Svaka primena fizicke sile - je nemoc roditelja da nadje pravo resenje.Svako dete zahteva individualni pristup,a "packa" preko ruke je nedostatak strpljenja ili vremena da se milion puta kaze - NE, da pronadje kreativan nacin kako prikazati opasnost.
Setite se da svaki put kada pacnete rucicu od 7 cm, "za njegovo dobro", svrstali ste sebe u "dobre dresere" - NE tu, NE tamo, i Ne nikad....Da li se ovim zaista stiti dete ili to je to sopstveni strah- sta smo uradili do 5, 7 uradili smo...Da se razumemo, slazem se da je osnovna postavka u decijim glavama u ovo periodu -
najbitnija!BAS zato, ako vam se cini da je glupo razgovarati sa bebom od 11 meseci kao sa 11 -godisnjakom - nije!
Beba, naravno nece razumeti - ali - cuce ton , ozbiljnost, videce lice , pa to je Vase dete - osetice.Ta reakcija, mora da bude u malom mozgu, mora da bude stalna - ljubav i strpljenje!!!!!!!
Oni pokazuju svoju radoznalost, bore se da budu primeceni i to rade na jedini nacin koji znaju, obaraju sa stola, deru se dok ne dobiju ono sto zele.....Ponasajte se premanjima kao "licnostima", jer oni to zaista i jesu!!!! Uzmite neku strucnu literaturu da prepoznate faze u odrastanju, ne odstupajte od svakodnevnog reda, spavanje, hrana, igra, setnja, pa u krug,...kada su "nevaljali", ne dizite buku - glumite ravnodusnost, kada sebe ugrozavaju - ozbiljno i ravnim tonom - Ne!!
Jedino kada vas namerno udare - vratite za nijansu jace -jer, citacete im bajke a zivot bas i nije bajka, granicu tu treba da nauce,da se odbrane od ostatka sveta a da je porodica utociste u kome uvek mogu nadju mir... deca ce model ponasanja usvojiti.
Za decu su potrebni ljubav, strpljenje i sluh..i novac
Ovo su dobronamerni saveti -mame se iskustvom, koja je ponosna na svoje potomstvo.