane rodne grude.

Ovde je par kolega reklo već neke stvari, a ja ću ponovo prevući linkove ka citatima, izvorima vesti, diskusijama, kao i o taktičko-tehničkim karakteristikama opreme, koja je izvela taj bravurozni potez - rušenje mita o priktivenosti, tj. radarskoj nevidljivosti trenutno najskuplje letilice u NATO paktu, a to je B-2A.

http://www.steelbeasts.com/sbforums/...hp/t-4572.html

http://forum.krstarica.com/attachment.php?attachmentid=298519&d=1375797431

http://news.beograd.com/srpski/clanc...e_gubitke.html

http://forum.krstarica.com/attachment.php?attachmentid=265456&d=1356696762
Od linkova ti rade samo drugi i cetvrti, a tu su samo fotografije vozila na kojima je nacrtan taj avion.

- - - - - - - - - -

Članak iz Politike o tome kako je napravljena naša studija o mogućnostima obaranja stelt tehnologije:

http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/171927.sr.html
To je tekst o 117, njegovo obaranje niko ne spori. B2 je nesto drugo.
 
Sa sajta Paralay. Analiza uspešnosti sistema S-125 Neva (Nova varijanta Pečora). Prevešću bitne delove teksta kasnije. Osnovno je to da su napravili ispitivanja o mogućnostima obaranja i stelt aviona i da po tome postoji dosta dobre prakse. Link:

http://paralay.iboards.ru/viewtopic.php?f=5&t=77&p=292163#p292163

Tekst:


3.1. Основные характеристики поражаемых целей и условия их боевого при-менения

Основные характеристики поражаемых целей и условия их применения применительно к ЗРК «Печора-2-3» соответствуют приведенным в п. 3.1 кн.2 для ЗРК «Печора-2-1». Дополнительно к приведенным СВН в ЗРК «Печора-2-3» обеспечивается эффективное поражение АР типа «Мейверик» и ПРР «Харм»; малоскоростных ДПЛА; зависающих вертолетов, а также тактических баллистических ракет с дальностью полета не более 300 км.

Эффективные поверхности рассеяния поражаемых целей при их визировании с передней полусферы в диапазоне МРЛС ЗРК следующие:
1) самолеты тактической и стратегической авиации (типа F-16, F-15, B-1B) — 3-4 м2;
2) самолеты, выполненные по технологии «Stealth» (типа F-117A, B-2) — 0.3-0.8 м2;
3) самолеты-разведчики (типа Е-3А, Е-2С, TR-1) — 10-60 м2;
4) крылатые ракеты (типа «Томахок», АЛКМ) — 0.2-0.3 м2;
5) вертолеты (типа АН-64, «Хью-Кобра») — 4-8 м2, ЭПР винта (для зависающих вертолетов) — не менее 0.1м2;
6) ДПЛА (типа BGM-34 «Локаст»») — 0.1-1.2м2;
7) АР (типа «Мейверик») — 0.05м2;
8) ПРР (типа «Харм») — 0.1-0.2м2;
9) ТБР (типа «Атакмс-М») — 0.05-0.1м2.
Максимальные скорости поражаемых целей принимаются в соответствии с их летно-техническими характеристиками и составляют:
1) самолеты тактической и стратегической авиации с боевой нагрузкой (типа F-16, F-15, B-1B) — до 500 м/с;
2) самолеты, выполненные по технологии «Stealth» (типа F-117A, B-2) — до 250 м/с;
3) самолеты-разведчики (типа Е-3А, Е-2С, TR-1) — до 250 м/с;
4) крылатые ракеты (типа «Томахок», АЛКМ) — до 280 м/с;
5) вертолеты (типа АН-64, «Хью-Кобра») — до 180 м/с;
6) ДПЛА (типа BGM-34 «Локаст»») — 80-180 м/с (на высотах 0.3-5 км);
7) АР (типа «Мейверик») — до 650 м/с;
8) ПРР (типа «Харм») — до 1000 м/с;
9) ТБР (типа «Атакмс-М») — до 900-1200м/с.
Самолеты тактической и стратегической авиации, вертолеты, а также крылатые ракеты могут оснащаться бортовыми средствами РЭП в частотных диапазонах РЭС системы. При этом эквивалентная мощность помех может достигать:
а) до 1000 кВт для специализированных самолётов и вертолётов РЭБ;
б) до 20 кВт для самолетов стратегической авиации;
в) до 5 кВт для самолетов тактической авиации;
г) до 1 кВт для КР.

....Ниже представлены результаты оценок зон поражения, реализуемых ЗРК «Печора-2-3», модернизированным в соответствии с указанными выше направлениями.

Оценки реализуемых дальностей стрельбы проводились для ряда целей (самолетов СА, ТА и крылатых ракет), типовых в период 2000-2010 г. в том числе и перспективных типов СВН, разработанных с применением технологии «Стелс» — самолет СА типа Б-2, ТА типа Ф-117А и Ф-22, а также КР типа АКМ.

В табл.3.3.1. представлены принятые исходные данные по ЭПР рассматриваемых СВН в см-диапазоне длин волн и максимальным скоростям их полета на различных высотах, которые использовались при расчетах. Оценки проводились для простых условий боевого применения ЗРК (без помех), а также при боевой работе комплекса в условиях воздействия шумовых помех прикрытия в диапазоне СНР плотностью р=1000 Вт/Мгц, воздействующих по ближним боковым лепесткам или по фону ДНА МРЛС с приведенной дальности Д=100 км

13782778909459231.jpg
 
Poslednja izmena:
Na gore navedenom tekstu se nalazi dakle opis osnovnih karakteristika oborenih meta i njihova efektivna površina radarskog odraza. Vidi se između ostalog, da na stavci 2 imamo stelt letelice, ali recimo i v-z rakete tipa maverik, koje su šest puta manje reflektovane efektivne površine. Dakle, na ovom dokumentu, mogućnost obaranja letilica slabijih manevarskih mogućnosti i manje brzine (stelt lovci i bombarderi), a ujedno i veće efektivne površine reflektovanja talasa, od na primer v-z rakete "Maverik".

Donja tablica opisuje način uočavanja i efektivnu reflektovanu površinu za dva slučaja - sa smetnjama i bez njih. Takođe, opisuje i koja je efektivna površina cilja na centimetarskom i decimetarskom dijapazonu ozračivanja. Udaljenost svih ciljeva je 100km od PVO sistema S-125.
 
Dakle, gornji tekst je prikazao efektivne površine reflektovanja radarskog signala sa raznih letelica. Po ovome se vidi da je teže na radaru uočiti tomahavk, od B-2A ili od F-117A. Pošto imamo dovoljan broj oborenih raketa tomahavk (Inače, pojam "izgubljena u borbi" je nepodesan za raketu. Najtačniji izraz za obaranje rakete je "sprečena u izvršavanju svog borbenog zadatka".), jasno se nameće zaključak da je obaranje većeg broja tomahavka, uzročno-posledično dovelo i do toga da se sme tvrditi da je F-117A, sasvim po PVO proceduri uočen, nanišanjen i oboren i nema nikakvog slučajnog otkrivanja i obaranja. A da ne naglašavam još pet puta, mada mi nije teško, da je ovo tehnički opis PVO sistema S-125 Neva (Pečora), koji je isti istijati onaj, koji je oborio "nevidljivi" avion.

Još jednom da ispričam svoju priču: dobro se sećam priznavanja obaranja aviona F-16 od strane NATO-a, gotovo iste večeri, kada je i naša televizija objavila njegovo obaranje u blizini Šapca. Brat i ja smo sedeli pred TV-om i gledali vesti idućeg jutra i video snimak, kao prilog vestima iz šume u Šabačkoj opštini. Ljudi moji, ne morate mi verovati, jer meni je bitno da ja znam šta sam video, a video sam jasno kao dan pravougaoni, crno obojeni vrh krila. Ni jedan blok F-16-ce nema nijedan pravougaoni završetak krila i to crno obojen. Nijedna F-16-ca nema minimum dva motora, nego jedan motor. Olupina, koja je gorela je imala pravougaoni završetak na krilu. Još pravougaonih delova se moglo videti. Pogledajte još jednom, već puno puta viđenu sliku siluete aviona B-2A:

B-2A spirit.jpg


Bilo mi je odmah kao dan jasno - naši su oborili B-2A, momentalno su se uplašili osvete NATO-a, odnosno ogromne kampanje bombardovanja, ne bi li se sprečilo širenje vesti, pa je odmah iste večeri pao dogovor da se sa obe strane prizna da je oboren F-16. No ipak, posle objave video snimka, ja verujem da je ipak došlo do odluke da se bombarduje zgrada televizije i svi njeni repetitori.

Dalje, taj čuveni nevidljivi premaz...

Što se njega tiče u osnovnoj smeši boje, ubacuju se čestice, koje prevode radarske zrake u toplotne. Princip rada je kao i onaj beli kristalni sloj na unutrašnjosti cevaste sijalice - neonke. Neonka bez tog kristala, odnosno u prozirnom staklu, sija bledunjavo plavo i veliki deo zraka iz nje su zapravo ultravioletni, koje ljudsko oko ne vidi. Dodavanjem kristala, neonka bolje svetli. Obrnutom logikom, ali sa istim sadržajem radi i taj premaz - pun je metalografitnih čestica, koje radarsko zračenje prevedu u toplotno. Letilica postane donekle nevidljiva za radar (poput bledunjavo plave neonke bez kristala - dakle ipak nešto se da uočiti), ali se dogreva. E to dogrevanje je opet nedovoljno da bude IC uočljiva, jer snaga termičke disipacije je mala, a i okrenuta je ka unutrašnjosti letilice. Laički - ovo super deluje. No ipak, ovo ne deluje za veće talasne dužine, koje ove čestice "ne dohvataju" i ne prevode u toplotu, nego zraci prođu kroz to i nastave da rade svoj posao - vidi se avion na radaru.

Drugi sloj je saćasta kompozitna struktura, koja služi kao zamka za radarske zrake milimetarskog i centimetarskog dijapazona. Jedino metarski i decimetarski dijapazon vidi ovu letelicu kao na dlanu, jer je zamka premala da uhvati zrake tog opsega. Bukvalno geometrija saća odgovara geometriji zraka za koji je projektovana.

I opet - veliki talasi traže veliku snagu, mali talasi mogu sa manjom snagom da obave domet. Nikakav problem, ako se razmišlja domaćinski. Stavite veću snagu, pa hvatate stelt i nemate napad smetnjama. Dakle, odlična stvar. Šta ne valja - na antiradarskim letilicama i sa antiradarskim raketama ste laka meta. No opet - naša vojska je dobrom uvežbanošću i taktikom i to rešila. O tom detaljima ne želim da pričam javno. Ko zna - možda nam opet zatreba :)
 
Poslednja izmena:
Nemam lnk :D.
Mada ni link nebi bio dovoljan svima koji ne mogu ni da pomisle da je nesto americko oboreno. Nebi poverovali ni tvrdnjama amerikanca da im je srusen avion, ipak oni znaju bolje.
Jer amerikenjski avoni ne mogu da se obore, brodovi ne mogu da se potope tenkovi ne mogu da se uniste a vojnici ne mogu da se ubiju.
Blago niscim duhom njihovo je carstvo nebesko.
 
Jednom davno davno u nekom kraljevstvu se desi cudan dogadjaj.
Vrati se muz iznenada kuci. Gle cuda zatekne u krevetu zenu i ljubavnika. Rogonja se okrene i ode od kuce. Uskoro mu stigne pismo od zenice.
Verujes li ti vise svojim ocima ili meni ljubavi
Naravno covek se vrati kuci jer veruje zeni koju voli.

Naravoucenije.
Ko veruje (ili ne veruje) ne postoje dovoljni dokazi koji mu mogu promeniti misljenje.

Elem Bucko, da licno garavi predsednik dodje i kaze ti da su prokleti Srbi srusili B2 sigurno bi pomislo da laze.
Tebi ce neka crncuga da blati voljnu demokratiju.
 
Cim je oboren 117, nasi su se naravno pohvalili time, a B2 nije pomenut. Nikakvih dokaza nema.

Da, ja ću ih čekati, jer na ovu tvrdnju nema očevidnih dokaza. Nigde nemamo od 1999. do 2003. postrojene na stajanci avione tipa B-2A da se vide u celosti. Nikada se i nisu postrojili svi na stajanci, te stoga, nemamo validan zapis, barem za javnost. Na spisku letelica, bilo je gomila poštapalica u periodu od 1999. do 2003. što na moju veliku žalost, ja više nigde nemam dokumentovano u vidu rasprava i priloženih spiskova. Sajtovi na kojima se taj podatak mogao videti su potom redom nestajali. Poput linkova, koje ja istakoh na prvoj poruci u temi. Prosto, nestaju. I to nešto govori svakako.

Dalje, pisah gore prostim jezikom nešto za šta je potrebna formula u prilogu. Pre svega, moje izvinjenje za nedovoljno detaljno objašnjenje oko radarskog zračenja i oko snage i talasne dužine izračivanja. Ko se bavi time, može reći i da lupam. Jednostavno, nije mi bilo do iznošenja formula.

Nabacao sam nekoliko podataka, vezanih za tehničko objašnjenje, kako i na moji način se može uočiti stelt letelica, ali o nišanskom radaru nisam detaljisao kako i na koji način je nanišani.

Da ne bude da nisam ništa o radarima rekao i o obaranju letelica: upotreba radara u uslovima neprijateljske vazdušne premoći je vrlo, vrlo zanimljiva stvar za tehničko lice. Naime, dobrom uvežbanošću, možete i analogni sistem da napravite kao digitalni, poluaktivni, inercijalni sistem. Kod hvatanja letelice na nišanskom radaru, obavlja se lansiranje i zadaje se preticanje. Nišanski radar se onda gasi, a raketa leti gore pravo bez krivudanja i korekcije letenja. Na gađanom avionu, zasija lampica "Rocket" i kroz par sekundi se ugasi. Pilot može da reaguje, a i ne mora, jer nema više signal da je uhvaćen na radaru. Neki pomisle i da je kvar (nepouzdan rad elektronike na letelici) Za to vreme, posada PVO, kao na štopericu, čeka da se raketa popne do određene visine (izračunato iz preticanja i visine leta) i ponovo pali radar u očekivanoj oblasti, gde će se nalaziti letelica i vrši još par sekundi ozračivanje nišanskim radarom. Raketa je sada toliko blizu da ima ogromne šanse da pogodi avion i sa još par malih korekcija nišanskim radarom, ona se dovodi na cilj. Ovo je zaista ratnička veština, ali i donekle veoma težak i rizičan (po samo gađanje i obaranje) potez, jer avion možda i zauzme drugi smer letenja, mada praćenjem na osmatračkom radaru i predavanjem novih koordinata, nišanski može usput da preorijentiše raketu u skladu sa manevrom letelice. Isto na samo sekundu-dve, ponovnim ozračivanjem cilja. Teoretski gledano - prevari se kompjuter u letelici, koji treba da automatski izvrši protivmere za slučaj da je u opasnosti od obaranja raketom (mamci, izbegavanje, ECM i slično). Dakle, nisu samo stelt letelice radile u stelt režimu. Poluaktivno navođenje u staroj tehnici radi otprilike ovako.
 
Ako smo mogli da vidimo F 117 mogli smo da vidimo i B2 ali glavni problem ne lezi tu. Glavni problem F 117 nije bio u nevidljivosti jer smo ga videli, to moze i sa drugim radarima da se izvede ali taj avion je jako spor, jedva jedan mah, druga stvar, nema nikakvih odbrambenih sistema, treca stvar, manevarske sposobnosti su bili jako lose zato sto su Ameri insistirali na njegovoj nevidljivosti na radarskim sistemima sto se nije bas dobro pokazalo. E sad, B2 jeste stelt ali to je bombarder drugog tipa, leti jako visoko, to je najveci problem jer su potrebni raketni sistemi koji mogu da dosegnu tu visinu, da bi ga oborili jer on moze da dosegne visinu i preko 15.000 metara. Manevarske sposobnosti nisu bas nesto, za odbrambene sisteme ne znam, znam samo da mu je maksimalna brzina jedva jedan mah, sto znaci jako spor. Ima tu sad jos nesto, kada avion gadja cilj na kopnu ili na moru on mora da se spusti sa te maksimalne visine na kojoj mi sa nasim zastarelim raketnim PVO sistemima nismo mogli da ga dosegnemo jer je maksimalni plafon sistema KUB oko 10.000 metara, ako se dobro secam, Neva ima jos manji plafon.

Dakle, najvece sanse za obaranje B2 su lezale u momentu kada se avion spusti nize da bi mogao da gadja ciljeve ili jednostavno da "istovari" svoj smrtonosni teret. Znaci, obaranje raketnim sistemima nije bilo nemoguce ali trebalo je stvarno pogoditi trenutak i naravno, treba imati moooda da se ukljuci radar, da bi uopste uocio avion, zatim treba lansirati rakete i navoditi ih. Navodjenje raketa se ne mora odraditi bas preko radara, kod raketnog sistema Neva postoji i navodjenje preko tv kamere, odnosno kombinovano navodjenje, velika daljina radar, mala daljina tv kamera. Nije nemoguce, sto ne znaci da se desilo.

Evo sad nesto malo uopsteno. SRJ je imala jako malu dubinu teritorije tako da su se mnogi osteceni ili cak i oboreni avioni nasli na tudjoj teritoriji gde mi nismo imali pristupa. Znam da je na Kosovu jedan podoficir iz Prage 30/2 mm oborio F 16 ali to nije nikada objavljeno, postoji razlog za to ali ja ne bih o tome pricao dalje. Bitno je da smo ga oborili. Avion je uglavnom pao na teritoriji Albanije.

Inace, ako pogledate razvoj ruskih aviona, oni ne insistiraju najvise na toj "nevidljivost" koja sa dva radara sa zemlje i te kako moze da se otkrije, oni prvo insistiraju na manevarskoj sposobnosti i na brzini aviona. Nije se jednom desilo da pilot odradi protivraketni manevar i izbegne raketu, kao sto se nije samo jednom desilo da pilot ukljuci forsaz i jednostavno pobegne raketi. Rusi su ukapirali neke stvari, zato polako rade na svom novom i prvom stelt lovcu T-50 i kod tog aviona i pored stelt osobina, oni insistiraju na maksimalno dobrim manevarskim sposobnostima isto kao i na brzini ali i na radarima dugog dometa isto kao i na raketama dugog dometa. Tako da avion kao sto je SU 35, koji nije stelt, dobije radar i rakete sa kojima ce jako lako da gadja te stelt avione sa vece daljine nego sto onaj moze da uzvrati jer Ameri jednstavno nemaju radare i rakete takvih dometa na svojim avionima.

Tema je jako opsirna, moglo bi tu jos dosta toga da se napise.
 
Poslednja izmena:
B-2 ima service ceiling od oko 50000ft sto prakticno znaci da natovaren bombama nikako nije mogao da dostigne tih 15.3km. B-2 nosi standardne MK-82 i Mk-84 avio bombe opremljene JDAM paketom. Takva bomba se jednostavno programira na koje koordinate da padne i istovari kad udje u konus odakle ima dovoljno energije da dobaci do cilja. U sustini, sto je veca visina to je moguce ranije istovariti bombu, tako da B2 nema nikakvu potrebu da se spusta sa zadate visine krstarenja.
 

Back
Top